CSPB - CRUX SANCTI PATRIS BENEDICTI
CSSML (okomica) -
Crux Sancta Sit Mihi Lux
- Neka mi križ bude svjetlo
NDSMD (vodoravno)
- Non Draco Sit Mihi Dux
- Neka mi zmaj ne bude vođa
VRSSMVSMQLIVB (slova u krugu)
- Vade Retro Satana, non Suade Mihi Vana,
Sunt Mals Qua Libas, Ipse Venena Bibas
ODLAZI SOTONO
NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE
ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ
POPIJ SAM SVOJ OTROV
Prije svakog posla zazovimo Duha Svetoga
da nas nadahne čistim mislima i dobrim nakanama,
a dok pišemo: 'riječima nek bude usko, a mislima široko' DOĐI DUŠE SVETI KARIZMATSKA OBNOVA U DUHU SVETOMU
Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu, ali mnogi govore tako zato što to koristi njihovom džepu,
drugi zato da lakše prikriju razne prljavštine, treći zato što su željni slave.
No, za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine, nego je ona moralna i etička dužnost.
Alojzije Stepinac
Moli ovu molitvu s vjerom
i kad dođeš do toga da iskreno misliš svaku riječ svim svojim srcem,
nešto dobro duhovno će ti se dogoditi.
Iskusit ćeš Isusa i On će na poseban način promijeniti cijeli tvoj život.
GOSPODINE ISUSE,
dolazim pred Tebe ovakav kakav jesam.
Žao mi je što sam griješio. Kajem se za grijehe.
Molim Te, oprosti mi.
U Tvoje ime opraštam svima drugima
za sve što su činili protiv mene.
Odričem se Sotone, zlih duhova
i svih djela njihovih.
Predajem Ti cijeloga sebe moj Gospodine Isuse
sada i zauvijek.
Sada Te pozivam u svoj život Isuse.
Prihvaćam Te kao svoga Gospodara,
svog čuvara
Molim Te ozdravi me, promijeni me, ojačaj me
u tijelu, duši i duhu.
MARIJO, Majko žalosnih, Kraljice mira
.......
svi anđeli i sveci
pritecite mi u pomoć.
Amen! Amen!
Blagosovila nas Gospa Marija
s ljubljenim sinom
O, dođi Gospodine Isuse!
Zaštiti me svojom Predragocjenom Krvi.
Ispuni me svojim Duhom Svetim!
Ljubim Te Gospodine Isuse!
Slavim Te Isuse!
Zahvaljujem Ti Isuse!
SLIJEDIT ĆU TE U
SVE DANE ŽIVOTA SVOGA
"Neka te blagoslovi Gospodin i neka te cuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja. Milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese."
Molitva za obitelj
Bože naš,koji si izvor i temelj obiteljske zajednice,
daj da se u našim obiteljima ugledamo na kreposti i
ljubav Svete Obitelji iz Nazareta,da jednog dana
kad se sretnemo u Tvojoj kući,prispijemo u posjed
vječnog blaženstva.Amen.
Molitva zaštite
U ime Isusovo uzimam vlast
i vežem sve sile i snage
u zraku, na zemlji, u vodi,
u podzemlju, na onom svijetu, u prirodi i u vatri.
Ti si Gospodin nad svim svemirom,
dajem ti slavu u ime tvoga stvorenja.
U tvoje ime vežem sve demonske sile
koje su došle protiv nas i naših obitelji
i stavljam sve nas pod zaštitu tvoje dragocjene krvi
koja je prolivena za nas na križu.
Marijo, naša Majko, tražimo tvoju zaštitu
i zagovor s Presvetim Srcem Isusovim za sve naše obitelji.
Zaogrni nas svojim plaštem ljubavi da se prestraši neprijatelj.
Sveti Mihovile, i naš anđele čuvaru,
dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom.
U ime Isusovo, zapovijedam svim silama i snagama zla
da odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje.
A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse, jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.
Amen
Molitva za domovinu
Presveta Djevice i Majko naša Marijo,
zaštitnice domovine,molimo Tvoju
pomoć i zaštitu u
svim pogibeljima i nevoljama.
Izmoli nam vjernost i ustrajnost u
katoličkoj vjeri,
pomozi nam da živimo u miru i blagostanju.
Pod tvoju zaštitu stavljamo mladiće i djevojke,
očeve i majke, djecu i starce, zdrave i bolesne,
žive i pokojne.
Čuvaj nas, našu domovinu
i našu imovinu. Amen
Molitva Duhu Svetome
Duše Sveti,Dušo moje duše, klanjam Ti se i molim Te:
prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me.
Reci mi što moram učiniti, daj mi Svoje naloge.
Obećajem da ću se podložiti
svemu što Ti tražiš od mene
i prihvatitit sve što budeš dopustio da me snađe.
Daj mi tvoj žar da Te, potaknut tvojom Riječi.
tražim uosobama koje susrećem
i događajima današnjeg dana.
Usmjeri uvijek moju volju prema svojoj
da je mogu jasno spoznati,
žarko ljubiti i sprovesti u djelo i slijediti primjer
Tvoga Sina Gospodina našega Isusa Krista.
Ponizno Te molim da uvijek budeš uz mene
da u svim stvarima radim
samo po Tvojim svetim nadahnućima.
Ti možeš probuditi tu ljubav ...
ETIKA I POLITIKA
nedjelja, 30.09.2007.
Evanđelje po Luki
Današnja Lukina priča o bogatašu i Lazaru je toliko aktualna, suvremena, svevremena, da ju ne treba ni tumačiti.
Kad je bogataš ugledao Lazara u krilu Abrahamovu zavapio je Abrahamu: "Onda, molim te oče, pošalji ga u kuću mog oca; imam petero braće, neka ih ozbiljno opomene da ne bi i oni došli u ovo mjesto muka. ... ako im tko dođe od mrtvih, obratit će se. Tada će mu Abraham: 'Ako zaista ne slušaju Mojsija i Proroka, ne će vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne". (LK.,16, 27-31). Meni je samo malo čudno kako netko u paklenim mukama može ipak misliti na bilo koga. I u paklu se može biti altruist. I u paklu se može kajati. I ovo oko bogataša - ne misli se valjda na sve bogataše. Čak vjerujem da mnogi bogataši čine tolika dobra za koje mi ne moramo znati. I mnogi tzv. siromasi su puni zavisti, ljubomore, pa i mržnje spram onih koji imaju. Imati ili biti? Ne možeš biti ako nemaš, a nikako ne možeš imati ako nisi, ako ne postojiš. Dakle, ne ILI-ILI nego "i- i", ne ekskluzivno, nego inkluzivno shvaćanje bivstvovanja. Neka ne zamjere oni koji ovim recima pristupaju egzegetski, znanstveno. Pokušavam onako s površine pustiti riječima da me preplave asocijacijama.
Oče nebeski, hvala Ti za Tvoju beskraju ljubav u kojoj si predao svoga Sina da umre na križu za mene grešnika. Isuse, moj Spasitelju, hvala Ti što si uzeo moje grijehe i prokletstva i ponio ih na svom tijelu na križ. Hvala Ti što mi daješ Duha Svetoga. Duše Sveti, zahvaljujem Ti što me činiš djetetom Boga Oca i bratom Isusa Krista. Gospodine, Duše Sveti, žao mi je zbog svih mojih grijeha koje sam počinio opirući se Tvojoj snazi i djelovanju. Oprosti mi sve. Prihvaćam Isusa kao jedinog Gospodara svoga života. Bože, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina, da bih sasvim pripadao Tebi, posvećujem Ti sada svoje tijelo i dušu, svoj um i cijelo biće, misli i želje, riječi i djela, radosti i tuge, svoj život i smrt. Ti budi Gospodar moga života. Duše ljubavi, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me.
