Indijanka vegetarijanka
31.10.2009., subota
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN 22.
|
Težak i razočaravajuć dan. Nuri je opet piškio u kutiju kraj pijeska, a kad sam ga iznijela van iz kutije i ostavila u kući, opet je počeo pišati po papirima. Jako sam se iživcirala i opet mu nabila njušku u to i još ga poprašila po guzici i nisam ga neko vrijeme puštala iz kutije. Sve me to jako naživciralo i ne znam što da mislim i kako da ga više naučim na obavljanje nužde. Bio je malo u dvorištu, ali hladno mu je i jedva je čekao da se otvore vrata pa da šmugne unutra. Navečer sam sjela na pod i naslonila se na kauč, na kojem je on bio, i Nuri mi se s leđa uvukao u kosu, sav se umotao u nju. |
30.10.2009., petak
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN 21.
|
Još jedan razočaravajuć dan. Morala sam izaći i Nuri sam ostavila u kutiji, a kad sam se vratila, pokakao se dio u pijesak, a dio kraj pijeska u svoju kutiju. Jako me to razljutilo. Navečer je bio po kući, a onda se smjestio na neku hrpu mojih papira i – počeo pišati! Cijelu sam mu njušku u to gurnula i stavila ga u pijesak. Ako sada ne shvati, nikada neće! Popodne sam ga iznijela van, na sunce. Nije mu se baš svidjelo, uglavnom je tužno mjaukao. Psić (dobila je ime Dunja!) ga je grickao. Navečer je po prvi puta iskočio iz svoje velike kutije van! Jako me to iznenadilo jer je kutija poprilično velika. Sad više ne znam kamo ću ga spremati kad nekamo moram ići. Inače, popne se od mojih stopala preko odjeće sve gore do ramena! Haha... Počeo je jesti i suhe kolačiće za mačke. Tvrdo je, ali i trudi se i ide mu. |
29.10.2009., četvrtak
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN DVADESETI
|
Opet razočaranje. Popiškio se kraj pijeska. I opet kad sam ga ostavila samog. Ne znam što da mislim. Hoće li ovo biti jedno neuredno i prljavo mače jer nije imao majku? Hm. Iznijela sam ga van, u dvorište i ponašao se kao da prvi put vidi travu i sve ostalo. Totalno zbunjeno. Štene ga je malo lizalo i češkalo i mislim da se Nuriju to svidjelo. Čak sam ih ostavila malo same, neka se druže. Kasnije sam ih našla jedno kraj drugog, kako zajedno sjede i žmirkaju. Slatko! |
28.10.2009., srijeda
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN DEVETNAESTI
|
Koje razočaranje! Nuri se i pokakao i popiškio u kutiju, baš kraj pijeska. Nisam mogla vjerovati! Onda sam poslije malo razmišljala i shvatila da sam ga možda naljutila pa se zato tako ponio. Naime, nekamo sam se žurila i stavila ga u kutiju malo nemarnije nego inače, onako, nabrzinu! I kad sam se vratila, imala sam što i vidjeti! A joj! Bio je veterinar i cijepio maleno štene protiv štenićaka i još hrpe drugih bolesti. Usput je pregledao Nurija i rekao da misli da ima gliste. Preporučio mi druge tablete i rekao da dajem ujutro i navečer dva dana. Nadam se da će pomoći. Malo sam se prepala (zapravo dosta!) jer veterinar kaže da gliste mogu napraviti pravo klupko u trbuhu, a nekada čak i perforirati crijeva, od čega mače umre! A joj! I kaže da svi dobro peremo ruke, da ne prijeđu i na nas. Nadam se da će na kraju sve ipak biti u redu. Inače, dajem mu tabletu tako da je zdrobim i rastopim u mlijeku i onda špricom ubrizgam u usta, jer drugačije nikako neće, nego ovako na silu. Inače, Nuri je sasvim ok, trči kao navijen i ne voli biti u kutiji, samo bi bio svuda po kući i s nama. Kad sam ga stavila u kutiju popodne, odjednom sam začula jak zvuk, kao da netko udara u vrata. Međutim, bio je to Nuri, koji je grizao kutiju i digao se na zadnje noge i lupao! Koja snaga iz tako malenog stvorenja! |
27.10.2009., utorak
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN OSAMNAESTI
|
Potvrđeno je – Nuri obavlja nuždu u pijesak. Koje olakšanje! Ipak, kad nije u svojoj kutiji, onda traži nekakav papir i pokušava se na njega popiškiti ili pokakati. Srećom, uvijek ga prije vidim i otpravim u kutiju i pijesak. Možda sam napravila grešku jer nisam pijesak stavila negdje gdje mu je pri ruci i kada nije u svojoj kutiji. Vidjet ću sutra i pokušati to popraviti. Danas sam rastopila četvrtinu tabletice protiv glista u malo mlijeka i to sve stavila u šrpicu i ubrizgala mu u usta. Dakako, nije bio sretan i pljuckao je što je jako smiješno izgledalo (oko usta su mu se stvorili mjehurići, hahaha...), ali nadam se da je ipak dosta toga ušlo. Juri po kući i igra se. Pravo razigrano, lijepo mače! |
26.10.2009., ponedjeljak
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN SEDAMNAESTI
|
Nuri je presladak. Sada je već mnogo sigurniji u sebe i skače posvuda, čak se uspio popeti na krevet s poda i skače s kreveta na pod. Mislim da je naučio piškiti u pijesak pa sad sve obavlja u svoj pijesak. Nadam se da će tako i ostati. Štene ga je lizalo, a Nuri se samo okrenuo na leđa i prepustio se. Kad ga primim, počne me lizati i presti, a obožava se sklupčati u mom krilu i zaspati na leđima sa šapicama u zraku! Jako medeno! |
25.10.2009., nedjelja
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN ŠESNAESTI
|
Opet smo se cijeli dan navlačili s davanjem tabletice protiv glista. Zanimljivo je da ju osjeti baš u svemu... na kraju sam stavila u špricu s malo mlijeka i nekako mu to ubrizgala u usta, ali opet je dosta izbacio van. Sad već trčkara po kući i zavlači se svuda, obožava mi spavati u krilu, legne na leđa i spava. Dobio je i jednu turu praška protiv buha. Trbuščić je tako okruglast pa me brine to s glistama. Inače, obitelj nam je brojnija za još jednog člana. Susjed je ponudio štene, navodno je vučjak, i muž ga odmah uzeo. Ženka je i crna je s nekoliko smeđih fleka. Okoćena 6.9, dakle ni puna dva mjeseca nema! Izgleda kao medo. Još joj nismo dali ime. Ona i Nuri su se njuškali, ali ona je malo pregruba za njega, pošto je tako malen, ali mislim da bi se mogli dobro slagati. A Nina (kujica) je dosta ljubomorna, ali ipak se dobro drži. |
24.10.2009., subota
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN PETNAESTI
|
Otišla sam u apoteku i kupila tabletice za gliste. Nuriju je trbuščić tako izražen i nabrekao i dobra poznavateljica mačaka (hvala Catwoman!!) mi je rekla da je to sigurno od toga (glista) i preporučila mi što da uzmem. Međutim, Nuri ne želi hranu u kojoj ima taj lijek. Jednostavno, ono što je jeo ovih dana, odbija kad osjeti da sam mu stavila taj 'čudesan' prah. Tako smo se natezali cijeli dan, malo u piletinu, mali u kolačiće, malo u mlijeko... malo direkt u usta... ali izgleda da smo mu ipak nešto unijeli u tijelo jer se navečer pokakao i kao da je bilo nešto bijelo u kakici. Probat ćemo s još jednom kurom sutra. Inače, sve je sigurniji i sve veće krugove pravi po kući. Čak se šulja i kao priprema za napad. Slatko maleno! |
23.10.2009., petak
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN ČETRNAESTI
|
Nuri je tako sladak/tka i nevin/a. Lijepo ga/ju je gledati kako se malo po malo oslobađa i trčkara po kući, upoznaje stvari i nas. Danas mi se penjao/la uz nogavicu. Dok kuham sa mnom je i stisne se uz nogu. Kad radim na računalu, u krilu mi spava. Bez problema kaka u pijesak, ali piški kraj pijeska. Malo čudno, ali valjda će se i to popraviti s vremenom. Kiša i samo kiša cijeli dan, tako da Nuri danas nije išao/la van. |
22.10.2009., četvrtak
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN TRINAESTI
|
Miran dan. Mače se dosta izležavalo na krevetu u istraživalo po kući. Kad se uznemiri shvatim da treba na WC. Bilo je dobro dok se opet nije popiškilo kraj pijeska, u svoju kutiju. Ne znam zašto... nešto mu došlo. Sin kaže da mu se ipak sviđa ime Nuri. Dakle, Nuri je. Barem za sada. |
21.10.2009., srijeda
DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN DVANAESTI
|
U kući je tako mirno. Crno bijelo mače je često mjaukalo i javljalo se na prvi znak društva. Sivi je mnogo tiši i povučeniji. Ipak, voli naše društvo i voli se igrati i maziti. I jako voli papati. Danas sam ga odnijela van i bio je s nama, nerado se odvajajući od nas. Umalo se dogodila nova tragedija – sin (pet godina star) je nehotice stao na mače. Mislila sam – gotovo je, jer je stao cijelom nogom na cijelo mače. Hvala Bogu, preživjelo je. Boljela ga je noga i malo je šepao, ali kasnije je sve ispalo dobro. Ne razumijem, kao da neka sjena visi nad ovim mačićima, prvo ono jučer, a danas ovo... Posjetila me prijateljica i rekla da misli da je mače žensko. Ipak, nije sigurna. Opet ništa od davanja imena. Inače, čitam roman 'Djevojke iz Riyada' i ondje sam našla ime Nuri. Sviđa mi se. Može biti i muško i žensko, taman za ovo mače za koje nikako da otkrijem kojeg je spola. No, sinu se ne sviđa... Vidjet ćemo. Ovo je mače jako čisto. Nuždu besprijekorno obavlja u pijesak i više nema potrebe za čišćenjem kutije, samo očistim pijesak. |
20.10.2009., utorak
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN JEDANAESTI – TRAGEDIJA!!!!!
|
Dan je lijepo započeo, a onda završio tragedijom. Sunce nas je izmamilo van i iznijela sam mačiće u travu i dala im jesti. Bila sam presretna što i crno bijelo mače samo jede iz posude. Onda sam sjela u auto ni ne razmišljajući da bi ijedno od njih moglo doći do garaže jer je dosta dugačak put od trave gdje su bili pa do garaže, a nisu baš neki hodači do sada bili. No, grdno sam se prevarila! Crno bijeli je krenuo za mnom (pretpostavljam), nisam ga vidjela i – PREGAZILA SAM GA!!!!!!! To se dogodilo oko pola 1 popodne. Još uvijek mi se trese utroba i ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Željela sam ga spasiti, a sad sam ga ubila! Ubojica sam. I grižnja savjesti me razdire. Da sam se samo jedno okrenula, vidjela bih ga i maknula! Da sam sekundu ranije ili kasnije krenula, ne bih ga zgazila, još bi bio živ... Da, ubila sam ga. I sad s tim trebam živjeti. |
19.10.2009., ponedjeljak
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN DESETI
|
Dan je bio bolji. Barem što se tiče hrane i agresivnosti. Crno bijelo mače je danas bolje jelo krutu hranu i nije me grizlo i grebalo. Koje olakšanje! Oko spolovila mu je sve crveno i kao nabreklo pa sam ga opet malo okupala, što mu se ovaj put i nije previše svidjelo. Malo sam ih i iznijela van, ali bilo je dosta hladno pa nismo predugo bili na ovim izletima. Što se tiče kakanja i piškenja, sve po starom. Čak sam jednom ulovila i sivog da to radi kraj pijeska. Uf! No, kasnije sam vidjela da je jednom to sam obavio i u pijesku. Oboje sam ih par puta prebacila u pijesak na obavljanje nužde. Nadam se da će jednom shvatiti što trebaju. Budući su se lijepo navečerali, nekako su mirniji i lijepo spavaju. Zaželjela sam im laku noć i samo su me pogledali lijepim, plavim okicama. Tako su slatki! |
