Odnos glazbenika spram publike
Odnos rockera i obožavatelja se zasniva na ulozi glazbenika na svim stepenicama uspjeha. Jednostavno zbog toga što rade kada se drugi igraju, svi profesionalni rockeri, kakvog god porijekla bili i koliko god bili bliski nekoj određenoj publici, moraju biti udaljeni od života svojih obožavatelja. Boemija je «prirodna» ideologija rockera: vrijednosti slobodnog vremena, hedonizma i stil, vsoko su iznad konvencija i rutina «normalnog društva».
Glazbenici nisu dio zajednice mladih. I po porijeklu i po smislu profesije, izvođači rocka su izdvojeni od svake klasne kulture; njihovo boemstvo je individualističko i vuče porijeklo prije od komocije sitne buržoazije, nego od preleterske ležernosti.
Većina rockera je započela svoju karijeru sa pretpostavkom kako njihovi nastupi uživo dokazuju kako oni razumiju svoju publiku. Velikani rocka (Rolling Stones, Deep Purple, u novije vrijeme Iron Maiden i Metallica) okupiraju ogromne američke stadione i svoju slavu zahvaljuju više izvedbama uživo, nego tiražama albuma.
Može se tvrditi kako, prema ovoj klasifikaciji postoje dvije vrste rock glazbenika: live i studijski rockeri. Popularnost tzv. «live rockera» se može temeljiti na dva uporišta: to doista mogu biti sjajni glazbenici, ili grupe sa dominantnim virtuoznim gitaristom (npr. Joe Satriani, Dream Theatre); ili pak mogu graditi izuzetan odnos sa publikom na stadionima (npr. Rolling Stones ili Black Sabbath).
U praksi grupe, naročito uspješne rock grupe, rade pod pritiskom kako moraju uvijek ponovo stvarati isti spektakl uživo. Tako nastaje nesklad između njihovih pobuda za izražavanjem sebe, te zahtjeva mase da kolektivno ponovno proživi prošle radosti. Tako grupe moraju birati da li će jednu te istu ulogu glumiti tijekom cijele svoje karijere ili će se povući u studio, stvarati glazbu koja će ovisiti samo o njihovim glazbenim interesima. Izbor koji će napraviti, velikim dijelom ovisi o vrsti rocka koju svijraju.
Prenosimo:Hrvatsko sveučilište
|