Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

27.12.2005., utorak

medeni wonderwall

taj maturalac je unio takvu pomutnju u naše glave. ccc...ali sretna sam. ne sjećam se kad sam se zadnji put ovako osjećala. jednostavno, riskiram. radim ono o čemu prije ne bih ni razmišljala. tako malo vremena, a tako puno ljudi. volim kako mi oči izgledaju sretno. čudno je to. tko bi ikad rekao. nitko. stara je saznala/rekla sam joj/sumnjala je. ali joj nije drago što joj odmah nisam rekla. naravno, i ona je potegla onu spiku smrtne zaljubljenosti. yes mom, i'm gonna go all romeo&juliet on u. svašta. treća sreća. tako barem kažu. ali raska kaže da je najbolje prestati kad je najbolje:) ima to smisla. ali najbolje je to raditi pod punim gasom. brrrrrrmmmm...

stvari se polako vraćaju na mjesto
ovako nešto se ne događa često

- 21:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.12.2005., nedjelja

repeat forever

take 2. upravo sam izašla s bloga i sad sve moram pisati ponovno. neeeeee.
reče mi da sam sretna pa zato ne pišem. valjda. moguće je. baš mi se posrećilo. he pleases me in different ways:) i to radi jer to želi. bili smo vani jučer. dogodilo se nešto urnebesno, ali to nije za pričati. met his mom. she seems lajk a nice lady. dobila super darove. jedva čekam da mu "vidim sobu". meanwhile, saznala sam još neke stvari s maturalca. tada sam znala što se događa, ali sada imam rupe u sjećanju. speaking of, ouzo here i come. samo da nađem neko mjesto i okupim ljude;) napokon je gotovo polugodište. bilo je ludo i nezaboravno. hm... kako kada. definitivno me koštalo živaca. a šta ćeš? to ti je život. mučiš se, patiš, još malo mučiš i ako imaš sreće ponekad uživaš. danas sam, i jučer, radila kod starog. nije bilo živčanih pa je sve bilo ok. danas je dolje bio the bitch. ne mogu ga smisliti. "napuni ovdje još mlijeka", "nemoj točit toliko vode", "još vode", "pometite ovo", bla bla bla. ne bi meni to inače smetalo, ali on to kaže takvim i-am-so-above-you-tonom. bitch. a fakfejs je meni i braci čestitao božić. imao je nekakvu jaknu tipa hercules. znate, onu koju nose tipovi koji voze motore. pita ga braco dal on stvarno vozi motor. fakfejs kaže naravno. na što se svi grohotom nasmijaše. the bitch je rekao da i on doma ima ferrarija. na kalendaru. smijeh.

repeat forever se odnosi na kurve. slušam to cijelo vrijeme. sad sam spavala, a to mi je sviralo u pozadini. over, and over, and over again...

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.12.2005., ponedjeljak

turn off your tv

izmoždena sam i nisam sposobna ni o čemu pisati. zapravo se napokon nešto događa. and it's nice.neočekivano. funny, da nije bilo maturalca, to se nikada ne bi dogodilo. ništa. a sada...


- 22:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.12.2005., subota

it's official

neens, čini se da ću ipak trebati u shopping;) braco je poludio. ne shvaća. ah, još je mlad...bili smo na jednom mjestu. lijepo je. oslikani zidovi type of thing. baš kako ja volim:) napravila sam ono što sam rekla da neću. opet. toliko o nekakvim odlukama. ali kad god se takvo nešto dogodi, ja uvijek popustim. prepustim se svemu tome. it's nice. zapravo, zašto ne? neće uvijek život biti onakav kakvim ga mi zamišljamo. onakav kakav želimo. a i ovo je dobro. bez obzira na to što drugi misle. ouzica je rekla da će se ovo dogoditi:) trebala sam znati. ista stvar je bila s onim-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti. iako, mislim da je cijeli taj f.b. koncept pun rupa.
danas je baš lijep dan. sunce. prozor. ja bih van!! can't. imam goste za nekih sat vremena. joy. nadam se da neće predugo ostati. jel to nepristojno od mene? kinda. these ppl have done a lot for me. izdržat ću ja to. although, dolazi nam jedan trener, amer, pa ću morati glumiti prevoditeljicu.
oh, well, there goes the sun. baš kao u mojoj priči. artistically clogged for now.

- 14:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.12.2005., ponedjeljak

to blaženo stanje

slatko. slano. rad. nerad. uzbuđenje. dosada. umorno. hiperaktivno. toplo. hladno. smijeh. plač. nervoza... i za samo mjesec dana sve iz početka. prekrašno:) stara okolo čisti stan, a ja učim. sad me tako puklo. ponekad bih, pogotovo ako bi me uhvatilo nedjeljom, znala cijelu sobu preokrenuti i očistiti. a danas mi se uči. weird. ne mogu više sjediti za kompom pa ću se prebaciti na kemiju. imam ledenu kavu, kokice i čokoladu. all u need 2 get caffeine/salt/sugar high. da mi nešto kola tijelom. danas je okrugao dan. the perfect zatvorenost. savršenstvo. četiri šestice. dvije dvanaestice. tan, tan, tan:) virtualna dirigentska palica. oduševljenje. neka već jednom prestane. aukcija. nezadovoljstvo. neka već jednom prestane. stop.

avione, baci mi bombone....

- 22:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.12.2005., nedjelja

KAKO JE USKRSNI ZEC UBIO DJEDA MRAZA

Zec nikada nije privlačio toliko pažnje. Nije imao saonice, razigrane sobove, zvončiće, trbušinu. Nije se spuštao niz dimnjak, niti je proizvodio čudne zvukove. On bi samo ostavio šarena uskrsna jaja. Djeca bi ih pronašla, razbila ili dala nekome i to bi bilo to. O njemu je postojalo puno manje priča. Nitko ga nikada nije pokušavao pronaći. Mnoga djeca nisu niti znala za njega. Ali naravno, svi su znali za Djeda Mraza. Ah, taj debeli pijandura! Oni mali patuljci su obavljali sav posao, on se samo morao provozati noću. Proputovao je svijet na raskošan način, u zraku. Nije morao, poput Zeca, skakutati posvuda. Još su mu i odijelo dali. Zec nije imao ništa osim neke bijedne košarice. Njegova Zečica ga je napustila jer nikada nije bio doma. Za razliku od Djedice, koji je imao fleksibilno radno vrijeme, Zec je na svoja putovanja morao kretati mjesecima ranije kako bi obišao sve dijelove svijeta. Svi su se palili na Djeda Mraza. Svi su ga oponašali, htjeli biti baš poput njega. Tko bi ikada htio imati trokrilnu trbušinu, debele prste, problem s alkoholom i ženu kojoj uopće nije stalo? Zec ju je jednom upoznao. Bila je to stara, isfrustrirana žena, bijele kose koja je težinom samo malo zaostajala za svojim mužem. No, ono što Djed nije znao je da Baka Mraz voli šarati okolo. Dosadilo joj je cijelo vrijeme sjediti pokraj peći i čitati pisma razmaženih derišta. Nije joj dugo trebalo da uvidi sve prednosti tog neželjenog braka. Mogla je imati sve što je ikad željela: veliku kuću, skupu odjeću, sluge na svakom koraku i nije morala rađati djecu. Djedica je bio, blago rečeno, zahrđali kukavica koji joj se nikada nije suprotstavio. Njegov posao je to od njega napravio. Budi ljubazan, smiješi se, pusti djecu neka ti sjednu u krilo i kažu svoje želje, nikada nemoj prigovarati. U početku se bunio, ali su mu zaprijetili otkazom pa se pomirio sa svojom sudbinom. Uostalom, odgovarala mu je sva pozornost koju je privlačio. On i Baka su obožavali fancy prijeme na Sjevernom polu. Njih dvoje bi bili glavne zvijezde svake takve večeri. Zeca su uvijek zvali, ali on nije volio takva sranja. Najveće blagdanske face na okupu. Pih! Najveći idioti. Moglo bi se reći da je Zec bio pomalo asocijalan tip. No, imao je on veći problem. U zadnje vrijeme ga je često hvatala nekakva paranoja. Čuo bi glasove i viđao stvari kojih nije bilo. Ponekad bi to bio njegov šef koji mu želi dati otkaz zbog lošeg raznošenja jaja, a ponekad bi to bili ostali zečevi koji mu žele oteti njegovu košaricu. Jednog dana je u novinama vidio anketu. Ne bilo kakvu anketu, već blagdansku anketu. Ispitanici su bila djeca do 10 godina, a pitalo ih se koga više vole: Djeda Mraza ili Uskrsnog Zeca? Rezultati su ga šokirali. Dobio je samo 20%. A ta djeca su bila njegove najbolje mušterije. Znao je da mu je popularnost pala, ali nije mislio da je to bilo tako drastično. Konačni udarac mu je zadala izjava Djeda na kraju članka gdje je rekao da je očekivao ovakve rezultate jer i on sam misli da je Zec totalni bezveznjak. Kako se samo usudio blatiti ga tako po novinama! Zecu je skoro glava eksplodirala od bijesa. Istoga trena se zaputio prema Sjevernom polu. Pokazat će on tom Djedici tko je bezveznjak. Iako mu je namjeravao samo udijeliti tanjur prostota, umiješalo se njegovo stanje. Sada je Djedica htio preuzeti njegov posao, zaraditi još nešto sa strane. Zec to nije mogao dopustiti. Iako nekoliko veličina manji od njega, uspio je oboriti tog starca na pod. Više se nije mogao kontrolirati. Počeo mu je stiskati onaj debeli vrat svojim bijelim šapama. Dotukao ga je kineskom vazom koju je Baka Mraz dobila na poklon od Sv.Nikole. Sve je bilo gotovo prilično brzo. Išlo mu je u prilog što je Djedica bio malo mamuran. Pomislit će da se ugušio pilećom kosti ili nešto takvo. Nikada neće posumnjati na njega. On je bio...jadan. Savršen zločin. Nije mu bilo žao. Dapače, bio je ponosan. Netko je trebao uvesti reda. Bližilo se vrijeme Božića. Barem će netko na blagdanskoj burzi sada dobiti posao. Novine su govorile kako je Djed Mraz počinio samoubojstvo jer mu je žena pobjegla s obiteljskim naslijeđem i Sv.Nikolom u Mexico. Djedica se namjeravao ubiti kad ga je zaskočio neočekivani gost. Tako je jedan paranoični Zec skratio muke jednom Djedici porculanskom vazom na cvjetiće.


- 18:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.12.2005., subota

plesali su na mjesečini disko kugle. sretni. onda je nestalo struje.

izlazim na ulicu. puše vjetar. zavlači mi se pod odjeću. nosi mi kosu. nosi mi misli. osjećam se sretno, a ne znam zašto. gledam svoju sjenu na hladnom pločniku. slušam slatko-gorko šuštanje lišća. pada lišće. pa jesen je. oči su mi postale preteške. plavi ekran koji titra. žuta i bijela slova. brojevi se vežu. zaspat ću. tko će se sa mnom povezati? hladno mi je i žudim za toplinom. ne ide to tako. izbjegavanje. pogled u stranu. nestrpljiva sam. blizu je. događa se. sekunda i gotovo je. još uvijek ne gledam. zatvaram oči. ne volim kad me drugi gledaju. pogotovo kad me promatraju. ne mogu to podnijeti. želim se sakriti. navući zavjese. obući tu pancirku. brzi otkucaji srca. možemo se uvjeriti u što god želimo. govori mi da izgledam kao da sam spavala. svaki put je to san. samo još jedno sjećanje koje će s godinama postati prorijeđeno platno. spremno primiti nova sjećanja. sve dok se jednom ne raspadne zbog preopterećenja. možda pukne. kako god okreneš. uvijek netko ostane zapostavljen. tko se s kim križao? želiš li nešto popiti? nemoj se zamarati glupostima. još te čeka cijela hrpa toga. mokra kosa. čekaj, jesmo li mi upravo interferirali? "misao je oružje svakog zdravog čovjeka" umrijeti u snu. okrenuti se i gledati za sobom.

- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

samo večeras u našemu gradu...

luda noć. duga noć. išla sam spavati tek u pet ujutro. zapravo, tad smo se i vratili. starci nas dočekali u dnevnom boravku. kao, gdje smo bili, znamo li koliko je sati and so on. a jutros se ponašaju kao da nikad nismo ostali budni poslije ponoći. svašta. moj je, dosad već oštećeni, glas još gore. sinoć me zujanje u ušima lijepo uspavalo. na putu do pauka smo srele azzju i njenog dragog, a kasnije smo s njima otišli do paviljona. koncert je krenuo dobro. čak smo imali priliku vidjeti dodu u gaćama i sakou (samo!). dok je svirao za neku drugu grupu. shooo sweeeet. zadnje dvije grupe prije pasa su bile neka deračina and we sat that 1 out. a pasi nikako da se popnu na pozornicu. samo su se muvali okolo i opijali. can't wait 2 c the pics. neki tip je cijelo vrijeme slikao pa pretpostavljam da će to izaći negdje. što se koncerta u školi tiče...peta je, skoro, gorjela:) drugom bendu se počelo dimiti iz zvučnika. prvo su bili našminkani kafka i ljudi iz d razreda. nakon njih neki good charlotte wannabes koji su totalno izmasakrirali boulevard of broken dreams. instrumentalno je bilo dobro, ali kad su počeli pjevati...no ofens 2 the boys, još su mladi, mogu naučiti. da se vratimo na pauk. sjedimo ja i neens na radijatoru, a pokraj nas zaštitari. kojih je bio popriličan broj. odjednom dolazi neki middle-aged, kožna jakna wearing tip. njega su poslali fellow zaštitari da dobije naše brojeve. neens je odmah počela davati dimne signale za odlazak, pošto je sjeo do nje. ona je rekla da sam je zauzeta, a ja da je ona maloljetna:) na što je tip rekao da to danas nije važno. ali prošlo je ok. we said no, a on je otišao. nakon tri i pol sata čekanja, zasvirali su i oni. jeeej. v.nice. bile smo u prvim redovima. zapravo, nije bilo puno ljudi. svirali su i neke nove stvari. nisu svirali bis. dem dem. dok su se oni prije njih izderavali na svoje mikrofone, vrijeme kao da je bilo stalo. nikako da prestanu. a činilo se kao da su pasi svirali samo deset minuta, iako su prošli nekih desetak pjesama. it was over all 2 soon. ali baš su slatki. i sad, sa samo pet sati sna, idem raditi informatiku. jolly.

- 11:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.12.2005., četvrtak

sive pločice i smijeh, smijeh, puno smijeha:)

danas je bio smiješan dan. prvo su profesori štrajkali pa nismo imali prvi sat. jeeej. i tako ja iskoristim to vrijeme najbolje što mogu, u vece-u;) sve je ok, kad najednom čujemo nekakav smijeh. prvo nisam obraćala pažnju, ali sam onda prepoznala ta tri mala voajera. smiju se one, onda glume da su izašle van, pa se opet smiju. a stvarno su bile suptilne... otvore vrata, zalupe njima, tišina, a onda ouzica prasne u smijeh. ccc:) a onda, kao da to nije bilo dovoljno, htjele su nas špijunirati iz vece-a do nas. ouzica je trebala biti ta koja će prijeći pregradu, ali vidjela sam joj samo ruku. 2 bad:) na kraju smo izašli van, jer je meni sve to bilo presmiješno, a one su otišle. mi smo se vratili natrag i propustili onu deklaraciju ili što god vam je profa čitala.
te definicije. zašto neke stvari ne bi mogle ostati nedefinirane? nejasne. maglovite. ne znam o čemu bih više pisala. suša. prazna glava. kemija. benzen. prsteni. bijela ploča. sive pločice. hladan vjetar. propuh. propuh u mojoj glavi.

- 22:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.12.2005., srijeda

svijet je prestao biti siv, sad je šaren i zakrivljen

još jedan dobar dan. sve se bojim da će nešto krenuti krivo. dosađuje mi kašalj, ali se priča da je moj novo promukli glas sexy:) kad će taj petak? imamo skraćene satove i samo četiri sata. onda malo razbibrige;) pa božićni sajam. možda ostanemo na peta gori. a onda...pasi. jeeeeej. can't wait. u subotu se opet družim s informatikom. a nakon tog tjedna...freedom. nadam se. napokon. čekam pismo s hopkinsa. jedna, mala, bijela omotnica u kojoj samo jedna rečenica znači sve. ili ništa. i određuje daljni tok stvari. čini mi se da sam opet izgubila inspiraciju. nekako se stvari počinju slagati na svoja mjesta. ne znam. možda je to samo zato jer mi je prošla godina bila užasna, pa se ovo sad čini jako dobrim. toliko toga se promijenilo. oh well...

- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.12.2005., ponedjeljak

mali oglas mijenjam ljubav za jeftinu romansu me izluđuje

danas je baš bio dobar dan. bezbrižan. i kada se činilo da stvari idu u krivom smjeru, dogodilo se nešto drugo. nešto bolje. nadam se da će i sutra tako. ne mogu se brinuti zbog tri različita predmeta u isto vrijeme. neću to moći podnijeti. i on me samo gleda tim svojim slatkim pogledom. a ja znam što on želi. obostrano je. zaboravila sam kako je to lijepo. danas sam se smijala. zaboravila sam kako je to upoznavati nekoga. biti s nekim koga ne poznaješ već četiri/deset godina. spontano dolaziti do spoznaja, a ne po nekakvom predlošku. puno je lakše misliti da nas nešto ne pogađa. igrati se. tada ne moramo brinuti. jučer je moj strop ponovno, nakon dugo vremena, osvježen novim idejama. inspiracija? pokazivači. tko bi rekao? i poe. ispalo je prilično dobro. ponestaje mi slobodnog prostora. kromosomi await. kako je sve to čudno. što ako je ovaj svijet koji mi poznajemo sasvim malen i nevažan? poput snježne kugle. znate, ona staklena čuda koja, kad ih okrenete, izgledaju kao da unutra pada snijeg. ponekad zamišljam da smo zapravo mi unutra. netko nas neprestano gleda. možda se nalazi u nekoj plavoj sobi pa nam je zato nebo plavo. možda je upaljena žarulja pa zato vidimo sunce. možda oblaci nastaju kada se netko nagne nad kuglu kako bi nas još bolje promotrio. a onda misle...


- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.12.2005., nedjelja

must the show go on?

PETAK
malo laži
sasvim divan početak
neka nova iskustva - nova pitanja
nagovaranja
zar ne bi bilo puno jednostavnije živjeti u bačvi?
isprazna druženja

SUBOTA
rano ustajanje
šest potrošenih sati
padam s nogu
tri sata informatike - efektivno
ljubazni osmjesi, ispitivački pogledi, bečke manire, bezvezne teme, pretvaranja, nova saznanja
kiša, kiša, kiša, kiša
sve nedosljednosti kraja teksaškog masakra motornom pilom

NEDJELJA
čudni snovi - zar su ikad bili normalni?
dugotrajno ustajanje
jutarnje dopisivanje
u iščekivanju novih događanja...



- 12:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.12.2005., četvrtak

činjenice

HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata je rijedak. Žene mogu prenijeti HIV svom čedu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom. Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata.

Visoko rizične skupine su: homoseksualni i biseksualni muškarci; intravenski narkomani koji među sobom dijele igle; spolni partneri zaraženih osoba; novorođenčad majki zaraženih HIV-om; osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).

Obzirom da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.


- 22:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.