Nera Pavičić: Moja iluzija

utorak, 29.01.2013.

Pismo ... perfekcionizam

Zanima me postoji li savršeno prijateljstvo? U idealnom obliku prijatelji podmeću leđa jedan za drugog, dijele svoje strahove, svakodnevne probleme, dileme. Prijateljstvo je ponekad lišeno znakova emocija, lijepo to zvuči "lišeno emocija" ili ružno zvuči. Ovisno kako se gleda, ako se gleda zrelost i odgovornost jezičnog izričaja onda sigurno zvuči odraslo, profesionalno, nešto sa televizije, gotovo lijepo. Ako se gleda značenje onda zvuči ružno. Kakvo je to prijateljstvo lišeno znakova emocija? Pa rekla bih da je to normalno prijateljstvo odraslih osoba koje ne pile i ne tupe sa svojim emocijama kao da ih jedini imaju, kao da ih nitko drugi nema. Prijateljstvo po principu "osjećati nešto, naklonost, prisnost s nekim ne znači da to treba staviti na sva zvona, kao da osjećaji ne postoje ako se ne oglašavaju".

Odakle mi sad takve misli? Ne znam ni sama. Vozila sam se na posao po magli, polako, savjesno. U takvim trenucima jednostavno mi mozak sam luta, naročito dok je cesta relativno pusta i vozim pristojnom brzinom. Razmišljala sam kakva je ogromna razlika između žena i muškaraca. Žene trebaju vokalizirati, čuti te izljeve. Jednostavno valjda je to nešto povezano da centrom za romantiku, ako tako nešto postoji u našem mozgu, ako takav podražaj izostane osjećamo da je naša veza, ljubavni odnos, nepotpun. Vožnja je trajala prekratko ili sam prekasno počela razmišljati o toj životno važnoj temi pa nisam donijela neki konkretan zaključak. Ili tema jednostavno nije životno važna?

Svi smo žrtve ludog, modernog ritma, trudimo se imati rituale društvenog života, uspješne karijere, ispunjene obiteljske živote i povremeno uživati u vlastitim interesima, hobijima i slično. Trudimo se održavati odnose sa širom obitelji, prijateljima i poslovnim suradnicima. Sudjelujemo u humanitarnim projektima, društvenim, kulturnim, čak i sporstkim (redosljed prioriteta varira od osobe do osobe, od trenutka do trenutka). Trudimo se voditi savršene živote.

Da li je to moguće? Imati savršen život, savršenu obitelj, savršenu karijeru? Ili je to neki bag u mozgovima perfekcionista koji u svojoj težnji bolesnom perfekcionizmu razviju tikove u govoru, križobolju, migrene, čir na želucu?

Sve su to retorička pitanja. Pitanja na koja sami sebi odgovaramo svaki dan, kad odlučimo trčati kroz život ili zastati, pozdraviti kolegu na hodniku, popiti kavu sa prijateljima, nazvati sestru ili brata iako se bezobraznici tjednima ne jave. Svaki dan odlučujemo što će prevladati u nama, egoizam samoodržanja ili iscrpljujuća požrtvovnost.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv