Nera Pavičić: Moja iluzija

utorak, 11.12.2012.

Pismo ... medaljon

Prošli su dani, noći, mjeseci i godine bez tebe. Dok mislim, jedem, spavam, pojavljuje se tvoj lik pokraj mene. Nestala je ove jeseni radost, nestali su osmjesi sa mog lica, samo sjene me opsjedaju. Crne me misli obuzimaju. Ostao si daleko. Bio si moja jedina sreća, moje sve. Nikada nismo bili prijatelji, a vjerovala sam da jesmo. Uništio si svaku mogućnost da te zadržim, da bar djelić tebe i djelić mene ostanu skupa, da razmjenjuju misli, nade i strahove.

Pokraj tebe sam u mislima iako si mi rekla, ne dolazi više, tvoji okovi su preteški za moje krhke ruke. Dišem za tebe u skrivenim trenucima ovog ispraznog života. Hodam istom ulicom do posla, pozdravljam i ne pozdravljam iste ljude. Prelazim ulicu na istom onom križanju gdje nam je skupa skakako adrenalin do nebesa. Znaš, ona horor zebra, jedino mjesto gdje uistinu osjetiš da si živ.

S tobom sam se osjećala kao na mahnitom vrtuljku. Nedostaju mi dani sna i jave, nedostaju mi sve tvoje slatke riječi i zavodljivi komplimenti, nedostaju mi dodiri. Oni prvi ukradeni, kupljenji poljupci, poljupci zbog kojih sam se zaljubila možda prvi puta stvarno, koji su grijeh čežnje vječno usadili u moju utrobu, nikada neće nestati iz mog sjećanja.

Pišem ti pjesme koje nećeš svojatati, pišem ti pisma koja nećeš primiti i pisma koja ćeš primiti i nepročitana baciti, mail-ove koje nikada klikom nećeš otvoriti. Možeš li vječno ignorirati ono nešto munjevito što smo imali? Kad sam ti poslao poruku onaj dan, jesi li ikad posumnjala u svoj odgovor, jesi li ikad pomislila da si u krivu? Gdje su u tom trenutku bili svi oni čeznutljivi osjećaji koje si imala, slala u dugim porukama, noćima, danima, na koje nisam odgovarao. Koje su mi tada smetale, jer su bile previše osjećajne, nametljive. Svaki puta kad te sretnem na ulici sjetim se tih poruka i pitam se, što je bilo u mojoj glavi da sam propustio svu tu toplinu koja se izlijevala. Danas još uvijek čitam toplinu u tvojim očima, kad me pogledaš sa uljudnim osmjehom, čitam tvoje treperenje i pitam se da li je samo kap te vreline za mene? U tim trenucima veći sam od svijeta, jer dio mene vjeruje da tvoje srce u tom trenutku kuca za mene, opet.

Vrijeme prolazi, uvijek ćeš biti dio mene, u ovakvim danima, dok sjeta vlada i sjećanjima se ne može pobjeći, bolni dio mene, moje sunce i moj tamničar, sjećanje na strast. Kad te sretnem u prolazu vječno ću se sjećati vlastite boli, čežnje i praznine. Vječno ću pamtiti tvoj bijeg, sve neuzvraćene poruke, sve slatke i gorke ljubavne patnje. Kad pogledam tvoje oči pamtit ću sebe, vrlo mladu, neiskvarenu, zaljubljenu, spremnu na neograničeno davanje. Toplina će me svaki puta obgrliti istim onim tvojim čarobnim zagrljajem, kada te sretnem, vratit ću se u neke prošle dane. Kada prođu još duge godine i godine, uvijek ćeš nositi ime ljubav, jer si prvi donio taj teret mome srcu.

Svako jutro ustajem i gledam svoj život. Svoju sreću i svoje Sunce. Ne mislim na tebe, samo ponekad, kad prolazim pokraj onog našeg mjesta, sjetim se slatkih dodira, vlastitih izbora i pomisao na put koji sam izabrao i na onaj kojim sada hodam ostavlja vječno čuđenje u meni. Neobična je moja strana medaljona.

Naučila sam da je prava sreća tiha i blaga. Traži puno i daje puno. Prava sreća je kad gledaš niz ulicu, vidiš korake svoje ljubavi i osjetiš toplinu oko srca, ali i kada si bolestan, nemoćan, a tvoja ljubav titra oko tebe kao medicinsko osoblje. Prava sreća je kad se razljutiš i iznerviraš, a ljubav te zalije ledenom vodom da se ohladiš. Kad si deprimiran, a ljubav te ismijava da ti odvuče pozornost od teških misli blesavim šalama. Prava sreća su topli i nježni dodiri i u trenucima kad nisu potreba, predigra ili izraz. Ponekad se tijela sasvim prirodno stope u jedno, ne samo u zanosu i slasti, stope se u zagrljaj jer pripadaju jedno drugome. Nekad sam mislila da ću vječno pripadati zaboravljenoj ljubavi. Danas smo prava ljubav i ja dvije strane istog medaljona.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv