|
25. prosinac
Osjetila sam nečiju ruku na ramenu.
- Sophie, Božić je - viknuo mi je netko u uho.
- Koliko mi godina ono imamo? - promumljala sam.
- Pa što? - viknula je Lucy. - Božić je!!!
Izvukla me za nogu iz kreveta. Pala sam na pod.
- Koliko je sati? - pitala sam.
- 8 - odgovorila je.
- 8?!
- Da, 8. I ako ne ustaneš, odvući ću te van u snijeg.
Ustala sam i obukla se. Bilo mi je užasno hladno, što nije bilo tako netipično za zimu u Norveškoj, ali svejedno. Ryan je već bio dolje kad smo Lucy i ja sišle. Nasmiješio nam se.
- Sretan Božić - rekao nam je.
- I tebi - odgovorila sam i uzela jedan prepečenac s tanjura. - Gdje su starci?
- Dovršavaju saonice - odgovorio je.
Istog sam trena ustala i istrčala iz kuće. Stajale su ondje, ogromne, drvene, crvene. Čak su i dva soba stajala ispred njih.
- Sretan Božić - rekla mi je mama i poljubila me u obraz. - Sviđa li ti se? Htjela sam nešto posebno za tvoj prvi Božić s nama.
- Prekrasno je, mama - rekla sam osjećajući kako mi se oči pune suzama radosnicama.
- No, da - rekla je. - Toplo se odjenite pa možemo u vožnju.
- Mislim da sam ja malo star za takve stvari - rekao je moj djed, a Howard je zakimao. - A i mislim da neće biti mjesta za sve. Hoćeš li moći sama, Astrid?
- Naravno - odgovorila je i nasmiješila se.
Ušla sam i potražila svoj ljubičasti šal, rukavice i kapu. Ryan i Lucy već su bili "opremljeni" i čekali su me. Kad sam se ponovno spustila niz stepenice, Ryan me poljubio.
- Bez perverzarija, molim - rekao je djed, a ja sam se nasmijala.
Izašli smo van i sjeli u saonice. Sobovi su lagano krenuli. Ryan je stavio ruku oko mog ramena. Osjećala sam se kao da plovim oblacima. Prizori su se izmjenjivali, savršeni i bijeli poput slika s razglednica. Možda dio bajke o Ledenoj kraljici. Nisam više znala ni za što, osim da sam neopisivo sretna.
(...)
31. prosinac
Amy Macdonald ~ Run
× nadam se da pjesma radi, lyricsi će se provlačiti kroz ovaj dio posta; Errin, ne kopiram te, ovo mi je stvarno palo napamet prije nego što si ti objavila post ×
Will you tell me when the lights are fading
'Cause I can't see, I can't see no more
Iz velikog drvenog radija dopirali su prvi taktovi pjesme. Promatrala sam pahuljice kroz prozor. Bile su velike i guste. Tu i tamo bi se koja zadržala na staklu i otopila se. U kaminu je gorjela vatra. Čula sam tiho kucanje na vratima. Ryan je ušao u sobu.
- Čekaš? - pitao me.
- Čekam? Što? - odgovorila sam.
- Novu godinu.
- Oh.
Will you tell me when the song stops playing
'Cause I can't hear, I can't hear no more
Sjedila sam na podu, ne mičući se, jedva se usuđujući disati. Mir je bio tako lijep i nisam ga htjela poremetiti ni najmanjom kretnjom.
- Sophie, što se događa? - pitao me.
- Ništa - rekla sam odsutno. Zgrabio me za ramena.
- Trgni se, molim te!
She said I don't know what you're living for
She said I don't know what you're living for at all
He said I don't know what you're living for
He said I don't know what you're living for at all
- Kako to misliš, trgni se? - pitala sam.
- Nešto se događa s tobom, Sophie - odgovorio je.
- Zašto to misliš?
- Od kad si progledala, potpuno si drukčija.
But I will run until my feet no longer run no more
And I will kiss until my lips no longer feel no more
And I will love until my heart it aches
And I will love until my heart it breaks
And I will love until there's nothing more to live for
- Ne razumijem - rekla sam. - To sam još uvijek ja.
- Ne - odvratio je. - To je neka druga, Sophie. Ne moja Sophie.
Will you tell me when the fighting's over
'Cause I can't take, I can't take no more
Will you tell me when the day is done
'Cause I can't run, I can't run no more
Osjećala sam se kao da raspravljamo o nekakvoj marioneti. Bila je njegova. Čija je sad? Razbijena u milijune komadića, nepopravljiva? Samo još jedan nered koji treba očistiti?
- Ja sam još uvijek tvoja Sophie - rekla sam. - Čija bih bila?
- Ne znam - odvratio je. - Više ništa ne znam.
She said I don't know what you did it for
She said I don't know what you did it for at all
He said I don't know what you did it for
He said I don't know what you did it for at all
- To sam još uvijek ja, Ryane - dotaknula sam mu lice. Odmaknuo je moju ruku.
But I will run until my feet no longer run no more
And I will kiss until my lips no longer feel no more
And I will love until my heart it aches
And I will love until my heart it breaks
And I will love until there's nothing more to live for
- Ne, Sophie - rekao je. - Od kako si progledala, kao da svijet gledaš drukčijim očima.
- I gledam - odgovorila sam. - Očima koje vide.
Okrenuo je glavu na stranu.
- Zar zaista misliš da te ne volim više jer te vidim? - pitala sam ga.
- Ne - odgovorio je. - Stvar je u tome što... kao da ti više nisam potreban. Tako se osjećam.
- Uvijek ću te trebati - rekla sam mu. - Kako bih mogla živjeti bez tebe? Ti si moj zrak - nasmijala sam se. Taj je smijeh zvučao tako prazno.
- Ne, Sophie - odgovorio je. - Ja ovako više ne mogu. I ne želim. Više te ne volim kao onda.
- Kao kad?
- Kao kad si bila slijepa.
Kao da me grom ošinuo, sjedila sam ne mogavši se pomaknuti dok je on ustajao i kretao prema vratima.
And I will love until my heart it aches
And I will love until my heart it breaks
And I will love until there's nothing more to live for
Vrata su se za njim zatvorila. Sat na zvoniku je tiho odkucavao ponoć.
× nadam se da nije prekratak (iako vjerojatno jest), ali ja sam zadovoljna njime i točno sam ga tako zamišljala ×
|
