< kolovoz, 2020 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Lipanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Link knjige

Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik

Linkovi


You tube Kanal




Loading


Pisma iz razonode
13.08.2020., četvrtak
VINO OD KUPINA

James uživa u malom vrtu koji je uredio otkako ja živim kod njega. Jedna biljka penjačica se naočigled mijenja kroz sate i on je meni pokazuje u čuđenju. Zabilježio je kemijskom njenu visinu, a kad smo se vratili doma iz izlaska tri je centimetra već bila iznad gredice koju joj je postavio kako bi mogla ukrašavati naš vrt. Ja sam pretakala vino od kupina. Kupine su posvuda i ne možeš ne poželjeti napraviti vino. To radim prvi put u životu i nisam ni okusila još ni kapljicu iako sam svaki drugi dan dolazila provjeravati kako kemijski proces napreduje.


Pročitala sam da ide kilogram šećera na šest kilograma kupina i da se to ostavi, a propusti kroz gazu u boce nakon tri tjedna te se još drži u bocama dva tri tjedna i onda može stajati na hladnom dok se ne popije. Moj ekperiment je bio u staklenim teglama od kave koje sam prekrila pamučnim poklopcima (neka stara haljina koju mi je dala prijateljica s posla). Najbolje je staklo i ne smije biti zatvoreno da bi zrak mogao dolaziti do smjese kupina i šećera, inače bi prekipjelo. To je sva mudrost.


Taj prvi dan sam bila tako uzbuđena da nešto stvaram sama da sam na tim platnenim poklopcima izrezivala male rupice kako bi voćne mušice nesmetano ulazile unutra. Netko mi je tijekom odrastanja rekao da je njihovo prisustvo nužno u procesu vrenja. I tako sam škaricama reckala male otvore, a tek idući dan došla do zaključka da mušice unutra odlažu svoja jajašca i da mi je netko pogrešno rekao kako one imaju funkciju u pretvaranju mošta u vino. Pripisala sam sve svom neiskustvu i možda izokrenula riječi tog nekoga jer se kroz maglu samo sjećam da mi je nekoć netko spominjao mušice i vino.


Otklonila sam žlicom prvi sloj u teglicama i vidjela da je sve u redu s mirisom tamno crvene tekućine. Kako sam imala previše kupina trećinu sam zamrznula za kasnije kad zahladi. A kako nisam željela kupovati nikakve posude kad mi je ponestalo staklenih teglica od kave uzela sam metalne zdjele u kojima inače mijesim kruh. Ovo drugo se pokazalo kao ne tako pametan potez jer mi je na jednoj od njih krpa kojom sam je prekrila upala unutra i natopila se pa je dio, mali dio, ali ipak jedan dio budućeg vina otišao u škart. Kod pretakanja sam otkrila da je ovo vino koje je bilo u zdjelicama nekako prljavije, ima više larvica voćnih mušica, a bio je i neki želatinasti sloj koji teglice nisu imale. Pretpostavljam da je to nakupina bakterija meni nepoznate vrste.



Svaku sam teglu presula u boce (kroz čisti stari gazoliki šal) ne miješajući ih jer sam htjela da ako je već neko iz zdjela poocatilo ili oprljavilo od te meni nepoznate želatine, htjela sam da ono kvalitetnije ostane odvojeno. I da vidim iz svog iskustva kako je bolje spravljati ovo vino.
Teperatura je u augustu oko trideset preko dana, a zbog mirisa i mušica nisam držala to sve u stanu jer bi mi James sigurno prigovarao nego sam ih sve stavila u košaru za veš i prekrila ručnikom. Tako mu nisu smetale i pokazao je interes za moju aktivnost.


Sinoć prije spavanja sam pomislila da prije konzumacije možda prokuham bocu kako koju budem koristila jer me zbilja odbilo malo ono napipavanje želatine na površini rastvorenih kupina. Ne znam kako se zovu te kupine koje ispuste svoj sok jer nisam odrasla na selu ili negdje gdje se pravi vino od kupina.


Od ideje da pravim med od maslačaka sam odustala zbog količine šećera koji se stavlja u smjesu i kuhanja, ne sjećam se sad je li bilo dva ili tri sata zapisano u receptu. Ne mogu zamisliti na ovoj vrućini nikakvo nakuhavanje. Prženje šipka sam isto prekrižila jer imam dobar kupovni čaj. Ostaje sad još tri tjedna i probat ću jesam li dobila vino ili ocat.
Od ideje da i danas šetam uz jezero i nakupim vreću kupina možda i nisam odustala jer su staklene tegle sad prazne i James će zasigurno tijekom dana predložiti šetnju uz jezero. Nemamo drugih planova. Riječ kupina mi se sama od sebe pojasnila kad sam ih prije tri tjedna brala. Bile su nadohvat ruke, u neizmjernom broju, posvuda oko mene da me obuzeo osjećaj zadovoljstva i obilja. KUPI, u smislu samo kupi, a NA u smilsu na, uzmi koliko hoćeš. Tako su nastajale riječi, zar ne?!


- 10:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
06.08.2020., četvrtak
O matematici i jeziku

Ne sjećam se ni jednog neugodnog trenutka na satu jezika i pisanja. A cijeli sat matematike je za mene bio gorak. Nisam shvaćala da malo truda daje točan rezultat. To malo truda se nije pojavljivalo jer ga je spriječavala neka dosada.

Samo malo truda i neugoda bi nestala i mogla sam biti ponosna da sam riješila zadatak. Ali ne, meni je bila draža i ta neugoda nego angažirati moždane vijuge par minuta na matematičke operacije. Nisam imala strpljenja.

Pisanje i jezik, čitanje sastavaka, pjesmica, odlomaka iz knjiga s druge strane činili su mi ugodu, divljenje da kao ljudska vrsta imamo govor, jezik, naglasak svog podneblja. U svemu tome za mene je bilo smisla.

Zato danas dok sjedim u vrtu računam, zbrajam i oduzimam kako bih otkrila i u tome neku ugodu i smisao. A dok to činim i dalje osjećam da mi se ne da. Tko zna zašto je to tako. A počela sam jer sam došla do zaključka da svaki dan pišem i čitam, a da prodje par mjeseci, a da svojim mozgom ne zbrojim ni najmanja dva broja i da mi je zbog toga potrebno pet minuta kad se nadjem u potrebi kakvog zbrajanja u dućanu.
Ako izgovorim brojeve 54+68 u trenu kad ih počnem zbrajati sam ih već zaboravila i zato sam ih počela zapisivati...Tepati si kad dobijem točan rezultat samo ne bih li omilila samoj sebi tu jednostavnu matematiku, a ponovila sam i postotke.

Sve s nekom željom da odagnam dosadu i pronadjem mrvicu motivacije koju mora da imaju matematičari, nešto mora postojati u tome što oni vole. Još tragam za tim. Što je to?

Irena Pušnik
- 11:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.