|
Proljeće je bilo u zraku, iako je bila zima. Bijele latice cvijeća trešnje poskakivale su plešući svoj vrckavi ples na plavom podiju. Moje su se oči od ranog jutra privikavale na prizore. Svijet je odjednom promijenio domenziju. Nije mi bilo što će to potrajati samo jedan dan.
Kosa mi je bila već prilično narasla i Andromeda se uzmahala štapićem oko mene kako bi ju učinila valovitom.
- Ništa komplicirano - podsjetila sam ju.
- Da, da, znam - odvratila je.
U ogledalu sam ugledala svoju haljinu. Imala je duge rukave. Bila je tanka, bijela i podsjećala me na...
- Hoće li moji roditelji doći? - pitala sam ju.
- Sumnjam - uzdahnula je. - Znaš da Erling neće dopustiti Astrid da dođe. Ali Howard i Edvard će doći iz Norveške.
Nasmiješila sam se.
- Tvoj djed će svirati klavir - dodala je. - Sigurna si da ćeš ići sama?
Kimnula sam. Moj otac i dalje nije podržavao taj brak. Andromeda je primjetila moj izraz lica. Izvrsno je pogađala.
- Pusti ih - rekla mi je. - Ovo je vaš dan. Ne dopusti da ti to pokvari netko tko čak neće biti ovdje.
Usmjerila sam pogled ponovno na svoj odraz u ogledalu. Nisam se nikad smatrala lijepom, ali sada nisam mogla ne primjetiti svoje tamnoplave oči. Gotovo su vukle na ljubičastu.
- Jesu li moje oči uvijek ovakve? - pitala sam Andromedu. Ona se nasmijala.
- Danas, zapravo, imaju neki poseban sjaj - odvratila je.
Nasmiješila sam se.
- Oh, da, gotovo sam zaboravila - rekla je.
Na trenutak je izašla iz sobe, no ubrzo se vratila držeći dugu plavu kutijicu i pružila mi ju. Izvukla sam iz nje ogrlicu.
- Znam da je prilično jednostavna - rekla je.
- Šališ se? Prekrasna je.
Uzela mi ju je iz ruke i zakopčala oko vrata. Netko je pokucao na vrata. Ušla je gospođa Dark, Alistairova i Andromedina majka.
- Jeste li spremne? - pitala je. - Krećemo za pola sata.
- Još malo - odvratila je Andromeda uz osmijeh od uha do uha.
Ustala sam od ispred ogledala. Andromeda mi je pomogla da odjenem svoju vjenčanicu. Bez cvijeća, bez cipela. Samo u haljini. I s ogrlicom. Bilo je onako kako sam željela. Kako smo mi željeli. Barem što se tiče mene. Jer nisam imala pojma kako izgleda sve to iza bijelih vrata.
- Prema planu? - pitala me Andromeda.
- Prema planu - složila sam se.
(...)
Bijela su se vrata otvorila i moj je djed za klavirom počeo svirati uvodni dio u pjesmu koju ću pjevati na putu do oltara.(klik) Andromeda je krenula. Ja sam cijelo vrijeme držala oči zatvorene. Potom je Edvard zasvirao prve taktove glavnog dijela. Otvorila sam oči i gotovo se zaboravila pomaknuti.
Dugi bijeli sag prostirao se od vratiju do mjesta na kojemu je stajao Alistair. Oko njega su se do stropa ispreplitale bijele ruže. U tek nekoliko bijelih klupa uokolo sjedile su nama najbliže osobe, ali ja sam imala oči samo za njega. I on je bio u bijelom. Sve je bilo bijelo. Znala sam da Alistair dodatno ističe da vidim. Isticao je tu svjetlost oko nas. Duboko sam udahnula, krenula i počela pjevati:
"Under your spell again.
I can't say no to you.
Crave my heart and it's bleeding in your hand.
I can't say no to you.
Shouldn't let you torture me so sweetly.
Now I can't let go of this dream.
I can't breathe but I feel...
Good enough,
I feel good enough for you.
Drink up sweet decadence.
I can't say no to you,
And I've completely lost myself, and I don't mind.
I can't say no to you.
Shouldn't let you conquer me completely.
Now I can't let go of this dream.
Can't believe that I feel...
Good enough,
I feel good enough.
It's been such a long time coming, but I feel good.
And I'm still waiting for the rain to fall.
Pour real life down on me.
'Cause I can't hold on to anything this good enough.
Am I good enough for you to love me too?
So take care what you ask of me,
'cause I can't say no."
Zadnje sam stihove otpjevala kad sam već došla do njega i primila ga za ruke. Utapala sam se u njegovim čokoladnim očima. Ne znam kako, zašto, ni kada, ali počela sam plakati. Osjetila sam tople kapljice kako mi klize niz lice. On je stvarno bio ovdje. I upravo se spremao obećati da će zauvijek tu i ostati.
- Mladenci su odabrali da će sami izreći svoje zavjete - rekao je svećenik. - Sophie?
- Ja... - rekla sam drhtavo, iako sam bila sigurna u svoje riječi. - Ja sam slijepa. U vječnom sam mraku, a opip i miris jedine su moje oči. Barem dok se ti nisi pojavio. Alistaire, ti si moje oči, moje svjetlo, moj izlaz iz tame. Uz tebe sam sve što jesam. Sve što mi treba je tvoja topla ruka oko moje. Volim te.
Bili su nespretni, ni upola onakvi kakve sam željela. Nisam rekla ni polovicu onoga što sam mislila reći. Bilo mi je žao jer sam znala da će njegovi zavjeti biti stotinu puta ljepši.
- Da mi je netko onog trenutka kada sam te upoznao - rekao je Alistair hrabrim i čvrstim glasom - rekao da ću te jednog dana voljeti više od života, ne bih povjerovao u te riječi. Nikad se nisam smatrao sposobnim za ljubav. Pa ipak, ti stojiš ovdje, sada, zajedno sa mnom, držiš me za ruke. Spreman sam ti obećati što god me zatražiš. Tebi uistinu ne mogu reći 'ne'. Volim te, Sophie.
Gledao me u oči. Znala sam da misli svaku riječ koju je izrekao.
- Sophie - rekao je svećenik - uzimaš li Alistaira za svog muža?
- Uzimam - rekla sam i stavila prsten Alistairu na ruku. Bio je apsolutno jednostavan - od bijelog zlata, bez ikakvih ukrasa ili ugraviranih riječi.
- Alistaire, uzimaš li Sophie za svoju ženu?
- Uzimam - rekao je i stavio mi prsten na ruku. Taj prsten nije bio jednostavan, no ja od njega ništa manje nisam ni očekivala.
Njegove su usne nježno dotaknule moje. Latice bijelih ruža uplele su mi se u kosu.
(...)
A gentle breeze from Hushabye Mountain
Softly blows o'er Lullaby Bay
Alistairova topla ruka čvrsto je stajala na mojim leđima dok smo sporo plesali u ritmu uspavanke.
- Još uvijek ne mogu vjerovati da si se stvarno udala za mene - šapnuo mi je u uho.
It fills the sails of boats that are waiting
Waiting to sail your worries away
- Ni ja - odvratila sam šaptom. - Ali ipak jesam.
Nasmiješio se.
It isn't far to Hushabye Mountain
And your boat waits down by the quay
- Što kažeš na to da nestanemo? - pitao je uz osmijeh.
The winds of night so softly are sighing
Soon they will fly your troubles to the sea
Kimnula sam gledajući ga duboko u oči.
So close your eyes on Hushabye Mountain
Wave goodbye to cares of the day
Njegova je ruka prešla s mojih leđa na moju ruku. Sasvim smo se tiho iskrali iz dvorane. Počeli smo se uspinjati stubama.
And watch your boat from Hushabye Mountain
Sail far away from Lullaby Bay.
Alistair je otvorio vrata i uveo me u sobu. U sredini sobe bio je velik, bijeli krevet preko kojeg su bile posute crvene latice. Alistair je zaključao moje usne svojima u strastvenom poljupcu. Čula sam škljocaj brave.
- Gospođo Dark - rekao je - hoće li vas smetati ako vas izvučem iz te prekrasne haljine?
- Nimalo - odvratila sam uz širok osmijeh.
Sasvim nježno skinuo mi je vjenčanicu i položio me na krevet. Ponovno me poljubio.
Te sam večeri prvi put vidjela vatromet koji sam inače samo osjećala.
|
