Sve birtije obišo sam, naigro se nisam...

srijeda, 24.12.2014.

Piše: Igor Pantić

Sam naslov govori, kako sam se proveo u Osijeku u potrazi za nama najomiljenijim sportom, pikadom.
Dobro, nemojte svaku riječ shvatiti doslovno, nisam stigao u sve birtije.

Šalu na stranu, da budem odmah direktan, strašno malo je pikado aparata u Osijeku, a samim tim i jako malo, tj katastrofalno malo pikadista.
Kako sam i najavio, susreo sam se s gospodinom Krunoslavom Marinićem, jednim od pokretača pikada na tom području, koji je istinski dao sve od sebe da "pogura" pikado, no nažalost nije uspio...

Sve je krenilo ako mogu reći standardnim tokom, Kruno i par entuzijasta osnivaju klub, pozivaju druge, kreću sa ligom, radi se na osnivanju saveza, no onda odjednom sve je stalo. Odradila se jedna polusezona, skupilo se 5-6 ekipa, ponajviše zahvaljujući ljudima u biljar klubu Plan B, gdje su se organizirali turnir, i sve je svakim danom napredovalo. Danas dvije godine nakon toga i Kruno se povukao, jednostavno nije više mogao sam sve to, a najveći problem je što je broj igrača nakon te polusezone drastično pao.
Klubovi i ekipe su se raspali i sada je sve to ponovno na mrtvoj točki...

Kada sam došao u Osijek, odmah smo se uputili u Plan B, jer svojevremeno tamo su se nalazila tri aparat, pa eto u nadi da ima bar jedan, da bacimo koju i popričamo malo. Obojica smo se iznenadili kad smo vidjeli da nema ni jednog aparata, a iskreno očekivao sam bar taj jedan prokleti aparat...
Plan B je odlično mjesto, izuzetno velik prostor, mjesta za igru zbilja ima, a ja sam u milisekundi pomislio, jbt da mi je ovo u Brodu, kako bi se tu igralo, no tada sam shvatio kolika je zbilja razlika između ova dva grada, što se tiče pikada.

U razgovoru s njima, jedino što mi je bilo dosta čudno što se HPS nije baš potrudio da mu se pomogne, prema njegovim riječima bio je dva puta kontaktiran, ne kažem da mu HPS nije izašao malo ususret, no mišljenja sam da su mogli i morali malo više posvetiti pažnje da se napokon formira savez u tom dijelu Hrvatske.
Malo mi je i čudno da ga nitko nakon što je to sve prestalo nije kontaktirao, da vidi gdje je problem, može li se ponovno to aktivirati.
Također prijedlog čelnih ljudi HPS-a, da on, dakle Kruno organizira masters a oni dođu kao počasni gosti, po meni je izuzetno loš, čak mogu reći i bezvezan, jer koja je svrha toga?!!

Iskreno ja tu ne vidim ništa dobro za promidžbu i širenja pikada, pa vi ste krovna organizacija, vi ste ti koji moraju privući ljude, a ne čekati da se skupi ekipa pa nek netko od njih sve to povede, organizira itd..
Ne kažem da ljudi u HPS-u ne rade svoj posao, jako dobro znam da se radi, i svake godine uvodi se nešto novo, nešto bolje, ali opet zanemaruje se važan detalj na koji stalno ukazujem a to je ŠIRENJE saveza.
A i ruku na srce to je više love za državni savez, što je svakako još jedan motiv više. Nadam se da će ovo sve što pišem uroditi plodom, da će se napokon nešto kvalitetno odraditi po tom pitanju.

U ugodnom razgovoru s gosp.Marinićem, koji je zbilja veliki zaljubljenik u pikado, i u razgovoru s njim nakon što sam mu poslao članak, shvatio sam da ta ljudina još uvijek ima volje, želje, a usuđujem se reći i hrabrosti da ponovno pokuša oživiti pikado na tom prostoru.
Eto dragi pikadisti i prijatelji, želio sam vam iz prve ruke reći što se to zbilja događa u Osijeku.

Dosta ljudi mi je reklo, Panta, pa šta se ti zamaraš s tim, ne možeš ti tu ništa napraviti, pusti ti to,piši ti o nama...
Ali ne slažem se s tim, ne kažem da ja mogu organizirati sve to, naravno da ne mogu, ali evo mali korak, ali korak naprijed je to što sam napisao ovaj članak, što će netko pročitati, podjeliti s prijateljima, što će ljudi vidjeti da ipak ima nas kojima je stalo do toga...
Iskreno se nadam da će moj sljedeći naslov vezan za ovu temu biti u totalnoj suprotnosti od ovoga, da ću pisati o zanimljivostima iz pikado saveza Osječko-baranjske županije.

Sportski pozdrav!

Zadar: Sezona 2014-15, prvi dio

ponedjeljak, 22.12.2014.

Piše: Toni Frleta

Prvi dio ligaške sezone 2014/15 je iza nas. Rekordnih 30 ekipa (12 u prvoj županijskoj te 18 u drugoj županijskoj ligi) razlog su velikog zadovoljstva u vodstvu PSZDŽ.

Druga županijska liga podijeljena je u dvije skupine sa po devet ekipa a po tri prvoplasirane iz svake skupine odlaze u dodatne kvalifikacije za ulazak u viši rang. Za sada u skupini A premoćno vodi ekipa Famous (bivša Krigla) bez poraza, sa osam pobjeda u regularnom dijelu te dvije pobjede nakon produžetaka (parova). U stopu ih prati Radovin koji je jedini poraz iskusio baš protiv lidera skupine, Famousa. Za treće mjesto biti će borba do posljednjeg kola jer Aurora, Cerodol, 2M i Korner su u razmaku od samo četiri boda. Zanimljivo je da je najbolji igrač Famousa, Luka Zubčić, tek peti po valorizaciji pojedinačnog učinka a na ljestvici je vodeći Mladen Žeželj iz Radovina koji je od 40 odigranih utakmica ostvario 33 pobjede. Ovaj podatak samo govori koliko je Famous dobro pokrivena ekipa sa četiri vrlo raspoložena igrača te da će ih teško netko do kraja skinuti s vrha skupine A.

U skupini B situacija na vrhu je malo izjednačenija, druga ekipa Pristana je na prvom mjestu ali sa samo tri boda prednosti ispred Porta i Magnuma. Te tri ekipe su ipak na sigurnoj udaljenosti od ostatka lige jer četvrtoplasiranom LA-u bježe čak šest bodova i teško će netko od tri vodeća ispustiti mjesto koje vodi u kvalifikacije za viši rang. Lider skupine, druga ekipa Pristana poražena je samo jednom i to u gostima kod Trate dok je jednom slavila te jednom tugovala nakon produžetaka. Na vrhu pojedinačnog učinka ove skupine je igrač Magnuma, Josip Mazić sa 29 pobjeda iz 39 susreta ali u stopu ga prati Josip Begonja (Pristan 2) sa samo 4 poraza uz 20 pobjeda.
Od slijedeće sezone PSZDŽ organizirati će ligaška natjecanja u tri jakosne kategorije. Najboljih šest iz ove sezone igrati će u elitnoj prvoj ligi (501DO), deset ekipa će se natjecati u drugoj ligi (501MO) dok će ostale ekipe popunjavati treću ligu (501SO). Iz tog razloga, u prvoj županijskoj ligi igra se za „slavu“ tj.svi se žele naći među prvih šest, šest najboljih ekipa Zadarske županije u koju će biti uprto najviše očiju slijedeće sezone.


Nakon prvog dijela sezone neprikosnoven na vrhu je Novi Bokanjac, aktualni prvak Zadarske županije ali i Hrvatske u drugoj kategoriji, čiji su igrači slavili u svih jedanaest dvoboja prvog dijela. Iako se pretpostavljalo da bi Novi Bokanjac trebao biti na vrhu, teško je bilo očekivati ovakvu dominaciju. Jedna maksimalna pobjeda od 16:0, tri pobjede od 15:1, dvije sa 14:2, jedna sa 13:3, jedna sa 12:4, jedna sa 11:5. Najgušći meč Novi Bokanjac je odigrao još u prvom kolu protiv ekipe 3M u kojoj su slavili sa 9:7 a vatreno je bilo i protiv Pristana iz Sv.Filipa i Jakova ali su i tu na kraju slavile „Životinje“ sa 10:6. Iz redova N.Bokanjca dolaze i dva najbolja pojedinca lige, Tomislav Markić i Šime Z.Buterin koji su ostvarili identičan skor na kraju prvog dijela sa po 40 pobjeda uz samo 4 poraza.
Na drugom mjestu s pet bodova zaostatka iza N.Bokanjca nalze se popularni „Plaćenici“ tj.Pristan iz Sv.Filipa i Jakova. Kapetan ekipe Vedran Eškinja okupio je respektabilnu momčad koju predvode Šibenčanci Ante Vranjeka i Ante Krnić i za sada im ide vrlo dobro. Krucijalnu pobjedu ostvarili su u drugom kolu u gostima kada su nadigrali 3M sa 9:7 ali isto tako su kiksali protiv Libertyja (poraz od 8:9 nakon parova) u utakmici u kojoj su nastupili oslabljeni, bez Ante Vranjeke. Cilj Filipjanske momčadi je plasman na završnicu prvenstva Hrvatske a za sada imaju jedan ali vrijedan bod više od trećeplasiranog 3M-a.
Tercet vodećih zatvara ekipa 3M koja je nakon dva uvodna poraza (po 7:9 protiv N.Bokanjca i Pristana) upisala devet uzastopnih, uvjerljivih pobjeda i zadržala teoretske šanse za proboj na drugo mjesto. Vjerojatno će o pratitelju N.Bokanjca odlučivati meč između Pristana i 3M-a koji se igra odmah nakon blagdanskog odmora. Za pohvaliti je igrača odluke iz njihovog prvog susreta, Stipu Mijaljevića koji je u tom dvoboju slavio sva četiri puta i donio Pristanu izuzetno vrijedne bodove.
Najugodnije iznenađenje dosadašnje sezone je prošlogodišnji prvak druge lige, Monti, koji se smjestio na četvrtom mjestu a pod njihovim naletom padale su renomirane ekipe kao što su Jazine, Barba i Zara ali protiv vodećeg trojca su upisali glatke poraze. Do kada će trajati njihovi uspjesi najviše ovisi o njima samima jer imaju solidnih šest igrača od kojih uvijek barem trojica igraju vrlo dobro.
Peto i šesto mjesto, s jednakim brojem bodova, za sada drže Jazine i Barba, ekipe koje su se prošle i pretprošle sezone borile s N.Bokanjcem za naslov prvaka. I dok su Jazine u gotovo istom sastavu te nemogu biti zadovoljne ostvarenim rezultatima, Barba je krenuo u „pomlađivanje“ ekipe. Više prostora dobio je Marko Smolić a etablirali su se i braća Meštrović, Božo i Adrijano.
Tri boda izna njih je GM, ekipa koju većina ljubitelja pikada ipak nije vidjela tako visoko ali koja je također slavila protiv Jazina te protiv Libertyja i Down towna čime je zaslužila sigurnu sredinu tablice.
Liberty, Down town i Zara su do sada sasvim sigurno razočarali svoje navijače ostvarenim rezulatatima jer se od njih očekivalo da će biti u gornjem dijelu poretka. Kod Libertyja je problem neigranje Dene Paravinje te slaba forma Ivan Ražnjevića i Mira Bašića, dok su kod Zare gotovo svi (osim Tomice Rogala) podbacili. Down town je neočekivano nisko ali njih prati peh od početka sezone, igraju vrlo dobro ali redaju poraze uvijek istim rezultatom 7:9. Čak tri kola za redom su minimalno poraženi iako su svaki put bili blizu.
Na začelju su CD Zemunik i Vidikovac od kojih se to i očekivalo. Po starom dobrom običaju, Zemuničani će se probuditi u drugom dijelu tj.pred kraj prvenstva a Vidikovac nije niti mogao bolje s obzirom na igrački roster koji imaju na raspolaganju. Ipak raduje činjenica da nema momčadi koja nije ostvarila pobjedu što znači da ima dosta izjednačenih i uzbudljivih utakmica.

Novi Bokanjac je priča za sebe i teško će im netko ove sezone zaprijetiti. Za drugo mjesto boriti će se Pristan i 3M. Među prvih šest pokušati će se naći Monti, Jazine, Barba, GM, Liberty i Down town, dok će do kraja sezone životariti Zara, Zemunik i Vidikovac.

Nijedan čovjek nije otok

petak, 19.12.2014.

(Kome zvono zvoni – Ernest Hemingway)
Piše: Danijel Višak

Ponukan Inesinim blogom, i razgovorom sa još nekim igračima pikada, odlučio sam pisati o ozbiljnosti igranja pikada, te samom poimanju pikada kao sporta, rekreacije ili hobija. Život na otoku sam po sebi je težak, posebice zbog izoliranosti od kopna i događanja na kopnu. Tako da se ta specifičnost uvlači u svaku poru otočana i postaje dio njih. Po osnivanju kluba, nakon nekoliko mjeseci odlučili smo se aktivno baviti tim sportom, te se učlaniti u regionalni savez pikado sporta, Primorsko goranske županije, a samim time i u krovnu organizaciju - Hrvatski pikado savez.

Ovo nije bila laka odluka, iz samog razloga što smo bili svijesni da će nas to primorati na putovanja van otoka. Prvih godina , bilo je lako . Jer nas je bilo 10 ekipa ( oko 60 igrača ) na samom otoku, a i svi smo bili početnici, odnosno rang 3. kategorije. Tako da smo u županijskoj lizi imali svoju skupinu kod kuće i igrali međusobno. A onda je jedna naša ekipa "malo" odskočila pa uzela županijsko prvenstvo, pa zatim i Državno prvenstvo. I tada se počelo pričati o Lošinjanima. Ali te priče imale su dva lica, naravno da je jedna priča potezala igru i ekipu koja igra odlično, ali tu se pojavila i druga priča koja nas i dan danas prati i tiho jenja u redovima klubova i samoga saveza. Ta ekipa je svojim radom i rezultatima ostvarila pravo nastupa u 2. županijskoj lizi, te su igrači te ekipe postali igrači 2. kategorije, što je značilo da će se od tada oni natjecati u višoj kategoriji, koje na otoku nema i morati se uključiti u 2. županijsku ligu.

Shvatili su to i ostali, ali ne na način da imaju još jednu dobru ekipu u 2. lizi, već kao problem, jer sada će se morati putovati na Lošinj. Čulo se komentara: "...pa to košta!", "....pa, nemam ja vremena za putovati!" I slično. Bilo je čak i komentara da nas isključi iz saveza. Iako i nama , pojavio se problem financija, ali to nas nije zaustavilo niti obeshrabrilo. Klub je osnovan sa članarinama od 50,00 kn godišnje, da bi danas sa istim brojem članova, svaki član plačao članarinu od 300,00 kn ( u što nije uključena registracija igrača prema savezu, niti kotizacija ekipa za lige ), što je bilo potrebno da bi se moglo financirati putovanja ekipe u Rijeku i okolicu. Drago mi je, što svaki član zna i shvača da klub želi i mora poticati ekipe i igrače koji žele napredovati i ostvaruju rezultate, tako da veliki dio iznosa od članarina ide na podmirivanje putnih troškova. Načuo sam da se po Rijeci, članarine naplačuju po 50,00 kn mjesečno ( ako uzmemo u obzor natjecateljsku sezonu od 10 mjeseci ) i prosječno 15 članova po klubu, ne vidim razlog kako se ne bi moglo financirati jedno putovanje na Lošinj iz klupskog proračuna.

E, sada sam došao i na ona famozna putovanja na Lošinj. Ako ove godine 2.županijska liga broji 12 ekipa, to je naravno puno putovanja, ali ne za Riječane, jer svaki taj klub kod nas dolazi samo jednom kod nas u cijeloj sezoni, već je to puno putovanja za nas Lošinjane, i naravno da ne shvaćam kada mi netko spomene "taj problem" jer ako problema nema kod nas, nebi ga trebalo biti niti "kod vas".

Sva ova prebiranja po ovoj temi navela su me na razmišljanje o samoj ozbiljnosti pojedinih ekipa koje igraju pikado. Jer, zaista kod nekih igrača postoji čvrst stav da mi ne bi trebali igrati županijsku ligu uključeni u Riječke skupine, a sav problem je u putovanjima. Grad Mali Lošinj ima preko 15 sportskih udruga, sve one se natječu u svojim savezima, na državnoj razini i međunarodno. I kod niti jednog predstavnika nekih od ovih sportskih udruga nisam čuo da se pojavljuje problem natjecanja, iz razloga što netko ne želi putovati na Lošinj, to samo čujem u pikadu !!??

Ili igraš, ili ne igraš taj dart. Napokon, ovo nije kafanski sport, mi smo članovi Pikado saveza Primorsko-goranske županije, i članovi Hrvatskog pikado saveza, i bavimo se pikado sportom pod svaku cijenu i to smo tako shvatili, a svi oni koji misle da mogu kako oni hoće, otvoreno im kažem NE. I nadam se da će pikado klub Lošinj dogodine imati 1.ligaša, te još jednog 2.ligaša, a i nadam se da ćemo po prvi puta svoju žensku ekipu prijaviti u žensku skupinu Dama Primorsko goranske županije. A mi ćemo kao i do sada svi zajedno snaći put i snage da sve to omogućimo. Želim vam svima mirnu ruku !

Gdje pikado staje, tu kokošinjac nastaje...

srijeda, 17.12.2014.

Piše: Ines Brežnjak

Prije nego išta napišem i krenem razrađivati tematiku sljedećeg teksta, želim reći samo jednu stvar: ovim tekstom ne želim nikoga uvrijediti ili omalovažavati te želim naglasiti da sve što će biti napisano nisu izmišljotine, već činjenično stanje. Nažalost, ali da, sve su to činjenice...

Sezona 2014./2015. još je jedna, sasvim obična i savršeno normalna za ljubitelje pikada. Meni je ovo četvrta otkako sam prvi puta stala na crtu i odigrala pikado u ligi – točnije, u Ligi za dame Primorsko-goranske županije. Od samog početka (mojeg) do sada ništa se nije promijenilo – tek koji klub koji bi odigrao jednu sezonu pa prestao igrati. Više-manje su sve cure ostale iste, osim naravno novih cura koje su s pikadom tek počele.

Kako to biva, ispočetka je ama baš sve bilo divno i krasno (jer tako to uvijek biva na početku), no s vremenom sam počela uviđati da nije sve tako bajno i krasno kako je meni to izgledalo. Ja brižna, mlada i nadobudna, cura iz Varaždina, a one sve iz Rijeke - znaju se i poznaju se godinama te sve češće jedna od drugoj, o trećoj, o šestoj, o osamnaestoj ružno pričaju. Isprva mi je to bilo šok i nevjerica i nešto s čime se nisam mogla nositi – jer meni nitko ništa nije napravio i ne vidim razlog zašto bih ja dotične dame trebala krivo gledati. Nakon četiri godine, više nisam ovca, ali i dalje se držim toga: možete se vi mrziti do bola (mada je mržnja teška riječ!), no ako meni nisi ništa napravio ja razloga za mržnju/nevoljenje/nesimpatiziranje nemam.

Nije još niti to svo zlo ovog svijeta, a cirkus je krenuo u trenutku kada sam prvi puta prije dvije godine stala na crtu s dečkima i po prvi puta osjetila 'ONO NEŠTO' u ovom jebenom sportu. To nešto bio je sportski žar, zdrava konkurencija, nadmetanje, želja za pobjedom i ono najbitnije – druženje i zabava. Svako priča sa svakim, atmosfera je špica, smijeha nikad ne nedostaje i kako kaže moj Tomo 'malo jedni druge lažemo da nam brže prođe vrijeme i dobro nam je'. I stvarno – dobro nam je, strava je i svaki četvrtak završi na najljepši mogući način bez obzira izgubili ili pobjedili.

Kada sam istu stvar krenula tražiti svakog utorka, tada je uslijedila 'pljuska posred face' i teško razočaranje jer TO NEŠTO zbog čega je pikado divan sport ja nisam mogla pronaći. Jednostavno, toga u ženskoj ligi nema koliko god ja željela da nije tako. Jer gdje pikado staje, tu kokošinjac nastaje...

Žene su općenito kompliciranije od muškaraca i sklonije dramama (i ne pokušavajte me razuvjeriti od toga, jer je to tako), no da li je zaista potrebno da od nečega što bi svima trebala biti zabava i dobar provod mi pravimo cirkus? Ne! A zašto onda pravimo cirkus? Ne znam. Upoznala sam krasnih cura na pikadu, toliko dobrih, nesebičnih i jednostavnih s kojima sam uvijek lijepo popričala ili pak se lijepo družila. Ne mogu da u ovom trenutku ne spomenem žensku ekipu Nevere i da ih naglasim kao primjer jedne prave sportske ekipe – sve odreda cure su strava, svaka od njih posebna je i dobra na svoj način te sam mišljenja da bi one svima nama trebale biti UZOR u ovom sportu (op.a. pozdrav Nevericama i nemojte nam se nikada pokvariti, ostanite i dalje takve kakve ste!).

Čast izuzetcima, no malo ih je, a stanje iz kola u kolo je sve gore. Pitam se: što se treba dogoditi da se promijenimo? Što se treba dogoditi da prestanu tračevi, olajavanja, da prestane taj tsunami negativne energije kojeg smo same izazvale i da atmosfera na mečevima bude – normalna? Što se treba dogoditi i kada će doći taj dan promjene na bolje pa da više prestanem pričati kako bi 'sad istog trena da mi netko da papir potpisala da se Liga za dame ukine' (a to stvarno i mislim!!)?

Svaka je utakmica svojevrstan trening za živce, no mojima je polako više dopizdilo od tog treninga. Ovo nije napad na nikoga, ovo je samo krik i jecaj nekoga tko je razočaran međuljudskim odnosima među damama u našem sportu. Vjerujem da možemo bolje i drugačije i vjerujem da naši međusobni susreti mogu svaki puta završiti u divnom tonu (kakav i priliči damama). Ako je to nemoguće i ako pomak na bolje ne vidim do kraja sezone, onda ću se zaista složiti s izjavom jednog meni dragog prijatelja koji je rekao 'da bi ženama trebalo zabraniti igrati pikado jer samo bezveze troše struju'.

Pred nama je pauza. Možda nam to i svima treba i MOŽDA nakon pauze sve krene na bolje (Ines, vječni optimist). Možda me i konačno popuste 'želučane tegobe' prije nekih mečeva i možda dođe dan kad ću doći na utakmicu bez 'kamena u trbuhu' i želje da s medicom/pelinon/bevandom riješim tu netrepeljivu napetost koju je ponekad moguće rezati nožem.

Dame moje...no hard feelings. Ali tako je kako je – j*beno je i ponekad stvarno neizdržljivo po živce. U nadi da će nam nova 2015.donijeti više tolerancije i trunkicu pameti pa da prestanemo više biti BABE, sve vas lijepo pozdravljam te se nadam da mi nećete zamjeriti. Ako pak zamjerite – razmislite još jednom prije nego što kažete da nisam u pravu.
Vidimo se negdje na crti!

Izvještaj: 3.RiMaster "Kvarner Open"

utorak, 16.12.2014.

Piše: Danijel Višak

Boćarski dom "Marinići", Rijeka. 14,00 sati . Dvorana ugodno zagrijana. Pikada na mjestu. Sve se čini kao još jedan dobro pripremljen festival pikada. Srećem ljude kojih iz godinu u godinu sve više poznam, i svaki put mi je drago ih vidjeti. Svatko ima svoju novu priču, novi doživljaj sa nekog drugog turnira, neko novo opravdanje za neodlazak na neki turnir, ali sve su to čari ovog druženja. Pitanja i podpitanja, neobavezne čakule i razna dogovaranja. Izazivanja susreta, i samih druženja. U glavi se vrti tisuću misli. Samo da odigram najbolje što znam, možda me i ždrijeb malo "pomiluje" pa me onda krene. Pokušavam se otarasiti svih negativnih misli, i ne dopuštam da me bilo što drugo "izbaci iz takta".

Ulazim u prvi meč, i čovjek me jednostavno prvu partiju ubija. Otvara mi sa 140, drugo bacanje 125, treće 100... pa di baš ja naletim na takvog , od 70 igrača. Ali, nedam se. Koncentriram se i u drugom setu, vraćam mu istom mjerom i on lagano pupušta, i uspijevam izjednačiti. To! Vidiš da možeš, kažem sam sebi. U trećem setu, 3 x 20 kao da mi je netko izbrisao sa ploče, ali samo meni, jer on ga gađa i to samo tako ! Gubim prvi meč 2:1. Ostaje pozitiva, nema ljutnje, dobro sam igrao, suparnik je bio bolji. Idem na lijevu stranu i tamo ću potražiti svoju šansu. Na lijevoj strani sam igrao nekoliko susreta, ali niti sam neznam koliko ( mislim da ih je bilo barem 5 ), jer na projekciji turnira nije bilo moguće vidjeti gdje se nalaziš, već samo sljedeći susreti.

U organizaciji je došlo do manjih problema, ali ... Bože moj, onaj tko nikada nije organizirao turnir, niti nemože zamisliti što se sve može dogoditi. Od svega što unaprijed isplaniraš, i pokušaš predvidjeti, dogodit če ti se ono što si najmanje očekivao da se može dogoditi. Naravno, čuo sam puno kritika za organizaciju ovog turnira, ali mislim da su dečki odradili veliki posao, dobro marketinški odradili, jer odaziv je bio na razini državnog mastersa. Da naravno da je bilo propusta, ali uvjeren sam da već sljedeći turnir u organizaciji ove ekipe biti će "ono nešto" zbog čega igram taj dart !!! Ekipi iz organizacije dva palca gore, a svima ostalima želim blagoslovljene blagdane, i uspješnu 2015. godinu prepunu sreće , zdravlja i veselja, i naravno ... mirnu ruku !!!!

Kvarner Open, here we come!!

četvrtak, 11.12.2014.

Piše: Ines Brežnjak

Dan po dan, sat po sat i evo nas na tik do ovosezonskog 3.Rimaster turnira. Po svim je pravilima i ovo trebao biti još jedan sasvim običan Rimaster na kojem bi se domaći igrači 'poklali' za bodove i ono drugo, no cijela je ova priča zahvaljujući organizatorima dobila jednu sasvim drugu dimenziju u koju će se uključiti i više ljudi nego smo to uopće mogli zamisliti.

Iskreno, ne pamtim kada sam zadnji puta vidjela da je za neki turnir osiguran toliko bogat nagradni fond. Čak 10.000,00 kn (slovima: desettisuća kunića) iskasirano je za one najuspješnije u Open turniru i u C kategoriji. Iako je ispočetka izgledalo da će na ovom turniru (da ne kažem ponovno) biti zakinuta ženska populacija, to nije točno. Organizatori su i za žene (op.a.za one koje troše struju na dartu bezveze, pozdrav Branku!! ) pripremili bogati nagradni fond, a nagrade sponzora koje će biti uručene najuspješnijim ženama (majkama i kraljicama darta) itekako su vrijedne i bogate. Prva je u vrijednosti od čak 300 eura (slovima: tristo eurića).

Kvarner Open održat će se u subotu 13.12.2014. u boćarskom domu na Marinićima u organizaciji Pikado kluba Kvarner i suorganizaciji Pikado saveza Primorsko-goranske županije. Početak je kao i svaki puta dosada najavljen za 14 sati kada na crtu staju dame i C liga. Open turnir na rasporedu je u 17 sati, a parovi su na rasporedu u 19 sati.

No to nije sve! Ovu je jedinstvenu paradu sa strelicama uveličati i brojni gosti. Pa nam tako redom dolaze drugovi Istrijani, drugovi iz Zagreba, prijatelji iz Slovenije i Bosne i Hercegovine te (na moje osobno veselje) svoj su dolazak najavili i dečki iz Zadra. Kad se tome svemu pridoda riječka elita koje će zasigurno dati sve od sebe kako bi pokazali da 'nismo mi još za hititi' i da nas ima ne dobrih nego predobrih igrača ovdje, očekujem niti više niti manje nego pravi spektakl!!

Od jednog običnog županijskog turnira, organizatori su uspjeli stvoriti turnir koji već sada poprima međunarodni karakter. Čudo, čudo, zaista čudo! Rijetkima je to uspjelo, no ovo je samo dokaz da se sve može kada je netko uporan. Robi je napravio pravi dar-mar, angažirao se oko nagrada i medija, svi nas prate, svi će barem nešto o nama napisati, a postoje naznake da ćemo biti i na televizor (cure, lijepo se sredite, nemojte poslije kukati da vam nismo najavili!!).

Summa summarum: bit će super, dođi i ti! Družit ćemo se, zabaviti, nešto malo i odigrati te uživati u jednom lijepom događaju koji je pred nama. Za sve detalje i informacije te nejasnoće, slobodno se javite organizatorima, oni će vam rado pomoći oko svega.

Za dva dana, u 14 sati...VIDIMO SE NA CRTI!

Btw...tražim para za kategoriju parova koji se igraju od 19 sati. Igram dobro, majkemi! Ako ima neka dobra (da ne kažem luda) dušica koja je voljna moliti se Bogu da je ne držim u bloku, nek se javi!

Životinje s Novog Bokanjca

subota, 06.12.2014.

Piše: Toni Frleta

Jedan od prvih ozbiljnijih turnira u Zadarskoj županiji odigran je davne 2011.godine u cb „3M“, prije nego je osnovan savez, prije nego su krenula ligaška i kup natjecanja a svi skupa nismo mogli niti slutiti u što će se to pretvoriti. Današnji predsjednik PSZDŽ, a tada jedini igrač s kakvim takvim iskustvom ozbiljnog igranja pikada i organizaciji turnira, Jure Jerak, upozorio me na dva momka za koje je doslovno rekao: „Zapamti ovu dvojicu, gledao sam ih par puta i biti će strašni igrači“. Na turniru je igralo osam parova (parovi su se igrali jer nas je još bilo sram igrati pojedinačno, ovako uvijek možeš okriviti partnera ili te on može izvući), a dotična dvojica su prvi napustili turnir. Poraz na desnoj, poraz na lijevoj i ekspresno doma. „Pa i nisu nešto“ bio je moj komentar.

Tri godine kasnije jedan od te dvojice je nositelj prve seniorske medalje u pikadu za Zadarsku županiju na državnim mastersima (srebro, Županja 2012) iako je u tom trenutku bio igrač treće kategorije, a drugi je apsolutni vladar zadarskog pikada, jedan od najboljih igrača Cricketa u državi te aktualni prvak Hrvatske u drugoj kategoriji (501MO).
Naravno, riječ je o Ninu Bariću i Šimi Z.Buterinu.

Prvo organizirano natjecanje u Zadarskoj županiji bio je kup 2011.godine u kojem je ekipa Novog Bokanjca zauzela treće mjesto. Već slijedeće sezone 2012.godine, u prvom ligaškom nadmetanju okitili su se naslovom prvaka Zadarske županije te su se plasirali na završnicu prvenstva Hrvatske na kojoj su zauzeli treće mjesto i donijeli Zadarskoj županiji prvi hvale vrijedan pehar sa državne razine, u trećoj kategoriji. Dvije godine kasnije, 2014. ponovo uzimaju naslov prvaka Zadarske županije ali sada u disciplini 501 MO (druga kategorija), a nezaustavljivi su i na prvenstvu Hrvatske u Senju. Zadar ima državnog prvaka!!!

U međuvremenu dogodilo se nekoliko vrlo važnih stvari, Nino Barić zbog bolesti prestaje aktivno igrati i bavi se samo vođenjem ekipe ali u ekipu ulazi Tomislav Markić. Ove sezone su potpisali još i Božu Smolića (bivšeg igrača Barbe iz Sukošana) tako da već sada mogu početi slaviti novi naslov žpanijskog prvaka a i na prvenstvu Hrvatske ponovo očekuju velike stvari.
Nino Barić, popularni Sensei, perfekcionist kakav već jest, ništa ne prepušta slučaju, živi za svoj klub i trudi se svim silama omogućiti svojim igračima što bolje uvjete a rezultati su vidljivi. Kakav je Nino Barić autoritet može se zaključiti kroz nekoliko primjera. Kao prvo riješio se dvojice odličnih igrača koji nisu igrali po njegovom „guštu“ a radi se o Šimi G.Buterinu (danas igraču 3M-a gdje pruža odlične igre ) te o Stipi Mijaljeviću koji uz dva velika imena šibenskog i hrvatskog pikada, Antu Vranjeku i Antu Krnića, drži Pristan u borbi za naslov prvaka Zadarske županije. Ipak najzorniji primjer temperamenta i odlučnosti Nina Barića može se prikazati kroz detalj sa prošlosezonske utakmice u kojoj se lomilo oko naslova prvaka protiv Barbe kada je doslovno Šimi i Ivanu Buterinu, iznerviran njihovim promašajima na izlazu, nimalo pristojnim riječima dao do znanja da će obojica dobiti ispisnicu iz kluba ako ne budu gađali ono što se radi na treninzima. Napominjem da se radilo o meču koji je odlučivao o naslovu prvaka a koji je Nino Barić bio spreman predati!

Kolika je trenutno dominacija Novog Bokanjca u Zadarskoj županiji govore slijedeći podaci: uvjerljivo su vodeći nakon deset kola s isto toliko pobjeda, tri najbolja igrača lige su Tomislav Markić, ŠimeZ.Buterin i Ivan Buterin a na nedavno održanom prvom mastersu PSZDŽ taj je trojac i podijelio prva tri mjesta, prvi Ivan Buterin, drugi Šime Z.Buterin a treći Tomislav Markić.
Sa dva ovosezonska državna mastersa vratili su se sa tri odličja, Šime Z.Buterin treće mjesto u Cricketu (S.Brod) a Tomislav Markić sa zlatom iz Matulja u disciplini 501MO te u parovima T.Markić-B.Smolić bronca u Matuljima.



Kad se tome doda da je Šime Z.Buterin aktualni pojedinačni prvak Hrvatske i Zadarske županije u drugoj kategoriji, a uz to su prošle sezone osvojili i kup, prilično je jasno da će u slijedećoj sezoni pokušati napraviti zvučne rezultate i u prvoj kategoriji u kojoj se igra elitna disciplina 501 DO.
Kako je sve to krenulo pokušati će nam dočarati kapetan Novog Bokanjca, Nino Barić:

Kad mi je Zube (Ivan Zubčić, dopredsjenik PSZDŽ) prije 5-6 godina rekao da se u Zadru pokreće pikado liga, odmah sam mu rekao da može računati na moju ekipu. Tada smo po lokalnim bircevima igrali cricket i ja sam uz Glišu (Tomislav Markić) bio jedan od boljih u gradu. Mislim čak da sam prvi u Zadru registrirao klub te predao prijavnicu za prvo natjecanje u Zadarskoj županiji, kup 2011.
Perfekcionist? Pa za sebe mogu reći da sam uporan kao vol, nema odustajanja, nema predaje. Dugo godina sam igrao nogomet, prognozirali su mi veliku karijeru ali sve sam sam uništio svojom nepažnjom kad mi je sa 17 godina teško stradala lijeva noga u prometnoj nesreći. Pa možda je to sudbina, jer vjerojatno danas nebi imao ovakve rezultate sa svojim klubom u pikadu. Nisam neki pobornik „višenja“ po lokalima tako da dok ne dobijemo vlastiti prostor pobrinuo sam se da svaki igrač moje ekipe ima aparat za pikado doma ali redovito ih nadgledam, nema zabušavanja, hahaha. Kako je to nedavno Danijel Višak odlično opisao, važno je da lokalna zajednica primjeti da se nešto lijepo dešava. Kad smo počeli osvajati trofeje pojavili su se i veći troškovi (mastersi, završnice prvenstva RH, završnice kupa, Europsko prvenstvo) ali s obzirom da smo medijski bili dosta dobro praćeni (hvala donedavnom tajniku PSZDŽ Toniju Frleti) uspio sam putem sponzorstva zatvoriti financijsku konstrukciju. Među našim sponzorima su vrlo jake firme iz grada a ako smijem reči ću da se radi o Rofixu, Bim Perici, Teguli, MPL montu, Caniculi, Plivarici Zara, Zara reklame, cb Denis, Taxi pizza Maslina, Montrade i Bakmaz. Trenutno uživam u slatkim brigama jer su se sponzori počeli i sami javljati.



Planovi za budućnost? Pa s obzirom da smo u drugoj kategoriji sve pomeli, logično je da idemo korak dalje. Šime Buterin se već etablirao u eliti hrvatskog pikada, ništa slabiji nije niti T.Markić, Ivan Buterin je najveći radnik kojeg sam upoznao a Božo Smolić će tek eksplodirati. Iako je Hrvatska velesila u elektronskom pikadu, s gomilom odličnih ekipa kao što su Janje, Quattro, Ban Jelačić, Londra, Dioklecija, Nevera,.... ovim putem mogu obećati da ćemo se uskoro „potući“ s njima u utrci za naslov prvaka Hrvatske.
Jedan od najboljih poteza Nina Barića, bilo je dovođenje „mangupa“ Tomislava Markića – Gliše u svoje redove. Ako itko pozna Glišu onda zna da on ne podnosi poraz ali za svaki poraz krivicu nalazi u ... sebi. Nerijetko su strijele znale završiti i kroz vrata i kroz prozor a u cb Liberty još nisu pokrpali sve „buže“ po zidovima koje su nastale nakon njegovih poraza. Nino Barić je uspio „ukrotiti“ njegov temperament i danas zajedno uživaju plodove odlične suradnje. Tomisla Markić, Glišo, Snajper Zadarski ... showman, arogantan, bahat, umiljat, dobar k´o kruh, čovjek koji će zadnju lipu izvući iz džepa za prijatelja, kojem nikad ništa nije teško, koji će ako treba konobariti, paziti na red, dizati atmosferu i igrati u isti tren. On je jednostavno unikat, neponovljiv. Pa da ne dužim, Glišo imaš riječ.

Tomislav Markić Glišo:

Živili ljubitelji pikada!
Evo vako par riči o meni i o tome kako nikad ne triba odustati od svojih snova i ljubavi prema nekom sportu. Počeja sam igrati ovu jebenu igru prije 6-7 godina i pročulo se po gradu da se osniva liga. Nažalost, tada sam mora ići na brod. Trajalo je 6 miseci a vratija san se jednog utorka i ima san što vidit. Moja ekipa već osnovala klub „Libery“ i liga počela. Odigralo se par kola a frendovi će meni: jedva smo te dočekali, igraš sutra u prvoj postavi. Ma koja igra, koja postava. Ja nisan aparat vidija 6 miseci, u životu nisan igra ništa osim cricketa a oni bi mene na crtu. Ovi su luđi od mene. Uspili su me nagovoriti i debi nije bija loš, dobija san dvi partije i jednu izgubija. A onda, tko zna odakle, pojavlju se igrači, koji su mi pokazali da nisam ni blizu vrhu u Zadru. Nisan moga nikog dobiti, bija san nervozan ka pas. Odjeba san strele i pikado, gotovo, nema više. Odustajem od ovog krasnog sporta. E sad počinje ono pravo, bila je završnica kupa županije i otiša san pogledat dobar dart i bodriti prijatelje. U svom tom ludilu prilazi mi moj prijatelj Nino Barić sa idejom da se vratim pikadu i to u njegovu momčad. Znamo se još dok smo bubetali po cricketu sa plastičnim strijelama. Ka´aj dođi kod nas, iman neke strele viška pa probaj s njima. Kaže on meni, pomozi Buti i Ivanu jer Krešo i Zvone nisu u nekoj formi a ja (Nino) iman dosta zdravstvenih problema pa nemogu igrati. Cilj je bija gornji dio tablice. I tako san se opet reaktivira, po ko zna koji put. Ja proigra ka mutav, Bute posta jedan od najboljih u državi, Ivan je oduvik bija odličan timski igrač i tu kreće moja najlipša pikado priča. Uzeli smo prvenstvo županije, pa prvenstvo države u drugoj kategoriji, Bute posta prvak Hrvatske u drugoj kategoriji, pa uzeli županijski kup i otišli na Europsko u Poreč. Ove sam godine i ja krenija furiozno, uzeja san prvi HPS masters u Matuljima a sa Božom u paru i broncu. Trenutno smo vodeći u županiji a ja iman 35 pobjeda i samo jedan poraz u ligi (nije da se hvalim, hehe). I za kraj jedan savjet svima: kod dođe onaj tren da bi bacili strele u pi...du materinu i kad si kažete nikad više na crtu, j..eni dart, e baš san rupa ... i slično, dobro razmislite još jednom jer se i vama more desiti ovo nešto predivno što se i meni dogodilo. A kad još uz sve te uspjehe upoznate i osobu koja vas jako usrećuje i s kim provodite prekrasne trenutke (op.a.pozdrav Rina), onda dart postaje savršenstvo.
Igraj taj fucking dart!!!

Pikado u Osijeku, prvi dio

ponedjeljak, 01.12.2014.

Malo po malo otvaramo ozbiljnije teme. Kao što većina ljubitelja pikada zna, pikado se u Hrvatskoj organizirano igra u samo 15 županija + u gradu Zagrebu. Od tih 15 županija, Ličko-senjska županija prošle sezone nije prijavila ligaška natjecanja pa je nemožemo niti svrstati u ozbiljne saveze, da se netko ne uvrijedi. U pet, ili bolje rečeno, čak PET županija, što je gotovo četvrtina Hrvatske, nema organiziranog pikado saveza niti službenih natjecanja. Svi znamo u kakvim vremenima živimo, zaposlenost pada, novaca nikad dovoljno ali gdje ima volje ima i načina. Bez pikado saveza su centri kao Bjelovar, Međimurje, Osijek, Požega, Virovitca. Pa nitko mi nemože dokazati da se u tim sredinama ljudi boje pikada, da tamo nema spretnih i sposobnih ljudi a siguran sam da ima i velikih ljubitelja pikada a i dobrih igrača. U pikadu nema novca, a ja ću dodati i bolje da ga nema jer kad strast za novcem nadvlada ljubav prema sportu, druženju i natjecanju, gubi se i zdrava atmosfera. Svaka čast ljudima koji svojim sposobnostima mogu zaraditi i na pikadu ali ruku na srce, takvih je jako malo, pogotovo u Hrvatskoj. Dakle, Igor Pantić je otvorio jedan od većih problema a to je organizacija pikado saveza u Osječko-baranjskoj županiji. Kao pravi agent na zadatku, obišao je teren, kontaktirao ljude, a što je saznao pročitajte u prvom dijelu njegovog izvještaja. Drugi dio slijedi za desetak dana.
Alooooo Osijek!!!! IGRAJ TAJ DART!!!

Piše: Igor Pantić

Pikado u Osijeku, prvi dio

Kao što sam i najavio u posljednjem članku, kratko vrijeme provedeno u Osijeku iskoristio sam za mini obilazak osječkih kafića u potrazi za pikadom.
Slobodno mogu reći da je Toni u Irskoj prošao puno bolje od mene, on je bar vidio nekoga da igra a ja ni jedan jedini aparat.
Naravno, ne mogu reći da se baš nigdje ne baca, ali obišao sam cca 10-ak birceva, što uz Dravu, što po samom centru, ali pikada nigdje.
Nikako ne mogu shvatiti zašto je to tako, zašto nema pikada u četvrtom najvećem gradu u Hrvatskoj, gradu sa preko 100.000 stanovnika??!
Prije dvije, tri godine, nekoliko entuzijasta je čak i krenulo s natjecanjima, osnovala se i liga od 6 ekipa, dečki su dolazili i u Brod na turnire, mislim da su čak bili i na dobrom putu da pokrenu Savez u Osječko-baranjskoj županiji, no jednostavno iz meni nepoznatih razloga to nije uspjelo.
Posljednjih nekoliko dana pokušavam kontaktirati nekoga od tih igrača, nekoga tko bi mi mogao objasniti prave razloge ZAŠTO nema pikada u Osijeku, ali jednostavno konktretnih odgovora nema.
Ne znam koliko se Hrvatsko pikado savez angažirao da se tamo "podigne" pikado, ali mislim da bi oni kao krovna organizacija trebali na neki način privući ljude, jer cilj je promocija pikado sporta.
Možda bi organizacija državnog mastersa ili nekog turnira u organiziaciji HPS-a pomogla, pogotovo sada kada je izuzetno mali broj zaniteresiranih za domaćinstvo državnih masters turnira.
Nadam se da će netko od vodećih ljudi, napokon naći neki model kako i Osječko-baranjsku županiju, aktivirati na pikado karti Hrvatske.

Za vrijeme pisanja ovog članka, uspio sam nekako doći do gosp. Marinića, osobe koja je pokušala aktivirati pikado savez u Osijeku, s kojim sam dogovorio sastanka u nadi da ću doći do konkretnih činjenica, ZAŠTO NEMA PIKADO SAVEZA U OSIJEKU?!

Nastavak slijedi.... (kroz 10-ak dana)