HRVATSKI PROSTOR NADE
OBNOVIMO HRVATSKU
HRVATSKI PROSTOR NADE
Mladen Schwartz
PREAMBULA. Da se „Večernji list“, dva desetljeća nakon obnove hrvatske države, osjetio ponukanim u paničnoj SOS-poruci zavapiti za formulacijom nacionalne vizije (cilj) i strategije (sredstvo), te uspostavom „konsenzusa“ (nacionalno jedinstvo oko ciljeva i sredstava), zorno svjedoči o bespućima na kojima smo se našli, i kojima su, umjesto eufemističke „krize“, primjerena imena tek „katastrofa“ i „propast“. Uzroci ovoga neslavnog stanja mogu se, za sadašnju prigodu, samo naznačiti: mediokritetska demokratska rutina lišena imalo stvaralačkih poriva; posvemašnja marginalizacija i kriminalizacija uistinu spasonosnih elita; susljedno jačanje ropskoga mentaliteta u hrvatskom narodu, sa svim pripadajućim mu učincima: pesimizam i apatija, pasivizam, defetizam, indiferentizam; grizodušje, malodušje, praznodušje; srljanje u nova nadnacionalna samoiščeznuća, u ralje novih i najnovijih gospodara...
SVE NOVO! Da bi u Hrvatskoj išta uopće krenulo nabolje, materijalno i moralno, duhovno i gospodarski, potrebne su dubinske političke promjene. Potrebno je odvažiti se na razbijanje sakrosanktnog političkog okvira, predstavljenog u vladavini sterilnog parlamentarizma i začaranog kruga partitokracije, u ubogom životarenju od izbora do izbora, praćenom lažnim obećanjima uvijek istih, te ispraznim nadama nepopravljivo naivnih i, napokon, sve dubljim propadanjem u Ništa. Osloboditi se toga usuda znači odvažno podvući crtu, prestati s mikropolitičkim zahvatima, s promatranjem iz žablje perspektive, s kozmetičkim popravcima i pretakanjem iz šupljeg u prazno. Potrebna nam je nacionalna revolucija, potrebne su revolucionarne promjene, sveobuhvatne fundamentalne reforme, mora zaživjeti sve Novo! Takvom rezu, dakako, nisu dorasli olinjali i potrošeni politikanti današnje samoreciklirajuće nomenklature.
PRIJE SVEGA: DRŽAVA. Većina prijedloga za izlazak iz sadašnjega stanja polazi od gospodarstva. Ali politika ima i mora imati primat nad gospodarstvom; ona uostalom i određuje vladajući gospodarski model. Politike pak nema bez države; a koliko se god nama činilo da imamo državu, dok o Hrvatskoj odlučuju stranci, gospodari, unutarnji i vanjski neprijatelj, dok je hrvatsko pravosuđe u Haagu, zakonodavstvo u Brusselu i Strassburgu, a izvršna vlast posvuda diljem globusa, dok je hrvatsko etničko i povijesno tlo prepolovljeno, dok su nacionalna dobra rasprodana, granice se otvaraju bjelosvjetskim uljezima i stranim narodima i rasama, a ostatci ostataka suverene državnosti tek što nisu dokraja potonuli u EU – o državi ne može biti niti govora.
SPASONOSNE SNAGE. U njih posve sigurno ne spadaju kompromitirani političari iz zadnja dva desetljeća, bez obzira na stranačku pripadnost. Spas se ne može očekivati od „mladeži“, ali ni „stareži“: potrebni su nam svima mladenačka svježina i polet, kao i zrela mudrost i znanje. No znanje nije dostatno: država „znanja“ skončava iseljavanjem „znalaca“ u zemlje u kojima ih se više cijeni te u kojima bolje mogu razvijati svoje sposobnosti. Osobito je nepromišljena doskočica o vladavini „stručnjaka“. Stručnjaci su svih profila svakako dobrodošli kao pripomoć zdravoj politici, ali državom moraju vladati stručnjaci druge vrste, muževi politike, nacionalističko-državotvorne elite, samozatajne i asketske, stegovne i poštene, čije napore potiče i usuglašava markantni, karizmatski, tek narodu, Bogu i povijesti odgovorni narodni vođa. Takve je teško iznjedriti na „slobodnim i poštenim“ demokratskim izborima. Zato se spasonosne elite u prvoj fazi moraju pozvati na mandat Neba i uspostaviti izvanrednim stanjem vladu nacionalnog spasa (zdravlja, sigurnosti...), prepuštajući narodu da im strogo i pravedno sudi tek nakon što su se predstavile svojim djelima. Da bi narodne elite mogle djelovati spasonosno, potrebne su im velike ovlasti, neometane stalnim izbornim prekidima političkog kontinuiteta te zanovijetanjima i ucjenama koalicijskih partnera, oporbe i izmanipulirane „javnosti“. Potreban im je i dostatno dugotrajan mandat, koji bi u našim uvjetima morao iznositi barem 10 godina.
GOSPODARSKI PREPOROD. Država se ne smije sramiti „miješanja“ u gospodarsko, kao niti u druga područja. Gospodarska je kriza tek izvedenica one duhovno-ćudoredne i nacionalno-političke. Gospodarstvo ne će ozdraviti bez dubinskih zahvata. Uz politički primat, ono se mora potpuno preustrojiti na načelima općenarodne solidarnosti, razmjerne autarkije, oživljavanja proizvodnje i poticanja izvoza umjesto sada dominantne trgovine i uvoza. Narodno gospodarstvo mora služiti narodu, a ne lihvarima, tajkunima i profiterima. Pod okriljem države mora se uspostaviti harmonična sinergija rada i kapitala. Rasprodana se narodna dobra moraju nacionalizirati, a poljodjelstvo sustavno obnoviti na ekološkim temeljima (to predpostavlja postupnu revitalizaciju sela i seljačkog stališa). Tek jaka država bit će kadra, strogim zakonima i djelotvornim pravosuđem, stati na put svim oblicima gospodarskog kriminala, na koje brbljivi parlamentarizam sa svojim medijima ne može reagirati doli nemoćnim, plačnim zapomaganjem.
POLITIČKA OBNOVA. Hrvatska obnova ne može ostati na planu gospodarstva. Hrvatsku naciju valja homogenizirati, osloboditi ju suvišnih i štetnih podjela svake vrste. Potrebno je, prema mogućnostima, postupno prionuti i zaokruživanju hrvatskoga nacionalnog prostora, etničkog, povijesnog i geopolitičkog, jer je nedopustivo da hrvatske granice ostanu rezultat povijesnih presizanja i otimačine naših neprijatelja. Hrvatska mora uspostaviti i suverenitet nad vlastitom poviješću, da o njoj prestanu odlučivati i procjenjivati ju stranci i neprijatelji, sukladno svojim protuhrvatskim probitcima. Hrvatska se mora osloboditi pomodnog utopijskog pacifizma, mora za vlastite potrebe obnoviti svoju poniženu i uništenu vojsku, i mora prestati u neslavnoj hrvatskoj tradiciji slati topovsko meso u tuđe, recimo američke ratove, nepotrebno time kvareći i odnose s velikim islamsko-arapskim svijetom. Hrvatska vojska nema što tražiti u postrojbama Nato-pakta kao produžene ruke američkog imperijalizma. Hrvatska vanjska politika mora biti neutralna, oslonjena na bilateralne odnose sa što većim brojem država, i mora se odreći ulaska u Europsku Uniju, jer dok god ova ostane tehnobirokratska mašinerija za uništavanje zbiljskih naroda, velikih i malih, članstvo u njoj pogotovu za, na žalost malu, Hrvatsku, koja u njoj ne će brojiti ništa osim što će biti adresa za primanje ultimativnih zapovijedi, ravno je nacionalnom samoubojstvu. Unutarnja sigurnost mora se graditi na strogim i pravednim zakonima, ponovnom uvođenju smrtne kazne za najteže zločine, brzim i učinkovitim pravosuđem, povratkom redarstva na ulice hrvatskih gradova, na kojima ljudski život danas vrijedi manje od lule duhana. Obitelj valja obnoviti, odgoj novih naraštaja izvući iz zaborava, i kada sve zaživi, doći će čas i za spontanu demografsku obnovu, bez koje su sva rješenja bespredmetna.
DUHOVNO OZDRAVLJENJE. Nova država mora svome narodu vratiti samopouzdanje, čast, ponos i dostojanstvo. Svojom snagom, djelotvornošću i autoritetom nova će država morati i moći poraditi na postupnom razgrađivanju ropskog nacionalnog karaktera koji se uvriježio u hrvatskoj narodnoj duši. Morat će stvoriti preduvjete za procvat nove, velike kulture, te za uklanjanje ogavnih naslaga hedonizma, bordelizacije, dekadencije. Pogibelj je golema, no gdje prebiva pogibelj, tamo raste i ono spasonosno (Hölderlin, Heidegger), a kineski ideogram wei-ji, kojim se označava kriza, sadrži dva sastojka: „pogibelj“ i „prigodu“ (izgled za nadvladavanje krize). Činimo što nam je ljudski moguće, a ostalo prepustimo Božjoj svemoći, koja se ne će oglušiti ako iskreno djelujemo pod njezinim okriljem i u dosluhu s njom. Ne zdvajajmo, dakle, ali doista, zadnji je čas!
Na grobu Ante Paradžika
Autohtona - Hrvatska stranka prava, Hrvatska čista stranka prava i Hrvatska stranka prava danas su položili vijence i zapalili svijeće na grobu ubijenog dopredsjednika HSP-a Ante Paradžika . Progodnim govorima pravašima su se obratili Dražen Keleminec, Josip Miljak i Danijel Srb.
Odrzana misa za Blaza Kraljevica i promocija knjige u Sindelfingenu
Dana 20.09. odrzana je promocija knjige "Hrvatska knjiga opstanka", autora Marka Franciskovica, u prostorijama HKM Sindelfingen, u organizaciji A-HSP za Njemacku. Nakon odrzane mise za bojovnika HOS-a, pokojnog Blaza Kraljevica, u svojem nastupu pred hrvatskom dijasporom, Marko Franciskovic stavio je naglasak na izuzetan znacaj sadasnjeg povijesnog momenta za opstanak Hrvata kao naroda i Hrvatske kao drzave. "Nalazimo se u kriticnoj fazi kada je krajnji moment da se ucine radikalni zahvati u hrvatskom politicko-drzavnickom djelovanju jer je dosadasnja politika stvorila ovo pogibeljno stanje. Nema mjesta mlakim i neodlucnim potezima, nema mjesta politici sluganstva i ponizavanja." rekao je Franciskovic. Takodjer je stavio naglasak na to da se vec jednom odreknemo politike ulaska Hrvatske u EU jer, po Franciskovicu, EU je nespojiva sa hrvatskim nacionalnim interesima buduci je dio sireg koncepta globalizacije i terora kapital-interesa u kojemu nema mjesta razlicitim nacijama sa svojim duhovnim i rasnim identitetom - cilj globalizacije je sve ponistiti i u multi-kulti loncu vladati svima kao svojim robljem u sluzbi bezboznog konzumerizma i potrosackog mentaliteta. Sloboda je ono sto donosi bogatstvo, a u sferi drzavnistva sloboda je drzavni suverenitet, drzavna nezavisnost, a koncept EU-a i svih ostalih globalistickih integracija izricito ponistavaju nacionalnu suvverenost za racun globalnih struktura moci, buduce svjetske nad-vlade i tzv. Novog svjetskog poretka. Franciskovic je rekao da nam Dubrovnik moze biti primjer i dokaz kako nije bitna velicina i brojnost nego oslonac na vlastite snage i vlastitu pamet jer: "Dubrovnik nije bio slobodan zato sto je bio bogat, nego je bio bogat zato sto je bio slobodan." te se samo tako moze prosperitati i cak postati svjetskom silom - kao sto je Dubrovnik svojedobno i bio.
Posebno se obratio prisutnoj dijaspori buduci da Marko Franciskovic vidi rijesenje hrvatskog problema demografske katastrofe i potrebe za radnom snagom u tome da drzava Hrvatska svojim promisljenim djelovanjem povrati sto je moguce vise Hrvata natrag u zemlju svojih oceva i djedova. "Ne zanima me novac iz dijaspore. Hrvatskoj novac sam po sebi ne rijesava nista. Nama su potrebni ljudi, posebice mladi u naponu snage i produktivnosti te ne trebaju znati ni slova hrvatskog da bi dosli i mogli stvarati nove vrijednosti za Hrvatsku umjesto da izgradjuju tudjinu. Sve je pitanje politicke volje i sposobnosti da se ostvare zacrtani ciljevi. Nema bezizlaznih situacija, uvijek postoji rijesenje. Ne smijemo podleci malodusnosti, apatiji i kapitulanstvu. Moramo biti hrabri i odlucni jer povijest priznaje i daje za pravo samo takvoj orijentaciji." izgovorio je Franciskovic i izazvao odusevljenje prisutnih ljudi.
Predsjednik A-HSP-a za Njemacku Sime Tolic i povjerenik HCSP-a za Stuttgart odlucili su podrzati kandidaturu Marka Franciskovica za novog predsjednika RH.
Hrvatsku knjigu opstanka mozete naruciti na marko.franciskovic@zg.t-com.hr Cijena knjige je 150, 00 kuna + postarina.
O promociji knjige je pisao i Vecernji list za Njemacku
Hrvatskoj nije potreban novac nego ljudski iseljenicki kapital
KNJIGE MLADENA SCHWARTZA
KNJIGE MLADENA SCHWARTZA – OPIS
PROTOKOLI, ŽIDOVI I ADOLF HITLER: Pljuska u lice judeokraciji. Zabranjeno na Sajmu knjiga u Frankfurtu a. M. 2000. Komentar Protokola sionskih mudraca te Hitlerova odnosa spram Židova; procjena Hitlera, židovske uloge, Nove Desnice kao alternative.
HRVATSKA NAKON TUĐMANA: Mein Kampf hrvatskoga Haidera. Temeljita prosudba Tuđmanove uloge te Hrvatske pod njegovom vladavinom. Posttuđmanovska politika, neprijateljsko rovarenje, specijalni rat. O naciji, državnom udaru, desnici, demokraciji, Srbima.
ŠTO JE TO - DESNICA?: Nezaobilazivi priručnik za desne i lijeve. Gluposti i laži o desnici, napadaji na nju. Što doista jest desnica? Hrvatska desnica. Ekstremna i umjerena desnica. Desnica i ljevica. Bijeda antifašizma.
LAŽ, ZLOČIN I SMRT DEMOKRACIJE: Smrtna presuda političkoj bijedi današnjice. Mane parlamentarne, liberalne demokracije iznešene u 101 točki. Demokracija je zapravo protunarodna oligarhija koja se istrošila, i mora ustupiti mjesto elitističko-autoritarnom poretku, jedinom kadrom ostvariti narodni interes i potrebe.
NOVI PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA ZA XXI STOLJEĆE: Nastavak glasovite knjige stoljeća. Mudraci se nakon 100 godina ponovno sastaju kako bi razmotrili što im je uspjelo, što još nije, te na čemu upravo rade. Knjiga je zapravo kritični pregled svih područja našega svijeta i vremena.
SCHWARTZ O STARČEVIĆU: Nepoznati Starčević. Desna interpretacija Starčevićeva djela, s naglaskom na njegovu kritiku srpstva i židovstva te protudemokratsku dimenziju u njegovim nazorima. Knjiga, uz ostalo, sadrži i Schwartzov Razgovor sa Starčevićem, Mali starčevićanski rječnik, te Schwartzovo Otvoreno pismo hrvatskom narodu.
BLEIBURG I HAAG: Povijest se ponavlja. O uzrocima i posljedicama, žrtvama i krivcima Bleiburške katastrofe. Je li se Bleiburg mogao izbjeći? Nastavak Bleiburga u Republici Hrvatskoj. Neprijatelj o Bleiburgu. Bleiburg i Jasenovac. Bleiburg i Haag. Kako propadaju hrvatske države. Osvetnici Bleiburga. Filozofija Bleiburga.
Naručbe na:
Ankica Lučić
( & Fax: RH-Zgb.-3700-169
mschwartz@inet.hr
UDŽBENIK DESNICE
Lažni pravaši
Ruža Tomašić prikriva naredbodavce ubojstva Ante Paradžika
A-HSP osuđuje osnivanje nove pravaške stranke u Hrvatskoj koju pokreću Ruža Tomašić i Pero Kovačević. Osnivanje nove pravaške stranke je dodatno razbijanje , a ne spašavanje. Također osuđujemo izjavu Ruže Tomašić na HTV-u, koju je dala 11. rujna iz Županje, da će se sve pravaške stranke ukinuti i pristupiti u njezinu. A-HSP ne smatra Peru Kovačevića pravašem, a Ruža Tomašić prvo mora progovoriti tko je ubio dopredsjednika HSP-a Antu Paradžika pa neka se onda poziva na poštenje i pravaštvo. Pozivamo pravaše da ne nasjedaju na njihovu igru, jer iza njih netko stoji, za koje samo oni znaju, a mi sumljamo.
Autohtona – Hrvatska stranka prava
Glavni stožer, predsjednik, Davor Vuić dipl.ing.sig.
Promocija knjige "Hrvatska knjiga opstanka" i misa za Blaža Kraljevića u Sindelfingenu
Nakon sto smo imali čast ugostiti predsjednika A-HSP-a Dražena Keleminca i pisca Emil Čića, sa ponosam objavljujemo da nam dolazi i Marko Francišković na promociju knjige "Hrvatska knjiga opstanka" koja će se 20. 09. 2009 odrzati u prostorijama "HKM" Sindelfingen, Bleichmühle Str. 11, sa početkom u 14.30 sati.
Istog dana u Sindelfingenu će se u crkvi sv. Trojstva u 13.00 sati održati misa za Blaža Kraljevića i bojovnike HOS-a. Za misu je dopredsjednik njemačkog A-HSP-a David Jambrak zamolio fra Marinka Vukmana koji je nam to odobrio i jos nam prepustio prostorije za promociju knjige, zato mu nemozemo dovoljo zahvaliti, pogotovo kada nam fra Nediljko Brečić već treći put nije htjeo dati prostorije "HKM"-a u Stuttgartu iako je u međuvremenu tamo ugostio HDZ i Miroslava Tuđmana.
Ruža Tomašić radi za HDZ
Autohtona - Hrvatske stranke prava ( prije HP-HPP ) od svog osnivanja 2003. godine radi na okupljanju pravaša. Od 2003. godine traje naš mukotrpan posao na čelu sa našim predsjednikom Draženom Kelemincem. Pravaš i član HOS-a sam od samih početaka. Zašto to naglašavam ? U HSP 2003. god dolaze mnogi karijeristi pa tako i Pero Ćorić i Pero Kovačević. Ružu Tomašić se ja ne sjećam i nije od prvih dana bila u HSP-u.Sada ono što smo mi pokrenuli 2003. godine oni pokreću u 2009. Čak idu i u osnivanje nove pravaške stranke. Kome to ide u prilog ako ne HDZ -u. Naša stranka Autohtona - Hrvatska stranka prava na mnoge načine suprostavljala se politici Ante Đapića i jedini medij koji nas nije pratio bila je upravo Hrvatska televizija. Hrvatskoj televiziji i HDZ-u odgovarao je Anto Đapić kao predsjednik HSP-a i zbog toga su ga svih ovih godina štitili. Naša stranka prosvjedovala je prema Hrvatskoj televiziji zbog cenzure, a odgovor je uvijek bio isti "niste parlamentarni". Sjećam se da je 1993. godine Hrvatska televizija bila logistička podrška Anti Đapiću u svrgavanju Dobroslava Parage s mjesta predsjednika HSP-a. Zašto ? U to vrijeme, HDZ -u je odgovarao Anto Đapić , a smetao Dobroslav Paraga. Te godine ,a i sada Hrvatska demokratska zajednica kontrolira Hrvatsku televiziju. Hrvatska demokratska zajednica danas odbacuje Antu Đapića i na silu pokušava ( uz podršku Hrvatske televizije ) postaviti Ružu Tomašić. Nakon svake tiskovne konferencije Ruža Tomašić na Hrvatskoj televiziji dobiva najudarnije termine. Po pravilima Hrvatske televizije i Ruža Tomašić nije parlamentarna kao i naša stranka ( čak i nema stranku ) pa po tome nije mogla dobiti toliku pozornost. Mi takav tretman na Hrvatskoj televiziji nikad nismo imali, a ona ima "zna se " pravu logističku podršku. Netko će reći da ovim tekstom branim Antu Đapića. To moja namjera nije, već želim otvoriti oči pravašima koji su izgubljeni. Kada na internetu otvorim stranicu " IZBORI 2009 " i otvorim Općina Smokvica vidim jedno iznenađenje. Ruža Tomašić postala je donačelnica, baš koje slučajnosti, preko koalicije s HDZ-om. Upoznat sam da je Peri Ćoriću sponzor i zaštitnik upravo HDZ u Vukovarskoj - srijemskoj županiji i to uz 10.000 kuna plaće. Pero Kovačević je pak na platnom spisku SDP-a i Milana Bandića pa što zaključiti. Ruža Tomašić i Pero Ćorić ruše Đapića na tezi da je HDZ-ov čovjek, a tvrdim da su i oni. Tvrdim da iza Ruže Tomašić i Pere Ćorića stoji HDZ , a ne poštene namjere. Pozivam pravaše da ne nasjedaju lažnim pravašima ( koji su to postali prije nekoliko godina) već da vjeruju nama koji smo pravaši od 1991. godine.Pozivam sve razočarane pravaše da pristupe u Autohtonu - Hrvatsku stranku prava koja je vođena naukom dr. Ante Starčevića i koja se već dokazala. Također, pozivam lažne pravaše ( karijeriste ) koji gledaju samo svoje interese da zaobilaze Autohtonu - Hrvatsku stranku prava.
Bog i Hrvati !
Za dom spremni !
dopredsjednik A-HSP-a
Luka Bitunjac
Dr. Tomislav Sunić o političkoj korektnosti
VRIJEME DESNICE
ULTIMATUM! br. 1 = studeni 2000
Velika se pogibao nadvila nad narod Hrvata i nad njegovu, iznimnim političkim umijećem i morem ratničke krvi ponovno izvojštenu, samostalnu i slobodnu, suverenu i nezavisnu Državu Hrvatsku. Goleme smo žrtve podnijeli ovih deset godina, pregoleme, a da bismo šutke pristali na demontažu Hrvatske te njezinu moralnu i materijalnu rasprodaju strancima, kako su je poduzeli sadašnji, narodnom voljom i kobnim neprorazumom na vlast dospjeli šarlatani i diletanti, kojima Hrvatska nikada nije bila na srcu.
Vlast s kojom smo suočeni ne može, ne zna i ne želi voditi politiku tako da njome poluči nacionalni probitak. Upozoravali smo pravodobno, ali nas nitko nije slušao: ta vlast nije se dala izabrati da bi pomogla svojemu narodu. Nju su instalirali kako bi pospješila njegov nepovratni put u propast. Još dok su bili u oporbi, današnji su vlastodršci obećavali kako će, preuzmu li državno kormilo, povesti američku politiku. To je jedino među nebrojenim predizbornim obećanjima koje su bezostatno održali. A voditi američku politiku u Hrvatskoj, to znači opsjenama i obmanama izvarati hrvatski puk, kako bi on pristao da opet netko drugi kroji njegov usud.
I tako, dok se još nismo kako valja oslobodili ni jugoslavenskog ropstva, već nam se sprema nova formula hrvatske samozatajnosti i povijesne kapitulacije: "eurointegracije", "pakt o stabilnosti", napokon, "zapadni Balkan" - dojučerašnja polemička konstrukcija i ružan san dan za danom postaje čvrstom i zastrašujućom zbiljom. Srbi se masovno vraćaju, svoje Bosne i Hercegovine dobili nismo, a neprijateljsko nam inozemstvo, uz oslon na domaće izdajice-petokolonaše, zahuktalo kroji novi okvir za nestajanje s lica Zemlje. Ovo što dobismo, to je sve drugo, to je i srpska, i židovska, i udbaška, i američka, sve, samo ne država hrvatskog naroda.
Do koje je mjere narančasta Trećejanuarska diktatura već načela ionako nepotpuni suverenitet obnovljene hrvatske države, pokazuje nam okolnost da ova više nema vlastita resora vanjskih poslova. Prema "načelu uzajamnosti", što ga je upravo proglasio ministar Picula, svi će se hrvatski vanjskopolitički pothvati i odluke "usuglašavati" s Amerikom, Francuskom te inim državama protuhrvatskoga bloka.
Dovedeni smo, dakle, do točke na kojoj i mi, oduvijek najžešći i najdosljedniji protivnici jugoslavenske laži i zločina, moramo nevoljko ustvrditi kako je i prokleta masonska tvorevina, tamnica hrvatskog naroda, u nečemu za nas predstavljala manje zlo. U njoj su svi domovinski Hrvati bili građani jedne države, i u njoj su oni bili izrabljivani samo od Srbije.
