Nera Pavičić: Moja iluzija

utorak, 12.02.2013.

Harlekinov teret

Veličanstveni šator plavetnila raširen je iznad moje glave. Promatram ga bez riječi, dok publika razulareno dobacuje uzvike poticaja. "Kreni, kreni! Mreža je ispod tebe." U rukama držim dugu motku. Pružajući prvi korak prema žici sudbine, osjetim kako moje lice postaje bijelo kao maska na njemu. Iznenadni dodir metalne žice pod mojim stopalima izbija mi dah iz pluća. Treptaj i sve nestaje, moji koraci postaju koraci sudbine što se polako prikrada manervrirajući između dvije provalije. Moje ruke su srasle sa šipkom i pretvorile se u čvrsta zmajeva krila. Udišem raširenim nosnicama slatkast miris pobjede, a izdišem vatru razočarenja i slinu poraza. Publika je i dalje razularena :"Poleti, zar ne vidiš da imaš krila? Poleti!". Krećem se polako, kao bijela pantera kojoj krzno krase nacrtani plavi dijamanti. Hodam polako, odmjeravam svaki korak, osjećam lupanje srca kako se smiruje, bio je to samo kratkotrajni potres što je uzdrmao moja koljena, laktove i prste. Epicentar se javio negdje u predjelu trbuha, valovi topline i nesigurnosti su se polako proširili prema mojim udovima, prenoseći se sa moje kože naelektriziranim zrakom na publiku. Taj potres koji sam već zaboravio snažno je obuhvatio tisuće rumenih lica i sjajnih očiju istiskujući iz njih oduševljeni "Ooooh" dok sam polako prelazio svoj put kroz ulice prekrivene zamkama. Teški teret na mojim leđima, veliko kamenje zamornih zahtijeva, grč što mi grize ramena, vrat i savija moju kralježnicu, sve to kao da je u trenu nestalo, dok sigurno hodam pod zmajevim oklopom osunčanom ulicom odvažnosti. Stigao sam na drugi kraj žice iskušenja, zadnjim korakom shvaćam da nema mjesta strahu, nervozi, da nisam amater na profesionalnom natjecanju, Harlekin je preživio još jedan dan. Sutra kad teret opet naraste do razmjera ledene sante, kad opet postanem zalutali neznalica na ispitu iz akrobacija, sutra, ako ikad dodje razmišljat ću o tome. Možda dodje sunce i otopi ledene sante, možda dodje kamion odveze moje terete, možda mi opet narastu krila da me prenesu preko provalije.

12.02.2013. u 16:32 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Ožujak 2024 (2)
Ožujak 2023 (2)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (15)
Studeni 2014 (20)
Ožujak 2014 (7)
Studeni 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Lipanj 2013 (12)
Svibanj 2013 (15)
Travanj 2013 (19)
Ožujak 2013 (18)
Veljača 2013 (31)
Siječanj 2013 (178)
Prosinac 2012 (71)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (6)
Srpanj 2012 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Iluzija

Moja iluzija je zbirka kojekavih zapisa sa salvete.


Originalni blog kreiran je 2005. godine: http://istina-ili-ne.bloger.hr/. Obzirom na stagnaciju korištenog blogerskog alata odlučila sam se na promjenu. Vrijeme će pokazati da li sam dobro odlučila. 

U početku je blog bio ispušni ventil, a s vremenom je prerastao u oblik literalnog izražaja. Nespretno rečeno ali eto ukratko o mojoj motivaciji. Inspiraciju crpim iz ljudi, događaja, mjesta i stvari iz moje prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. Ideje crpim iz klišeja, podnevnih kava, a na stil su utjecali blogeri koje čitam već izvjesno vrijeme.  

Obzirom da je prilično iritantno prenositi cijeli blog (been there, did that), odlučila sam prenijeti samo poeziju, za početak samo dio, a ostalo tko zna.

Linkovi

Iluzija

Brojač posjeta