Nera Pavičić: Moja iluzija

ponedjeljak, 30.03.2015.

Harlekinov vuk

Gledam te kroz rijetko zimsko drveće, ostavljaš plitke stope u snijegu i samo ponegdje gubim te iz vida. Koračaš polako, siguran u tijelu lovca njušiš zrak, znajuć da sam tu. Nekad se činiš kao san, nedodirljiv izmičeš osjetilima. Tvoje divno sivo krzno meko se povija sa svakim tvojim korakom štiteći te od hladnoće i noćnog zla. Gotovo ljudski pogled iz tvojih smeđih očiju polako me razdire, govori mi nepoznatim jezikom.
Očajnički želim zaustaviti trenutak, uokviriti ga fotografiju okvirom od inja, pokušavam dohvatiti tvoje misli dok mi izmičeš. Pružam ruke prema tebi dok u mojoj mašti prilaziš kao davno izgubljeni prijatelj, oblizuješ moju ispruženu ruku i hodamo prema novoj snježnoj pustolovini. U stvarnosti stojiš mirno, u daljini, nečitkim pogledom promatraš moje spore korake, bez straha, svjestan da sam ja prošlost, a ti budućnost, da će nas vječno dijeliti dah, ledeni trenutak u kojem ćeš nestati u utrobi šume. Iščeznut ćeš kao vizija neodsanjanog sna, rasprslog u nastanku.
Izgubio sam prijatelja ni bijela krznena pelerina ni bijelo svileno odjelo sa krvavocrvenim šarama ne vesele me danas dok nestajes pred mojim očima.
Moja vjerna balerina, večeras će opet plesati na tihu glazbu violine, tužnu koreografiju i bolno milovati moje oči i srce svojim bezglasnim uzdisajima. Noćas je i balerina izgubila san, nevini, sasvim plahi san koji je mogao postati veći od života.
Večeras ćemo plesati skupa na žici, moje oči i moja balerina. Naša tuga isplest će svojom boli najljepšu točku i dok pljesak i suze publike polako gasnu, nestat ćemo i u snježnoj noći pod bijelim perjem možda usnuti neke nove, sretnije snove.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv