danas je baš bio dobar dan. bezbrižan. i kada se činilo da stvari idu u krivom smjeru, dogodilo se nešto drugo. nešto bolje. nadam se da će i sutra tako. ne mogu se brinuti zbog tri različita predmeta u isto vrijeme. neću to moći podnijeti. i on me samo gleda tim svojim slatkim pogledom. a ja znam što on želi. obostrano je. zaboravila sam kako je to lijepo. danas sam se smijala. zaboravila sam kako je to upoznavati nekoga. biti s nekim koga ne poznaješ već četiri/deset godina. spontano dolaziti do spoznaja, a ne po nekakvom predlošku. puno je lakše misliti da nas nešto ne pogađa. igrati se. tada ne moramo brinuti. jučer je moj strop ponovno, nakon dugo vremena, osvježen novim idejama. inspiracija? pokazivači. tko bi rekao? i poe. ispalo je prilično dobro. ponestaje mi slobodnog prostora. kromosomi await. kako je sve to čudno. što ako je ovaj svijet koji mi poznajemo sasvim malen i nevažan? poput snježne kugle. znate, ona staklena čuda koja, kad ih okrenete, izgledaju kao da unutra pada snijeg. ponekad zamišljam da smo zapravo mi unutra. netko nas neprestano gleda. možda se nalazi u nekoj plavoj sobi pa nam je zato nebo plavo. možda je upaljena žarulja pa zato vidimo sunce. možda oblaci nastaju kada se netko nagne nad kuglu kako bi nas još bolje promotrio. a onda misle...
Post je objavljen 05.12.2005. u 21:11 sati.