Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... vučica

Dirneš u meni svako osjetljivo mjesto. Ma samo da pogledaš drugu oči bi tvoje tople iskopala. Onaj lovac u meni, istinska ženka se budi i divlja. Obuzdavam je čajem od kamilice i toplim osmjehom prema tim poznanicama, dok u meni vukodlak urliče. Vratne žile iskočit bi htjele, zubi bešumno škrguću, usne problijedile srećom ruž ih skriva, a osmjeh ipak lebdi preko lica kao botoksom ugrađen. Smije se porculanska lutka, naklanja glavu na pozdrave i sudjeluje pristojno u razgovoru dok one paradiraju, zavode, bezuspješno na vlastitu sreću. Jer sivoj vučici koja se skriva i tek je poneku vlas u mojoj kosi pustila na svjetlo, treba samo malo da počne glasno zavijati, kanđe pruži i zube iskezi dok svoju jazbinu brani. Možda su u prirodi mužjaci važni, oni su glavni, ali u tvome srcu ja sam alfa i omega. Mjesto svoje ne ustupam nikome. Nije razumno govoriti koliko me ta ljubav razara na trenutke, ali razum nema baš ništa s tim i sa ovim bezumnim pismima ljubavnim.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv