Indijanka vegetarijanka
30.06.2016., četvrtak
Vege pljeskavice
|
Znam da sam već pisala o pljeskavicama od leće, ali ovdje je dorađeni i bolji recept. Količina od oka. Crvena leća Proso Crveni luk Bijeli luk Svježa paprika Zobene pahuljice Raženo brašno Sol, papar, čili Crvenu leću i proso oprati i ostaviti da se namaču barem dva sata, a može i preko noći (mada nema potrebe). Ocijediti višak vode, ali nije potrebno previše ocijediti, može i ostati otprilike decilitar vode u smjesi. Dodati sitno nasjeckan crveni i bijeli luk, papriku, sol, papar i čili, zobene pahuljice, a na kraju i raženog brašna toliko da sve stisne u kompaktnu smjesu. Na malo ulja u tavi stavljati žlicom pljeskavice (hrpice staviti pa zagladiti i oblikovati direkt na tavi, a tko voli rukama, može i tako) i peći s obje strane dok ne porumene. Paprika im daje posebno dobar 'šmek'. Poslužiti uz svježu salatu ili u pecivu s puno povrća.   Oznake: pljeskavice, crvena leća, proso, recept, vegetarijanstvo, veganstvo |
28.06.2016., utorak
Zatvara se zoološki u Buenos Airesu
|
I dok kod nas zoološki vrt u Zagrebu služi za razne dječje radionice te se djeca iz vrtića organizirano vode u posjetu, u drugim dijelovima svijeta shvaćaju koliko je nepravedno održavati zoološke vrtove. I degradirajuće za životinje. Jedan takav zoološki vrt je onaj u Buenos Airesu, star 140 godina, koji će se uskoro zatvoriti. Sadašnji gradonačelnik, Horacio Rodriguez, objasnio je da će oko 2,500 životinja koje žive u tom vrtu uskoro biti prebačene u rezervate prirode, gdje će imati znatno primjereniji i bolji život, sličniji prirodnom okružju u kojem bi zapravo trebale biti. 'Držati životinje u zatočeništvu je degradirajuće za njih. To nije dobar način da se brinemo o njima', rekao je Rodriguez. Ovaj je zoološki poznat po dvije životinje koje su živjele u njemu. Bio je to polarni medvjed ironično nazvan Winter (Zima) koji je umro zbog prevelikih temperatura, a druga je orangutanka Sandra kojoj je sud dao prava kao 'neljudskoj osobi'. 'Važno je prestati s modelom zatočeništva i izložbi životinja po zoološkim vrtovima. Mislim da nam dolazi velika promjena na koju smo spremni jer djeca danas očito smatraju kako je to loše da životinja živi u zatočeništvu', rekao je Gerardo Biglia, neumorni borac za zatvaranje zoološkog vrta. Ali, sorry gospodine Biglia, mislim da ste ipak preoptimistični. U kojem to svijetu djeca zatočeništvo životinja smatraju pogreškom? Većina ipak od roditelja nauče da je to sasvim u redu. Oznake: zoološki vrt, Buenos Aires, zatvaranje |
24.06.2016., petak
Una
Put me nanio na Unu u Hrvatskoj Kostajnici pa evo kojeg foto zapisa. Ova rijeka me uvijek oduševi bistrinom, brzinom i divljim duhom.     Oznake: Una, Hrvatska Kostajnica |
23.06.2016., četvrtak
Pat Gray: Mačak
|
Priča na oko 150 stranica koja na prvu podsjeća na Orwellovu 'Životinjsku farmu'. Međutim, 'Životinjska farma' je mnogo kompleksnija i zanimljivija, barem se meni tako čini. Ovdje se priča često gubi u nekim poludosadnim događajima i dijalozima. Dakle, priča je to u kojoj su glavni likovi Miš, Štakor i Mačak. Nakon smrti Mačkovog vlasnika stvari se mijenjaju. Nema hrane u izobilju, nema mnogo toga. Priča bi trebala biti priča o dilemi jesti da bi živio ili živjeti da bi jeo, ali i o smislu života, prijateljstvu, vođama, izdajama. Opisana je kao mračna komedija za sve uzraste. Nažalost, meni je sve to bilo previše mlako. |
20.06.2016., ponedjeljak
Alen Bović: Metastaze
|
Knjiga koja je podigla dosta prašine, a kasnije se prema njoj snimio film te se izvodi i veoma popularna predstava u kojoj zapaženu ulogu Krpe igra Rene Bitorajac. Alen Bović zapravo je pseudonim i u početku se nije znalo tko je knjigu napisao. Kasnije se saznalo da je riječ o relativno mladom ginekologu, Ivi Balenoviću. Što reći? Knjiga je potresna od prve pa do zadnje stranice, a često mi se događalo da, dok sam je čitala prije spavanja, tu bih noć imala intenzivne i loše snove, što mi se ne događa s drugim knjigama. Dakle, radi se o priči o grupi prijatelja koji su zapravo dio podzemlja, dna društva, drogiraju se, piju, siluju (barem neki od njih), kradu, tuku se… a u svakoj rečenici im je psovka. Zbilja teška knjiga, ali opet na neki način traži da je pročitate do kraja. Uz pripadnike dna društva zapravo saznajemo o cijelom društvu, o njegovim manama i vrijednostima koji u njemu caruju. CITATI: 'Sinovi nepismenih tajkuna, ljigavih političara, samozvanih generala i ostale gamadi kojima su usta puna Hrvatske, u znojnom zagrljaju i s bolnim grčem na faci padaju u trans uz srpske narodnjake. Krdo šupogljavih modela čija je jedina zasluga to kaj imaju pičku, kruži oko njih ko kojoti oko mrtvog bizona. Središnji živčani sustav evoluiral im je do razine da mogu istovremeno pušit kurac da se ne zagute, razlikovat Verssace od Gabane i Cecu od Goce. Povezuje ih ljubav prema Hrvatskoj i turbo folku.' ' Heroin je polusintetski narkotik koji se dobija iz opijumskog maka, Papaver somniferuma, uz mnogo, mnogo sunca, a koristi se kao zamjena za ljubav.' Oznake: metastaze, Alen Bović, ivo balenović, knjiga |
17.06.2016., petak
Štapići
|
2 dcl piva 2 dcl ulja Žličica i pol soli 1 prašak za pecivo 150 g sezama 150 g lanenih sjemenaka 100 g suncokretovih sjemenaka 700 g crnog brašna Pomiješati sve sjemenke, dodati sol i prašak za pecivo, potom ulje i pivo. Lagano umiješati brašno. E, sad, nisam koristila samo crno već sam stavila 500 g crnog i 200 g raženog pa je započeo problem s miješanjem. Po originalnom receptu, tijesto treba biti mekano, dok je meni ispalo dosta tvrdo pa sam dodavala još piva. Svejedno je bilo tvrdo i trebalo mi je dosta sile da ga razvučem. Može se rezati u ravne štapiće ili ufrkavati u spirale, prema želji. Peče se na 180 stupnjeva dok lagano ne porumene. U svakom slučaju, pečeni su odlični i prhki. I dobije se velika količina pa možete podijeliti s prijateljima. Preporučujem!   Oznake: štapići, lan, sezam, hrana |
10.06.2016., petak
Susret na mostu
|
Bio je tamo, na mostu i promatrao. Vidjela sam da mu je rep u neredu. Bit će da mu je automobil prešao preko njega. Ne bi trebao biti neki veći problem jer kažu da njima uspješno izraste novi rep. Dao mi je samo jednu šansu da ga uslikam za portret. Ovu tu, na fotografiji. Pokušala sam mu se još više približiti i fokusirati ga, ali dao se u trk. Onako kako samo oni znaju. Pomalo nespretno trčanje, barem tako djeluje za čovjeka neznalicu. Most mu se, izgleda učinio nesigurnim pa se bacio s njega direkt u visoku travu koja raste pored rijeke. I tako je magija završila.  Oznake: gušter |
09.06.2016., četvrtak
Glava za sebe, kulturna povijest penisa – David M. Friedman
|
Knjiga na gotovo 300 stranica, ali veoma zanimljiva knjiga. Započinje Grcima i time kako je pedofilija nekada bila normalna pojava pa sve preko Leonarda da Vincija, crnaca koji su smatrani vragovima zbog svojih, mahom većih penisa pa do liječenja masturbacije, silovanja (penis kao oružje), feministkinja, viagre i zaključka kako je današnjim muškarcima, uz sve ono što su nekad pridonosili društvu (stanogradnja, hrana, zaštita, itd.) nakon svega ostao jedino penis koji im daje određeni podsjetnik na važnost koju su nekada imali. I ne samo podsjetnik već i jedini njihov dio koji im u današnjem društvu daje određenu važnost. Knjiga obiluje zanimljivim podacima i doista je opsežno i iscrpno djelo za koje je autor vjerojatno morao mnogo čitati i istraživati (autor je inače novinar). Svakako preporučujem knjigu, a jedna od svari koje sam čitajući je zaključila jest i ova – uvijek sam smatrala da je ženama bilo teže kroz povijest biti žena (sjetimo se samo spaljivanja vještica (koje autor zapravo opet povezuje s penisom jer su se vješticama proglašavale i one žene koje su općile s vragom s ogromnim penisom)), ali zapravo nije mi muškarcima mnogo lakše bilo biti muškarac (na primjer – guranje raznih cjevčica i sipanje kemikalija u penis kako bi se prestalo s masturbacijom ili proganjanje crnaca zbog toga jer imaju veći penis od većine bijelaca, s izgovorom da je to đavolji znak). CITATI: 'Od prethistorijskih vremena pa sve do danas', zaključila je Susan Brownmiller, 'silovanje je svjestan proces zastrašivanja pomoću kojega svi muškarci sve žene drže u stanju zastrašenosti.' 'Sposobnost muškarca da prodire u ženino tijelo protiv njezine volje najviša je potvrda nadmoći, snage i trijumfa muškosti,' kaže Brownmiller, a tako je još i danas. 'Spoznaja da se vlastitim penisom može poslužiti kao oružjem,' dodaje ona, 'jedan je od najvažnijih prethistorijskih otkrića, odmah uz otkriće vatre i prvu izradu kamene sjekire.' Oznake: knjiga, penis, Kulturna povijest penisa, glava za sebe, David M. Friedman |
