Ne daj straha nase

Piše: Ines Brežnjak

Svaki je klub u pikadu priča za sebe i o svakome se može puno toga reći i napisati. No ima jedan klub, mali, ali opet veliki, o kojemu bi se mogla napisati knjiga koja bi premašila broj stranica slavne Ane Karenjine (Tolstoj, pojedi se, ali da!). Možda i pretjerujem, možda sam u ovoj priči koju želim ispričati previše subjektivna, ali da je ova priča posebna i drugačija ne može nitko osporiti. Ovo je priča o 13 godina dugom putovanju, o svim usponima, padovima i osvojenim 'kantama'. Ovog ću si puta dati malo pjesničke slobode i još malo više gušta pa napisati nešto o klubu u kojem sam upoznala pikado u njegovom punom sjaju i o klubu zbog kojeg četvrtkom paradiram po raznoraznim kafanama Primorsko-goranske županije umjesto da budem doma i uživam u nekoj strava knjizi ili pak odem s frendicama na cugu.

Kad sam prvi put stala na crtu u A ligi, ruka mi se tresla kao šiba na vodi, a ja nisam znala di mi je glava, a di rep. Sreća pa sam prvi meč odigrala protiv frenda s kojim s vremena na vrijeme treniram, no bez obzira na to mislila sam da ću se onesvjestiti. 'U šta ste me uvalili?' – brujalo mi je cijelo vrijeme po glavi. Srećom pa je moja bolja, divna i krasna polovica u trenucima moje agonije i muke sjedila u drugoj prostoriji pijuckajući pivo i uživajući u nekoj opuštajućoj čakuli. 'TOMISLAV!!' – dreknula sma u jednom trenutku. 'Što je bilo?' – upita me on zbunjeno. 'Pa izlaze mi moraš govoriti, znaš da ja ne znam matematiku duplog izlaza!!!!!' – odgovorila sam mu sad već vidno iznervirana na njegovo čuđenje. 'U jebote, ja zaboravio!' – odgovorio mi je. Zanimljivo je da u tom trenutku od njih troje nije bilo nikoga na vidiku, a ja, mali Mujo, bila sam prepuštena svojoj matematici. Raštrkali se oni po kafiću, jedan čita novine, drugi priča, treći ganja kladionicu...a ti Ines igraj pikado. Sad, ako ste na trenutak pomislili kako je ovo izrazito bezobrazno od njih, reći ću vam sljedeću stvar – varate se. To je bila svojevrsna dobrodošlica u klub, a jedino što je još u tom trenutku falilo je ogroman transparent s natpisom: OVO JE TIFFANY! Ostatak mojih mečeva proveli su prateći situaciju i igru. Čak su i navijali...

Već sad davne 2002.godine u kafiću „Tiffany“ na Drenovi skupila se njih četvorica junaka, entuzijasta za pikado i krenuli su igrati kup. Riki, Dado, Rico i Vučko bila je prva četvorka Tiffanyja koja je ikad stala na crtu. Iako te prve godine u kupu nisu baš bili pretjerano uspješni, dečki nisu odustali te su iste godine upisali klub i ekipu za ligaško natjecanje sezone 2002./2003. Zajedno s njima, ligu je počeo igrati i Tomo, a svoju prvu sezonu u C ligi završili su kao četvrtoplasirana ekipa. Ne loše za jednu ekipu koja je tek počela. Nakon prve godine ligaškog natjecanja, uslijedio je još jedan kup, no ovog puta u malo drugačijem sastavu – naime, Dado odlazi na akademiju, Vučko odustaje od pikada, a Tiffany dobiva dva nova pojačanja: Fućka i Maurizia. Te su godine dogurali do završnice kupa, a pred njima je bila nova sezona s novom postavom u novom prostoru za igranje.

Sezona 2003./2004., kafić Tiffany se zatvara, a ekipa se seli u GP – utočište i prostorije jednog od najvećih pikadista Hrvatske, Gorana Protege. I dalje su u C ligi, no ovog puta puno jači nego sezonu prije. U toj postavi, Tiffany osvaja prvenstvo županije u C ligi s 18 pobjeda od ukupno 18 odigranih utakmica. U završnici savršeni bez izgubljenog seta, Tiffany odlazi put ekipnog državnog prvenstva kojeg i osvajaju. Dap, dobro ste pročitali! Tiffany je jednom stajao na tronu države. Tko bi rekao! Te su se godine plasirali i na državni kup na kojem su prošli 'skupinu smrti' te nesretno ispali u drugoj. Naime, u prvoj su se skupini kao C ligaši susreli s prvom i trećom ekipom A lige iz Zagreba, s prvom ekipom A lige iz Siska i prvom ekipom B lige iz Istre. I zamislite, majstori prođu tu skupinu nakon što su noć prije svi odreda bančili do 5 ujutro. I onda ispadnu u drugoj skupini. Kako? Kažu da ih je pauza između prve i druge skupine umrtvila, a stimulans koji ih je držao na nogama je popustio (da ne mislite da je stimulans bila nekakva droga...na nogama su ih držali rum, loza, pelin i amaro, svakome po guštu!).

Iduću sezonu, 2004./2005. započinju kao B ligaši, ovog puta u Romanu. I ta je sezona bila uspješna, a okončali su je kao drugoplasirana ekipa B lige. Državno je te godine bilo nešto manje uspješno, no zato je uspješniji bio Kup. Pa mogu slobodno reći da je to bio i najuspješniji kup u povijesti kluba zbog dvije stvari: Tiffany osvaja treće mjesto, a ekipi se pridružuje pojačanje u liku i djelu Roberta Mandića, prve strele ekipe i danas nakon 10 godina. Drugo mjesto u B ligi nosi i svoj svojevrsni teret – sladak teret – odnosno, prolazak u A ligu. Sezone 2005./2006., likovi iz bajke po prvi puta u svojim karijerama staju na crtu najelitnijeg natjecanja u županiji, a ekipi se te sezone pridružuje Hrvoje. Opstali su u ligi, a iduće sezone 2006./2007. sele iz Romana u Game. Te su sezone bili nešto lošiji (slobodno mogu reći najlošiji do tada) i nakon dvije sezone ispadaju u B ligu. Niti u kupu nisu bili ništa uspješniji. No ispadanje u niži rang nije ih obeshrabrilo već im je dalo motivacije da naprave ono što nisu prije nekoliko sezona – osvoje prvenstvo B lige. Osim što su bili najbolji B ligaši u sezoni 2007./2008., Tiffany je te godine imao i najkorisnijeg igrača lige – Hrvoju Margana. I eto ih ponovno u A ligi...Od 2008. pa sve do danas...

Sezone 2008./2009. osim što su se vratili u A ligu, ponovno su se preselili, no ovog puta na najbolje moguće mjesto na svijetu (barem po njihovim skromnim procjenama) – u boćariju na Pašac. Od tada je Tiffany poznatiji pod imenom „Tiffany Pašac“, a pet sezona koje su odigrali na boćariji zlatna je era ove ekipe. U tom je periodu najbolja sezona za Tiffany bila 2011./2012. Naime, te su sezone bili treći u A ligi, a osim trećeg mjesta dobili su i još jedno pojačanje. Te im se sezone pridružio Aleksandar Korić – kostur ekipe, rožica, naš harmonikaš i definitivno najveselija osoba u ekipi koja će te uvijek razveseliti i nasmijati. Treće je mjesto u A ligi donijelo i odlazak na ekipno državno prvenstvo u Senj, no na tom se državnom Tiffany nije proslavio rezultatima. To će državno Tiffany pamtiti po veselici koju je priredio Korić, a priča se da je u jednom trenutnu od 'umora' ležao na podu kafića, no i dalje je rastezao harmoniku! Te sam sezone i ja počela igrati pikado, u ženskoj ligi naravno. I bila sam na tom državnom. I nisam imala pojma tko je Tiffany niti sam znala da su i oni u Senju. Sezonu nakon toga, Tiffany ostaje bez rožice. Korić odlazi igrati u Domino, a Tiffany se na kraju te sezone nakon pet divnih godina pozdravlja s boćarijom.

Godina je 2013., a sezona 2013./2014. Korić se vraća u Tiffany, a uz njega tu su i Riki, Tomo, Mandić, Hrvoje, Maurizio i Fućak. Mjesto odigravanja utakmica – PK Kvarner, a Tiffany mijenja ime iz Tiffany Pašac u Tiffany Kvarner. Nakon toliko godina igranja, Tiffanyju kao da ponestaje volje, želje i snage za pikado. Sve češće se događa da se utakmice igraju s tri igrača, a desilo se da se utakmica i predala zbog toga jer ih je od njih sedmero samo dvoje moglu tu večer igrati. Tada, iz nekog samo njemu poznatog razloga, Riki se odlučuje upisati mene kao osmog igrača u redove Tiffanyja. I tu kreće moja 'karijera' u A ligi...

Stajala sam na crti, bilo je 1:1 i cijela kafana je navijala za mene. Kroz glavu mi je prolazilo toliko misli. 'Što mi je ovo trebalo? Zadavit ću i Tomota i Rikija, zajedno ću ih zadaviti pa će ekipa ostati bez kapetana i zamjenika kapetana odmah u šutu!!!! Oni nisu normalni!!!! Ma koji me vrag natjerao da se sad ovdje brukam, ja, Ines, koja nikad do sada nisam bila u prvih 10 igračica ženske lige, sad ja tu stojim i igram A ligu!!!! JEBENU A LIGU!!!! Ma zadavit ću ih! A i ti si Ines glupa što se daš nagovoriti na svašta!!“. Za neko divno čudno, svi su bili tamo. Njih troje je stajalo i gledalo me. Pustili su i kladionicu i novine i šank. Tu smo večer izgubili, a ja sam se i dan kasnije tresla kad sam se sjetila te večeri i pikada. Mislila sam da će to biti samo jedna utakmica, no ta jedna se pretvorila u pola sezone koju sam ja odigrala zajedno s njima. Zadnje dvije utakmice bilo bi nas po pet svaki četvrtak, a zahvaljujući našem kapetanu ja bih igrala u prvoj postavi. Rekao bi on: „Neka neka, mi još uvijek čekamo tvoju prvu pobjedu u A ligi!“. I šta da mu napraviš? Ništa, uzmi strele i igraj...

Što se pak prošlogodišnjeg kupa tiče i to je priča svoje vrste. Naime, Tomo je bio odlučan da se kup ne igra iz razloga što ih na utakmicama nikad nije bilo dovoljno. Ja sam kup igrala za žene, no u tom su se trenutku iz vedra neba stvorili Korić i Fućak željni igre i natjecanja. Dva sam ga tjedna nagovarala da ipak, unatoč svemu ide igrati kup jer sam ja 100% uvjerena da će prvu utakmicu igrati protiv moje ženske ekipe. Naravno, blefirala sam, nisam ja bila u ništa sigurna, ali kaže se da ako nešto stvarno želiš tada se cijeli svijet uroti da to i dobiješ. Ne biste vjerovali, ali Tiffany je prvo kolo igrao protiv Formule 1, tada moje ekipe. Nakon nas, Tiffany je tada dobio Fortunu diesel, raskasapio već tada jaku ekipu Playboy te za finale desne strane pobjedio ekipu Klapa Nevera. Imali smo kantu, a do završnice je bilo još mjesec dana. Kako se na završnici nismo uspjeli skupiti, nismo je niti odigrali. Završili smo treći bez ijedne bačene strelice. Mnogi su nam to zamjerili, neki su nam i zviždali, ali...ej, ko je ikad došao do pehara, a da nije odigrao završnicu? Samo mi. Samo Tiffany.

I eto nas, tu smo! Sezona 2014./2015. Ja sam i dalje s njima, a danas nakon godinu dana moram priznati da sam zahvalna Rikiju što me tog jednog četvrtka zvao da dođem igrati s njima. Puno sam puta ponovila, a još ću i puno puta reći da sam kraj njih i s njima upoznala pikado u njegovom punom sjaju. To je pikado bez tenzija, bez ogovaranja, pikado na koji dolazimo više zbog druženja nego zbog same igre. To je pikado u kojem sam upoznala divne ljude koji me bez obzira na moje igračke (ne)sposobnosti vole i cijene zbog mene kao osobe, a ne zbog nekih drugih stvari. Ove smo se sezone ponovno preselili – sad igramo opet u Romanu. I ponovno smo se pojačali za dva nova igrača (s tim da smo ove godine bez Maurizia) pa nas je sad ukupno devet. Od ove sezone, s nama su i Viktor i Elvis. Kad uhvati vremena od posla, dođe nam i Hrvoje. Stane na crtu i odigra vraški dobru partiju pikada. I Fućak nam je počeo dolaziti ponovno, zajedno sa svojim osobnim sponzorom „Pero struja“. Još uvijek je lud ko šiba i još uvijek igra bolesno dobar pikado. Korić je pred malo vremena slomio svoje strelice, ali smo došli do zaključka da igra bolje s mojim strelama pa je sad i on ponovo u igri. Tomo pak je nakon puno godina ponovno počeo trenirati. Ide po mastersima i po turnirima. Uhvatila ga je opet želja za pikadom. Riki je ove sezone najsretnije stvorenje u Pikado savezu primorsko-goranske županije. Piše zapisnike s utakmica, navija za nas i ne treba igrati. Prva strela Tiffanyja, Mandić, ove godine igra bolje nego ikad prije. Trenutno se nalazi među prvih 10 igrača A lige i bez obzira na to što su pred nama tri jake utakmice, vjerujem da će na kraju sezone i ostati u tih 10 najboljih.
I na kraju, moja malenkost, zlatna rezerva. Ulazim na devet i još uvijek čekam svoju prvu pobjedu u A ligi. Možda će jednom i to doći. No bez obzira na pobjede i poraze, kod nas nema ljutnje. Ako si dobio – super, ako si izgubio – opet dobro. Nema tu ljutnje. Znamo da si se trudio i da nisi namjerno izgubio. Novine se i dalje moraju pročitati za vrijeme meča, križaljke se i dalje moraju riješiti, a televizija je i dalje naš najbolji prijatelj.

Mnogi bi nas najradije šutnuli u B ligu, mnogi nam se smiju i mnogima smo 'kanta za napucavanje'. No isto tako, mnogi bi htjeli da igraju pikado u jednoj ovakvoj nenormalno normalnoj atmosferi. Tiffany može kada hoće napraviti dobar rezultat i odigrati dobru utakmicu, samo njih četvorica najboljih moraju biti na meču. U to smo se uvjerili već puno puta, no jebiga – svatko ima svoje obaveze i ponekad su one neodgodive.

Prvi dio ove sezone odigrali smo traljavo. U drugom se nadamo puno boljoj igri, a ako se sve kockice poslože, iduće bi sezone Tiffany trebao stupiti na scenu pikada u malo drugačijem ruhu. No do druge je sezone ostalo još sedam kola lige i kup, za koji se nadamo da će i ove godine biti naša sjajna točka. A onda dolazi ljeto i onda svi spremamo strelice u ladicu. Tek tamo u rujnu ih vadimo, s njih skidamo prašinu i krećemo s igrom.

Da, ovo je Tiffany i njihovih 13 godina pikada. I bez obzira na to kakvi su, ali ova je ekipa puno toga postigla. Njihova je ljubav duga 13 godina, a iz godine u godinu bivala je sve jača i veća. Ovo je priča o klubu koji me naučio što je pikado i priča o klubu koji se malo, malo pa digne iz pepela i svima priredi iznenađenje. A to ti valjda dođe zbog onoga što Dačo stalno viče: Ne daj straha na se! I ne damo! Nismo mi još za hititi i...vidimo se na crti 22.1.2015.!