Link knjige, roman Tuniška nevjesta
Drugi dan svoga boravka u Tunisu odlučila je provesti na
izletu. Pravila od jučer nisu vrijedila. Filip i ona bili su
dvoje. Ali samo dvoje turista u afričkoj zemlji. Podnosili su
tjelesnu blizinu bez obzira na emotivnu udaljenost. Godine
zajedništva dale su im neku međusobnu neprimjetnost.
Već sad
se dalo naslutiti da između njih ostaje prijateljstvo i
privrženost. Pred ogledalom, dok su oboje četkali zube,
oponašali su voditeljicu puta i time razbili težinu jučerašnje
privatne ljubavne propasti. Doći u Tunis, a ne vidjeti deve i
Saharu?! Glupost! Tako je bez uvijanja rekla još u busu, na
putu od aerodroma do hotela, vrckava zblajhana
pedesetogodišnjakinja.
Brzo je pokupila keš dok se tko nije
predomislio i naglasila da vraća novac onome tko se ipak sutra
do polaska u osam predomisli. Melani je spremila kremu za
sunčanje s faktorom pedeset, litru mineralne, vlažne maramice,
tuniške dinare za napojnice i crno-bijele marame koje je
kasnije u autobusu učila vezati „na arapski“ po uputama
voditeljice. Nakon spremanja potrebnih stvari u torbu za sebe
i Filipa (što je ona obično činila za oboje), spustili su se u
restoran na doručak. Čekao ih je klimatiziran autobus s
turistima iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Ljubazni osmjesi.
Ovdje, daleko od kuća, u arapskom dijelu Afrike bili su
poprilično slični ti balkanci, europljani...
Uslijedilo je kojih osam sati vožnje sa sjevera zemlje ka jugu
do pustinjskog pijeska. Panorama se za Melani učinila
troslojna: hoteli, naselja pa pustinja. Najprije su iz
vidokruga nestajali hoteli. Pojavile su se jednokatnice
pravokutnih oblika bijele boje s plavim vratima i prozorima.
Većina njih nedovršene i s pločama iz kojih su stršale metalne
šipke zbog kojih bi se dalo naslutiti da će se gradnja još
nastaviti nekamo u visine. Voditeljica je putem odgovarala
družini u autobusu o porezima i smeću.
A porez se ovdje plaća tek kada se gradnja dovrši (tako da je nitko nikad formalno ne
dovršava). Melani se čudila smeću kojeg je bilo posvuda uz
cestu. Limenke, papirići. Plastične vrećice ponegdje vijore s
drveća kao da su upravo tamo narasle. Mesnice na otvorenom na
plus četrdeset. Šverc goriva uz cestu. Nakon prizora naselja,
na autoputu je nepregledno more maslina, i samo maslina.
Kasnije će ih zamijeniti kaktusi. U osmom mjesecu imaju
jestivi plod Hindi. Kako je bio srpanj, Melani je mogla samo
zamisliti kakvog je okusa. Nakon što su nestali kaktusi ostao
je samo pijesak.
Autobus se nakratko zaustavio zbog karavane divljih deva.
Filip je neprestano spominjao glad, a Melani mu je iz torbe
izvadila letak s planom putovanja na kojemu je pisalo kus-kus
(i to dvaput). Prihvatljiva kombinacija ako moraš nahraniti
autobus pun turista. Jelo se sastoji od posebne sitne pšenice
uz piletinu ili neko drugo meso, ali u ovom aranžmanu oba puta
s piletinom uz kurkumu.
Voditeljica puta je dobro osjećala
raspoloženje svojih turista pa bi pričala ponešto o povijesti
ili današnjemu životu Tunižana i tako kratila napornu
višesatnu vožnju. Melani i Filip nikada nisu proveli toliko
vremena u autobusu. Krajolik im je odnio jučerašnju napetost.
Bili su zadivljeni prizorima beskraja pijeska i njihove
emocije učinile su se tako česte, nekako rasplinute i
očekivane.
Post je objavljen 18.10.2019. u 03:17 sati.