Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
22.06.2007., petak
Tjelovo
|
Iako sam post o Tjelovu već objavio na http://cerovac.blog.hr na sam blagdan Tjelova, ovdje ga ponovo objavljujem i to zbog teksta o kvaliteti crkvene glazbe koja se izvodi u našim crkvama. Nije mi bila dakle namjera kritizirati one koji se muće i dolaze na probe, a amateri su, nego vrstu glazbe koja po mom mišljenju ne spada niti u crkvu niti u liturgiju. A kako sam na internetu igrom slučaja pronašao odličan tekst s uputama za crkvene glazbenike, donjeti ćemo idućih dana taj tekst u nastavcima na ovom blogu. Evo teksta koji sam napisao na Tjelovo Nismo danas bili na procesiji nego na ranoj misi jer smo na ručak pozvali sinove i snahe. Nema ljepšeg blagdana od onog gdje se uz vjerski uklope i obiteljski sadržaji. No, želio bih ovdje, kad već dodirujemo vjersku temu Tjelova, spomenuti, da moja supruga i ja, od kako živimo u Dugom Selu, posjećujemo nedjeljom i blagdanom mise, svake nedjelje ili blagdana u drugoj crkvi, drugoj župi uglavnom "zagrebačkog prstena". Ne bih ovdje ulazio u to kako i što propovjedaju župnici ili drugi svećenici. To je tema za sebe. Ali kao crkveni glazbenik moram nažalost ustanoviti da se u različitim crkvama pjevaju sve gore i gore pjesme čija je tekstovna i glazbena vrijednost vrlo upitna a nemaju ama baš nikakva liturgijskog značenja. Znam da pri Teološkom fakultetu postoji Institut za crkvenu glazbu i to dugi niz godina. Kako to da tom Institutu nije uspjelo u ovih valjda već 40-tak godina educirati dovoljno crkvenih glazbenika i tako osigurati kvalitetnu crkvenu glazbu za vrijeme liturgije. Ovako, od poskočica do drmeša, od turbo-folka do sladunjavih limunada, sve se svira i izvađa pod misom na način da čovjeku pamet stane. Stare hrvatske crkvene pjesme kao da su "izašle iz mode", u mnogim župama se preferira onih nesretnih (osam ili devet) Pučkih misa. Od njih se opet najradije pjeva ona Milanovićeva, najneinventivnija i najdosadnija. Barem Crkva kao institucija ima mogućnosti zavesti reda u crkvenom pjevanju, dakako ako to crkveni vrh želi |
