Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
04.06.2007., ponedjeljak
PJEVAČ I TEKSTOPISAC KRŠĆANSKOG PUNK BENDA MEWITHOUTYOU:
|
Aaron Weiss: Lako je živjeti ako si sjedinjen s Isusom Aaron Weiss, pjevač i tekstopisac američkog kršćanskog punk rock benda mewithoutYou, koji je početkom godine održao izvrstan koncert u zagrebačkoj Močvari, osoba je koja privlači otvorenošću s kojom progovara o svojem odnosu prema Bogu i vlastitim sumnjama i nedoumicama i koja se može osjetiti kako u njegovim tekstovima, tako i u javnim istupima poput ovog intervjua. Više biografskih podataka o Aaronu i njegovu bendu možete pronaći u najavi njihova koncerta objavljenom na portalu Križ života (u rubrici Glazba), a sada možete pročitati i ekskluzivan intervju s njim. Ako želite poslušati njihovu glazbu, posjetite web stranicu www.myspace.com/mewithoutyou. Možeš li nam reći nešto više o svojem obraćenju? Kakav je bio tvoj put prema njemu i je li glazba imala važnu ulogu na tome putu? Moje obraćenje je proces koji još uvijek traje. Svoje prve kršćanske molitve izrekao sam kada sam izašao iz srednje škole, prije nekih jedanaest godina. Imao sam snažnu, ali istodobno i neartikuliranu vjeru u Boga i intrigirali su me ljudi koji su imali stabilnije ideje nego ja. Bojao sam se da ću ići u pakao. Puno toga počelo je postajati smisleno nakon što sam odlučio krenuti nekim novim smjerovima u životu. Međutim, mislim da glazba nije imala ništa s tim. Ona me nije ispunjavala do kraja i stoga sam nastavio svoju potragu... Koja još uvijek traje. Jednom si izjavio da te je Bog izliječio od suicidalnih misli? Kako se to dogodilo? Prije otprilike tri i pol godine živio sam u kršćanskoj komuni koja se zove “Jednostavan način”. Dok sam živio tamo posjetio sam još jednu zajednicu koja se zove “Bruderhof”. Obje ove zajednice vjeruju u dijeljenje svih dobara, svojeg novca i zajednički život. Svojim postojanjem nastoje dokazati da je ljubav prema bližnjemu i susjedu nešto što je doista moguće. Tu ljubav vide kao zapovijed koju treba slijediti, ne samo kao dogmu u koju treba vjerovati. Iskustvo promatranja te ljubavi koja se prakticira u svakodnevnom životu, njezino kušanje, skoro je trenutačno otvorilo moje oči za raj. Osjećao sam se kao da sam vidio Kraljevstvo nebesko na zemlji. Početni osjećaji izblijedjeli su s vremenom, ali jednostavna realnost te ljubavi je ostala. MewithoutYou bi teško mogli nazvati “tipičnim” kršćanskim bendom. Na koji su način vaša glazba i tekstovi povezani s tvojim kršćanskim pozivom osobe koja slijedi Isusa i Njegovo učenje? Moram priznati da sumnjam da smo puno drugačiji od ostalih. Prema vani, ja puno govorim o Bogu, ali iznutra sam prepun požude, pohlepe, ljubomore i arogancije. Nadam se da naši tekstovi i glazba mogu usmjeriti prema Isusu, baš kao i sve drugo. Naravno, to je samo jedan dio mojega života i mislim da bi se sve na kraju trebalo svesti na Boga, na zahvale Njemu i molitve za milost i vodstvo... Misliš li da je teško biti kršćanskim glazbenikom u svijetu u kojemu su duhovne vrijednosti i poruke sve manje vrijedne? Ako bih doista bio kršćaninom, sjedinjen s Isusom i njegovim učenjem, bilo bi veoma lako (doduše ne bez patnje) živjeti u ovome svijetu. Ono što jest teško za čovjeka jest držati se za ovaj svijet, njegove ambicije, sebične nakane i pohlepu i pronaći mir. To je ono što je teško za mene. Tvoji tekstovi često su govorili o emocionalnim i duhovnim problemima kroz koje si prolazio. E sad, kako bi odgovorio na uobičajenu primjedbu da pjevanje o ovakvim stvarima nije način kako bi se nekoga privelo bliže Bogu? Složio bih se s njom. Dobro, s druge strane, tekstovi na Brother, Sister (zadnji album mewithoutYou) su puno optimističniji. Misliš li da postoji mogućnost da vaša glazba završi u nekoj kategoriji “klasične” worship kršćanske glazbe? Što uopće misliš o izvođačima poput Michael W. Smitha? Ne znam puno o vrsti glazbe o kojoj govoriš. Ne privlači me i nikada me nije privlačila, ali pokušavam cijeniti ono što je dobro u njoj. Volio bih da tekstovi naših pjesama slave Boga, a ne da se u njima stalno žalim, pjevam o svojoj tuzi ili se razmećem “pametnim” riječima. Ali, čisto estetski govoreći, mislim da nikada nećemo završiti kao tipičan “worship” bend. Odabrali ste svirati i djelovati na sekularnoj sceni. Koji su razlozi za to? Lijepo je susretati ljude koji misle drugačije, koji vjerojatno ne bi ni došli na naš koncert da se održava u nekoj crkvenoj zgradi. Pokušali smo svirati u takvim prostorima, ali bilo je nečega uznemirujućeg u tome. Kao da smo svi dolazili potvrditi nešto u što smo već svi vjerovali. S druge strane, na kršćanskoj sceni nema baš puno prostora za razvoj benda. Kako se nosiš sa sve većom popularnošću benda? Pomaže li ti ona u tvojemu pozivu ili ima svoje loše strane? Naša popularnost raste polako i nismo još nešto posebno “slavni”. Ali, to je veoma opasna stvar, ta taština u koju smo zakoračili. Često se događalo da smo “skrenuli s puta”, ali Bog je bio milostiv prema nama. Koja je tvoja poruka mladim ljudima koji žele slaviti Isusa kroz ovaj tip glazbe, ali imaju, iz raznoraznih razloga sumnje o tome? Vaše sumnje mogle bi biti prilično opravdane. Stavite svoju vjeru u Boga, ne svoje želje, ambicije ili planove. Želim vam puno mira na vašem putu. 25.4.2007 razgovarao: Goran Andrijanić Prenosimo: Križ života |
