listopad, 2019 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (2)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Link knjige
Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik
Linkovi
You tube Kanal
Loading
Pisma iz razonode
Tuniška nevjesta (odlomak romana)
- 03:17 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Link knjige, roman Tuniška nevjesta Drugi dan svoga boravka u Tunisu odlučila je provesti na izletu. Pravila od jučer nisu vrijedila. Filip i ona bili su dvoje. Ali samo dvoje turista u afričkoj zemlji. Podnosili su tjelesnu blizinu bez obzira na emotivnu udaljenost. Godine zajedništva dale su im neku međusobnu neprimjetnost. Već sad se dalo naslutiti da između njih ostaje prijateljstvo i privrženost. Pred ogledalom, dok su oboje četkali zube, oponašali su voditeljicu puta i time razbili težinu jučerašnje privatne ljubavne propasti. Doći u Tunis, a ne vidjeti deve i Saharu?! Glupost! Tako je bez uvijanja rekla još u busu, na putu od aerodroma do hotela, vrckava zblajhana pedesetogodišnjakinja. Brzo je pokupila keš dok se tko nije predomislio i naglasila da vraća novac onome tko se ipak sutra do polaska u osam predomisli. Melani je spremila kremu za sunčanje s faktorom pedeset, litru mineralne, vlažne maramice, tuniške dinare za napojnice i crno-bijele marame koje je kasnije u autobusu učila vezati „na arapski“ po uputama voditeljice. Nakon spremanja potrebnih stvari u torbu za sebe i Filipa (što je ona obično činila za oboje), spustili su se u restoran na doručak. Čekao ih je klimatiziran autobus s turistima iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Ljubazni osmjesi. Ovdje, daleko od kuća, u arapskom dijelu Afrike bili su poprilično slični ti balkanci, europljani... Uslijedilo je kojih osam sati vožnje sa sjevera zemlje ka jugu do pustinjskog pijeska. Panorama se za Melani učinila troslojna: hoteli, naselja pa pustinja. Najprije su iz vidokruga nestajali hoteli. Pojavile su se jednokatnice pravokutnih oblika bijele boje s plavim vratima i prozorima. Većina njih nedovršene i s pločama iz kojih su stršale metalne šipke zbog kojih bi se dalo naslutiti da će se gradnja još nastaviti nekamo u visine. Voditeljica je putem odgovarala družini u autobusu o porezima i smeću. A porez se ovdje plaća tek kada se gradnja dovrši (tako da je nitko nikad formalno ne dovršava). Melani se čudila smeću kojeg je bilo posvuda uz cestu. Limenke, papirići. Plastične vrećice ponegdje vijore s drveća kao da su upravo tamo narasle. Mesnice na otvorenom na plus četrdeset. Šverc goriva uz cestu. Nakon prizora naselja, na autoputu je nepregledno more maslina, i samo maslina. Kasnije će ih zamijeniti kaktusi. U osmom mjesecu imaju jestivi plod Hindi. Kako je bio srpanj, Melani je mogla samo zamisliti kakvog je okusa. Nakon što su nestali kaktusi ostao je samo pijesak. Autobus se nakratko zaustavio zbog karavane divljih deva. Filip je neprestano spominjao glad, a Melani mu je iz torbe izvadila letak s planom putovanja na kojemu je pisalo kus-kus (i to dvaput). Prihvatljiva kombinacija ako moraš nahraniti autobus pun turista. Jelo se sastoji od posebne sitne pšenice uz piletinu ili neko drugo meso, ali u ovom aranžmanu oba puta s piletinom uz kurkumu. Voditeljica puta je dobro osjećala raspoloženje svojih turista pa bi pričala ponešto o povijesti ili današnjemu životu Tunižana i tako kratila napornu višesatnu vožnju. Melani i Filip nikada nisu proveli toliko vremena u autobusu. Krajolik im je odnio jučerašnju napetost. Bili su zadivljeni prizorima beskraja pijeska i njihove emocije učinile su se tako česte, nekako rasplinute i očekivane. Oznake: Roman Tuniška nevjesta |