Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
14.06.2007., četvrtak
GORDANA RABLJENOVIĆ: Sociologija rocka: Rock and roll kao masovni pokret VII.
|
4. Rock and roll u Hrvatskoj: Uloga heavy-metala na subkulturnoj sceni Nakon što je završio hippie pokret i njegovi predstavnici se sveli na razmjerno maleni broj ortodoksnih čupavaca koji još uvijek žive u skladu sa ideologijom svog pokreta, javlja se potreba za novim “pobunjeničkim pokretom” u glazbi. Javlja se pokret tzv. “metalaca” čije je glavno stilsko obilježje – duga kosa, koja postaje njihov glavni sinonim nakon nestajanja hippie – aktera. Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih godina prošlog stoljeća, uz djelomičnu smjenu generacije i svjetonazora (od hašomanstva na punk i novi val) u domaćoj publicistici bilskoj sudionicima zbivanja i široj sceni, nije se našlo puno lijepih riječi za metal pleme. Osim što je novi metal val ispraćen pohvalama zbog prihvaćanja punkerske žestine i zaboravljanja na balade (kao da žestine u rocku nije bilo prije punka), dugokosi gitarski heroji smatrani su svojevrsnim ataviznom intelektualno živahne scene post-punk rocka. (Perasović 2001;296). Naša je specifičnost što su u uvjetima jednopartijskog sistema punkeri i novovalci često bili sumnjivi i držani podalje od nekih medija, pa su onda lakši ulazak hard i heavy bendova u javnost smatrali zaslugom njihove apolitičnosti i “reakcionarnosti” koja ne propituje svijet u kojem živi, no to je također obilježilo samo jedan specifičan trenutak ideologizacije kraja sedamdesetih, prije nastajanja novog otpadništva i miješanja dijela rockerske (sub)kulture s nastajućim stilom nogometnog huligana. Ipak, u svjetskim razmjerima poznato je omalovažavanje ili ismijavanje heavy-metala kao priglupog i nekreativnog, politički veoma nekorektnog stila (Perasović 2001; 297). Heavy-metal, kao podvrsta rocka, odlikuje se snažnim ritmom i gromoglasnim gitarstičkim rifovima, te dominacijom glazbe nad tekstom. Nije stoga čudno, kako je isti bio sredstvo identifikacije domaćih subkulutura i imao značajan utjecaj na dio nogometnih navijača, koji su se hranili ritmom, bez obzira na to o čemu pjesma govorila. Mnogi autori, uključujući Willa Strawa (1990) naglašavaju prigradsko i srednjeklasno porijeklo metalaca, no hrvatsko iskustvo, kao i kod drugih subkulturnih stilova, govori o nižim i višim, prigradskim i gradskim, raznovrsnim mjestima oblikovanja jednog identiteta koji nije vezan uz poseban društveni sloj, nego uz ritual, zvukove, trans. (Perasović 2001;301) Zaključak Rock glazba je glazba koja se proizvodi simultano i namjenjena je širokom tržištu mladih. Ovo nije uobičajena definicija za rock, ali je upotreba ove riječi neodređena, i podrazumijeva implikacije koje se ne odnose samo na vlade već i na glazbu o kojoj je riječ i na namjere glazbenika. Naročito, rock se često stavlja nasuprot popu kao manje jednostrano komercijalna glazba. Ovaj kontrast nije logičan u eri današnje rock profesije zarađivanja novca. Ali točno je da postoji rock glazbenici koji ne stvaraju glazbu za masovno tržište. (Frith 1987,18). Nakon svega, najpotrebnije je istaknuti kako je rock prije svega glazbena komunikacija i njegova ideologija masovne kulture proizlazi ne samo iz organizacije njegove produkcije, ne samo iz uvjeta njegove potrošnje, nego, prije svega iz umjetničkih namjera onih koji rock stvaraju. Rock i masovna psihologija, a otuda i ideologija bit će u toj mjeri povezani, sve dok se ne nađe dovoljno dobra zamjena za ovaj pokret, koji će bezuvjetno oko sebe okupiti pripadnike različitih društvenih i obrazvnih slojeva, intelektualce i dangube u istoj mjeri, one koji uživaju u rock glazbi iz protesta prema strogim roditeljima i one koji uživaju u rock glazbi isključivo radi nje same, bez ikakvog latentnog cilja. Bilo kako bilo, rock je nadasve glazba, a glazba je već tisućljećima uvijek nosila nekakvu poruku. Literatura 1. Bakić, G. (1994.). Hrvatski rock začinjavc.U:S.Radaković (ur), Mala enckiklopedija hrvatske pop i rock glazbe (str. 11-14) Rijeka: Nema problema, nakladnička djelatnost 2. Bon, Le G. (1989.). Psihologija gomila. Zagreb: Globus 3. Frith, S. (1987.). Sociologija roka. Beograd. IICICIDID 4. Glavan, D. (1994.). Od rock galame do tišine studija. U: S. Radaković (ur), Mala enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe (str. 7-10). Rijeka: Nema problema, nakladnička djelatnost 5. Perasović, B. (2001.). Urbana plemena. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada 6. Ritzer, G. (1997). Suvremena sociološka teorija. Zagreb: Nakladni zavod Globus Summary Music, as the type of an art, has always played a major role in society. I became aware of that when I was very young, actually when I fell in love with rock and roll as a type of music. In a time of adolescence every member of rock-population feels very special and unique as the result of being that kind of music. However, are we really unique or is it just a psychology of a mass movement? This scientific article tries to show the way that rock and roll has crossed, being the rebel music of teenage population, and becoming the rebel music of the adult teenagers, that are generally against everything. Finally, rock has established its place in history as the type of an art. Disregarding, all those connotations that follow rock and roll, I will try to prove that it has been and it will be – good music above all. Keywords: music, speciality, uniquity, rock and roll population, the mass, rebel music -------------------------------------------------------------------------------- Prenosimo:Hrvatsko sveučilište |
