Daklen, fala svima dvonožnima i onima s četiri noge, na figama, smokvama i ostalom voću. No, kako su se stvari rasprele, još sam u banani. A osjećam se ko .... ma koga briga!
Treba mi veza. Neka tajna. Koja će od mog sna da postanem opet čovjek, a ne netko ko se osjeća niškoristi neradničko, lijeno i prljavo....veza koja će učinit taj san - stvarnošću.
Ovo je bilo gorko. I gotovo.
Odbijam izreć krilaticu vladajuće stranke i kažem zato - moving on!
Nije otok ništa kriv
otoče, volim te
Padrenostrum zbog vjetra, nakon pohoda liječnicima, zapeo na kopnu. Javlja da ne vozi katamaran. Autobus već otišao. I sad stoji tamo, bez lipe u džepu, vjerovali ili ne, i pokušava se snać. I snašao se. Ha! In yer face, mfah and sob - life!!!!! Jaz bum ponorela ovak, bum, piranskega mi zalivka! I kita mi slovenskog, onak zalutalog! Ponorela bum! Njet! Več sam nora, to je resnica! No-o-o-ra!
Idem čistit, kuhat, prat!
ponekad se pasa mora gnjavit!
ponekad ga se mora baš onako, pošteno pomazit
ponekad se psu to možda i ne sviđa
ponekad bi i grizlo pseto
ali pseto moje ...
ako može kruh jamić alias brad pit, (gledala sam oprah) moreš i ti
potrpit malo izljeve ljubavi od poludjelih obožavatelja!
Stvari od kojih POPIZDIM!!!!!!!
1- obiteljski dežurni ubojice sreće, koji se niti najljepšem životnom poklonu ne znaju veselit!
2- zadrti susjedi koji misle dobro i ostavljaju pileće i svakakve kosti, stari kruh i ostale ostatke hrane na ulici - a ja imam proždrljivog psa. koji hoda okolo bez lajne. koja neće znat, tako proždrljiva, kad u toj hrani jednom ne budu samo opasne kosti! nego nešto puno opasnije!!!
3- veterinar koji u decembru ide cijepit štene od nepunih 5 mjeseci protiv bjesnila i onda ti se smije u facu kad ga pitaš zašto je to napravio
4- svoju glupost jer se nisam u svezi zakona o cijepljenju pasa bolje informirala
5- činjenicu da ti i za posao čistačice treba VEZA!!!!!!!! Da se natječaji objavljuju reda radi !
Stvari koje me usrećuju
1- neočekivani, neprocjenjivi životni pokloni, dobro koje dođe kad si na rubu ponora i vrati te ispod duge
Ovih dana ja sam vam luda! LUDA!!!! Čekala sam šta će sudbina odlučit. I evo, moj tata je jako bolestan. Prije 6 godina uspio je pobijediti rak. Sad se vratio. Ja uopće ne mogu pisat o ovome.
Već ću vas nasmijat s ovim što mi se upravo dogodilo.
Sva sam van sebe. Sjedim tu i klikam malo, pušim, ne znam šta ću....Tata je izašao van, do ambulante. Kad...zvoni mi telefon.
Skačem!
S druge strane ne čujem ništa! A onda stenjanje!!!!!!!
Sav život mi je skliznuo u pete! Ma zamrla sam! Tata je negdje pao! Umire! AJME!!!!!!!!
Vičem: HALO!? HALOOO!??
Panika!
Onda, kad sam se već rasplakala malo fali, čujem nešto kao Dođi da te svu poližem!
Tren sam još bila ukomirana, a onda mi bi jasno da sam zaradila svoj prvi opsceni telefonski poziv!
I šta je najvažnije, nije to tata negdje pao u nesvjest.
Čooooooooooovječe!!!!!!!!!!!
A ja čekam šta će sudbina reć. Tumb up....or down?
naslov je nehotice ispao malo "slovenski" ...možda jer nam dolaze moje slovenkice u posjet hihihi
a onda ti dođe ovakva ideja na pamet! ma ne meni, niti govora. ajde, pogodite komu ovakve ideje dolaze na pamet!?
enti miša!!!!!!!
Tamo negdje, devedesetih godina prošlog stoljeća, (koja sam ja stara vještica! ) moja malenkost boravila je u bijelome svijetu, daleko od moga maloga mista. Često bi nazvala doma i brbljala o svemu. I mojima je puno značilo da se javljam. Noooo, nisam uvijek bila srdačno pozdravljana! Jednom,(i samo jednom!!!) nazvala sam oko podne i pol. Razgovor je išao otprilike ovako:
zvoooonnnnn!
Mama: .......haloooo?
Ja: Halo mama!
Mama: Aaaa...
Ja: Kako si mi danas?
Mama: Mhmmmm, dobro....
Ja: Ča je? Je sve ok?
Mama: Je, je....
Ja: Super! blabla bla bla.............
Mama: (tišina, muk)
Ja: Maaaamaaaaa??!!!
Mama: Mhmmm?
Ja: (pogledavši na sat, i nakon šta mi se upalila lampica) - Mama, ti gledaš Rozu, je da je?
Mama: DA!
Ja: Ajde mama bog! Volim te puno!
Mama: Mhmmmmm
Ja:
Eto. Mama je bila zaluđena s tom Rozom. Toliko da sam ja bila ljubomorna na to čudo od ženske i cijelu tu apsurdnu situaciju gdje jedno klaunski ofarbano lice glumi neodoljivu ljepoticu, eteričnu, karizmatičnu i
....Ma da! Pomisao na to da moja mama pilji dan za danom u tu ..... tu.....SAPUNICU! - izazivala je u meni neopisive osjećaje. One koje samo mucanjem mogu izreć! U stilu:
To nima logike....To....Ti .... Ča tebi to ni glupo!? Ma .....
Sve je to počelo još davno prije. Pokušala sam ju odvratit, otvorit joj oči! Ne možeš ti protiv tvrde stine! Koliko god se ja pjenila, ta pošast odnosila je sve više i više nevinih, zaluđenih žrtava. Nije bilo razuma! Nije bilo logike! Nije... Mislim, gledala sam ja Santa Barbaru (a ne bi vam bila priznala ni za šta!) I Dinastiju prije toga (grupno, familijarno smo gledali kako se dobra Kristl i zločesta Aleksis tuku zbog Bleeeejka u bazenu)! Haha, nikad neću zaboravit koja ramena je imala ta Kristl.
Tad sam jedno dugo, dugo vrijeme imala život, pa nisam viđala tu prokletu škatulu zvanu teve. Čim je život počeo klonuti, teve se prikaza uz glasno AAAAALELUUJAAA! Dok sam u 5 ujutro dolazila na posao bebisiterice, a roditelji odlazili, teve i ja ostajale bi same. čekajući da se bambini probude, upoznala sam neke likove čija sam imena zaboravila. Usput sam ih i roditeljima snimala. Te sapunice. Bile su dosadne (još je bilo nešto života u meni) pa sam prešla na crtane filmove. Simba, Mowgli, Pocahontas i družina!
Ovih dana, kako ne radim, vrijeme ručka postalo je vrijeme kad sam malo, pomalo, zapamtila imena likova iz telenovela. žvačem hranu pogleda zaljepljenog za Marinu i Gaviotu, Rikarda i ....sve ostale. Muzika mi je dobra!
Fakat dobra!
No imam malu zamjerku telenovelama! Bemu i kukaraču, kako su spori!!!!!!!!! njima se čovjek sruši u nesvjest, leži tamo na podu, a oni oko njega skupljeni bace ćakule. Treba im jedno pola dana (ili oko 15 epizoda iliti kapitula, dok se sjete pozvat doktora! I još 25 kapitula dok ne stignu do, tri metra udaljenog - telefona! Ova uz koju žvačem već mjesecima me ubila! Toliko da sam otišla na jubito i našla kraj! Odgledat ću to i mir na zemlji! A je! Vraga! Doznala sam da su svi zločesti pomrli ili u zatvoru ili ih je stigla neka druga nezamislivo strašna ali zaslužena kazna. (Jednu su slučajno živu pokopali! hahahaha) A sve dobrice su se poženile i izrađale dječice par komada. Te sad plešu poljima agave. A neeeeeka ih jadnih, koliko su ih ovi zločesti izmučili! Ali morala sam onda odgledat na preskok (jer inače ne bih nikad bila odvela Elu u šetnju!) i cijelu priču!
Inače, taj kontrast dobra i zla u telenovelama je strašno izražen! Crno bijelo! Priče se pričaju polaaaaaaaaako, ponavljaju se scene. Iz epizode u epizodu neki lik priča kako je pronašao jadnu djevicu izgubljenu u močvari i kako je ona u toj močvari uopće završila ....tako da ne bi ostala jedna duša kojoj nije jasno. Dok on priča, djevica mlada i lijepa leži u nesvjesti i čeka da joj dovedu doktora. Ali prvo se dobro naćakulaju! Naglašena je naivnost, tako da se ja pitam, koja im je ciljana publika? Odgovor dolazi iz dubine poricanja. Osim mene i meni sličnima koji nemaju fakat života pa i nehotice prožvaču cijelu priču (ili bar dok ne odu radit nešto, jer te telenovela traju i po cijelu godinu i više). Odgovor mi se nameće sam. Koliko je ljudi koji te telenovele shvaćaju kao ozbiljnu stvar. I logičnu. I kojima nema niš čudnoga u tome da ona djeva leži na samrti dok oni raspravljaju kako su im la kukarače pojele kukuruz za tortilje! Jebiga žika! neće djeva nikud, a tortilje su ipak tortilje!
No jedno je istina. od vremena Roze do danas, te glumice su naučile šminkat se malo bolje a i sve su redom rasne latino ljepotice - ljepše od đejlo i kompanije.
E, dosta mi je pisanja o ovome. Jučer sam sve saznala (provela sam cijelo jutro gledajući cijelu jednu telenovelu na jubito!). Zato što, kad sam odgledala il kapitulo final, nisam mogla izdržat da ne saznam KAKO SU POBLOGU riješili sve te zapetljancije, i koliko im je trebalo da pozovu doktora! Odgovor je sitnica! Stotinjak epizoda! hahaha
Sad bi ja rado za one koji izgaraju od znatiželje da saznaju šta će se dalje dogodit ispričala tu sve. Ali kvragu sve! Ja sam potrošila sate na ovo! Pa neka se potrude i oni! Osim toga, vjerovatno niko i ne čita moj blogić. Zato ću samo odat kraj. Pa kome dosta, bravo! Učinih dobro djelo! Možda sad za vrijeme ručka nađu drugu zanimaciju! Osobno, ne znam šta ću ja sad radit dok jedem!
kategorija posta: (tek sad, nakon 275 postova vidim kako zanimljivih kategorija posta ima u ovim opcijama!)
seks/ljubav
gospodarstvo
ICT (koji vrag im je to?)
MJESEČEVE SUZE
mjesec je kao čovjek
što sam sebi laže
tužnu stranu skriva
svijetlu stranu kaže
samo zvijezde znaju
dok svjetlošću zrače
to lice što se smije
krije lice koje plače
zato ako mjesec
noću tuga obuze
kaplju zvijezde s neba
kao mjesečeve suze
Nisam mogla odolit da ne stavim ovu Boljunovu pjesmu u poseban post! A onda....kad već opet kradem njegove tako tečne i divne stihove i rime, pustite me da se pohvalim! Jedan dan dobila sam paketić s poštanskim žigom Boljuna! Pogodite šta je u paketiću bilo?
yes,yes! I to s posvetom! No, moja olymppussy nije više tako precizna, tako da je od posvete uslikala samo "draga moja..." Nema veze.
Fala ti, lipi naš poeto i u slobodno vrime - poštiru !!!!! A ova pisma je.... da!!!!!!! Meni se svidila jako. (ja ti nisan puno elokventna. pitaj greentea za definiciju elokventnosti)
Reko bi neko....već sam se mogla naviknut na teška vremena. No da.... Kako naslov reče - pritislo. Pa nisam dobro. Samo me još ova njuškica tješi i veseli.
Padrenostrum i ja izvadili smo sami Elici punti i sad je puno bolje.
ovako to izgleda kad čuvate psa posle operacije
obratit pažnju na lijepi, suhi šav
...a ovako kad se smekšate na tužni pseći cvilež i pustite ga da divlja vani
crveno!!!!
Da. Čuvala sam ja Elu ...baš sam ju jako pazila. No ona se osjeća divotica jedna, i više mi je živce pojela kukajući što je na lajni. Pa sam ju pustila. Jučer se mala kujica istrčala za svih ovih 10 dana karantene. Ona i njen mali frend - oboje ludi za vodom i blatom, galopirali su parkom ko ludi! Ela je prokopala tunel do Kine i nazad. Prešla trkom svaki milimetar parka uzduž i popreko. Preskočila frendića jedno milijun puta. Onjušila svaki list. Gricnula svaku šišarku i svaku grančicu. Na kraju je bila crna sva osim malo ispod njuškice. Par centimetara žute dlake samo je još odavalo da se radi o zlanom retriveru. Sve drugo bilo je blatno.
Odvela sam ju na more neka se opere. Što je moja junačina valovima uprkos i veselo učinila. Baš sam bila ponosna na nju, koja se valova boji, kako odlučno ide po svoju šišarku u valovite dubine! Dva puta čak ju je poklopio val. Puhalo je jako jugo i valovi su bili prilično veliki.
Doma sam ju otuširala, osušila ručnicima i fenom. I vidjela da joj je rez crven. Još sam mislila da bi bilo pametno alkoholom joj očistit to, za svaki slučaj, da ne bi ostalo malo zemlje ili pijeska...No, posle se pokazalo još i malo sluzavosti na rani. Ja sam kriva, prepopustljiva sam. I eto mi sad! Jutros rano zvala sam veta u Karlovac. Malo smirena odgovorom otišla sam u apoteku po Bivacyn antibiotik u prahu za posipat po ranici. No toga više u Hrvatskoj nema. Niti ičeg sličnog.
Snašla sam se. Nabavila. Posudit ću. Bit će sve ok.
A frojlajn Ela neće ić više van dok kiša pada a niti posle neće ić ludovat nego nazad na lajnu dok ne izvadimo punti.
Prasica ja! Eto kako završi onaj koji popusti pred psećim kukanjem. Strogoću treba trenirat. Pametan bit!
čooovječe!
Evo ova pjesma!!! Ovo je pjesma koja u meni budi neke zaboravljene osjećaje...za koje sam mislila da odavno guraju cvijeće da nikne...Budi...ne baš osjećaje...već sjećanje na njih... Na neku drugu mene....Čim uzmognem, nabavit ću si neki plejer, snimit ludo divnu muziku i lutat svijetom sa slušalicama (a zove li se to još uvijek tako!? ) na ušima ko tinejđerica....Tako bi se voljela ponovno nać...Ponovno voljet život!
Muzika je definitivno jedan od načina kako doć do sjećanja...Kao u Marcelovom romanu, s njegovim šapicama (madlenama) - tako meni sad ova muzika vraća jedno ljeto i jednu drugu mene, koja je pjevala na sav glas s tetom Arethom...Ludo pjevala i plesala ....Tko zna...možda je moguće uskrsnut neke stare snage, strasti...Životne!
Zelena, (naravno, uz pratnju duo fantastikusa) kriva je za ova moja propitkivanja. Ona i njeno proljeće!
Razmišljam.....naporno je to! Dok bi zelena šetala gradom i blentavo se smješkala svima i možebitno ih i ljubila i grlila , za mene je - dok nisam pročitala njenu "daklem,,,,jelte...." poeziju proljetnu, - za mene je proljeće značilo umor, vucaranje svijetom uz majku svih glavobolja....proljetno čišćenje...Takve stvari!
Prekidam razmišljanje i idem odgledat Zvjezdane Staze pa u krpe. Uz napomenu :
Svijet se mijenja. Sve se mijenja. Kukavica je tko ne zagrabi ono što želi!
lajf iz a supermarket
.
.
.
.
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun