danas je bio smiješan dan. prvo su profesori štrajkali pa nismo imali prvi sat. jeeej. i tako ja iskoristim to vrijeme najbolje što mogu, u vece-u;) sve je ok, kad najednom čujemo nekakav smijeh. prvo nisam obraćala pažnju, ali sam onda prepoznala ta tri mala voajera. smiju se one, onda glume da su izašle van, pa se opet smiju. a stvarno su bile suptilne... otvore vrata, zalupe njima, tišina, a onda ouzica prasne u smijeh. ccc:) a onda, kao da to nije bilo dovoljno, htjele su nas špijunirati iz vece-a do nas. ouzica je trebala biti ta koja će prijeći pregradu, ali vidjela sam joj samo ruku. 2 bad:) na kraju smo izašli van, jer je meni sve to bilo presmiješno, a one su otišle. mi smo se vratili natrag i propustili onu deklaraciju ili što god vam je profa čitala.
te definicije. zašto neke stvari ne bi mogle ostati nedefinirane? nejasne. maglovite. ne znam o čemu bih više pisala. suša. prazna glava. kemija. benzen. prsteni. bijela ploča. sive pločice. hladan vjetar. propuh. propuh u mojoj glavi.
Post je objavljen 08.12.2005. u 22:38 sati.