18.10.2009., nedjelja
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN DEVETI
|
Još jedan težak dan. Dok sam se jučer osvjedočila da sivo mače obavlja nuždu u pijesak, danas sam se osvjedočila da i on i drugo mače to rade i pokraj pijeska, u svojoj kutiji. To me jako iznerviralo i razočaralo. Toliko sam im puta pokazala i sivi je već to radio u pijesak, a sad to radi i pokraj, a crno bijeli uporno radi kraj pijeska iako sam ga i danas stavljala baš u pijesak. I opet je ulijepljeno i prljavo, kao da ga jučer nisam ni prala. Dobra je vijest da je i crno bijeli počeo jesti krutu hranu, ali je loša što je jako agresivno i dok mu dajem jesti jako me počne grebati i gristi da ne mogu izdržati. Nisam ga nikako mogla ponukati da prestane, izgledao je kao razjareni bik u nekom mini formatu. A joj! |
17.10.2009., subota
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN OSMI
|
Raznolik dan. Oko podneva sam ih opet malo iznijela van, na sunce, ali puhao je nekakav vjetrić i nisu baš bili oduševljeni. Sivi je jeo krutu hranu, a i crno bijelom sam uspjela nekoliko komadića ugurati u usta. Barem nešto! Opet nisu kakali i piškili u pijesak već okolo, a kasnije navečer sam i shvatila koji od njih dvoje pravi nered. Crno bijelo mače uporno kaka i piški pokraj pijeska, iako sam ga par puta ponukala da ide baš u pijesak (vidjela sam kad kreće s 'akcijom' i brže ga premjestila u pijesak). Ali, za sada čini se kao da ne kuži što mu pokušavam reći. S druge strane, sivog sam točno vidjela kako sam odlazi u pijesak. Bravo maleni! Poslastica za kraj dana – odlučila sam ih malo okupati! Crno bijelo mače je sasvim ulijepljeno od svega pa sam stavila u posudu tople vode i pamučnom krpicom ga prala. Mislim da je uživalo jer se samo preklopilo i šutjelo (za ovo je mače prava divota kad šuti jer jako često mjauče!). Onda sam ga posušila krpicom, ali i malo s fenom. Nakon toga na red je došao i sivi, a on je još više uživao u tome svemu! 'Ajde, barem sada crno bijelo mače više nije ulijepljeno od hrane i ostalog! Nakon toga spavali su kao topovi. Laku noć, bebice! |
16.10.2009., petak
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN SEDMI
|
Čudan dan. Ujutro su me opet počastili kakicom i ostalim tjelesnim izlučevinama kraj pijeska, a ne u pijesku. Pijesak im čak služi za spavanje, a ne za ono za što bi trebao. Dosta me to sve iznerviralo mada se tješim da je još možda prerano i da im treba vremena. Crno bijelo mače stalno mjauče i uvijek bi se češkalo i stiskalo. Popodne sam ih konačno iznijela na dvorište, na sunce. I poprašila protiv buha. Mislim da im je bilo lijepo na suncu, usprkos tome što i nije bilo pretjerano toplo. Sin i ja smo skupljali lišće, a crno bijelo mače nas je pratilo. Bilo je tako slatko. Sivi je spavao i drijemao. Kada sam ih unijela u kuću bili su jako mirni i dugo su spavali – valjda blagotvoran utjecaj sunca. Pijeska ima posvuda pa je usisavanje postalo svakodnevica. Nadam se da će se uskoro naučiti čemu služi. |
15.10.2009., četvrtak
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN ŠESTI
|
Danas sam ih prebacila u veliku kutiju u kojoj je stala i posuda s pijeskom. U početku je izgledalo dosta loše. Kakali su okolo, a ne u pijesak, a on im je služio kao mjesto za razgledavanje. Onda sam se dosjetila i stavila jedan drek s papira sa strane - u pijesak. I čini se kako je to urodilo plodom. Evo, sad prije spavanja sve je bilo čisto okolo, a nekoliko hrpica na pijesku. Nadam se da će tako biti i sutra. Crno bijelo mače je jako mjaukalo. Neće ništa jesti osim mlijeka, a i njega popije dosta manje od sivog. Nadam se da mu nije nešto... Sivi se igra i presladak je. Oboje nas prate po kući, oboje su preslatki. |
14.10.2009., srijeda
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN PETI
|
Danas sam ih iznijela van i naprašila protiv buha. Sivi je uživao, a crno bijeli se počeo tresti od zime. Poslije ručka su se igrali i među sobom grizli, malo je čudno izgledalo, prije kao prava borba nego igra. Crno bijeli i dalje jako voli mjaukati i sjediti mi na nozi. Počinje se i lizati po šapama – to jako slatko izgleda! Ni danas nije htio suhe hrane, samo mlijeko, dok se sivi lijepo iznajeo. Sivi je već vidljivo veći i jači. Vole se maziti i vole kad ih pustim iz kutije pa da malo okolo istražuju. Problem je i što se vole pokakati i popiškiti gdje ih uhvati. A to nije nimalo slatko. Mislim da ih moram početi privikavati na pijesak i to vrlo brzo. Šteta što je ovako hladno, da je toplo, mogli bi biti vani i sve bi bilo lakše. No, nadam se da ćemo se i ovako nekako snaći! Inače, kod mene su već tjedan dana i još su živi! Sretna sam zbog toga. |
13.10.2009., utorak
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN ČETVRTI
|
Težak dan. Nije nas bilo kod kuće do dva sata popodne i kada sam došla, mačići su bili već totalno gladni, drapali po kutiji čim su me čuli i jedva se iznapijali mlijeka. Također, kakali su i sve razmazali po cijeloj kutiji. Onda se nisu htjeli smiriti, posebno crno bijeli, dok im nisam dala turu pažnje i maženja. Jako je mjaukalo to crno bijelo mače da sam već bila na rubu živaca. Ali, dobro, poslije maženja se smirilo. Podsjetilo me na rane dane mog sina, kada je bio beba... baš je velika sličnost svih beba. Osim toga, crno bijeli neće krute hrane dok sivi već fino jede i vidi se da je jači i veći... Nadam se da je to samo privremeno. Trebala bih ih učiti na pijesak, ali malo je teže jer su u kući pa bi pijeska bilo posvuda... najgore vrijeme za male mačiće. Nadam se da će sutra biti bolje i da ćemo svi biti bolje volje. |
12.10.2009., ponedjeljak
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN TREĆI
|
Danas je bilo dosta hladno i cijeli je dan lijevala kiša pa su mačići morali cijelo vrijeme biti u svojoj kutiji. Par puta sam ih vadila i mazila, vole se stisnuti uz ili na nogu. Crno bijelo mače često mjauče... nadam se da ga nešto ne boli... mislim da im je bilo dosta hladno, jednostavno takav dan... a boce s vrućom vodom su se nekako brzo hladile... Danas sam im jasno napipala zubiće, već su porasli. I jednom i drugom. Sivi već kao da lagano započinje igru s drugim, ali ovaj drugi baš i nije zainteresiran. Uglavnom, kad nas čuju, jako mjauču i jedva se umire. Sivi je jeo nešto suhe hrane, a drugi nije htio... Jedva čekam da im otkrijem spol pa im dam imena... |
11.10.2009., nedjelja
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN DRUGI
|
