cimerica i ja smo danas dugo razgovarale. o ljubavi i vezama. pitala me kako znam da sam zaljubljena. kako, zaista? zar to nije jedno od onih vječnih pitanja. kako znati?
uz njega sam se promijenila. poboljšala svoju osobnost.
ne prođe trenutak da ne pomislim na njega. jedan miris, jedan predmet, jedno sjećanje.
sve što radim, bilo bi bolje da je on ovdje.
sve što mi se dogodi, on je prvi kojemu to želim reći.
kad sam s njim, osjećam se ispunjeno.
nitko me ne gleda na način na koji me on gleda.
kad sam tužna, on je taj kojemu želim pobjeći.
kad smo zajedno, osjećam se slobodnom.
kad mu pričam, on sluša.
kad ga poljubim, on mi uzvrati sa dva poljupca.
volim provoditi sate i sate s njim.
obožavam kad me nasmijava.
obožavam njegove oči.
divim mu se.
ponosna sam na njega.
volim se brinuti o njemu.
volim mu pomagati.
znam da se uvijek mogu osloniti na njega.
kad maštam, moji snovi su o njemu.
on je moja druga polovica.
"...kao da dva velika anđeoska lijevka kroz njihove spojene usne izlijevaju odavno zatvorene sadržaje njihove duše, sve rane koje treba izliječiti, sve utjehe koje nisu dodijeljene."
Post je objavljen 01.11.2006. u 06:09 sati.