Ususret Rovinju: Intervju s Vlatkom

ponedjeljak, 02.02.2015.

Rođena u Županji, živi i radi u Varaždinu, a u pikadu trenutno brani boje riječke Nevere. Ona je jednostavna, skromna i divna djevojka, no što se pikada tiče tu je potpuno drugačija: mogu slobodno reći – strah i trepet ženskog pikada u Hrvata.Vjerujem da ste već iz prve rečenice mogli naslutiti da se radi o Vlatki Lešić, članici Hrvatske ženske pikado reprezentacije, aktualnoj državnoj prvakinji u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji te trenutno vodećoj igračici hrvatskih mastersa. Ususret trećem ovosezonskom masters turniru koji će se u subotu 07.2.2015. održati u predivnom Rovinju, odlučili smo popričati s Vlatkom te zajedno s njom ukratko najaviti nadolazeći nam turnir.

(Foto: Željko Đođo, HPS)

Ines: Vlatka, još sitno brojimo do trećeg hrvatskog mastersa. Nakon zadnjeg odigranog u Slavonskom Brodu preuzela si vodeću poziciju. Pripremaš li se i ti kao i većina pikado svijeta u Hrvata za nadolazeći turnir?
Vlatka: Uvijek se veselim povratku na crtu, posebno nakon dužih stanki (od Slavonskog Broda su prošla skoro tri mjeseca). Turniri su mi gotovo jedina prilika kada igram s nekim, jer većinom treniram sama.

Ines: Zbog posla si se iz rodne Županje preselila u Varaždin. Uspjevaš li uskladiti treninge s obavezama na poslu?
Vlatka: Kada to hoću, za pikado uvijek mogu naći vremena. Imam sreće jer me kolege na poslu podržavaju i nije problem kada moram dobiti slobodan dan. Većinu godišnjeg potrošim na pikado pa ne mogu tako često ići kući.

Ines: Susrela sam se s puno pikadista koji ne žele priznati koliko vremena ulažu u pikado, odnosno koliko treniraju. Svi smo svjesni da iza velikih uspjeha stoji još više treninga. Koliko je tebi treninga potrebno da budeš u 'top formi' tjedno?
Vlatka: U početku sam trebala puno više nego sada. Trenirala sam skoro svaki dan. Sada bi mi bilo dovoljno oko tri puta tjedno, ali kako sama treniram i nemam nekoga da me “tjera” i kada mi se neda, većinom igram samo nekoliko dana prije turnira.

Ines: Od prošle sezone braniš boje riječke Nevere. Kako si se snašla u riječkoj Ligi za dame i među Nevericama?
Vlatka: Cure su super! Imamo povjerenja jedna u drugu i znamo da se nitko ne ljuti ako odigraš koju utakmicu loše jer tu su druge cure koje povuku kada treba. A i ako se svima pogodi loš dan, nema ljutnje jer sve je to dio igre. Kada si u takvom okruženju puno je lakše igrati i ugodno se osjećaš jer nemaš toga pritiska “Šta će 'ko reći”.

Ines: Opet se vraćam na posao...zbog njega na žalost ne možeš biti prisutna na svim mečevima Nevere u ligi. Prošli si tjedan odigrala svoj prvi meč ove ligaške sezone. Kako je bilo? Bi li željela više nastupati u ligaškom natjecanju?
Vlatka: Većinom je prisutna mala trema, ovaj put je to bila ona pozitivna, problem je kada ona podivlja. Bilo je lijepo vidjeti cure. Voljela bi da mogu biti na svakoj utakmici, ali iako nisam tamo prisutna, cure me detaljno obavještavaju kakvo je stanje na terenu. Bilo bi super da sam bliže Rijeci i kada bi mogla trenirati s njima, jer su uvjeti u klubu odlični za trening.

Ines: Pikadom se baviš već dugi niz godina. Koliko je ovaj sport djelovao na tvoju ličnost i osobnost? Ili te uopće nije promijenio?
Vlatka: Mislim da je najviše djelovao na moje samopouzdanje. U početku nisam mogla ništa pogoditi ali zadala sam si cilj i nisam odustala dok ga nisam ostvarila. Vjerovala sam da to mogu i uvijek mislila pozitivno. To iskustvo pomoglo mi je i u drugim situacijama u životu. Kroz pikado sam upoznala i puno dobrih ljudi bez kojih bi moj život bio puno siromašniji.

Ines: Bi li što mijenjala u svojoj pikado 'karijeri' ili se i dalje držiš onoga od samih početaka kada si počela igrati?
Vlatka: Ništa ne bih mijenjala jer me je to sve dovelo gdje sam sad.

Ines: Što očekuješ od turnira u Rovinju?
Vlatka: Nadam se dobroj igri.

Ines: U pikadu je (kao i u ostalim sportovima) jako važna motivacija. Kako se ti kao igrač motiviraš za svoje mečeve i što bi savjetovala nama ostalima da nam bude motivacijska nit vodilja u pikadu?
Vlatka: Meni je motivacija kada si zadam neki cilj. Taj cilj mora biti dostižan, u suprotnom može imati kontraefekt i demotivirati nas. Kada sam kretala igrati cilj mi je bio izaći prije nego što aparat odsvira kraj (bio je naštiman na 10 krugova). Prvo sam krenula sa 301 SO, zatim sam prešla na MO i na kraju na 501. Nakon nekog vremena, kada sam već bolje igrala, cilj mi je bio da barem jedan set dobijem Vladu ili Zvonu. I došla sam u tu fazu kada sam mogla poneku partiju i njih dobiti (e sad ne znam jesu li mi puštali ili ne). Trenutni cilj mi je vratiti se u takvu formu. Ali uvijek je teže vratiti se nego kada krećeš ispočetka. Jer znaš kako si nekada to igrao s lakoćom, a sada se mučiš. Motivacija mi je i kada gledam vrhunske igrače kako igraju i onda dobijem onaj osjećaj “Hoću i ja tako” - to je ono što me gura dalje.

Ines: Za kraj, moram ti postaviti još dva pitanja da dečkima koji pišu sa mnom na blogu bude srce na mjestu. (smijeh). Jesi li čula za Sharkse? I što misliš o Lošinjanima? (smijeh!!)
Vlatka: Da nema Facea ili ovog bloga možda ne bi zanala. Pročitala sam većinu vaših postova i mislim da je to to što pikadu treba. Neko mjesto gdje igrači mogu podijeliti svoja iskustva i razmišljanja. Bilo bi super kada bi se uključili i ljudi iz ostalih saveza da vidimo što se tamo događa. A vi samo nastavite tako ;))

Ines: Vlatka, puno ti hvala na intervjuu. Ja ti u ime ekipe s bloga 'Igraj taj dart!!!', ali i kao povjerenik ženske lige Pikado saveza Primorsko-goranske županije čija si članica želim puno sreće i još više dobrih strelica u Rovinju te se nadam da ćeš zadržati vodeću poziciju na masters listi! I naravno...nadam se da se uskoro vidimo negdje na crti (prošlo je već godinu dana od našeg zadnjeg susreta na meču, bilo je 2:1 za tebe, sjećam se kao da smo jučer igrale!! )...
Vlatka: Hvala :) (a ja se sjećam meča, na mastersu u Matuljima, kada ste Nera i ti dobile Vlastu i mene, odmah pretkolo :) )
p.s. čestitam Zdravku na kvalifikaciji za Bulls Super League :)