Nera Pavičić: Moja iluzija

ponedjeljak, 04.02.2013.

Moć pisanja 5

- Halo, Ane, zaboravila si šal. Dolazim k tebi.
- Dobro da si nazvao, skoro sam... - naglo zastane
- Skoro si šta? Mislila si da ti je ostao u gradu?
- Ma ne, nije mi to uopće palo na pamet. Skoro sam otišla pod tuš.
- Sad ću ja pa možemo skupa.
- Hm, zezaš. Ajde dođi. Možemo popiti malo vina na verandi. Dida spava a vrijeme je lijepo. Iznijet ću deke. Možeš i pušit.
- Stižem za minutu.
- Fino je ovo vino - reče uvlačeći dim cigarete. Sjedili su zamotani u deke.
- Malo mi je hladno za noge.
- Pomakni se bliže pa se pokrij i mojom dekom.
- Hm... ne znam baš.
- Ajde Ane neću te ugristi.
- Znam da nećeš, al neću da si umisliš.
- Ne mogu se ja više umisliti. A ništa onda, ako ti je zima idem ja da se ne prehladiš.
- Čekaj...
- Šta da čekam? Da dobiješ upalu pluća?
- Ah baš si naporan nekad.
Ana se naglo ustane, ogrne se čvrsto dekom i prebaci se na dvosjed pokraj Marka. On ju zagrli.
- Sad će ti biti toplije za tren.
- Hm...
- Stalno uzdišeš. Šta ti je?
- Ma nije mi ništa.
- Dobro onda, hoćeš još vina?
Ona počne puhati u prste.
- Možda ovo nije bila mudra ideja. Smrznit ćeš se. - On uzme njene prste i počne ih trljati među dlanovima i grijati svojim dahom.
- Hm...
- Opet ti.
Marko ju pogleda. Lice joj je unatoč hladnoći bilo crveno.
- Ane, šta kažeš da počnemo hodati?
- Molim!?
- Za početak da izlazimo kao par.
- Molim!?
- Pa lijepo nam je skupa. - On ju je gledao proračunato. Čekao je da preuzme inicijativu. Znao je da se s njom nešto dešava. Čitavu večer je tiha. Otkako ju je pomilovao po laktu. Mislio joj je pokazati skupinu performera, ali je taj dodir, tako običan i često puta ponavljan... čekaj malo. To je jedan od rijetkih dodira. Uvijek se drži dalje od njega, razmak najmanje pola metra. Prisjetio se cura po studentskim domovima i noćnim barovima koje su se otvoreno bacale na dečke, dodirivale ih zavodnički, pa i njega. Ane je bila previše povučena, možda ovo ipak nije bila dobra ideja. Zgodna je i simpatična ali on se voli slobodno ponašati, razgovarati.
- Onda, šta kažeš?
Zabuljila se u točku na njegovom licu, negdje na rubu gornje usne, i samo je šutjela, zbunjeno.
- Ajd probat ćemo ovako.
Polako joj rukom podigne lice samo malo tek toliko da si oslobodi put do usana.
- Stvarno je privlačana - pomisli.
- Poljubit ću te, za probu, OK?
- Hm...
- Nije rekla ne- to mu je bio dovoljan znak. Krenuo je polako, igrao se usnama, lagano je kušao jezikom. Uzdahnula je.
- Sviđa ti se?
Opet je provocirao, ali nije joj dao vremena da odgovori. Ponovno je poljubi, ovaj puta muški, ne onako kako bi htio, onako kako bi ju ljubio da goli leže na krevetu, ali ju je poljubio tako da je ostala bez zraka. Jezici su im plesali u brzom, latino ritmu. Kao da su samo o tome razmišljali čitavu noć.
- Marko.. - prekine ju kratkim poljupcem
- Pst. Idemo k meni da ne probudimo didu.
- Možda... - njen otpor se izgubi pod utjecajem njegovog dodira kojim je omota dekicom kao pašminom po ramenima. U tišini ju povede prema svojoj kući. Bili su praktički susjedi, samo zavoj i nekoliko praznih parcela su ih dijelile.
- Pssst. Opusti se. Samo ćemo se grijati. - Nasmije se pomalo predatorski, otključavajući ulazna vrata. Imala je osjećaj da misli na onu vrstu grijanja kako se griju planinari goli u jednoj vreći za spavanje. Uhvatio ju je strah. Počela je drhtati, što od hladnoće što od straha.
- Sad ću te ugrijati. Vatra i malo medice i sve će biti u redu.
Sjedili su umotani svatko u svoju deku ispred kamina.
- Marko, zanima me jedna stvar.
- Reci, koja?
- Ne voliš neke nastrane igre?
- Kakve igre?
- Seksualne.
- Pa ne baš, osim...
- Osim?
- Pa rano je da o tome pričamo.
- Nije rano. - požuri ona - Ovaj, ne želim.. Gle, moj bivši je volio igrice, razne. Prvo je stalno glumatao, kao najprije nema vremena, pa me onda opsjeda, pa opet nema vremena. Toplo hladno. Kad smo se počeli seksati, možda ti ne bi trebala pričati, ali ne želim ponovno ništa slično proći, tražio je da glumim, da zavodim njegove prijatelje, a onda bi me kao kažnjavao. Smučilo mi se.
- Ne brini ništa takvo me ne zanima. Samo želim da se slobodno ponašam u krevetu. Ti možeš odrediti granice.
- Granice?
- Pa kad budemo isprobavali stvari... Voliš isprobavati?
- Pa, da..
- Ok, kad i ako budemo isprobavali nešto drugačije ti ćeš reći šta ti se sviđa, a šta ne.
- Ali samo nas dvoje?
- Naravno. Prevara ne dolazi u obzir niti netko treći - prekinuo je odmah njeno pitanje - Ima samo jedna stvar. Volim dominirati.
Ona pocrveni i promuca - Ooo, to je OK.
- Znači voliš da muškarac dominira?- Opet joj nije ostavio vremena da odgovori.
- Dođi bliže.
- Rekao si da ćemo se samo grijati. - Poslušno se primakne i blago ga pogleda.
- Hoćemo. Mislim da su ti usne još hladne.

