I GO 4 IT

ponedjeljak, 29.06.2009.

Posjet bolnici i svadba, 35W+0D

U sklopu trudničkog tečaja organiziran je obilazak bolnice. Apsolutno je vrijedilo to pogledati. osim što sam vidjela sobe na veliko su me iznenadile promjene koje su napravljene ne samo u vizalnom smislu već i u postupcima pri samom porodu.

Pa tako, što se tiče čekanja poroda i trudova, jako dugo daju da se prešetaju ili na pilates lopti preskakuću trudovi i razdoblje između trudova kako bi se otvaranje i napredovanje trudova povećalo. Pušta se trudnicu na miru, ne maltretira svako malo...

Prilikom poroda nastoje potaknuti čim veću suradnju buduće mame i osoblja. Očevi su vrlo dobro došli, to već traje neko vrijeme, ali u našoj sredini je još uvijek nekako neobična vijest. Tijekom poroda moguće je dobiti gutljaj vode, navlažiti usnice.

Jako je dobro što po porodu bebu odmah stavljaju na mamin trbuh. Druga dobra stvar pričekaju pa onda tek režu pupkovinu. Zatim utople bebu i daju je na prvi podoj odmah po porodu. Pa zar to nije predobro!?! I babica se trudi da ti pomogne oko dojenja ako imaš bilokakvih problema. Tek onda se beba pere, mjeri, mama šiva (ako je potrebno). I to je novost u našoj bolnici... babica radi masažu međice kako ne bi pukla i kako beba ne bi prebrzo naletila glavicom. To smanjuje broj rezanja i prirodnog pucanja međice.

Vizualno gledajući upoznala sam sve prostorije u kojima bih se mogla nać. To mi smanjuje onaj strah od novog... stvarno neću imati prepad od bolnice , rađaone, stola, CTG-a i ostalih stvari, jer žena u bolovima nevjerojatno kako može reagirati na novo i neviđeno...

Tako sam prošla kroz taj prostor zadovoljna, i potom bila na predavanju šefa odjela, saznala korisne informacije i shvatila da doista je taj porod napor i velika stvar, ali samo jedan dan u životu! Ne treba raditi toliku farsu oko jednog dana, odnosno par sati.

Na zadnjem pregledu doktor mi je dozvolio da odem na svadbu. Čak smijem i plesat. Pa sam plesala, zabavljala se, ali ne i pretjerivala. Žao mi je samo što sam dosta pojela, a hrana je bila premasna... nimalo na čast i slavu poznatog restorana... Izdržala sam do tri. Dalje više nije išlo. I nije bilo potrebe. Bilo mi je lijepo i zabavno... baš iznenađujuće! Sutradan mi je bilo cijeli dan muka. Prespavala sam pola dana... zato jutros u 4 nisam više mogla spavati! Eto čari neporspavane noći! Ipak, vrijedilo je!

- 08:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 19.06.2009.

Post iz dosade, 33W+5D

Eto mene malo u Zagrebu... tu naime imam adsl... inače samo dail-up pa radje niti ne idem na net. Upravo, nakon što sam (uz pomoć šogorice jučer) jučer i danas pospremila stan od poda do stropa (osim prozora... stvarno više ne mogu!) i ispeglala 1/2 veša od one hrpetitine veša koja se nahrpila, zaželjela sam se društva. Obično u takvim trenutcima nitko se ne javlje, nitko nemože, nikoga nema... Tako je meni sada... pa rekoh da ovdje malo pišem budući da sam ionako zapostvila pisanje bloga.

Jučer je bio pregled. U principu sve je o.k s obzirom da sam u 33/34. tjednu trudnoće. Još bi se moralo izdržati barem 3 tjedna, a to vjerujem da hoću. Uloživ mi je cerviks za vršak prsta. Reklo bi se malo sam otvorena, ali tako je već dva mjeseca... znači sve je to normalno. sad se samo moram pobrinuti za moguće bakterije kojih možda nisam ni svjesna, koje žive u rodnici a bebi mogu naštetiti.

Što se kilaže tiče jučer vaga pokazala da sam dobila u ovoj trudnoći 11 kg. Nije puno. Zadovoljna sam. Prekjučer me zeznula tuđa vaga i pokazala +13kg, a doktor mi je preporučio da s obzirom na konstituciju nastojim ne prijeći 13 kg dobitka! Eto što ti znači vagat se uvijek na istoj vagi!

Bitnije je da je malena porpuno u redu. Nosim je jako nisko, glavu je gurnula u zdjelicu i ajde barem po pitanju okretanja neću imat razmišljenje i brigu. Sva mi je živa. Svako malo se gura ili me lupa... koji put kao da hoće izać kroz pupak van! Napinje kožu do nevjerojatnih razmjera! Jeste li znali da i ovako maleni i kao nerazvijeni se igraju? Gurne šaku, ja njoj pogurnem šaku, ona povuče, pa opet gurne... koji put kad ne kužim igru me tak jako gura da mislim da će mi puknut koža. Fascinantno. I nije više jako malena. Ima 2300 g i dobro napreduje.

Vrućina me ubija. Inače lako trpim visoku temp, ali sad u trudnoći, užasno se "topim". I ne mogu spavati koliko mi je vruće... A sve je to valjda priprema za besane noći... Dobro bi mi došlo bacit se u kakvu vodu, malo zaplivat, ali trudnicama bazeni su nepreporučljivi, more je meni zabranjeno (ipak nisko nosim i malo sam otvorena), a rijeka (no mora biti čista!) mi je još mrzla - problem sa svim brzim čistim rijekama... tako da - tuš moj dragi...

Još je jedno zlo... zlo kad nema vode... a da nestane vode u području gdje su večinom vikendive baš za velikih vrućina baš i nije neko čudo... problem je kad i alternatva crkne. Tako je nama bilo... crkao je hidrofor, a vodovod na tri dana "zatvorio" vodu... srećom nešto dalje su imali vode, pa smo išli tuširat se kod bake, no... ne moram vam pričat koja je to neugoda bila! sad je sve o.k. Vode ima, a kad nema hidrofor uglavnom radi... nek tako potraje...

Za jedan post iz dosade je dosta... lijepo vas pozdravljam!

- 18:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 09.06.2009.

Ponešto o trudničkom tečaju, 32W+2D

Neću držati lekcije o trudničkom tečaju, nema mi to smisla. Samo u googlajte i svašta ćete o tome naći. Jednostavno ću vam se samo malo pohvaliti.... zubo

Krenuli smo. Nazvala sam broj koji sam dobila od jedne drage forumašice uz preporuku. Prvo me šokiralo kako kasnimo a ja još dva mjeseca i tjedan dana do poroda. eek Ona taman je na početku vježbi (već je odmakao 5-ti sat) tako da ćemo taman upasti. Pitam što s teorijom, nadoknadit će nam zasebno budući da je tek u ljeti nova grupa, koja pitanje da li će uopće biti... rolleyes

Tako upućeni došli smo H. i ja na tečaj. Prvotno šokirani što budućih očeva uopće nema! eek Nekako je izdržao taj sat da ne zaspi, a onda smo se dogovorili da dok ne mora neće dolaziti, budući da jedino što je profitirao je sat vremena odmora... na one koje je obavezan doć bude prisustvovao. thumbup

Učile smo vježbe disanja za određena razdoblja trudova, pa zatim par vježbi. U par sati bez problema sam pohvatala grupu i dapače, popisala vježbe za kralježnicu. Razgovarajući s mojom "trenericom" došle smo do zaključka da većinu vježbi ne bih smjela raditi i da se moj gin s razlogom brine o mojoj trudnoći. Ima razloga zašto ne smijem vježbati. Ipak, trbušni ples bi mi mogao pomoći pred sam porod (to me oduševilo)! No do tada - ne! Zadnji puta na treningu sam shvatila kako mi je onaj strah od poroda u potpunosti nestao. Stvarno me više nije strah jer znam da to moje tijelo može. Znam kako će to biti, i što je najbitnije, znam kako ću sama sebi pomoći.

Moj H mi je splašen. Eto, ta grdosija čvrsta ko stijena, ne boji se ničega... osim poroda. Osim moje boli. Boji se mene vidjeti u patnji. Što dalje odmiče trudnički tečaj to je i on više upućen. Naime, dogovorili smo se da ću mu sve prepričavat jer mi je jako bitno da shvati sve i popamti kako bi mi na porodu mogao pomoći. Otkako je taj dogovor manje se boji. Dapače, sad je već odgovor na pitanje hoće li bit na porodu : "Vjerojatno da!" nakon dosadašnjeg "Vidjet ćemo!" meni je ovo velik uspjeh. cerek Da budem iskrena, sada me više nije strah niti sama proć kroz to iako bih jako voljela imat uz sebe moju najveću potporu, ali ako misli da ne može, neću ga siliti. Priznajem, u početku jesam, ali sad smatram da to on mora odlučiti jer mene više nije strah.

Sada se moram spremiti i gibam na novi sat tečaja. Veseli me. Ponovno imam treninge, obvezu, kao prije trbušni. Ponovno imam svoj babinjak! Ponekad tako male stavri tako puno znače! smijeh