Pikado...Kakav ti je to sport?

Dragi naši vjerni poklonici,

za sada naš blog ispunjava osnovnu ideju a to je da se okupimo u što većem broju, kažemo čime se bavimo i kako doživljavamo naš omiljeni sport. U slijedećih nekoliko dana pripremiti ćemo vam poslasticu a radi se o ... za sada ćemo vas ipak držati u neizvjesnosti. U svoje osobno ime ali i u ime Ines, koja je začetnica i pravi spiritus movens ovog bloga, zahvaljujem vam na odličnim kritikama te podršci koju ste nam do sada pružili. Obećavamo da ćemo se i u buduće truditi biti što luđi, originalni, zanimljivi, zabavni ali i kritični ako mislimo da bi eventualne kritike mogle pasti na plodno tlo. Velika većina nas je pohvalila ali siguran sam da ima i onih koji imaju drugačije mišljenje, pa ako imaju hrabrosti ... tu smo. Inače, prva negativna kritika stigla je iz Zadra, a o čemu se radi saznati ćete uskoro. Ono što na ovom blogu nećete moći pročitati su laži, podmetanja i slične stvari kojih mi je inače pun ku...fer.

Pravo mi je zadovoljstvo predstaviti vam još jednog pikadista koji se odvažio na par minuta zamijeniti strelice olovkom, pardom tipkovnicom, i svima nam opisati u čemu je draž pikada. Radi se o Igoru Pantiću, u pikado krugovima poznatijim pod nadimkom Panta van der Shark. Pa Panta, na tebi je red:


Pikado...Kakav ti je to sport??!

Piše: Igor Pantić
Koliko sam samo puta čuo ovakvu ili sličnu reakciju, kada bih rekao da se bavim pikadom.
Svi su na to gledali u stilu, jebote Panta, pa gdje pikado može biti sport, šta tu ima biti teško, staneš i bacaš.
Istina je da "samo" staneš i bacaš, ali sve do onoga trenutka dok pikado ne shvatiš ozbiljno kako mi to volimo reći.
Kada nema dana da ne baciš koju s ekipom, pogledaš na netu snimke s turnira, naježiš se kada netko "skine" 9 dart finish, pa ti brže bolje hvataš strelice i misliš sad ću i ja to ponoviti, jer izgleda full jendostavno...
O da, jednostavno izgleda, ali pikado ja za mene najedostavniji komplicirani sport na svijetu!
Zašto takvo mišljenje, pa pogledajte samu igru, nije samo stvar "rokati" po triple 20, 19 ili po bullu, jer masu puta sam čuo, a i bome i sam to rekao, super sam se spustio al' zajebao me izlaz...
Pa i izlaz je dio igre, čemu ga odvajati!
Tu dolazimo do onoga dijela kada sam rekao da mi je to najednostavniji komplicirani sport na svijetu, jer osim dobro "upucane" ruke, moramo i biti jaki sa računanjem, tj. ostavljanjem izlaza.
Šta ti sve ovo vrijedi ako krivo namjestiš izlaz pa ti umjesto 32 ostane 31, a zadnja strelica...
Svi sati, dani tjedni treninga mogu pasti u vodu, zbog matematičke greške.
Dakle, nije sve samo stani i bacaj, jer pogodit ćeš što si htio, ali pobjediti nećeš.
Zvuči nevjerovatno, ali je već viđeno bezbroj puta.
Za nas pikado igrače to je miljama daleko od teorije staneš i bacaš, prijatelji moji.
Uz sve to, često nam iskusniji igrači govore sve je to do glave. Na početku kontam jbt imam bosanske krvi, samim time kažu tvrda glava, reko to je to, tko je ko ja!
Ali nažalost za mene i većinu pikadista, stvar nije u čvrstoći glave, stvar je u onome unutar nje, zrnu graška, bakrenoj žici što drži uši ili kako god već zovete mozak.
Ukratko ekipa, za dobrog pikado igrača morate podesiti "samo"ove stvari: pronaći prave strelice, prilagoditi dužina nastavka, dimenzije i oblik pera, duljina špiceva, način stajanja stajanja za vrijeme bacanja, pravilan izbačaj, podići mentalnu sposobnost na maximum, rasturati kombinacije izlaza, isključti se za vrijeme igre da vam ne smeta buka, vrištanje ljudi oko vas, i još xy stvari..
I to sve ne znači da ćete otići u profesionalce, a za ovo ćete odokativnom metodom gledano izgubiti par godina...
E prijatelji moji, jel još uvijek samo stani i bacaj?!
Za vas možda i je, a za prave igrače i ljubitelje pikada NIJE, niti će ikada biti!!!

U nadi da ću proći bolje od Tonija u Irskoj, bacam se u potragu pikada po Osijeku, da odigram koju s legama i legicama, a možda i skužim zašto tolika županija još nema pikado savez!