Dan je lijepo započeo, a onda završio tragedijom. Sunce nas je izmamilo van i iznijela sam mačiće u travu i dala im jesti. Bila sam presretna što i crno bijelo mače samo jede iz posude. Onda sam sjela u auto ni ne razmišljajući da bi ijedno od njih moglo doći do garaže jer je dosta dugačak put od trave gdje su bili pa do garaže, a nisu baš neki hodači do sada bili. No, grdno sam se prevarila! Crno bijeli je krenuo za mnom (pretpostavljam), nisam ga vidjela i – PREGAZILA SAM GA!!!!!!!
To se dogodilo oko pola 1 popodne. Još uvijek mi se trese utroba i ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Željela sam ga spasiti, a sad sam ga ubila! Ubojica sam. I grižnja savjesti me razdire. Da sam se samo jedno okrenula, vidjela bih ga i maknula! Da sam sekundu ranije ili kasnije krenula, ne bih ga zgazila, još bi bio živ...
Da, ubila sam ga. I sad s tim trebam živjeti.
Post je objavljen 20.10.2009. u 21:36 sati.