A tvoj alibi za lošu igru je...?

Piše: Ines Brežnjak

Svi mi u pikadu imamo bolje i one malo manje bolje dane za igru. U danima ponosa i slave da strelice bacamo kao vruće krumpire one bi letjele tamo kamo smo si zacrtali, dok onih malo manje slavnih dana lete svuda, samo ne tamo kamo bi trebale. Naravno, u svom tom kaosu od pikada, dobar izgovor zlata vrijedi, a alibi za lošu igru ima 99% ljudi koje poznajem. Onih 1% nisu (barem još dosada) imali loših dana pa im zlatan izgovor još nije zatrebao.
Kako god bilo, u ovom sam se postu odlučila pozabaviti najboljim (i najgorim) alibijima koje sam dosada čula...

1. Boli me ruka!
'Boli me ruka' najčešći je alibi za loše igranje pikada, no istovremeno je i izgovor koji priznajem. Svi smo barem jednom u životu pretjerali s kako bi moja Zoki rekla 'mlaćenjem po pikadu' pa se nakon nekoliko sati neprstanog igranja pikada stvarno može dogoditi da nas boli ruka. A ponekad se i desi da smo spavali na desnom boku pa smo eto zaležali baš tu desnu ruku s kojom igramo. Jao, nesreće li, hajd' da bacimo neki drugi dan kad me prestane boliti, danas stvarno ne mogu bacati.

2. Nisam dugo bacao/la!
Broj jedan izgovor prije početka sezone (tj.nakon ljetne stanke). Svi smo ga barem jednom u životu koristili.

3. Nisam u treningu!
'Ma joj, nisam ti ja u treningu baš...' (a kad vidiš svaki dan kriomice trenira, jer je sramota trenirati pikado).

4. Previše sam popio/la!
A što jest jest, svima nam se ponekad dogodi da pretjeramo s alkoholom (čast izuzetcima koji i u takvom stanju igraju pikado ko' zmajevi). J

5. Puštam ti da me pobjediš!
Ma pustit ću ja tebi lava da te ganja okolo po selu, pa ćeš vidjeti onda kome ćeš puštati!! Šalim se, nemam gdje nabaviti lava, ali susjed mi ima poprilično agresivnog psa. NAJGORI IZGOVOR IKAD!!! Koristiti jedino ako ste šupci bez mozga s kvocjentom inteligencije sobne temperature (da izvinete na izrazu).

6. Posvađao sam se sa ženom/ljubavnicom/djevojkom odnosno dečkom/ljubavnikom/mužem!
A da...nije lako koncentrirati se na pikado, a duboko u sebi vrtiti film epske svađe koju smo prije pola sata imali kod kuće s nadom da će nam na um pasti neka genijalna ideja s kojom bismo našoj boljoj polovici dokazali da nije ona/on u pravu nego da smo u pravu mi.

7. Koči mi se ruka!
Ne koči ti se ruka, nego glava! Ovo je moj ovogodišnji numero uno alibi! Što je najgore – stvarno mi je ruka bila ukočena, ali sam kasno shvatila da je sve to od glave, a ne od ruke.

8. Ne mogu igrati, ozlijedio/la sam se na poslu!
...a kad ono na malom prstu mići maji flasterić i jedna ogrebotina. Kako je moj Tomo jednom prilikom rekao svojem suigraču: Ma jel', što ti je palo na ruku, krafna da si se ozlijedio?? (op.a. čovjek radi za neku firmu koja vozi kolače po dućanima). Tko zaista želi igrati pikadu, male ga ozlijede sigurno u tome neće spriječiti, a bome niti velike (poznajem osobu koja nakon što je slomila desnu ruku, istrenirala je lijevu da može igrati. Pa...toliko o ozljedama! Sve se može kad se hoće!). J

9. Premalo mi je svjetla u prostoriji!
...a kad ono normalno osvjetljenje. Plus, još i pikado blješti kao lunapark. Što reći na to? Da li želiš da ti postavimo još 16 reflektora oko aparata pa da osvjetljenje bude profesionalno kao na filmskom setu? E pa prijatelju, nisi na filmskom setu, sorry, a rasvjeta je sasvim okej i normalna.

10. Prostor je zadmljen (kafić).
...a kad ono njih 5 zapalilo cigaru odjednom i dime ga ko' parne lokomotive, a kasnije se žale na oblake dima i zadimljenu prostoriju. Stvar je jednostavna: ne možeš pušiti i njurgati da je prostor zadimljen, jer sam sebi skačeš u usta s takvim izjavama.

11. Smeta mi navijanje protivnika!
Navijanje ekipe za svoje suigrače je (hvala Bogu) još uvijek dozvoljeno i normalno, naravno ukoliko se ne 'viče na ruci' vas koji protiv njega igrate. To vam je isto kao i na nogometnoj utakmici: vičeš, dereš se, praviš majmuna od sebe ponekad, ali navijaš za svoje jer ih voliš. Malo je onih koji se u potpunosti mogu 'isključiti' kad igraju pikado i koji u tim situacijama jednostavno ne čuju okolinu. Velika većina nas reagira na te 'vanjske podražaje' no to nam nikako ne smije biti izgovor za lošu igru posebice ako je navijanje proteklo korektno.

12. Dekoncentrira me protivnikov stil igre!
Ovo je po meni jedan od najglupljih izgovora koji sam čula. Gluplji je samo onaj da mi netko pušta da pobjedim. Prva stvar – nemoj ga gledati (protivnika). A druga stvar – ti imaš svoj stil igre i njegov stil igre ne utječe na tebe. Ok, izgleda da utječe na tvoju psihu. Protivnik sporo baca – njegov problem. Protivnik brzo baca – opet njegov problem, veći od ovog usporenog bacanja. Protivnik čudno stoji na crti – opet njegova stvar koja nema veze s tvojim stajanjem jer ne stojite zajedno na crti. Ako je po pe-esu, protivnikova igra nas ne smije ometati ili pak dekoncentrirati. Ako se pak protivi pravilima sporta, e onda je to već druga priča koju treba ispričati nadležnim tijelima Saveza...

Ovih dvanaest meni najdražih svakako se još mogu proširiti, jer svatko od nas ima neki svoj izgovor kojim će se uvijek iznova braniti. Kakvi god da jesu, ali meni su u većini slučajeva totalno slatki čisto iz razloga što su dokaz da nikome u interesu nije gubiti. Svi mi želimo da se neki naš 'sjaj' koji smo jednom stvrili za vrijeme igranja pikada ne okalja pa zato i imamo potrebu izgovoriti se u trenucima kada nas ruka baš i ne sluša pretjerano. Čista ljudska psiha i ništa drugo. Ali još jednom ponavljam – meni nekako slatko. No opet s druge strane, ponekad i naporno, posebice kada se radi o izgovoru tipa 'puštam ti da me pobjediš'. Kakav je dan, tako ćemo i prihvatiti tuđi izgovor...

Prije par dana krenula je neka zezancija između Igora, Tonija i mene. Naime, nakon mojeg prošlog posta izazvala sam ih na meč na koji su oni pristali, ali su me u isto vrijeme zasuli jako kreativnim izgovorima ukoliko se desi da moja malenkost bude igrala bolje od njih. Dečki, hvala na ideji za post!
Pa sad, ajmo još jednom za kraj ovog posta: Toni Frleta i Igor Pantić, ovim vas putem JAVNO izazivam na partiju pikada. Bilo kad i bilo gdje kada nam se putevi sretnu. Ako izgubim, čisto da znate...koči mi se ruka u zadnje vrijeme. I...VIDIMO SE NEGDJE NA CRTI!