Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... kćeri

Draga kćeri,

Pišem ti ovo danas, dok još ne postojiš, dok te ljubim u mislima, dok razmišljam o tome kako ću uživati gledajuć kako odrastaš. Pišem ti danas, prije nego li sam te upoznala jer ne želim zaboraviti sve riječi u meni nakupljene. Želim da ih pročitaš jednog dana kada se budemo poznavale kao dvije žene, kada ti više ne bude trebala majka tako često, kada ti češće bude trebala samo osoba od povjerenja. Želim da ove riječi ostanu zapisane za vrijeme kada te budem upoznala kao što roditelj upoznaje odraslo dijete. Još više želim da ove riječi ostanu zapisane ako nikada ne dobijem priliku upoznati odraslo dijete.

Vrijeme prolazi. Misli današnje, prilično sebične ustupit će mjesto brizi za novorođenče, za školarca, za tinejdžera, za studenta. Sada ti želim napisati nešto što će trebati reći tada, kada više ne budeš trebala hranitelja.

Tvoji roditelji su ljudi, njihovi roditelji su ljudi. Nisu savršeni, imaju mnoge mane i imaju veliko srce za tebe. Danas ti pišem o životu. Jednog dana ćeš birati da li ćeš biti sluga ili onaj koga služe. Tvoji roditelji su bili sluge režima, svjedoci rata i ponovno sluge kapitalizma. Tvoji roditelji su jednostavni ljudi, svjesni da su svi ljudi sluge. Nitko nije rođen da bi ga mimoišla ta presuda. Upamti, poštuj one kojima služiš jednako kao i one koji te služe. Ti ćeš imati mogućnost postati liječnica, odvjetnica, inženjerka, tebe će možda služiti oni manje sretni. Možda ćeš imati novca da te služe spa tretmanima, finim jelima u finim restoranima, ali upamti i ti si samo sluga, tog istog novca. Svojom moći ako ju odabereš bit ćes sluga društvu, svojom jednostavnošću bit ćeš sluga pravdi, svojom emotivnošću bit ćeš sluga svome srcu. Moć je opojna, moć upliva, moć razuma, moć utjecaja. Tvoja moć tjerat će te da činiš. Čovjek može činiti samo onoliko koliko tijelo može. Srce rijetko griješi, ali ne može se uvijek pouzdati u njega. Um je logičan ali ne može sve proniknuti. Dopusti odlukama srca da uvjere um, dopusti srcu da osjeti odluke uma. Oprosti sebi svoje odluke, oprosti svojim roditeljima i njihovim roditeljima. Kao što roditelji opraštaju djeci.

Danas pišem prije nego upoznam sve brige i nesane noći, prije nego moje misli ne okruže boćice i školske zadaće, prije nego počnem živjeti život roditelja. Danas ti još mogu pisati kao ženi, kao prijateljici.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv