| listopad, 2019 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Prosinac 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (2)
Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Link knjige
Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik
Linkovi
You tube Kanal
Loading
Pisma iz razonode
Pisanje i čitanje u mom životu
- 00:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Irena Pušnik Knjige Klikni link Pisanje. Pisanje s lakoćom. Jedan esej ili svezak riječi nanizan u zanosu. Stih. Priča. Dar drugom biću koje čitanjem u sebi budi istu blagodat. To pisanje me kao dobar prijatelj pratilo, tješilo, zabavljalo, uzbuđivalo, zaluđivalo, a najviše od svega davalo smisao mom postojanju. Čitanje. Čitanje do dugo u noć. Uz svijeću dok mi oči ne umore se toliko da samo zaspem. Jednom tako u opijenosti knjigom kao djevojčica idućeg dana sam igrala ispred zgrade tenis i tekst pročitan tijekom noći se nalazio u mom novom danu u obliku oduševljenja koje me gotovo podizalo iznad zemlje. Sjećanje na pročitane retke me potpuno obuzelo. Te dvije moje strasti iznevjerile bi me samo onda kad bi se trebalo eksponirati, a moja me tiha priroda nije dala kolumnama i uplitanju u krugove književnika ili očijukanju s povijesnim ili dnevnim događajima. Niti sam dala da me tržište i neprofitnost obeshrabre. Moje pisanje služilo je meni. Tek sam jedan rukopis poslala izdavaču, nedovoljno uporna i nestrpljiva, a u vrijeme kad su se tiskare i knjižare u centru Zagreba pozatvarale. Ipak jedan tekst čuvam ako se pojavi izdavač, a ne tražim ga. Ima da se javi sam valjda (toliko o mojoj taktičnosti). Ostalo što sam stvorila objelodanila sam na internetu. Nikad nisam htjela etiketu ili kritiku. Ako tržišta nema meni i ne treba široka masa jer je svaka takva masa prosječna, nebritka, kruha i igara uvijek željna. Moj je čitatelj rijetka pojava, vrijedna pažnje, vrijedna mog vremena. Znala sam da mogu pisati i bez publike. Za sebe. Spašavati se tipkanjem u terapijske svrhe kad bi me stisnuo život. Moje se pisanje tijekom vremena modeliralo u što god sam poželjela ili trebala. Imalo je funkciju i smisao samim time što sam postojala ja koja pišem. Ni jedan drugi svjedok tomu nije bio neophodan. Mlada, ispoljavala sam eros, starija družim se s tipkovnicom kao sa svojom mačkom, a ona mi dolazi u krilo tješiti me, razonoditi me. Tako je i noćas, a tako će ostati dok me ima na Zemlji. Diši, piši, Irena, sve je i uvijek će biti samim time u redu. |
