Intervju s Lukom Lončarevićem

četvrtak, 02.04.2015.

Piše: Ines Brežnjak

Nakon prvog ovosezonskog državnog mastersa koji je održan u Matuljima, igrom slučaja sam preko FB-a upoznala jednog totalno simpatičnog dečka iz Splita koji igra pikado. Sve što sam o njemu znala na početku je da se zove Luka i da je uzeo zlato u juniorskoj kategoriji. Uslijedili su razgovori, česta dopisivanja, a kako je vrijeme prolazilo informacija je bilo sve više. Luka bi me izvještavao kako je njegov klub odigrao koju utakmicu, kako je odigran koji masters u Splitu, o svojim rezultatima, o treninzima, pogođenim i promašenim izlazima – doslovno, o svemu što ima veze s njim i s pikadom.

Sada nakon što je prošlo više od pola godine, o ovom dečku znam zaista puno toga. Na liniji smo svako malo – on meni i dalje priča o svojim uspjesima, a ja se njemu uredno žalim kako me ove sezone neće pa neće ova igra. Zašto sam odlučila napraviti intervju s njime, iako će možda mnogi reći da ima i boljih od njega? Pa iz jednostavnog razloga: zato što je ovaj dečko upornošću, trudom i treninzima ove sezone došao do samog vrha poretka u juniorskoj kategoriji, a „usput“ se plasirao i na pojedinačno prvenstvo u kategoriji C ligaša. I zato što po mojem skromnom mišljenju, njegova priča zaslužuje biti ispričana baš kao i svaka druga lijepa priča u pikadu...


Ines: Kada si i zašto počeo igrati pikado?
Luka: Pikado sam počeo igrati početkom siječnja 2013. godine sa prijateljima u obližnjim kafićima.Nedugo nakon tog početka s prijateljima počeo sam zalaziti u kafić „Didovina“ u kojem je te sezone istoimena ekipa osvojila i c ligu. Prepoznali su moj talent te su bez problema igrali sa mnom i pratili moj napredak. Njihova sezona je završila, a ja sam nastavio igrati te sam sve slobodno vrijeme posvetio pikadu. Spletom okolnosti dio ekipe se raspao te se čak više i nije igralo u „Didovini“ nego u obližnjem kafiću „Balun“. Kapetan ekipe Ante Zoraja me pozvao u ekipu kako bi popunio tu rupu,ja sam šansu iskoristio i dokazao se svojom igrom koja me natjerala da zavolim ovaj sport i posvetim mu se.

Ines: Koliko sebe i svojeg slobodnog vremena daješ u ovaj sport, odnosno koliko često i gdje treniraš?
Luka: Trošim većinu svog slobodnog vremena na pikado, treniram skoro svaki dan u udruzi veterana domovinskog rata , poznatijoj kao Vedora, a ponekad i u kafiću „Double out“.

Ines: Kraj pikada, tu je i škola – kako usklađuješ treninge, utakmice i turnire sa školskim obavezama?
Luka: Kada je škola u jutarnoj smjeni sve ide relativno lako, ali kada je škola popodne onda je puno teže naći vremena za treninge, dok za utakmice i nije teško jer mi se poklopilo da danom kada nam je utakmica (srijeda ili petak) baš imam manje sati te ne moram izostati. Što se turnira Pikado saveza Splitsko-dalmatinske županijetiče, oni su subotom te ih ima 6 u sezoni pa sa njima nemam problema.

Ines: Pikado je sport u koji se (nažalost) moraju uložiti i dosta velika svota novaca. E sad, lako je nama koji radimo...Kako se ti financiraš? Da li te roditelji financijski podržavaju u tome i koliko svojeg đeparca mjesečno potrošiš na pikado?
Luka: Roditelji mi daju punu podršku u pikadu jer ih vesele moji uspjesi te me financiraju koliko mogu. Od svog đeparca mjesečno potrošin mnogo, samo od ubacivanja žetona u aparat minimalno 200 kn (u Splitu se plaćaju žetoni, a moja ekipa - nas 5 - imamo pravo na 50 partija tjedno) no meni nije žao ni jedne kune jer svaka ubačena je korak više do vrha.


