< travanj, 2020 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Lipanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Link knjige

Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik

Linkovi


You tube Kanal




Loading


Pisma iz razonode
19.04.2020., nedjelja
Koliko smo samokritični?

Link knjige


You tube Kanal


Izgleda da sam bila premalo svjesna koliko sam se opustila u snimanju videa pa mi je povratna informacija dala do znanja da sam vizualno neugodna, jer nisam uredila video u nekom programu već samo govorila i to sporo i to s naglaskom i to nepočešljana plus uz drmanje kamere. To sve nakon što sam ostavila video na nekoj stranici gdje ima puno članova. Nisam ulazila u rasprave jer je točno što su napisali pa sam kritike uzela u obzir i obrisala s kanala sadržaj koji nije vizualno ugodan. Držala sam da je to moj prostor za kreativnost, ali opet kad nešto pišeš ili govoriš treba uvažiti kakav to dojam ostavlja na ljude. Meni u ovim godinama (38) ne treba da se nekom dodvoravam jer znam svoje vrijednosti, ali opet ne mogu ni baš kako sam ja to radila (pomalo lijeno) očekivati pohvale. Ono što sam napravila (obrisala) je najbolje u danom trenutku. Ionako to nije vidjelo puno ljudi pa neće biti nekog efekta. Bitno je za mene izvući pouku.

Nije sve što stvorim prekrasno. Treba misliti na kvalitetu. To što ima bezbroj drugih neukusnih sadržaja mi nije izgovor. Poruka shvaćena.
Ako mi je nešto neugodno dio je uzroka u meni. Zanemarujem neku bitnu činjenicu. Dio dana korisno bi bilo posvetiti razmišljanju o tom što je neugodno pri samoj pomisli na to nešto kako ne bi otišlo u veću štetu. Naći vremena za napisati ili promisliti o nekom problemu koji se izrodi iz sadašnjosti, bih trebala. Javlja se u meni potreba za pozicioniranjem prema svemu. Prema državi, prema partneru, prema kolegama, prema poznanicima, prema svom pisanju, prema članovima obitelji, prema procesu starenja koji nahrljuje, prema primjerenom oblačenju...apsolutno o svemu trebam promisliti i vidjeti gdje se imaju napraviti promjene u skladu s godinama. A i u skladu s mojim karakterom.


Važno mi je što ljudi misle, naravno da je. Važno mi je i što ja mislim. A ono što mislim želim da mi donosi mir. Jer čim u primisli nešto žulja, nisam promislila dovoljno. Tek kad osjetim olakšanje o odabranom rješenju, to je ispravno. Samo nekad se naniže toliko raznih događaja, osjećaja da ne stignem svemu dati dovoljno pažnje. Tako recimo hodam oprane, ali nepočešljane kose. Nedostatak usmjerene pažnje na vanjski izgled...Ipak, lako sam ispravila sve te moje nedostatke. Imam ispred sebe još jedan slobodan tjedan. Što je rekao Voltaire, uređivat ću svoj vrt. Veselje je u tome da sam uvidjela grešku, priznala grešku, ispravila grešku i krećemo dalje.


Sjećam se koliko tvrdoglavo mi je moj tata govorio: Tebi se ništa ne smije reći. I bio je u pravu. Kad bi i ukazivao na neko loše ponašanje, ja sam se durila i uvrjeđivala. Osamljivala i šutjela. Nakon par godina shvatila bih da je čovjek bio u pravu. Kako je teško priznat da nisi u pravu...joj! Kao da je najbitnije biti u pravu. Bitnije je biti u pravu nego progledati i priznati gdje to brljaš svojski. Eto, nisam dobro snimila video, bio je loše kvalitete i je li mi pala kruna s glave što sam si priznala? Je! Bilo je jako teško. Jaaaakoooo teškoooooo! Jedva sam si priznala da je kritika iskrena, da cure koje su mi rekle kako video nije standardne kvalitete čine dobro za mene. Ok, ja sam se spasila, a one? Jedna je imala pirseve po licu. Druga je imala filtriranu fotografiju (savršenjakovićka i nije posustajala u obrani svojih stavova, morala je biti u pravu i gotovo), treći je savjetovao da se držim pisanja bloga, da što pobogu snimam kad nemam opreme. Da nije za svakoga.


Ja sam izvukla pouku, a oni? Nadam se da će i oni naći sreću u ovom danu. Cijelu sam objavu s njihovim komentarima obrisala jer je smisao ostvaren: Lekcija naučena. Ne volim prepirke na internetu. A ovo je bila samo prepirka BEZ uvreda ili grubih riječi, sačuvajmebože psovki. Neočekivano, pa opet dobrodošla pouka da to što radiš treba raditi kako treba, slušati povratnu informaciju, a ne živjeti u iluziji da pred ljude možeš svakakav: sredi se, provuci kroz filter, ubrzaj govor da nisi dosadan i bez naglaska po mogućnosti, napudraj, kupi skupu opremu pa i ono okruglo svjetlo, fotoaparat, računalo, program za rezanje mljackanja i udisanja, snimaj iz kuta da se ne vidi podbradak...ok, znam, video je bio dosadan jer sam ja takva, dosadna pa je i video bio dosadan. Stara sam već, tko će me gledat s licem koje cakli bez pudera. Pogađate, još sam uvrijeđena. Proći će me.


Bio je dosadan video, spor. Mislim samo kako je onim književnicima, glumcima, političarima... Narade se i onda slijedi sveopća pljuvačnica, gađanje trulim rajčicama, kritičari, komentari. A danas svi i umjetnici i kritičari. I treba nekad! I treba! I trebalo me naučiti pameti. Što mi bi da sam i snimala?! Znam, na kraju kažem: Kupite moje knjige, kliknite lajk...to je tajni podmukli motiv, htjela sam im uvaliti knjige. Služim se svim sredstvima, ali polijeno...kako mi se i kad da...samo da prodam koju knjigu. Eto, sad sam odala sve. Ubuduće ću odmah reći direktno, a ne ovako s izmotavanjem. Živjeli!


- 11:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.