2. Rock – glazbenici kao ideološke «vođe»
Ako rock-glazbenike stavimo u kontekst psihologije masa i ako dobiju ulogu vođe gomila, onda bi njihova volja trebala biti žarište oko kojega se stvaraju i usklađuju mišljenja. Oni bi trebali biti prvi element u organizaciji heterogenih gomila (gomile koje se sastoje od bilo kakvih pojedinaca, bez obzira na zanimanje i inteligenciju). Gomila je poslušno stado koje se ne bi nikad moglo riješiti gospodara (LeBon 1989;114).
Pojam «rock – glazbenik» u svakoj zemlji i u svakoj kulturi se nerijetko vežu uz mitove. Bilo da se radi o načinu na koji je isti stekao slavu, o neizmjernoj količini njegovog talenta (primjerice: gitarist koji često ne poznaje note, ali uz apsolutan sluh u stanju je savršeno točno reproducirati «Turski marš»), broju ljubavnički veza ili naprosto, lijenosti, količini ispijenog piva i «dangubizmu» kojem su isti skloni.
No ipak, «kreativna moć» svakog rock – genija ne pada s neba. Vještina i kreativnost su proizvod učenja i vježbe i utoliko se prava ideologija rock and rolla, kada se sve stavi po strani, ipak zasniva na Weberovštini i njegovoj «protestantskoj etici» upornog rada. Pravi junak rock and rolla je, ustvari, «teški» profesionalac.
Biti rock glazbenik ne znači samo spontano izražavati sebe, već podrazumijeva i određena shvaćanja i sisteme vrijednosti koje su isti primorani usvojiti na svom putu.
U okviru ideologije rock vrijednosti (često se tu navode iskrenost, poštenje i profesionalizam) pedesetih godina prošlog stoljeća, spajaju se sa vrijednostima hippie pokreta šezdesetih godina (pobunom, seksom i nepoštivanjem). Danas je glavno mjerilo rock glazbenika uspjeh i situacija, bez obzira na pozadinu, ideologiju i porijeklo. Biti rock glazbenik ne mora značiti ništa odrđeno. To podrazumijeva jedan široki spektar iskustava. Ta iskustva mogu biti na najvišem nivou, kada se rock – glazbenika tretira kao veliku «zvijezdu», koja puni velike stadione, često praćen ekipom sluga i ulizica, pa do iskustava «grupe iz garaže» koja se očajnički održava na nogama, duboko izražavajući svoju ideologiju i protest spram «konvencionalne glazbe» uporno odbijajući u svoj reperotar uvrstiti najveće hitove grupe «Magazin».
Da bi se mogle razumjeti ove dvije krajnosti, treba se pozabaviti problemom rock – glazbenika u okviru dva konteksta: u njihovom profesionalnom odnosu prema i poslu i u njihovom odnosu sa publikom rocka.
Prenosimo:Hrvatsko sveučilište
|