< travanj, 2020 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Lipanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Link knjige

Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik

Linkovi


You tube Kanal




Loading


Pisma iz razonode
28.04.2020., utorak
Zašto mi je u vrtu lijepo?

Link knjige


You tube Kanal

Mnoga jutra provela sam sjedeći u vrtu. Pa i večeri. Nikada prije nisam se zapitala zašto mi je u vrtu lijepo. Dolazila bih zbog sunca ili zvijezda i mjeseca. Dolazila bih zbog trave i cvijeća. Zemlja na kojoj sam toliko je svakodnevna da je ne bih ni zamjećivala. Gola zemlja na kojoj sam grijala stopala.
U vrt dolazim kako bih zaboravila zemaljsku sebe. Onu kojoj je nelagodno u nastojanjima, zamišljanjima, planovima i neimanju koječega. Čim zakoračim u vrt, iskonski nastupa mir. Mirna sam. Nikamo se ne mora osim biti. Tako budem. A kad samo bivam onda sam mirna. Imam sve. Spajam se...s nečim jako poznatim.

Zapuše vjetar. Pomislim: Jedan list ne bi mogao dati simfoniju krošnje.
Pomiluje me sunce. Osjetim: Ugodno je milovanje sunca.
Pogledam cvijet. Zadivim se: Nestvarno lijep je u bojama ovaj cvijet.

Čim sunce zapeče više nego mogu podnijeti premjestim se u hlad. I tu me sjate misli o problemu koji sam godinama pokušavala riješiti pa ga ostavim neka pluta tako malo dalje od moje glave, malo podalje od mojih osjećaja. Vrt je presnažan da bi neki ljudski neostvaren prohtjev nadjačao njegovu esencijalnu ljekovitost. Problem je podnošljiv, posmiješan, malen.

A onda se odgovor nametne sam. U vrtu ti je lijepo jer je to prvo ljudsko okruženje od Boga dano. Čovjeku vrt. Ribi voda. Ptici gnijezdo i let. Nije li moglo biti jednostavnije naći odgovor na koji postavljaš pitanje: Zašto mi je u vrtu lijepo?

Najprirodnije je stanište ljudsko, zelenilo vrta. Pa ti u život neće dolaziti nelagode, neuspjesi, lažne dobrobiti i nagrade kratkoga vijeka.

U vrtu si dovoljan kakav jesi i tek u njemu jesi ono za što si i stvoren. Ta dao ti ga je Bog tvoj.
Kamo god odeš po hrane i znanja, zabave i druženja, ne zaboravi se vraćati u vrt. To je prvotno stanište ljudsko. U zelenilo. U parkove, uz potoke. I kraj borova uz more. Prirodu.

- 11:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #
19.04.2020., nedjelja
Koliko smo samokritični?

Link knjige


You tube Kanal


Izgleda da sam bila premalo svjesna koliko sam se opustila u snimanju videa pa mi je povratna informacija dala do znanja da sam vizualno neugodna, jer nisam uredila video u nekom programu već samo govorila i to sporo i to s naglaskom i to nepočešljana plus uz drmanje kamere. To sve nakon što sam ostavila video na nekoj stranici gdje ima puno članova. Nisam ulazila u rasprave jer je točno što su napisali pa sam kritike uzela u obzir i obrisala s kanala sadržaj koji nije vizualno ugodan. Držala sam da je to moj prostor za kreativnost, ali opet kad nešto pišeš ili govoriš treba uvažiti kakav to dojam ostavlja na ljude. Meni u ovim godinama (38) ne treba da se nekom dodvoravam jer znam svoje vrijednosti, ali opet ne mogu ni baš kako sam ja to radila (pomalo lijeno) očekivati pohvale. Ono što sam napravila (obrisala) je najbolje u danom trenutku. Ionako to nije vidjelo puno ljudi pa neće biti nekog efekta. Bitno je za mene izvući pouku.

Nije sve što stvorim prekrasno. Treba misliti na kvalitetu. To što ima bezbroj drugih neukusnih sadržaja mi nije izgovor. Poruka shvaćena.
Ako mi je nešto neugodno dio je uzroka u meni. Zanemarujem neku bitnu činjenicu. Dio dana korisno bi bilo posvetiti razmišljanju o tom što je neugodno pri samoj pomisli na to nešto kako ne bi otišlo u veću štetu. Naći vremena za napisati ili promisliti o nekom problemu koji se izrodi iz sadašnjosti, bih trebala. Javlja se u meni potreba za pozicioniranjem prema svemu. Prema državi, prema partneru, prema kolegama, prema poznanicima, prema svom pisanju, prema članovima obitelji, prema procesu starenja koji nahrljuje, prema primjerenom oblačenju...apsolutno o svemu trebam promisliti i vidjeti gdje se imaju napraviti promjene u skladu s godinama. A i u skladu s mojim karakterom.


