VRIJEME DESNICE
ULTIMATUM! br. 1 = studeni 2000
Velika se pogibao nadvila nad narod Hrvata i nad njegovu, iznimnim političkim umijećem i morem ratničke krvi ponovno izvojštenu, samostalnu i slobodnu, suverenu i nezavisnu Državu Hrvatsku. Goleme smo žrtve podnijeli ovih deset godina, pregoleme, a da bismo šutke pristali na demontažu Hrvatske te njezinu moralnu i materijalnu rasprodaju strancima, kako su je poduzeli sadašnji, narodnom voljom i kobnim neprorazumom na vlast dospjeli šarlatani i diletanti, kojima Hrvatska nikada nije bila na srcu.
Vlast s kojom smo suočeni ne može, ne zna i ne želi voditi politiku tako da njome poluči nacionalni probitak. Upozoravali smo pravodobno, ali nas nitko nije slušao: ta vlast nije se dala izabrati da bi pomogla svojemu narodu. Nju su instalirali kako bi pospješila njegov nepovratni put u propast. Još dok su bili u oporbi, današnji su vlastodršci obećavali kako će, preuzmu li državno kormilo, povesti američku politiku. To je jedino među nebrojenim predizbornim obećanjima koje su bezostatno održali. A voditi američku politiku u Hrvatskoj, to znači opsjenama i obmanama izvarati hrvatski puk, kako bi on pristao da opet netko drugi kroji njegov usud.
I tako, dok se još nismo kako valja oslobodili ni jugoslavenskog ropstva, već nam se sprema nova formula hrvatske samozatajnosti i povijesne kapitulacije: "eurointegracije", "pakt o stabilnosti", napokon, "zapadni Balkan" - dojučerašnja polemička konstrukcija i ružan san dan za danom postaje čvrstom i zastrašujućom zbiljom. Srbi se masovno vraćaju, svoje Bosne i Hercegovine dobili nismo, a neprijateljsko nam inozemstvo, uz oslon na domaće izdajice-petokolonaše, zahuktalo kroji novi okvir za nestajanje s lica Zemlje. Ovo što dobismo, to je sve drugo, to je i srpska, i židovska, i udbaška, i američka, sve, samo ne država hrvatskog naroda.
Do koje je mjere narančasta Trećejanuarska diktatura već načela ionako nepotpuni suverenitet obnovljene hrvatske države, pokazuje nam okolnost da ova više nema vlastita resora vanjskih poslova. Prema "načelu uzajamnosti", što ga je upravo proglasio ministar Picula, svi će se hrvatski vanjskopolitički pothvati i odluke "usuglašavati" s Amerikom, Francuskom te inim državama protuhrvatskoga bloka.
Dovedeni smo, dakle, do točke na kojoj i mi, oduvijek najžešći i najdosljedniji protivnici jugoslavenske laži i zločina, moramo nevoljko ustvrditi kako je i prokleta masonska tvorevina, tamnica hrvatskog naroda, u nečemu za nas predstavljala manje zlo. U njoj su svi domovinski Hrvati bili građani jedne države, i u njoj su oni bili izrabljivani samo od Srbije.
Ali su se dojučerašnji jugoslavenski psi-čuvari i sami spretno prilagodili novoj metodologiji nijekanja hrvatskog opstanka. Od ortodoksnih marksista-lenjinista postali su fanatičnim pristašama liberalno-demokratskog parlamentarizma i kapitalističkog ljudožderja: jer, danas se samo u tim znacima dade destruirati hrvatska samostojnost. Na istoj su se dakle valnoj duljini s bjelosvjetskim judeo-masonskim kozmopolitskim globomanima našli svi oni, koji su dojučer ništili Hrvatsku na način titovske jugopartizanije, kako bi je danas zatirali ljudskim pravima, neovisnim medijima i nevladinim udrugama. Uime zapadnjačke civilizacije tako se izrađuje program nacionalnoga samoubojstva.
U Hrvatskoj danas, unatoč opširnom popisu od stotinjak registriranih političkih stranaka, postoje zapravo samo dvije partije. Jedna je hrvatska, - druga je jugoslavenska, veliko- ili malosrpska, titovska, partizanska, komunistička, socijalistička, liberalna, demokratska, masonska, židovska, autonomaška, talijanaška, istrijanska i dalmatinska, intelektualna, kulturna i nekulturna, udbaška i cijaška i orjunaška, feministička i homoseksualna, avnojska i zavnoška, internacionalistička i kozmopolitska, crvena i zelena i žuta i marsijanska, i svakakva, samo ne hrvatska.
Gdje je pogibelj, tamo raste i ono spasonosno, ali to spasonosno mora artikulirati neka politička snaga spasa. Danas Hrvatskoj ne treba vlade nacionalnog spasa koja bi bila sastavljena od silnica aktualne katastrofe. Svojom krivnjom i stjecajem nepovoljnih okolnosti, pritisaka i manipulacija, propao je Tuđmanov pokret HDZ. Vladajuće Šestorke pale su na svim ispitima. Ostaje nam samo još ono treće, Treći put, ali to nije treći put soc-demokrata i soc-liberala. To je Treći put onoga radikalno novog, novog početka, novih ideja a starih ideala, velikih, smionih, suverenih vizija i zahvata umjesto mjestimičnih i opreznih kozmetičkih promjena. Put je to politike koja traži široke ovlasti i dostatno dugotrajni mandat, eda bi se u njemu polučilo potrebne promjene, put jake države i vojske, strogih kazni za zločine i narodnoga preodgoja, put časti, ponosa i dostojanstva.
Tim putom danas je u stanju povesti hrvatski narod samo nacionalna desnica, muževna politika rizika i žrtve, a nipošto beskrvni, kolebljivi, samozatajni centrumaši, politikantski pajaci i karikature kakve se upravo kao nikada roje i kote diljem Domovine. Oni nam govore kako je danas najopasnije izići na ulice, jer bi mogući nasilni sukob pružio izliku Americi da nam nametne protektorat. Ali protektorat već imamo! Ako šutimo, on će biti još potpuniji. Savjetuju nam dakle mlakonje i umjerenjačine, da šutke pristanemo na protektorat, kako ne bismo postali protektoratom.
Nu gordijski se uzao mačem razrješuje! Zato govorimo o vremenu desnice. Posvuda u Europi jačaju desna strujanja, koja se odlučno odupiru bezumnom srljanju u multikulturalni globalni totalitarni pakao. Treba nam se priključiti toj sudbonosnoj borbi naših dana. Treba nam nemilosrdno, korjenito, skrajnjim naporom raskinuti s onim što nas vuče u jugoslavensku prošlost i euroslavensku propast. Treba nam volje za odluku. Za odluku da prestanemo biti pokorno i poslušno roblje, koje svaki poriv za oslobođenjem svojim gospodarima sâmo denuncira kao provokaciju i izdaju. Takvu odluku može donijeti samo ona sila radi čije je mobilizacije pokrenuta Nova Hrvatska Desnica, i u čije ime sada progovara ovaj novi mjesečnik, - ULTIMATUM!
Mladen Schwartz
http://www.ultimatum.20m.com/6_ultimatum6/6_ndk1.htm