- Dobro jutro spavalice.
- Molim? Dobro jutro. Gdje si ti spavao?
- U svom krevetu. Nisam te htio potjerati kući kad znam da si se jedva ugrijala. - Pobjegao mu je osmjeh kad se sjetio kako joj je poslije usana istraživao grudi, pod izgovorom da joj je jako hladno i da ju samo hoće ugrijati. Dok je istraživao ona se potpuno prepustila, ali nije htio napraviti ništa što bi ju uplašilo pa je stao na laganom pipkanju preko hlača.
- Marko?
Pitanje ga je trgnulo iz razmišljanja o sinoćnjim događajima.
- Molim?
- Moram kući.
- Ostani tu. Mislim ako želiš. Rekla si da imaš ručak za danas.
Brutalno joj je oteo sve argumente. Valjda je htio biti siguran da je s njim jer joj je ugodno. Htio je jasno pročitati njenu reakciju i motive.
- Pa...
- Šta? Ne želiš ostati?
- Ma nije to. Živimo u selu. Neću da mu pričaju ružno o meni.
- Aaaaa, to. Ma nisam ti rek'o, za selo je to ionako gotova stvar.
- Kako misliš?
- Tako mislim, ako te sad odvedem pod tuš i cijelu poližem onda bi kasnio nekih 6 mjeseci.
- Kako ja nisam ništa čula? - pravila se da ju ne dira činjenica da bi ju htio skinuti do gola i odvesti pod tuš i još polizati, cijelu.
- Ne znam. Valjda ne pričaš toliko s ljudima. Nova si i povučena. Slaba kombinacija, ali meni ne smeta. - nasmije se razigrano.
Promatrala je njegove ruke, vitki prsti su držali šalicu kave. Božanstveno miriši, pomisli. Kava, ne on, nagonski se primakne da ga pomiriši bolje.
- Hmmm fino.
- Hoćeš kavu.
- Može.
- Evo izvoli, idem si po drugu. Upravo sam ju skuhao.
- Marko...
- Molim?
- Znam da nije više hladno i ne trebaš mi grijati usne ali...
- Hoćeš poljubac?
Za tren je bio pokraj nje. Uzeo joj je šalicu iz ruke i počeo je ljubiti. Nakon nekoliko minuta je stao i naglo otišao u kuhinju.
- Friška kava.
Zabavljalo ga je kako ga gleda. Proždrljivo. Samo je bilo pitanje kada će skočiti na njega. Bilo mu je žao što joj ostavlja prostora, ali ju nije htio uplašiti. Htio je sve samo da ne ode kući danas.
- Imaš možda rezervnu četkicu?
- Imam ustvari. Sekundu.
- Samo da se umijem i operem zube.
- Ok. Ne moraš se žuriti. Sreo sam didu kad sam išao po kruh.
- Molim!?
- Rekao sam mu da spavaš i da ne brine. - reče joj pružajući četkicu još uvijek neotpakiranu.
- O Isuse!
- Pa on je to ionako čekao. Rekao je da je poslije onog nevaljalca bilo i vrijeme da nađeš nekog pristojnog.
- Ma zezaš me..
- Ne zezam. To mi je rekao davno.
- Popijem kavu i idem.
- Ostani. - uzvrati joj i primi je za ruku. Oblije ju toplina od njegovog dodira i glasa.
- Hm. A što bi radio?
- Nešto što nisam stigao sinoć.
- Idem oprati zube. Imaš ručnik u kupaoni da se otuširam? Ustvari idem kući presvići se pa se vratim. Šta misliš? - stala je pred njega. Kosa joj je bila raščupana, nakrivila je glavu, trljala nogu o nogu i gledala ga je pomalo škiljeći, kao da ju neodlučnost iritira. Htjela je da donese odluku umjesto nje.

04.02.2013. u 12:44 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Ožujak 2024 (2)
Ožujak 2023 (2)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (15)
Studeni 2014 (20)
Ožujak 2014 (7)
Studeni 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Lipanj 2013 (12)
Svibanj 2013 (15)
Travanj 2013 (19)
Ožujak 2013 (18)
Veljača 2013 (31)
Siječanj 2013 (178)
Prosinac 2012 (71)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (6)
Srpanj 2012 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Iluzija

Moja iluzija je zbirka kojekavih zapisa sa salvete.


Originalni blog kreiran je 2005. godine: http://istina-ili-ne.bloger.hr/. Obzirom na stagnaciju korištenog blogerskog alata odlučila sam se na promjenu. Vrijeme će pokazati da li sam dobro odlučila. 

U početku je blog bio ispušni ventil, a s vremenom je prerastao u oblik literalnog izražaja. Nespretno rečeno ali eto ukratko o mojoj motivaciji. Inspiraciju crpim iz ljudi, događaja, mjesta i stvari iz moje prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. Ideje crpim iz klišeja, podnevnih kava, a na stil su utjecali blogeri koje čitam već izvjesno vrijeme.  

Obzirom da je prilično iritantno prenositi cijeli blog (been there, did that), odlučila sam prenijeti samo poeziju, za početak samo dio, a ostalo tko zna.

Linkovi

Iluzija

Brojač posjeta