Važno mi je što ljudi misle, naravno da je. Važno mi je i što ja mislim. A ono što mislim želim da mi donosi mir. Jer čim u primisli nešto žulja, nisam promislila dovoljno. Tek kad osjetim olakšanje o odabranom rješenju, to je ispravno. Samo nekad se naniže toliko raznih događaja, osjećaja da ne stignem svemu dati dovoljno pažnje. Tako recimo hodam oprane, ali nepočešljane kose. Nedostatak usmjerene pažnje na vanjski izgled...Ipak, lako sam ispravila sve te moje nedostatke. Imam ispred sebe još jedan slobodan tjedan. Što je rekao Voltaire, uređivat ću svoj vrt. Veselje je u tome da sam uvidjela grešku, priznala grešku, ispravila grešku i krećemo dalje.


Sjećam se koliko tvrdoglavo mi je moj tata govorio: Tebi se ništa ne smije reći. I bio je u pravu. Kad bi i ukazivao na neko loše ponašanje, ja sam se durila i uvrjeđivala. Osamljivala i šutjela. Nakon par godina shvatila bih da je čovjek bio u pravu. Kako je teško priznat da nisi u pravu...joj! Kao da je najbitnije biti u pravu. Bitnije je biti u pravu nego progledati i priznati gdje to brljaš svojski. Eto, nisam dobro snimila video, bio je loše kvalitete i je li mi pala kruna s glave što sam si priznala? Je! Bilo je jako teško. Jaaaakoooo teškoooooo! Jedva sam si priznala da je kritika iskrena, da cure koje su mi rekle kako video nije standardne kvalitete čine dobro za mene. Ok, ja sam se spasila, a one? Jedna je imala pirseve po licu. Druga je imala filtriranu fotografiju (savršenjakovićka i nije posustajala u obrani svojih stavova, morala je biti u pravu i gotovo), treći je savjetovao da se držim pisanja bloga, da što pobogu snimam kad nemam opreme. Da nije za svakoga.


Ja sam izvukla pouku, a oni? Nadam se da će i oni naći sreću u ovom danu. Cijelu sam objavu s njihovim komentarima obrisala jer je smisao ostvaren: Lekcija naučena. Ne volim prepirke na internetu. A ovo je bila samo prepirka BEZ uvreda ili grubih riječi, sačuvajmebože psovki. Neočekivano, pa opet dobrodošla pouka da to što radiš treba raditi kako treba, slušati povratnu informaciju, a ne živjeti u iluziji da pred ljude možeš svakakav: sredi se, provuci kroz filter, ubrzaj govor da nisi dosadan i bez naglaska po mogućnosti, napudraj, kupi skupu opremu pa i ono okruglo svjetlo, fotoaparat, računalo, program za rezanje mljackanja i udisanja, snimaj iz kuta da se ne vidi podbradak...ok, znam, video je bio dosadan jer sam ja takva, dosadna pa je i video bio dosadan. Stara sam već, tko će me gledat s licem koje cakli bez pudera. Pogađate, još sam uvrijeđena. Proći će me.


Bio je dosadan video, spor. Mislim samo kako je onim književnicima, glumcima, političarima... Narade se i onda slijedi sveopća pljuvačnica, gađanje trulim rajčicama, kritičari, komentari. A danas svi i umjetnici i kritičari. I treba nekad! I treba! I trebalo me naučiti pameti. Što mi bi da sam i snimala?! Znam, na kraju kažem: Kupite moje knjige, kliknite lajk...to je tajni podmukli motiv, htjela sam im uvaliti knjige. Služim se svim sredstvima, ali polijeno...kako mi se i kad da...samo da prodam koju knjigu. Eto, sad sam odala sve. Ubuduće ću odmah reći direktno, a ne ovako s izmotavanjem. Živjeli!


- 11:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #
11.04.2020., subota
Ideja za ručak


Link knjige


You tube Kanal

Kuham neki pileći paprikaš. Inspirirala me žena s you tube kanala koji gledam često. Luna London iz Srbije. Posebno sam poželjela papirku. Nije da puno povrća baš volim, ali nakon dinstanja malo luka na ulju nasjeckala sam mrkvu, papriku, krumpir i dodala narezana pileća prsa, sol, papar, bijeli luk u granulama. Kasnije možda i malo graška koji imam zaleđen. Rijetko kuham u Engleskoj. Ali sad kad sam doma zbog pandemije u dnevni raspored sam uvela odlazak po kruh jer mi je ovaj njihov tost dosadio.

Sve se krčka, a ja biram koju ću predstavu odgledati. Kazalište su nam približili 24 sata i Večernji list. Nakon prvotnog šoka oko toga što se sve događa, što bi drugo ljudsko biće nego počelo proces prilagodbe. Tako je s nama uvijek, isprva se u sebi i naglas bunimo kad se događa ono što nam nije po volji, a onda slijedi prilagodba.


Sad moj dnevni raposred izgleda ovako: Nakon buđenja, ostajem oko pola sata u krevetu, samo uživati u jastucima i plahtama, onda kupaona i kupanje pa kremice, pa se sredim za po kući. Zašto ne?! Sredim se za sebe. Smislim ručak i uputim se u lokalni dućan. Naravno stojim podalje od svih i oni od mene pa brzo natrag u skrovište koje sam izglancala i preglancala. Ostalo još samo iznutra kuhinjske elemente prebrisati pa koji dan kasnije popet se na stolac i prebrisati iznad te iste kuhinjske elemente.

Maštam kamo ćemo James i ja ići kad sve ovo prođe. Na neke engleske plaže i oprostite mi na pristranosti i one ljepše hrvatske. Za sad vježbam kako što prije prihvatiti ono „što nije po planu“, a o našem planu da prošetamo do matičara sam skroz zaboravila. Neposredno prije vijesti o pandemiji smo po savjetu starijih iz njegove obitelji razmotrili to da se vjenčamo i kako ionako živimo zajedno dvije godine, a ukupno se poznajemo tri, bez posebno teatralne prosidbe, mi smo se u par razgovora odlučili za veliko DA.

Ova neplanirana usidrenost u stanu mi je donijela dvije spoznaje. Jedna kako me Bog uputio da sve spise koje sam do sad proučavala jednako cijenim jer vode do njega, a barijera su podijeljenima koji znaju o sebi, a ne znaju o drugima. I još da moj mir nema komparacije. Mir je preduvjet za sve, za dobro partnerstvo, za dobro prijateljstvo, za obavljati posao, za pravdu i nepravdu, za promišljanje o njima pa sve dok ne postigneš mir, znači da griješiš, da nisi dobro i do kraja promislio o pojavi, o emociji, o situaciji oko tebe i u tebi. Mir s vama.

- 13:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #
03.04.2020., petak
Biblija iz perspektive pisca

Link knjige


You tube Kanal

Isti tekst pročitala sam i snimila u glasovnom zapisu na you tube linku iznad

Meni je vrijeme pandemije donijelo čitanje biblijskih tekstova. Čitala sam ih i prije ali samo kao niz povijesnih zapisa jednog naroda. Nikada na biblijski tekst nisam gledala drugačije no tako. Židovi idu pustinjom i tamane sve pred sobom. To je za mene bila ta knjiga. Osjećala sam da je okrutna, da je opširna, da je u fragmentima posvuda sveprisutna. To je bio moj prvi dojam nakon prvog cjelovitog čitanja. Ostavila sam je na polici i nastavila živjeti kao da me se ne tiče. Povremeno bih je se sjetila nakon pisanja kakve priče ili stiha jer u ritmu ili ljepoti moji radovi nikad neće biti tako uzvišeni i bitni, znala sam i to me nije obeshrabrilo već na meni personaliziran način bilo je dano do znanja koja je važnost tog djela za ljudski rod.

Naime, kad vam se približi vjera, ona će do vas doći po pojavama koje su specifično bitne vama. Meni su to pisanje i ljubav prema voljenom muškarcu. Ako je u vašem životu ovo nebitno vi ćete poruke o vjeri dobiti putem onoga što je samo vama motiv da kročite kroz život. To može biti roditelj, prijatelj, posebno znanje, bolest i ozdravljenje ili iskušenje...to može biti bilo što u vašem životnom scenariju, ali svi koji se zapitamo o snazi vjere, koji se mrvicu približimo Bogu, dobit ćemo uputu i mapu s ucrtanim pravcem. Svatko će doći do istog cilja nekim drugačijim putem.