Ali su se dojučerašnji jugoslavenski psi-čuvari i sami spretno prilagodili novoj metodologiji nijekanja hrvatskog opstanka. Od ortodoksnih marksista-lenjinista postali su fanatičnim pristašama liberalno-demokratskog parlamentarizma i kapitalističkog ljudožderja: jer, danas se samo u tim znacima dade destruirati hrvatska samostojnost. Na istoj su se dakle valnoj duljini s bjelosvjetskim judeo-masonskim kozmopolitskim globomanima našli svi oni, koji su dojučer ništili Hrvatsku na način titovske jugopartizanije, kako bi je danas zatirali ljudskim pravima, neovisnim medijima i nevladinim udrugama. Uime zapadnjačke civilizacije tako se izrađuje program nacionalnoga samoubojstva.
U Hrvatskoj danas, unatoč opširnom popisu od stotinjak registriranih političkih stranaka, postoje zapravo samo dvije partije. Jedna je hrvatska, - druga je jugoslavenska, veliko- ili malosrpska, titovska, partizanska, komunistička, socijalistička, liberalna, demokratska, masonska, židovska, autonomaška, talijanaška, istrijanska i dalmatinska, intelektualna, kulturna i nekulturna, udbaška i cijaška i orjunaška, feministička i homoseksualna, avnojska i zavnoška, internacionalistička i kozmopolitska, crvena i zelena i žuta i marsijanska, i svakakva, samo ne hrvatska.
Gdje je pogibelj, tamo raste i ono spasonosno, ali to spasonosno mora artikulirati neka politička snaga spasa. Danas Hrvatskoj ne treba vlade nacionalnog spasa koja bi bila sastavljena od silnica aktualne katastrofe. Svojom krivnjom i stjecajem nepovoljnih okolnosti, pritisaka i manipulacija, propao je Tuđmanov pokret HDZ. Vladajuće Šestorke pale su na svim ispitima. Ostaje nam samo još ono treće, Treći put, ali to nije treći put soc-demokrata i soc-liberala. To je Treći put onoga radikalno novog, novog početka, novih ideja a starih ideala, velikih, smionih, suverenih vizija i zahvata umjesto mjestimičnih i opreznih kozmetičkih promjena. Put je to politike koja traži široke ovlasti i dostatno dugotrajni mandat, eda bi se u njemu polučilo potrebne promjene, put jake države i vojske, strogih kazni za zločine i narodnoga preodgoja, put časti, ponosa i dostojanstva.
Tim putom danas je u stanju povesti hrvatski narod samo nacionalna desnica, muževna politika rizika i žrtve, a nipošto beskrvni, kolebljivi, samozatajni centrumaši, politikantski pajaci i karikature kakve se upravo kao nikada roje i kote diljem Domovine. Oni nam govore kako je danas najopasnije izići na ulice, jer bi mogući nasilni sukob pružio izliku Americi da nam nametne protektorat. Ali protektorat već imamo! Ako šutimo, on će biti još potpuniji. Savjetuju nam dakle mlakonje i umjerenjačine, da šutke pristanemo na protektorat, kako ne bismo postali protektoratom.
Nu gordijski se uzao mačem razrješuje! Zato govorimo o vremenu desnice. Posvuda u Europi jačaju desna strujanja, koja se odlučno odupiru bezumnom srljanju u multikulturalni globalni totalitarni pakao. Treba nam se priključiti toj sudbonosnoj borbi naših dana. Treba nam nemilosrdno, korjenito, skrajnjim naporom raskinuti s onim što nas vuče u jugoslavensku prošlost i euroslavensku propast. Treba nam volje za odluku. Za odluku da prestanemo biti pokorno i poslušno roblje, koje svaki poriv za oslobođenjem svojim gospodarima sâmo denuncira kao provokaciju i izdaju. Takvu odluku može donijeti samo ona sila radi čije je mobilizacije pokrenuta Nova Hrvatska Desnica, i u čije ime sada progovara ovaj novi mjesečnik, - ULTIMATUM!
Mladen Schwartz
http://www.ultimatum.20m.com/6_ultimatum6/6_ndk1.htm