Ines: Tvoja ekipa Vedora 3 ove je sezone izborila pravo nastupa na ekipnom državnom prvenstvu u Velikoj Gorici. Kakva su vaša očekivanja za to natjecanje?
Luka: Od moje ekipe očekujem postolje te ne želim s ovime dati do znanja da je to imperativ, ali po našoj igri te igračima koji samnom igraju to i jest realan ishod. U ekipi je Tomislav Gusić (treći u trećoj kategoriji u Solinu nedavno), Toni Miše (prošle sezone na dva HPS mastersa treći u C kategoriji), Toni Ruščić (oba puta kada je Miše bio treći, on je bio četvrti) te Veseljko Pivac koji nema dobar rezultat s nekog mastersa, ali zato ima igru za pokazati. Također bih htio dodati da ćemo u Velikoj Gorici biti jedna od mlađih ekipa, a možda i najmlađa s prosjekom od 21 i pol godine.

Ines: Ove si se godine kraj svih osvojenih titula okitio s još jednom: naime, ti si najbolji igrač MVP liste treće lige u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kakav je osjećaj biti na samom vrhu? Da li je konkurencija bila teška?
Luka: Osjećaj je sjajan, cijelu sezonu sam trenirao i igrao sa žarom te sam presretan što je ta titula u mojim rukama. U sezonu sam ušao sa očajnih 2-9 te sam i dvije utakmice bio na klupi, potez kapetana Ruščića u kojem me stavio na klupu je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi - bio sam razočaran i ljut, ali sam znao da je to jedini način da dokažem da ne zaslužujem biti na klupi. U tome sam uspio i tu je počeo moj niz. Srećom po mene u doigravanju se MVP ljestvica složila po postotcima, a pobjede iz skupine nisu dodane zbog odustajanja nekih ekipa nego su se počele zbrajat tek u doigravanju. To sam iskoristio te imam 16-4 u 5 kola i to je razlog osvajanja MVP-a. Konkurencija je teška, a neke od tih igrača ćete vidjeti i u Velikoj Gorici.


Ines: Često igraš protiv starijih i iskusnijih igrača. Imaš li tremu kada igraš protiv njih i kako se oni ponašaju prema tebi na crti?
Luka: Ja nemam tremu od starijih igrača, ali imam od vrhunskih igrača. Prošle sezone je bilo i uvreda na mene kad bi dobio nekoga od tih starijih, ali sada više-manje ljudi znaju tko sam jer me viđaju na mastersima te znaju moju igru i smatraju me ravnopravnim na crti.

Ines: Osim što igraš C ligu, natječeš se i u juniorskoj kategoriji. Možeš li nam reći kakvo je stanje kod vas juniora? Koliko vas ima? Misliš li da se juniorima u pikadu u Hrvatskoj posvećuje dovoljno pažnje ili pak da se o vama premalo čuje, više i govori?
Luka: Nas juniora ima malo, ali smatram da je igra dobra jer ako nekome od nas četvorice, petorice koji prednjačimo ne izađeš do osmog kruga, teško da ćeš doći do šanse da gađaš izlaz. Meni npr. šesti krug u Solinu protiv Ljubasa nije pomogao.


Ines: Za tri tjedna na rasporedu je Pojedinačno PH u Sesvetama. Ti si izborio pravo nastupa na završnici i u juniorskoj kategoriji i u kategoriji C ligaša. Jesi li već počeo s pripremama i što očekuješ od tog natjecanja?
Luka: U juniorskoj konkurenciji mi je imperativ postolje, a svaka stepenica više je sjajno te s mojom trenutačnom formom to je i izvedivo. Ako nitko ne odustane od 14 prvoplasiranih igrača u c kategoriji, u skupini sam sa Slavenom Kovačevićem te četvrtoplasiranim kvalifikantom. Cilj mi je proći skupinu, a sve dalje je bonus. Ako budem drugi u skupini A, a u skupini s kojom se križamo Šarić bude prvi, igram protiv njega. Pošto sam ja jedini koji ga je pobjedio u Solinu, ne bih imao ništa protiv da odigramo revanš.

Ines: Luka, hvala ti puno na razgovoru! Ja ti od srca želim svu sreću na nadolazećim natjecanjima koja su pred tobom i nadam se da ćeš ostvariti sve svoje ciljeve koje si si zacrtao!
Luka: Hvala tebi Ines što si mi dala priliku da ispričam svoju pikado priču i također želim da se jednom nađemo negdje na crti!