Ljudski rod može biti bez bilo koje druge knjige, ali ne može bez Biblije. Da nikad nisam napisala ni jedan redak, nikom to ne bi zafalilo. Ali da Marko ili Luka nisu zapisali svoju nisku riječi ljudski bi rod bio bez putokaza. Osobno mi je bliži bio Kuran u kojemu sam našla manje mača i ljudske žrtve jer kao žensko biće meni je teško misliti o sukobu, o borbi, o imanju neprijatelja. Naivno sam željela da su svi prijatelji, da zla nema, da je svijet idila. Ali nije. Zato sam u ovim vremenima izazova svjetske pandemije opet potražila utjehu i odgovore. I čitala sam iznova Postanak, Psalme, čitala sam napreskok i s kraja pa sredine...opet dobro poznate riječi Isusove imale su novu vrijednost za mene.

Shvatila sam da moja želja o svijetu bez patnje i sukoba nije istinita i da je samo želja i da mi kao takva ne može donijeti shvaćanje i istinu o ljudskoj prirodi i spoju čovjeka s Bogom. Da je baš to naivno htjenje bilo prepreka na mom putu da razumijem biblijski tekst jer me zanosila ideja da sam prekrhka i predobronamjerna da bih mogla slušati i čitati o zlu, grijehu, žrtvi, i svim teškim temama kojima nisam mogla davati prostora u svom svakodnevnom životu. Nisam, sve dok me iznova i iznova ne počinje pogađati činjenica da zlo doista postoji, da grijeh doista postoji, da sve negativno također postoji kao i ono što volim i što mi je ugodno. Da se i s tim pojavama koje meni nisu drage treba suočiti i da ih treba razmotriti. Da treba znati koji stav zauzeti u odnosu na njih. Kako se pozicionirati, kako se obraniti, kako se zaštititi.

Zato sam ponovo posegnula za Biblijom. Ako uzmemo samo ovaj tekst. Evo mi odgovora. Osjetila sam da moje pisanje nije tako veličanstveno. Kad sam isprva počela biti nezadovoljna napisanim uratkom ja sam se nesvjesno usporedila s ni manje ni više nego duhom svetim koji je nadahnjivao pisce poput Mojsija. Eto mi odgovora. Ponekad je sam osjećaj koji se u čovjeku izrodi pogrešan, a ponekad pogrešno zbog toga postavi i samo pitanje pa se izgubi u odgovorima koje si sam daje. Bit je Božje riječi da ne možeš pitati i davati odgovore sam.

Zbog toga smo mi ljudi izgubljeni. Ali kako Bog mene dobro zna i zna da samo ako, ovo govorim u mom slučaju, imam ispred sebe muškarca u kojeg sam zaljubljena i ako on slijedi upute od Boga dane, tada će i moj interes za Evanđeljem ili nekom surom biti prisutan. Govorim vam iskreno o svojim ljudskim slabostima koje su bile put da mi se približi znanje o Bogu. Vi ćete imati sigurna sam neki drugi put, vama je neka druga mapa dana pa evo iskreno od mene moj primjer. Mogu spomenuti još i velike nevolje. Ja sam jedna od onih koja se počinje moliti kada stvari postaju prijeteće i ozbiljne. Nije to nešto na što mogu biti ponosna, ali ljudski ponos sad nije niti bitna stavka. Želim svojom iskrenošću potaknuti i vas na osobnu potragu za Bogom. Nije toliko važno kojom stazom ćete poželjeti njemu biti bliži i zašto. Znat će on što je vama u vašem životu ljudskom važno pa će tim jezikom progovoriti.

Samo tražite odgovore i naći ćete. Samo čitajte i razumjet ćete. Možda imate neku barijeru poput mene koja se nisam htjela baviti teškim temama ljudske prirode u kojoj se pojavljuje i zlo i nepravda kojima se nisam voljela baviti niti čak izgovarati imena palih anđela jer mi je bilo mrsko slušati zvuk tih imena, ali sad sam se suočila i s tim dijelom da bih bolje shvatila dobro i zlo i taj kontrast.

Želim vam svako dobro. Samo tražite odgovore i naći ćete.

- 11:40 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.