Ako do 8 h ujutro ne dam papicu, počnu mjaukati i zvati me. Milina ih je gledati kako jedu i mljackaju. Kad ih brišem vlažnom maramicom, ubrzo se pokakaju ili popiške. Uglavnom je to bilo nešto kao proljev, ali danas sam 'dobila' i pravu, kruću kakicu. Sreća! Ne smijem nitko proći pored kutije, odmah vide i mjauču, posebice crno bijeli mačić. Još im ne znam spol pa i nemaju imena... također, ako ih stavim na pod i odmaknem se, odmah me prate. Mnogo bolje hodaju nego prijašnjih dana. Sivi je opet jeo malo krute hrane, a i drugo mače je uzelo dva komadića s mog prsta. I mislim da im niču zubići! Stavila sam dvije boce s vrućom (da, vrućom!) vodom i to obožavaju. Popnu se na bocu i tako spavaju. Do sutra, mačići moji tvrdoglavi! |
10.10.2009., subota
DNEVNIK NAPUŠTENIH MAČIĆA: DAN PRVI
|
Prije nekoliko dana, točnije 7.10. 2009. pronašla sam dva mačića (ne znam im spol). Imali su otvorene oči i uši, ali jedva da su hodali. Jedan je sivi, drugi crno-bijeli. Napušteni, premrzli, izgladnjeli... čula sam jedno mače kako mjauče, ali sam mislila da je to samo privremeno, dok mu majka ne dođe. No, nakon nekog vremena shvatila sam da majke ni nema. Dakle, ili je majka nestala ili ih je netko (čitaj-čovjek!) ostavio da od gladi umru. I još jedno iznenađenje – nije jedno već dva mačića (s tim da ovaj drugi nije glasa ispustio). Tako sam ih uzela, kupila najmanju dudicu koju sam našla u ljekarni i započela s oživljavanjem. Zapravo, prvi dan nisam ni imala dudu već sam im davala mlijeka na špricu. Više je bilo vani nego unutra, ali se ipak vidjelo da su malo živnuli. Stavila sam ih u košaru svog pokojnog mačka... i nisam im davala mnogo šanse. Prvih par dana sam ih hranila kravljim mlijekom no onda sam prešla na adaprtirano mlijeko koje mi je još ostalo od sina. Mislim da im se ovo drugo mnogo više svidjelo! Nakon kravljeg mlijeka imali su napete trbuščiće dok im je sada bolje. Računam da su stari 2-3 tjedna. Oči su im još uvijek plave (bebaste), no ipak sivi mačić pokazuje nakanu da bi jeo i kruću hranu pa je tako pojeo i nekoliko Wiskasa za juniore (također ostavština mog pokojnog mačka). I kujica Nina ih je prihvatila pa ih povremeno liže. Jeste li znali da mačka lizanjem potiče svoje mlade na vršenje nužde? Baš tako! Sada ih ja brišem vlažnom maramicom i gle čuda – vrlo brzo počnu piškiti ili kakiti. Naravno, već sam potrošila dosta starih majica koje im stavljam kao podlogu. Još jedna dobra stvar - u bocu se stavi što toplija voda, koja se zamota i stavi u kutiju s mačićima – to jako vole i onda spavaju na boci. Boca im je zamjena za majku. Kada me vide ili čuju, mjauču za mnom i žele mi biti u blizini, kada ih primim, kao da bi mi se zavukli pod kožu. Nisam se planirala previše vezati uz njih, ali eto, već jesam! Pa, do sutra, i nadam se da će moji mačići poživjeti! |
09.10.2009., petak
IN MEMORIAM: Moj mačak Moro
|
Moj mačak Moro poginuo je pod kotačima automobila, 5.10. 2009. oko 19 sati. Išla sam iz trgovine i ugledala nešto tamno na cesti. Odmah mi je prošlo kroz glavu da je on. Počela sam trčati... i da, bio je on. Popiškio se od muke, iz glave mu isteklo nešto krvi, oko iskočilo od udarca. Bio je još topao... sin i ja plačemo neutješni, zovem roditelje, šaljem sms-ove... moj Moro je mrtav! Kopamo rupu u vrtu, ispod jabuke. Susjedov pas pruža šape ispod ograde i želi dodirnuti Moru, mrtvog Moru. Želi se igrati s njim kao nekada. Naša kujica Nina gleda i gleda i kao da isto ne