Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

29.11.2006., srijeda

odlazak


zarijem glavu
u tvoj jastuk
jedan posljednji put
prije odlaska

želim ponijeti
taj miris
sa sobom
ta slatka sjećanja

dođi ovamo i obriši mi suze

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.11.2006., ponedjeljak

pjesma za laku noć

na užarenim valovima
ljuljao se brod
poput lišća na vjetru
vrtjeli smo se u krug
u krug, bez prestanka
razumno je postalo nevažno
potrebe su postale čežnje
sekunde minute
minute sati
želimo vječnost
a ona noć
onaj poljubac
svaki tvoj osmijeh, svaki pogled
to je vječnost
ti si moja kapljica vode
stalno i zauvijek



- 09:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.11.2006., nedjelja

oprosti.

oprosti što ne znam pričati s tobom. oprosti što sam te povrijedila. opet.

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.11.2006., petak

koja je kap prelila čašu?

usamljenost? ljutnja? strah?

ili je to možda bila cijela rijeka? sinoć, odnosno jutros, sam plakala. dugo se nisam tako osjećala. sve je bilo u redu, no onda najednom...bujica osjećaja, tornado misli, hladne žute pločice, ubrzani otkucaji srca...ubija me način na koji živim. stalno se osjećam kao da nešto nedostaje. stalno mislim na svo vrijeme koje sam mogla bolje iskoristiti. stalno se pitam čega se to bojim. stalno se pokušavam pokrenuti. i baš kad pomislim da sam uspjela, sve se sruši na mene. kao da ništa nisam ni započela. nasmije mi se u lice i kaže mi da nikad neću uspjeti. da se nikad neću osloboditi iz paukove mreže koju sam sama sebi nametnula. dobro, možda ipak uz malu pomoć određenih pojedinaca. uhvatim se kako mislim na način na koji ne želim misliti. sve sam mu više nalik. zapravo, bila sam i prije, ali sada to i sama shvaćam. a ne želim biti poput njega. postoji toliko stvari kojima se ne veselim za božić. nažalost.

samo želim tebe. tražim li previše? i ako zaspem u tvom naručju, nije me briga ni ako se nikad više ne probudim...jer tada se osjećam najsigurnijom. voljenom. tako je trebalo biti. sigurna sam. tako treba biti.

zar ne?

- 07:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.11.2006., srijeda

što još čekaš??

probudila sam se. snijeg na golim granama. stari osjećaj.

nedjeljno, zimsko jutro. nekada davno. snijeg posvuda. puno snijega. netaknutog snijega. dječje radosti.

nedostaju mi takve jednostavne radosti. božićno jutro i otvaranje darova. posjet susjedima. večerno naganjanje po parkiću. igranje skrivača na mjestu kojeg poznaš kao vlastiti džep. prvi, slatki pokreti simpatije. radoznalost. otkrivanje.

sjećam se jedne noći. mora da sam bila stvarno mala jer mi je sve u magli. mogla sam imati neke 4 godine. ili manje? dolje u dnevnom boravku. ona okrugla svjetla koja izgledaju kao reflektori. samo malo svjetla. tišina. dada i ja plešemo. čovječe, što li se dogodilo s njom?


kamo su svi otišli?



- 07:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

take II

žao mi je. i ja tebe želim. a što se onoga tiče, vidjet ćemo kad se vratim. kad te opet vidim. možda se nešto promijenilo, a da toga nisam ni svjesna. prije nego nešto kažem, vrtim to u glavi previše puta. to me koči? nema razlike između tebe i njih. s tobom je ozbiljnije, zato. iskrenije. posebno. kužiš?

(sad mi se opet ne spava. toliko želim pisati, ali u zadnje vrijeme ne mogu razmišljati u riječima.)

želim previše. očito. a opet želim tako malo. samo jednu trunkicu sreće. ispunjenja.

(osjećam kao da se cijelo vrijeme ponavljam. repeat forever. već sama sebi idem na živce.)

to je zato jer si ti tako daleko. zaboravila sam pisati. treba mi nova doza emocija. bit će to prava navala adrenalina kad te vidim...jedva čekam!

ovdje je tako hladno. plastično. udaljeno. prazno. predvidljivo.

(slušam nešto novo.)

stomak vuče u tuđinu
oko gleda u daljinu
i samoća kad me mlavi
rijeka suza dušu plavi
kad se čovjek opet rodi
šta bi od sebe da stvori





- 07:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.11.2006., ponedjeljak

uz tebe se osjećam

ugodno i korisno.
svi me precjenjuju.
svega se bojim.
ne mogu sama sebe kontrolirati.
ne znam sama sebi pomoći.
osjećam se kao da trošim vrijeme uzalud.
nisam motivirana.
ne znam komunicirati.
previše sam brzopleta.
prečesto ne mislim na druge.

pomozi mi.

- 23:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.11.2006., petak

kad se već prodaje...


- 08:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.11.2006., četvrtak

ili ne

trenutačno nisam inspirirana, a ono za što jesam nije primjereno za tako široku publiku smijeh

peanut butter jelly time peanut butter jelly time blabla

- 06:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.11.2006., ponedjeljak

mislim da sam došla do točke kad je i samo pisanje besmisleno. nisam mislila da će se to ikad dogoditi. pisanje mi je oduvijek bilo ispušni ventil. ali sada ni to nije dovoljno.

sad kad bih trebala razmišljati samo o jednome, meni to uopće nije u na pameti. a stvarno bi trebalo biti.

ali sve oko mene mi odvlači pozornost s toga. sve me potiče na sjećanje. sjećanja za sobom povlače nostalgiju. nostalgija uzrokuje loše raspoloženje.

začarani krug. krug u kojem se uvijek iznova izgubim.

koliko još predugačkih minuta mora proći? koliko usamljenih buđenja?




- 02:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.11.2006., nedjelja

želim tvoj pogled na sebi
tvoj poljubac na mojim usnama
riječima ne mogu opisati taj osjećaj

želim tvoj miris na sebi
tvoje prste u mojoj kosi
riječima ne znam opisati taj osjećaj

želim tvoj osmijeh
tvoj dah na mom vratu
ništa nije kao taj osjećaj

- 09:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.11.2006., četvrtak

c'mon c'mon...ples do jutra:)



johnson's losion za tijelo.
sjedim na rubu pomoćnog kreveta.
sunce zalazi.
vruće je, ali osjećam povjetarac na goloj koži.
u pozadini svira naive.
odozgo se čuje tv.
borim se s komarcima.

obožavam se sjećati.

what you gonna do katie? you're a sweet, sweet girl, but it's a cruel, cruel world, cruel, cruel world.

vozim se u tramvaju.
približavam se našoj stanici.
jedva čekam da te vidim.
good morning little school girl.

- 06:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.11.2006., srijeda

it's times like these

kad bi me trebalo strpat u zvučno izoliranu sobu sa mekanim zidovima. i usput me strpat u luđašku košulju. samo na tih par dana. isprat mi mozak nečime tako da više ne mislim na to. na njega. na takve stvari.

kad mi svi govore da znaju kako mi je.

kad osjećaji zamute razum na toliko različitih načina.

kad želim samo jedno.

- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2006., utorak


smijanje rano ujutro, prije testa.
smijanje na krevetu, u nekom hotelu u ateni. srušili smo vrata.
smijanje u milenijumu, na ulici, na klackalici, ispod sata.
smijanje ispod pokrivača.
smijanje u busu.
smijanje u tonija.
smijanje na klupici, na zrinjevcu, u mom parku.
smijanje u pothodniku.
smijanje na koncertu klasične glazbe. glasno smijanje.
smijanje pod testom iz zemljopisa.
smijanje pod utjecajem.
smijanje pod kemijom.
smijanje u kinu.
smijanje na vježbama iz informatike. ''išćeraj me!''
smijanje za vrijeme odgovaranje filozofije.
smijanje na školskom hodniku.


NE ZABORAVITE NA SMIJEH!!!!!! smijeh

- 06:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.11.2006., ponedjeljak


nije li super kako me javni/školski vecei podsjete na tebe i izmame mi smiješak?

- 15:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #


danas sam te vidjela. opet sam bila slobodna. mogla sam ti reći sve. rekla sam ti sve;) tvoj osmijeh...ah, taj osmijeh! ništa me ne može učiniti sretnijom. nekad, kad razmišljam o tebi, zaboravim disati. ostavljaš me bez daha.

xoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxoxo


- 05:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.11.2006., subota


ponekad noću
poludi razum
pojave se sjene
u mojoj glavi
mi smo opet sami
tračak svjetla u tami

- 23:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.11.2006., četvrtak



ti si stvoren da te ja volim kiss

- 17:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.11.2006., srijeda

novi mjesec, nove odluke...nove nade...

cimerica i ja smo danas dugo razgovarale. o ljubavi i vezama. pitala me kako znam da sam zaljubljena. kako, zaista? zar to nije jedno od onih vječnih pitanja. kako znati?


uz njega sam se promijenila. poboljšala svoju osobnost.
ne prođe trenutak da ne pomislim na njega. jedan miris, jedan predmet, jedno sjećanje.
sve što radim, bilo bi bolje da je on ovdje.
sve što mi se dogodi, on je prvi kojemu to želim reći.
kad sam s njim, osjećam se ispunjeno.
nitko me ne gleda na način na koji me on gleda.
kad sam tužna, on je taj kojemu želim pobjeći.
kad smo zajedno, osjećam se slobodnom.
kad mu pričam, on sluša.
kad ga poljubim, on mi uzvrati sa dva poljupca.
volim provoditi sate i sate s njim.
obožavam kad me nasmijava.
obožavam njegove oči.
divim mu se.
ponosna sam na njega.
volim se brinuti o njemu.
volim mu pomagati.
znam da se uvijek mogu osloniti na njega.
kad maštam, moji snovi su o njemu.
on je moja druga polovica.


"...kao da dva velika anđeoska lijevka kroz njihove spojene usne izlijevaju odavno zatvorene sadržaje njihove duše, sve rane koje treba izliječiti, sve utjehe koje nisu dodijeljene."


- 06:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.