Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... zaboravljenima

Putovala sam danas na jedno mjesto, raskalašeno pripada prošlosti. Nemoćno, bezazleno i glupo pošla sam na to mjesto da se prisjetim tebe i danas opet je tu poznata čežnja, leptirići u želucu i neodgovoreno zašto. Zašto nije bilo mjesta za nas dvoje ispod malog hrasta nego sam se sama od oluje skrivala. Gdje li je sada? Jesu li njegove grane postojane izdanke raširile i grle nebo, kao što sam ja htjela grliti tebe, ili ih je dušmanin osakatio, kao što si ti moje srce. Ne riječima. Ranio si me šutnjom i tajnama. Danas sam ipak išla na to mjesto da ga posjetim opet. Skriveno mjesto gdje spavaju zaboravljeni osmjesi i neponovljeni poljupci? Sjećaš li se ponekad mene ili je samo moj križ dobra memorija u kojoj živa slika, još kao u kavezu zatočena, bolima se hrani i opstaje. Ponekad se pitam hoću li vječno pamtiti ili ću jednom doživjeti blagodati zaborava.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv