ponedjeljak, 30.06.2008.

Čudotvorne tablete za bolje zdravlje i skidanje kila

Kod mene na poslu iz nekog neobičnog razloga pričamo o hrani jednako koliko i o poslu. Danas smo imali opću debatu o zdravoj prehrani vitaminima, mastima i receptima. Prevrnuli smo malo brdo jednostavnih recepata koje su radile „naše bake“. Mora se priznati da smo pravi gurmani! O toj temi u nekom drugom postu.

Budući da se pola ženskih u firmi kljuka nekim „prirodnim preparatima“ dobila sam želju pisati malo i o tome. Naša prehrana (većina populacije – dužno poštovanje iznimkama) uglavnom ne uključuje dovoljno vitamina i minerala, pa je zato česta pojava opada imuniteta, opća malaksavost i konstantan umor, a nerijetko se zdebljamo. S obzirom da takvo krivo ponašanje prema svojoj prehrani ponavljamo ponovno i ponovno, naše tijelo nam se osvećuje. Mi ljudi, najsavršenija bića ovog svijeta (nono?) volimo ići kraćim putem pa u želji da se instant bolje osjećamo (ili da skinemo kile!) tražimo tabletice ili čudotvorne napitke ili… samo da riješimo osvetu. burninmad


Moje kolegice se drže jedne firme kao pijan plota i zajedničkim snagama koriste. Navodno jedna kompresa (dehidrirano smrvljeno slijepljeno povrće i voće, a sve na prirodnoj bazi) sadrži dovoljno izbalansiranih vitamina i minerala za cijeli dan…thumbup

colorfull

Sad si ja razmišljam… blabla Recimo da se na početku svakoga života mama pobrinula da popijemo čim više najboženstvenije hrane toga razdoblja života - majčinog mlijeka. Recimo da se do osnovne škole ta ista naša draga majčica brinula da svako jutro i uvečer popijemo čašu mlijeka, svakodnevno pojedeno barem jedno voće i naravno mesa, povrća i priloga, da ne preskačemo obroke i da pijemo vode ama baš svaki put kad smo žedni. Barem moja majka je. Tada slijedi burno razdoblje srednjoškolstva kada počinjemo prkositi bilokakvim savjetima pa tako i onima u prehrani. Više buhtlice nisu simpatične i želimo najednom odraslo tijelo kakvo nam prezentira svijet oko nas. cerek Eksperimentiranje je neminovno, pa mnoge probe prelaze u lošu naviku (pušenje, fast food, prejedanje, gladovanje… do onih ekstrema povraćanja i drogiranja) Kad se ovako krasno ponašamo u godinama osobnog finalnog razdoblja neminovno pređemo dvadesetu s problemima probave, imuniteta, bioritma… oni koji ne, uglavnom ih stigne kasnije. A onda što smo stariji, to se više ulijenimo, izmišljmo izgovore i „zdrav način života“ počnje predstavljati vikendom sjest u auto i otpeljat se do kakve prostrane terase na kavu bang!!! Jao! headbang Tako nemoćni u klopci svoga vlastitog tijela, stisnuti godinama krećemo kraćim putem ka „vječnoj mladosti“ – kljukanju tabletica i inih preparata „u potpunosti prirodnih komponenata, savršeno izbalansirane“.

Ma koja je šansa da taj savršeni balans paše i meni i tebi i mom mužu i onim debelim Amerima?!? Kako da ne! lud
Naravno da nisam komentirala kljukanje tabletama i expresno popravljanje zdravlja i linije. Ali, eto ovdije mogu i to. Inače sam (dosta netipično za jednu ženu) matematički tip, pa pukom matematikom predstavljam svoje mišljenje:
1. Koja to brzina skupljanja otrova je bila od osnovne do danas? Koliko puta smo narušili ravnotežu svog organizma kojekakvim probama? A tek navikama? Zbrojimo sve to i nismo nimalo sretni što svjesno ne možemo sve skupiti na hrpu... cry
2. Koliko bi onda trebalo da se istim putem zdravlje vrati na svoj pravi put? Hm… Jedna tableta dnevno? dead
3. Pretpostavimo da je ta čarobna kompresa“ doista zdrava, zar može zamijeniti jabuku, jagodu, grožđe, krastavce, brokulu, mrkvu… I ako može koliko vode je potrebno da se ta kompresa napuni vodom koja fali DEHIDRIRANOM svemu u toj kompresi?eek

Promotrimo povrće i voće, udio vode u njima je nevjerojatan! Recimo da smo kultivirani pa doista popijemo 2 litre vode dnevno, ta kompresa zahtjeva svu tu vodu plus što uzme iz tijela! Meni tu matematika jasno govori kako neš ne štima! Kako može biti nešto zdravo ako popije svu vodu koja je potrebna tebi za pravilno funkcioniranje? no


pills

Ali, eto, one to piju i tvrde kako im pomaže, kako se super osjećaju, kako konačno spavaju 7 sati u komadu… Pitam se je li to placebo efekt i što će se desiti kad to prestanu piti?nut

Ja i dalje smatram da treba stat pred ogledalo i prvo dogovoriti s „onom preko“ (ne u nekom poremećenom smislu, već tako figurativno) da treba popiti još dvije čaše vode više nego jučer, pojesti friškog voća i povrća baš svaki dan, izbaciti rafinirane proizvode, pojesti malo manju porciju nego jučer, slatkiše svesti na minimum, aktivirati se, više smijati i biti nježan prema svojem tijelu, kako iznutra tako i izvana… i tijelo će nam to dobrim vratiti. Jeee! zubo Kao da sam otkrila Ameriku! Ništa senzacionalno, već je bila tu i prije, samo nije svaka lađa došla do obale…

- 15:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 28.06.2008.

Kratak post u oskudici vremena

Prema naslovu je vidljivo da mi u životu fali vremena... Trenutačno je tako...
Ali to ne znači da mi stresno ili naporno razdoblje. Dapače, ja sam na g.o.! Ostalo mi prošlogodišnjeg, pa da potrošim...
Love baš i ni... Pa zato poneki izlet, pa guštanje s dragim... malo gostiju i popuni se vrijeme! ma toliko sam zauzeta da nisam stigla na rolanje! Grrr... a to su mi trenutci Bogom dani.


Bila sam opet u termama i u saunama. ma bila je tolika gužvetina da sam uspjela srediti ruku (ništa strašno samo obnavljanje stare ozljede).
Naprosto mi je nevjerojatno kako ljudi mogu biti ograničeni pa primiti na bazene više ljudi od svoji kapaciteta i naplaćivati punu katu?!?
Ponekad stavrno bezobrazluku nikad kraja... Pa s razlogom postoji ograničenje broja ljudi. Onda to neprofesiopnalno ponašanje s odgodom otvaranja sauna(ukrali nam 1 sat), a naplatili sve. Umjesto da se pokriju ušima i barem ponude piće u znak isprike, oni znaju samo slijegat ramenima. Lijepa naša puna odlikaša i njihovoh bisera! Bogatstva na lopate!


U skladu s gornjim posjetom tolicama, opet se po putu našla "ona" vaga... nemilosrdna, koja izaziva i ne prestaje... Pa sam stala! I ajme iznenađenja, Pa je sam od zadnjeg posjeta istoj vagi 3 kg lakša!Ili je vaga strgana... ili sam stavrno lakša... Iako sam protiv brojki u prehrani i izgledu, ovo mi je oduševljenje. Usprkos rupicama na remenu, nisam imala osjećaj smanjenja kila, s obzirom da se puno rolam, pa su mi noge "ojačale". Ma dobro sada, nisam kao Cindy C., ali ipak moram se pohvaliti da ljepše izgledaju no prije.
Samnom u toplicama bila je i meni jako draga frendica. E to je mršavost. Ma ona s ciljem da se udeblja (ustvari zdravo popuni na pravim mjestima!), a ja da sklešem sve što se pretjerano ljulja!
I preporuka objema je: jedi zdravo i više se kreći. nevjerojatno, zar ne!=) Baš smo se zezale kako smo nas dvije savršen spoj. Smijeh.....

Danas idem prema sjevernoj obali na dva dana, više na druženje s frendovima, nego kupanje i sunčanje (budući da najavljuju oblačno+ povremeni pljuskovi). Ne mogu mi ovaj dan pokvariti!Ipak je zadnji dan g.o.-a 2007. i to se treba dobro proslaviti! Ne gine nam roštilj i puko veselje.




***Zna li netko kakv recept za nešto slatko na roštlju? (potpis: Roštiljomanka)

- 07:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 20.06.2008.

... O KAVI

coffie cat

Nikad nisam promatrala svoje uživanje u kavi kao moguću ovisnost. Ali ... eto i to se dogodilo:
Pokušala sam izbaciti kavu… ili barem smanjiti i shvatila sam da ne mogu. Ma nije to ništa drastično… ne popijem ja toliko puno kave. Kad se probudim jednu ness, kad dođem na posao jednu espresso, i popodne na poslu isto. Ponekad kad dođem doma još jedu ness, ne nužno.

Hm… po mom poimanju pijenja kave mislim da to baš i nije puno. A dobar je stimulator probave i energije. Pa tako gledajući i nije loše. Ali, budimo realni, zar mi jedna dnevno ne bi bila dovoljna? Obratila sam pozornost na svaku šalicu kave koju konzumiram i da li doista toliko uživam. I shvatila sam da mi okus i nije toliko bitan kao miris. Miris obožavam, opija me, stimulira… izaziva osmjeh na licu. Ali zadnji gutljaj uvijek otkriva namrčeno lice zbog gorčine. Da se razumije pijem ili nezaslađenu bez ikakvih dodataka ili s malo meda i cimeta. Vidim da me puno više okusno uzbuđuje s cimetom i medom nego bez ičega. Tako mogu zaključiti da mi u principu kava kao napitak ne čini toliko zadovoljstva kao miris, friška aroma … U zadnje vrijeme sam počela bacati dio kave koji se ohladio ili mi više ne pruža zadovoljstvo …

Upravo ispijam treću kavu danas, prvu s medom i cimetom, baš onako kako volim… I danas više neću. Odluka je pala: smanjujem na razinu stvarne ugode, a ne navike kuhanja vode krmeljavih očiju, niti bespotrebno pijenje „zato jer svi piju“. Želim ponovno osjećati predivan osjećaj arome svakim gutljajem, a ne naviku.


Coffie

- 15:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 18.06.2008.

REPROGRAMIRANJE NA PAPIRU

Vidim da vam se dopada moje saznanje o hrani kao predivnom doživljaju sastavnog dijela života, a ne muci s potrebom da se zgadi. Super su mi savjeti u knjizi (onoj istoj iz prošlog bloga) jer apsolutno podržava moj pristup hrani. Već stvarno dugo čitam i na neki način učim knjigu, ali često imam potrebu to i zapisati i pohraniti, da ne zaboravim. Malo ću citirati dotičnu Mirele koja zna kako uživati u životu, zato da ne zaboravim bitne dijelove priče zvane reprogramiranje. U kratko, radi se o razdoblju od tri mjeseca polagane, ali temeljite promjene kako prehrambenih, tako i životnih navika. Za one koji bi mi se htjeli pridružiti ipak preporučam uvid u cjelokupnu knjigu jer neki pojmovi mogli bi ostat neshvaćeni, ili, ne daj Bože, krivo protumačeni.

Ovdje je jedan bitan citat koji se neminovno nadovezuje na prošli blog, pa eto, nek se nađe:


Brzinske dijete vrlo će vjerojatno izazvati manjak minerala i vitamina - čija opasnost može biti veća od prekomjerne težine. Odgovor se ne krije u dodacima prehrani, već u uzimanju što raznovrsnije kvalitetne hrane. Raznovrsna prehrana uspješno će vam pomoći nadoknaditi sve ono što vam nedostaje.


U knjizi se nalaze mnogi recepti vrlo maštovite prirode. Neki izvedivi u našem podneblju, a neki baš i ne. Takvi su iz vrlo jednostavnog razloga: knjigu je pisala Francuskinja koja živi u S.A.D.-u. S Hrvatskim navikama nema baš puno veze, ali se lijepo da prilagoditi našim tržnicama i okusima.

Gastronomska dosada pravi je put prema nezdravoj prehrani. Bez improvizacija i eksperimentiranja u svakodnevnoj prehrani, sigurno ćete upasti u prehrambenu kolotečinu koja je gotovo podjednako užasna kao i ljubavna kolotečina - život bez strasti - i podjednako dobar razlog za nevolje! Važno je znati svakodnevne stvari pretvoriti u pravo uzbuđenje.
Neka ovo bude prilika za kušnje hrane i aroma koje još nikada niste probali.


Kako u svakodnevnom životu, tako i u svakodnevnoj prehrani dolaze napadi iznenadnih osjećaja. Za curenje nosa, nosimo maramice, za potrebno uređivanje barem omiljeni ruž, za … glad nešto sitno, ali zdravo!

Trebalo bi uza sebe nositi nešto, za svaki slučaj, ako vas napadne osjećaj gladi. To bi trebalo biti nešto što je dobro za vas, ali što vam istovremeno pruža zadovoljstvo (indijski oraščić ili možda sojine grickalice).“


Kada gledam svesilne dijete na koje masa ženske populacije ide kako bi se uključila u grupno treniranje jo-jo-a nevjerojatno čega su se svega u stanju odreći. Jao! Mene boli kad gledam kako si uskraćuju predivne okuse i mirise, a sve na uštrub vlastitom zdravlju. Budući da imam redovitu obvezu vikend posjete roditeljima(bilo mojima, bilo muževima) neminovno je konzumiranje velike količine hrane, koja se uglavnom svodi na ukusne delicije, ali u popriličnim količinama, pripremljene na drukčiji način od onog koji reprogramiranje preporučuje. Ipak… tu su vikend-nagradefino:

Lišavanje je majka neuspjeha. Svaki program koji će vaš um protumačiti kao kaznu istodobno je i onaj protiv kojega će se vaš um sigurno pobuniti. Bilo da vam užitak pruža čaša vina uz večeru ili pecivo za doručak, jednostavno se toga ne smijete lišavati tijekom dužeg razdoblja, a pritom očekivati da vam se tijelo neće osvetiti. Vašem je tijelu potreban jednotjedni predah. Pazite, to ne znači da ćete se prežderavati i taj dan pojesti sve ono od čega ste se cijeli tjedan uspjeli suzdržati. To je dan odmora kad možete uživati u civiliziranim porcijama svoje najdraže hrane. Neki autoriteti na području dijetalne prehrane savjetuju da se ne nagrađujemo hranom, ali ja smatram da je to u redu ako su u pitanju kvalitetne namirnice koje će vas ispuniti zadovoljstvom: nikakvo smeće, već dobra hrana u kojoj ćete uživati s poštovanjem.
Bolje je zastraniti subotom te se programu vratiti u nedjelju kako biste tjedan mogli započeti na pravom putu.thumbup


I da ne preskočim štogod, a i da samu sebe mogu svako tolko podsjetiti tu su osnovna načela faze reprogramiranja:blabla


• Pogledajte svoj trotjedni prosjek; uočite i smanjite »krivce« koliko god je to moguće, a da pritom to ne doživite kao šok: sve što možete izbaciti bez veće patnje, izbacite. Ostalo smanjujte malo-pomalo.
• Jedite uvijek u isto vrijeme.
• Ocijenite veličinu porcija ostalih namirnica te i njih postupno smanjujte.
• Upoznajte tržnicu, izbjegavajte supermarkete. Hranu kupujte nekoliko puta tjedno (kupujte samo ono što vam je potrebno i nikada kada ste gladni).
• Koristite raznovrsne namirnice vodeći računa o godišnjem dobu. Povećajte udio svježeg voća i povrća.
• Isprobajte i eksperimentirajte s nekoliko novih okusa.
• Sami pripremajte obroke. Klonite se gotove hrane, posebno one prerađene s umjetnim dodacima.
• Pojedite pravi doručak.
• Jedite polako i sjedeći. Žvačite dobro, čak i ako vam to isprva izgleda poput prenemaganja.
• Dvaput dnevno pojedite jogurt pripremljen kod kuće, za desert, doručak ili kao međuobrok.
• Pijte barem dvije čaše vode dnevno više, te kadgod vam se pruži prilika.party
• Uvedite lagan, ali redovit napor. Svakodnevno šećite ili idite stubama. izaberite nešto što možete činiti u svakodnevnoj odjeći.)
• Kod kuće ne držite namirnice »napasnike«,
• Sastavite listu i nabavite namirnice koje vas smiruju, kao zamjenu za »napasnike«.
• Uvijek pri ruci imajte svoje za nepredvidive hitne situacije.
• Izaberite i uživajte u svojim vikend-nagradama.fino




upload: Nabavila sam domaći mladi poriluk!zubo

- 15:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.06.2008.

Plan kroz život

Danas sam bolje. Puno bolje. Opet razmišljam o trivijalnim stvarima života. Nebitne male stvri koje život znače.

Život... Vidjela sam malu bebicu... tako slatku... Onda sam opet bila u nekom društvu koje dugo nisam vidjela i opet me pitaju: "A kad ćete vi na bebu?" Kao da je neka stvar koja ide po planu. Eto, poseksaš se bez zaštite i odmah si trudna! Kak da ne! belj Kao da mi namjerno nasipavaju soli na ranu.
Ja hladna odgovaram: "Kad se uhvati."- onako kakva sam uvijek, jednostavno iskrena. Zasad je to i dovoljan odgovor, iako mnogi u čudu gledaju izjavu, ne znam jel misle da me nije briga ili se čude kako tako neplanirano. Ma kako takvo što planirati? To je život! Život, a ne ručak, pa da planiraš kad ćeš jest! To je isto pitanje kao "Kad planiraš umrijet?" Ono, ne planiram, al kad već moram... puknucu


Malo sam se zajapurila, ali stvarno mi ne ide u glavu zašto ovaj svijet ne može shvatit da je normalno da se ljudi žene iz nekih drugih razloga, a ne samo jer im se desilo dijete! Ono desilo! Slučajno... trčala pa se napikla ili? I ako si u braku zašto očekuju čopor djece u prvih 12 mjeseci, ako nije- nisi ispunila svoju zadaću kao žena! Ma lijepo, zar ne? Svijet je tako brižan, da osuđuje ako trudna ulaziš u brak, ako nisi trudna u prvih 12 mjeseci braka, ako ne možeš zatrudnit, ako ne želiš zatrudnit, a ako je par slučajno neplodan, onda je proklet i bolje da niti nema djecu! Jer za posvajanje je pod tolikim povećalom... Ono, otac može biti svaki k***c, ali posvojitelj samo anđeo! Ma i anđelu bi našli manu (savršen je, zar ne?-Što će djetetu savršen posvajatelj!)!lud

Sada kada sam iznijela svoje predivno mišljenje o ovome svijetu koji osuđuje i otuđuje, (a da je berem jedan bez grijeha!) vraćam se temi ovog bolga : moje napredovanje mene u svakom pogledu...

Jutros sam bila vesela. Pomakla sam remen za još jednu rupicu! Ujutro sam susrela kolegicu koja je primijetila da sam smršavila i odmah željela znati tajnu mog uspjeha: "Na kojoj si dijeti?"
"Nijednoj."odgovorila sam.
No ona nije bila zadovoljna odgovorom. Rekla sam joj da se više šećem, više vode pijem, više povrća jedem, manje rafiniranih stvari konzumiram i da se svaki vikend ne ustručavam u ničemu. I da se ne prejedam.
U čudu me gledala: TILT... "A to neka dijeta?" eek
Ja gledam u nju i ne vjerujem... nono Mnogim je potrebna osnovna poduka o hrani i životu: Dijeta = prehrana!
Pa odgovorih "Da, je... moja dijeta (prehrana)..."- a što na takvo pitanje reć!



Da se razumije, sada mala lekcija za sve koji ne znaju i brkaju stvari:
Dijeta je u prijevodu prehrana, a ono što modrean svijet zove "dijeta" je uglavnom propisani način prehrane i to uglavnom proizašao iz nekih zdravstvenih problema, pa je neki doktor smislio kako pomoći tom zdravstvenom problemu. Dakle, ako itko ide na "dijetu" - bilo kakvu- nek se posavjetuje s liječnikom! Ovo nije klišej, ovo je pod MORAŠ! Doktori su smislili "dijete" ali ne za sveopću populaciju i tinejđere s par kila viška (prema mišljenju neke "prijateljice"/časopisa/manekenke), već za ljude s određenim zdravstvenim problemom! Okanite se "dijeta" ljudi, i počnite zdravo živjeti! Smanjite šećer, porcije, unesite više hodanja i vode i ne zaboravite se zabavljati i uživati! I kile će sići... Za sve one koji ne misle tako preporučam savjetovanje s liječnikom prije poduzimanja ikakvih "akcija" zvanih "dijeta"!


Ovime se zaustavljam kako svojim oštrim riječima ne bih koga porezala... zaliven i ovako sam čudna jer ne idem na dijetu, a kile idu same dolje!


Pusa svima!

- 12:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 14.06.2008.

In memoriam...

Umro je prijatelj...
Malo mlađi od mene...
Ostavio dijete i ženu...
Bio zdrav, jak, mlad... Živio zdravo i pravilno...

Pa od čega se to život sastoji kad mladi, zdravi ljudi umiru?
Čemu pitanje ljepote i kila, kada ništa s tim životom ne učiniš?
Čemu ljepota? Da budeš lijepi leš? Ili da pričaju kako je bio/la lijep/a?

Kako sam svojim životom doprinjela ovom svijetu, ako se sebično borim za sebe...?

Tuga, praznina i suze...


child candle

- 09:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 13.06.2008.

Punina života

Prvo da se zahvalim svima na ovoj pozitivnoj energiiji!!!Kako je lijepo čitati pozitivnu vibru. Blog se stvarno pretvorio u malu oazu pozitive, a to sam i htjela! Vi znate da je pozitiva moja hrana!

Već kad smo kod hrane. Još uvijek čitam "Zašto se..." i baš se guštam . Kako žena zna uživati u životu! Ma, ovu knjigu bih stvarno svima preporučila (nije reklama, ali moram, moram, ... to je jače od mene)! Postala mi je inspiracija za kuhanje, klopanje, romantiku, strast, euforiju, doživljaj... A sve zbog boja i tekstura, okusa i mirisa na koje me je potakla. Koje sam sve ionako osjećala, ali nisam primjećivala.

Žena u jednom pasusu priča o šampanjcu kao da opisuje ljubavnika koji ju opija, miluje i draži. Jao koja slika! Nevjerojatno kako se na hranu (i piće) može gledati iz senzualne perspektive. Tada ona postaju uzbuđenje, a ne samo utaživanje gladi. Tako bi trebalo gledati na hranu. Ali ne samo hranu, već i sve doživljaje u životu.

Kad svi spominju moram i ja... koji je gušt bio gledati utakmicu... Ona napetost, a ja naravno na trgu jedine metropole lijepe naše. Usiljena grla, viču, deru se, slave... I ispijaju pivo. Ma ni kapi ne žale, već naviaju za novo... uzbuđenje... Na okupu nas petero, većim dijelom žene i gutamo pivce i nazdravljamo B vitaminu, boljem tenu i koži... i naravno dobrom nogometu. Eto to je ta spontana slika!

U nekom od sljedećih postova možda vam malo citiram ovu knjigu koju čitam, kako biste osjetile taj pozitivni stav o neizmjernoj ugodi hrane i umjerenosti - bez pretjerivanja, bez pretjeranih količina, BEZ KAJANJA!, a zbog punine okusa, mirisa, izgleda, tekstura, ŽIVOTA. Mislim da mi je to najbolje uloženih 160kn!

Za kraj ovog post jedan mudar citat:


Njezin slučaj pokazuje da je važnije procijeniti svoje osobne karakteristike nego slijediti dijetu. Ono što je vama relativno jednostavno nekom drugom može biti teško ili obratno. I naravno, ono što vas uzbuđuje, druge će možda ostaviti hladnim... ukusi se razlikuju!
Mirelle Guiliano

- 15:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 10.06.2008.

Jel netko vidio poriluk?

Moja juha pala u vodu. cry Kako sam bila tužna kad sam shvatila da ne mogu probati mimoza juhu... Na cijelom placu bezbroj štandova, a ni jedan ne drži poriluk. U trgovini onaj žilavi odvratni koji sigurno neću moći prožvakati... A onda opet rigoletto! Pa nema šanse.

Tako tužna došla sam doma (puuunih vrećica povrća zubo) i s dragim složila večeru ( bilo je 17,30/18) juhica od mrkve i brokule, salata (narezani paradajz i krastavci s malo soli i maslinjaka) i komadić kuhane piletine.njami Ma naravno da sam uživala, pa kako i ne bih? Hrana je bila božanstvena!

Sunčeko vani izmamilo nas po role, pa do Jaruna i PIČI! Kako sam se izguštala... Ona toplina, brzina... gušt... kiss

Više se nisam ljutila na poriluk, ali svejedno idem na reprogramiranje. Odolila sam popodne kolačima. Sada mi slijedi najgori dio dana, večer... Ali uspjet ću: voda, čaj. A kolač onda može ujutro! Veselim se jutru! fino

Do sljedećeg posta....

- 21:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

REPROGRAMIRANJE

Gledajući rupice na remenu opet sam se pomakla za onu jednu koju sam bila vratila. Mislim da je bio u pitanju moj PMS i nesnosno napuhavanje i klopanje svega što se nađe pod nosom. Onda je i padala ona kišurina pa se nisam mogla rolati…

Jučer mi je bio šugav dan. Još sam nekako bila dobre volje do kojih 18h, ali onda mi je raspoloženje potonulo. Naime počela je utakmica u kojoj nisu igrali naši te kao takva nije mi nimalo bila zanimljiva. Da bude stvar bolja ni njemu… ali je svejedno gledao-spavao-gledao… Da ne gubim vrijeme uzela sam dobru knjigu i čitala. Koji me duže čitaju znaju da sam veliki pobornik one „Zašto se francuskinje ne debljaju“, i naravno opet sam tražila koju pametnu, a da ju nisam upamtila. Budući da sam već odavno obavila onu tzv. Prvu fazu zapisivanja namirnica, sada mislim krenuti dalje. Što znači dan na mimoza juhi od poriluka, točnije, neka moja inačica iste i pronalaženje generalnih krivaca.

Danas mi je dan pripreme za mimoza juhu od poriluka, jedem malo laganije, ništa mesa… danas poslije posla idem na plac po povrće za poriluk dan:
1 glavica salate
250 g mrkve
250 g korijena celera
250 g repe (ako nađem)
250 g cvjetače
500 g poriluka
Šaka nasjeckanog peršina
2 tvrdo kuhana jaja
(Recept je da se to sve skuha, pa dodaju jaja, smixa i jede cijeli dan, uz zagarantirano skidanje 2 kile. Dobro to je voda, ali dobar poticaj za dalje)


Kupit ću još dodatno mrkvice, paradajza, krastavaca, brokule… Krasno mi je ovo doba godine kad su tržnice pune i svega svježega ima na biranje boja, okusa, tekstura i mirisa. Koliko samo puta poželim nakupovati brdo paprike, ali pomisao da ću teško probaviti nekako mi smanji apetite.

S tom juhicom kreće reprogramiranje što uključuje smanjivanje glavnih krivaca moje „mlohavosti“ i opće trulosti: kolači, kava i preveliki obroci.
Namjeravam si malo iskombinirati obroke, s obzirom da sam prestala jesti u firmi (već si nosim ručak) trebalo bi biti zabavno i maštovito.

Sutra odredim još neke pomake. S obzirom da sam do sada već počela uvoditi promjene (lagano reprogramiranje) nastavljam u malo jačem stilu.

Ako ikog bude zanimalo kako napredujem, javim rezultate!

- 16:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 03.06.2008.

Krono dijeta - Konačno!

Konačno sam našla točno o krono dijeti - baš onakvoj kavu sam prakticirala prije. Onda sam zagubila pravila, ostalo mi ponešto u sjećanju, ali eto sad je imam!!!yes

Dakle ovako ... ovo je dio koji meni treba... ostalo možete pročitati na gornjem linku....

Od 6 do 8: Razdoblje buđenja. Svjetlost potiče novu hormonalnu aktivnost, spremni ste započeti dan puni energije.
Od 8 do 10: Vrijeme je za doručak. Tijelu treba snage: valja napuniti organizam šećerima i ugljikohidratima jer metabolizam je najspremniji da troši kalorije.
Od 10 do 12.30: Tijelo radi punom parom, aktivni ste, prepuni duševne i tjelesne snage. To je jedini trenutak u danu kada možete malo i prekršiti dijetu.
Od 12.30 do 14.30: Vrijeme je ručka. Trenutak je da uzmete masnoće i ugljikohidrate.
Od 14.30 do 15.30: Sada bi vam odgovarala mala siesta. Poslije ručka javlja se pospanost.
Od 15.30 do 18: Budite se, pospanosti nestaje. Trenutak je za novi rad ili sport. Između 16 i 17.30 vrijeme je za užinu.
Od 18 do 19: Vitalnost opet opada pod utjecajem hormona. Osjećate želju da se vratite kući i odmorite.
Od 19 do 21: Vrijeme je za večeru. Pažljivo birajte namirnice (pretežno uzmite bjelančevine) jer metabolizam više ne može utjecati na trošenje kalorija, pa se lako taloži masnoća.
Od 23 do 6: Razdoblje spavanja. Tjelesna aktivnost se usporava i sve se svodi na mehanizam sna. Pazite da ne biste popustili prehrambenim napastima jer to je najopasniji trenutak da uništite uspjeh svoje dijete.



Zašto?

Organizam ima svoj unutarnji, biološki sat po kojem se ravnaju sve aktivnosti metabolizma - od krvnog tlaka i temperature do izlučivanja hormona, o čemu ovisi koliko kalorija troši tijelo. Aktivnost je veća prije podne, pa je veća i vjerojatnost da će se te kalorije potrošiti. Zato opasna jela s ugljikohidratima (kruh, tjestenina, povrće) i slatkiši odgovaraju obrocima ujutro i prije podne, a proteine jedite navečer.

Svježe i zeleno povrće treba uključiti u dva glavna obroka. Sjetite se da povrće koje sadrži više šećera valja jesti za ručak. Voće valja jesti od 17.30 do najkasnije 18 sati. Najbolje ga je jesti samo između obroka.



Nemojte preskakati obroke. Preskočeno ćete nadoknaditi u neprikladno vrijeme. Metabolizmu posebno škodi ako se dnevno uzima samo jedan obrok, pogotovu uvečer.


Dijeta nije oblik kažnjavanja. Jelovnici moraju biti prihvatljivi i raznoliki, najgori neprijatelj mršavljenja je dosadno ponavljanje istih jela.



sunce

- 08:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.06.2008.

MOJA MALA POVIJEST ROLANJA

roller dude


Kao jako mala sam otkrila rolšue, a bile su one plastične što su odzvanjale cijelim susjedstvom, pa su moji starci u svakom trenutku znali gdje sam. Problem je bio što je i ostatak susjedstva dobilo mlade svaki put kad sam izišla na ulicu. Na njihovu sreću stopalo mi raslo nemilom brzinom pa sam ih ubrzo prerasla...


Tada je u modu došao pony... Kočoperila sam se uokolo na svom novo ponyu i svi su se divili mom zlatnom bicikliću... Krasni su bili ti trenutci, ali onda su se pojavili montići i ja sam ostala posramljena na svom ponyću... :(

Negdje u to vrijeme redovito se išlo u šoping u Austriju i prvi put sam ugledala one lijepe role s kotačima u jednom nizu!!!! Odmah sam ih poželjela, ali cijena im je doticala nebeske visine pa sam dobila obećanje na odgodu... Par godina poslije moji roditelji su naišli na jeftinu verziju plastičnjaka, meni 2,5 broja prevelike. Vikala sam da su savršene! Da mi ima kud rast noga... Samo da ih dobim! I tako sam krenula svuda uokola na svojim plastičnjacima veseleći se i ne stameći se što su plastičnjaci... Naravno da sam stalno patila za onima s gumenim kotačima, kako smo ih tada zvali "pravim rolama".

rollerblade

Svako toliko sam ih spomenula... i konačno dobila odobrenje uz napomenu: "Kad ti odu ove plastične sigurno dobivaš nove i to prave!" Pala mi sjekira u med! Nisam se izuvala iz rola! Furala sam se svugdje u njima, skakala i okretla i... onda je pukla kopča! Moji su zagrizli jezik i kupili mi u Zagrebu, one prave role... Kako sam bila sretna... Isti dan sam ih išla probat (naravno), i nakon 50-ak metara tako se rasipala!!! Ajme sramote! Al svejedno sam bila sretna... Onda je krenula moja ovisnost o rolama. Pa me tata pitao hoće li mi role srast s nogom , ak se skoro ne skinem s njih, al ja sam se guštala...

Onda sam upisala fax u Zagrebu i moje role su završile u sanduku s ostalim cipelama koje se rijetko ili nikada koriste... Još par put sam se prorolala, ali sve je manje bilo vremena, sve sam rjeđe imala vremena...

Odonda sam "natukla" puste kile... U prvom semestru 6kg gore, za godinu dana još 6. Kao za napast, posklizla sam se u kupaonici, natukla rebra i sljedećih godinu dana nisam se kretala osim laganog hodanja... to ljeto sam izgledala kao savršeni primjer salasto-šlaufaste ženske koja se prerano previše udebljala, sveukupno skoro 20 kg od srednje.... Od tada sam bila 8 dolje, 8 gore... Sada sam 7 dolje od tih 20 previše. Iskreno, znam da ne mogu opet biti kao u srednjoj... ipak je to i 8 godina razlike, tijelo se preformiralo, stvorilo neke ženskaste obline, kojih se niti ne želim riješiti, ali sve malo učvrstiti na svom mjestu-zašto ne...

Zato opet krećem na moje prave role... Ovaj vikend smo H i ja bili na Jarunu cijeli dan i rolali se dobrih 4 sata! Koji gušt! Tako mi je glupo što ovdje u Zagrebu moraš se otpeljat od mjesta gdje ćeš se rolat... U mom Gradu se rolaš cijelo vrijeme, od ove do one frendice, ili terase našeg kafića... Moram priznat da je tamo puno lakše odvojiti malo vremena i jednostavno izići van.

Ali, s obzirom da sam sada u Zagrebu (ima svoje prednosti na drugim poljima) pokušat ćemo nekako uvesti to rolanje češće. Baš smo se dobro zabavili i "naznojili"! Navečer sam bila preumorna da bih išta stavila u usta, a kamoli večerala...


RollerBlade Betty Boop

Volim role...

- 15:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #