Link knjige
You tube Kanal
Isti tekst pročitala sam i snimila u glasovnom zapisu na you tube linku iznad
Meni je vrijeme pandemije donijelo čitanje biblijskih tekstova. Čitala sam ih i prije ali samo kao niz povijesnih zapisa jednog naroda. Nikada na biblijski tekst nisam gledala drugačije no tako. Židovi idu pustinjom i tamane sve pred sobom. To je za mene bila ta knjiga. Osjećala sam da je okrutna, da je opširna, da je u fragmentima posvuda sveprisutna. To je bio moj prvi dojam nakon prvog cjelovitog čitanja. Ostavila sam je na polici i nastavila živjeti kao da me se ne tiče. Povremeno bih je se sjetila nakon pisanja kakve priče ili stiha jer u ritmu ili ljepoti moji radovi nikad neće biti tako uzvišeni i bitni, znala sam i to me nije obeshrabrilo već na meni personaliziran način bilo je dano do znanja koja je važnost tog djela za ljudski rod.
Naime, kad vam se približi vjera, ona će do vas doći po pojavama koje su specifično bitne vama. Meni su to pisanje i ljubav prema voljenom muškarcu. Ako je u vašem životu ovo nebitno vi ćete poruke o vjeri dobiti putem onoga što je samo vama motiv da kročite kroz život. To može biti roditelj, prijatelj, posebno znanje, bolest i ozdravljenje ili iskušenje...to može biti bilo što u vašem životnom scenariju, ali svi koji se zapitamo o snazi vjere, koji se mrvicu približimo Bogu, dobit ćemo uputu i mapu s ucrtanim pravcem. Svatko će doći do istog cilja nekim drugačijim putem.
Ljudski rod može biti bez bilo koje druge knjige, ali ne može bez Biblije. Da nikad nisam napisala ni jedan redak, nikom to ne bi zafalilo. Ali da Marko ili Luka nisu zapisali svoju nisku riječi ljudski bi rod bio bez putokaza. Osobno mi je bliži bio Kuran u kojemu sam našla manje mača i ljudske žrtve jer kao žensko biće meni je teško misliti o sukobu, o borbi, o imanju neprijatelja. Naivno sam željela da su svi prijatelji, da zla nema, da je svijet idila. Ali nije. Zato sam u ovim vremenima izazova svjetske pandemije opet potražila utjehu i odgovore. I čitala sam iznova Postanak, Psalme, čitala sam napreskok i s kraja pa sredine...opet dobro poznate riječi Isusove imale su novu vrijednost za mene.
Shvatila sam da moja želja o svijetu bez patnje i sukoba nije istinita i da je samo želja i da mi kao takva ne može donijeti shvaćanje i istinu o ljudskoj prirodi i spoju čovjeka s Bogom. Da je baš to naivno htjenje bilo prepreka na mom putu da razumijem biblijski tekst jer me zanosila ideja da sam prekrhka i predobronamjerna da bih mogla slušati i čitati o zlu, grijehu, žrtvi, i svim teškim temama kojima nisam mogla davati prostora u svom svakodnevnom životu. Nisam, sve dok me iznova i iznova ne počinje pogađati činjenica da zlo doista postoji, da grijeh doista postoji, da sve negativno također postoji kao i ono što volim i što mi je ugodno. Da se i s tim pojavama koje meni nisu drage treba suočiti i da ih treba razmotriti. Da treba znati koji stav zauzeti u odnosu na njih. Kako se pozicionirati, kako se obraniti, kako se zaštititi.
Zato sam ponovo posegnula za Biblijom. Ako uzmemo samo ovaj tekst. Evo mi odgovora. Osjetila sam da moje pisanje nije tako veličanstveno. Kad sam isprva počela biti nezadovoljna napisanim uratkom ja sam se nesvjesno usporedila s ni manje ni više nego duhom svetim koji je nadahnjivao pisce poput Mojsija. Eto mi odgovora. Ponekad je sam osjećaj koji se u čovjeku izrodi pogrešan, a ponekad pogrešno zbog toga postavi i samo pitanje pa se izgubi u odgovorima koje si sam daje. Bit je Božje riječi da ne možeš pitati i davati odgovore sam.
Zbog toga smo mi ljudi izgubljeni. Ali kako Bog mene dobro zna i zna da samo ako, ovo govorim u mom slučaju, imam ispred sebe muškarca u kojeg sam zaljubljena i ako on slijedi upute od Boga dane, tada će i moj interes za Evanđeljem ili nekom surom biti prisutan. Govorim vam iskreno o svojim ljudskim slabostima koje su bile put da mi se približi znanje o Bogu. Vi ćete imati sigurna sam neki drugi put, vama je neka druga mapa dana pa evo iskreno od mene moj primjer. Mogu spomenuti još i velike nevolje. Ja sam jedna od onih koja se počinje moliti kada stvari postaju prijeteće i ozbiljne. Nije to nešto na što mogu biti ponosna, ali ljudski ponos sad nije niti bitna stavka. Želim svojom iskrenošću potaknuti i vas na osobnu potragu za Bogom. Nije toliko važno kojom stazom ćete poželjeti njemu biti bliži i zašto. Znat će on što je vama u vašem životu ljudskom važno pa će tim jezikom progovoriti.
Samo tražite odgovore i naći ćete. Samo čitajte i razumjet ćete. Možda imate neku barijeru poput mene koja se nisam htjela baviti teškim temama ljudske prirode u kojoj se pojavljuje i zlo i nepravda kojima se nisam voljela baviti niti čak izgovarati imena palih anđela jer mi je bilo mrsko slušati zvuk tih imena, ali sad sam se suočila i s tim dijelom da bih bolje shvatila dobro i zlo i taj kontrast.
Želim vam svako dobro. Samo tražite odgovore i naći ćete.
Post je objavljen 03.04.2020. u 11:40 sati.