vjeruje... plačemo, dodirujemo ga... uzimam čuperak dlake za uspomenu... već se počinje hladiti. Noć je, samo noćna rasvjeta škilji, ljudi prolaze cestom i kao da je sve u redu. A nije u redu... jer nema našeg More. U svemu želim naći neki smisao, ali ovdje ga ne nalazim. Zašto, zašto, zašto? Pitanje stoji iznad glave i ne nalazi odgovora. I dvije mrlje na cesti ispred kuće nikako da ispere kiša i tragovi ljudi i automobila. A tek one mrlje od boli ostale na našoj duši... nikad ih nitko neće moći isprati. |
08.10.2009., četvrtak
Rekordni otisci dinosaura u Francuskoj
|
Francuski istraživači javljaju da su možda otkrili otiske najvećih dinosaura na svijetu (do sad otkrivenih) koji su vjerojatno težili 40 tona i više. Dužina otiska noge je od 1,20 do 1,50 metara, a smatra se da su ti dinosauri bili visoki i do 25 metara. |
07.10.2009., srijeda
Indijanska mudrost
|
Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne uđe u tvoje srce. Ne opterećuj nikoga zbog njegove vjere, poštuj tuđe mišljenje i traži da oni postuju tvoje. Voli svoj život, usavršavaj ga i uljepšavaj sve oko sebe. Nastoj živjeti dugo i u službi svog naroda. Pripremi uzvišenu pjesmu smrti za dan kad ćeš prijeći na drugu stranu. Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pokraj njega, čak i pored stranca na osamljenom mjestu. Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome. Kada ujutro ustaneš, zahvali se za hranu i radost življenja. Ako tome ne vidis razloga, greška je jedino u tebi. Ne iskorištavaj nikoga i ništa, jer to pretvara mudrace u budale i zarobljava duh vizije. - Tecumseh, narod Shawnee |
06.10.2009., utorak
KNUT HAMSUN: Pan
|
Roman poznatog norveškog pisca nobelovca na 143 stranice. Radi se o lovcu, Thomasu Glahnu, koji živi osamljeno u kolibi i svakodnevno ide u lov. Ipak, s vremena na svijeme ima društvo, dolaze mu seoska djevojka Edvarda te još nekoliko djevojaka i mladića s kojima odlazi u vožnje čamcem ili na seoske zabave. Polako se zallubljuje u Edvardu no ona ga, blago rečeno, vuče za nos. No, i on je sklon čudnom ponašanju. Primjerice, za vrijeme vožnje čamcem uzima njezinu cipelu i baca je u vodu ili za vrijeme zabave pljune u uho čovjeku s kojima priča. Također, poslije se zaljubljuje u djevojku Evu no iz ljubomore odranja kamen koji je bio namjenjen drugom seoskom momku, ali taj kamen pada direktno na Evu, koja na mjestu ostaje mrtva. Dakako, nitko nikada ne otkriva što se zaista dogodilo, svi misle da je odron tek hir prirode. Roman je većim dijelom pisan u prvom licu, a pred kraj je nekoliko poglavlja koje je napisao čovjek, ubojica Thomasa Glahna. S Thomasom je neko vrijeme živio u kolibi u Indiji, gdje su lovili čak i tigrove. Na kraju se sukobljavaju oko djevojke Maggi (kojoj je Thomas ipak draži, iako se viđala s ovim drugim) i čovjek ga (Thomasa) ubija u lovu. Inače, Knutu Hamsunu mnogi ne mogu opostiti što se za vrijeme rata priklonio nacističkim režimu. |
05.10.2009., ponedjeljak
Tisuće prosvjedovale protiv najstarije francuske nuklearke
|
Tisuće ljudi prosvjedovale su i zahtjevale zatvaranje najstarije francuske nuklearke na istoku te države. Skupilo se oko 10.000 ljudi i to ne samo iz Francuske već i iz Njemačke, Španajolske, Italije i Švicarske. Nuklearka je otvorena davne 1977. u blizini granice s Njemačkom i Švicarskom, a vlada i dalje forsira njezin rad, kažu protestanti. Na mitingu je bilo člak 3.000 policajaca. |
