Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
11.06.2007., ponedjeljak
GORDANA RABLJENOVIĆ: Sociologija rocka: Rock and roll kao masovni pokret IV.
|
Profesionalni odnos glazbenika prema poslu Potebno je, prije svega, istaknuti kako u svakoj vrsti glazbene industrije postoje dva tipa glazbenika: glazbenici koji su samo glazbenici, njihova profesija i zanat je isključivo glazba i oni prodaju sključivo svoje vještine na tom planu. S druge strane, postoje glazbenici koji su prvenstveno zabavljači. Bit i osnova oba ova shvaćanja je u tome kako onaj koji kupuje usluge određuje tip zabave. Valja naglasiti kako većina popularnih glazbenika (ne samo rock, nađe se tu i po koji predstavnik tzv. «klasične» glazbe) radi oba posla u isto vrijeme. Tako rock gazbenici doživljavaju napetosti prouzrokovana sukobom između umjetničkih ideala i materijalnih pritisaka, ali se njihova rješenja razlikuju od rješenja drugih profesionalaca. Jedan od razloga za ovo je specijalni status koji rock glazba u današnjem društvu uživa: rock glazbenici su manje otvoreni kad se radi o preziru prema publici, budući da dio njihove slike o sebi ovisi i od vjerovanja kako oni izražavaju vrijednosti koje su svojstvene populaciji koja uživa u njihovoj glazbi (a ne vrijednostima koje su isključivo samo njihove). Problem za ortodoksne rock glazbenike predstavlja prilagođavanje komercijalnom statusu, pošto su svoju karijeru izgradili na vjerovanju u sebe i tek na osnovu svog komercijalnog uspjeha su počeli razvijati svoje umjetničke kvalitete. To predstavlja osnovu na kojoj će se izgraditi ideja rock – zvijezde kao umjetnika. Prvi među takvima bio je Eric Clapton, koji je 1965. godine napustio svoju matičnu grupu «Yarbirds» zato što su postali «previše komercijalni». No, pitanje je, koliko je i sam Clapton uspio izbjeći komercijalizaciju u zadnje vrijeme. Već sredinom šezedesetih godina prošlog stoljeća rockeri su počeli razvijati ideologiju koja je razlikovala rock kao umjetnost od rocka kao zabave. Rock počinje koristiti složene glazbene oblike koji se ne mogu uklopiti u dotadašnju pop tradicju. Također, rock se počinje koristiti kao način izražavanja sebe, što se nikako ne može uklopiti u potrebe ondašnjeg tržišta. Već 1967. godine se razvila ideologija rocka koja je bila otvoreno antikomercijalna, čak i onda kada bi komercijalizam značio zadovoljiti publiku mladih. Kasnih šezdesetih godina prošlog stoljeća ideologija umjetničke slobode i samoizražavanja, kao ideologija rock – glazbenika, stopila se sa općom ideologijom mladih, ideologijom slobode i samoizražavanja. Ideologija rock – glazbenika i njihova specifična rješenja problema mogu se razumjeti kroz prizmu njihovog neobičnog odnosa sa publikom. Prenosimo:Hrvatsko sveučilište |