(Ponovi posljednju rečenicu nekoliko puta s vjerom koja očekuje. Vjerujući da te Duh ispunja, slavi ga i zahvaljuj mu. Tada ćeš doživjeti divno iskustvo Duha koji dolazi i ispunja te. Moći ćeš moliti u jezicima i otvoriti svoje nutarnje biće veličanstvenom iskustvu Božje ljubavi).
Moli se Mariji, Bezgrešnoj Zaručnici Duha Svetoga, da te ispuni Duhom.
Danas se sjetimo svojih heroja: Blage Zadre u Vukovaru, Tihe Mišića u Mostaru, Gavrana na Velebitu, Ćikote na Širokom,
Dalibora Perkovića u Livnu, Boška Papića u Tomislavgradu, Andrije Bartulića i Pauka u Splitu...i svih znanih i neznanih heroja Domovinskog rata. Zahvalimo im za slobodu svoje djece. Pomolimo se za njihove duše, neka počivaju u miru, "oni nisu umrli, samo su zemlju svoju zagrlili".
RATNICI SVJETLA "SLUŠAJ KAKO GRMI, KAKO MORE PJENI
PITAJU TE JESU LI ZABORAVLJENI?
ZA NJIH SE POMOLI
NEK MI BRAĆA ZNAJU
HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU"
Danas su moje misli u Vukovaru.
Hrvatska se ujedinila u osudi sramotne haaške presude kojom se ohrabruju prošli i budući zatiratelji svega hrvatskog. Iz ovakvih situacija rađaju se pokreti. Opet, nema koga povesti svoj narod iz ropstva. Sve podsjeća na Matoševu 1909.
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
(Antun Gustav Matoš, 1909.)
Znam da će u Vukovar Thompson. Mogao bi doći i vlč. Sudac. Političare možda ne bi trebalo ni pustiti u grad.
Adžića, Kadijevića, Aksentijevića, Acu Vasiljevića...više nitko i ne spominje.
Licemjeri haaški. Grobovi okrečeni.
Nama ostaje moliti, zapaliti svijeću nade i suosjećati s još jedanput izranjenim Vukovarom.
Molitva pape Leona XIII sv. Mihovilu, koju je preporučio Veliki papa Ivan Pavao II: Molitva sv. Mihaelu Arkanđelu, te misna čitanja i više molitava anđelima Mihaelu, Gabrijelu i Rafaelu: MICHAELMAS
I jedna autentična katolička stranica s puno prigodnih molitava na engleskom jeziku: MOLITVE
LITANIJE U ČAST SV. MIHOVILA ARKANĐELA
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Sveti Mihovile arkanđele, mače Božji
Sveti Mihovile arkanđele, vođo anđela,
Sveti Mihovile arkanđele, nepobjedivi duše,
Sveti Mihovile arkanđele, oboružan snagom Božjom,
Sveti Mihovile arkanđele, branitelju Božji,
Sveti Mihovile arkanđele, pobjedniče nad Luciferom,
Sveti Mihovile arkanđele, moćan protiv svih đavola,
Sveti Mihovile arkanđele, moćan protiv svakog zla,
Sveti Mihovile arkanđele, moćan protiv čarobnjaka,
Sveti Mihovile arkanđele, u našim nevoljama,
Sveti Mihovile arkanđele, u našim bolestima,
Sveti Mihovile arkanđele, u ratovima među obiteljima i narodima,
Sveti Mihovile arkanđele, u borbama za obranu crkve,
Sveti Mihovile arkanđele, u nutarnjim borbama protiv
napasti,
Od zasjeda đavolskih, oslobodi nas, Gospodine.
Pomolimo se. Svemogući vječni bože, koji si nam dao arkanđela Mihovila za zaštitnika i branitelja, daj da po našim molitvama budemo sačuvani od svakoga zla i paklenoga ognja. To te molimo po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Na brojne upite na moja sva tri bloga : SAVEZNA BiH, HRVATSKA REPUBLIKA i na ovom blogu:HRVATSKA, LJUBAVI MOJA, mogu odgovoriti samo vlastitim iskustvom.
Naime, prije nego sam upoznao vlč. Suca bio sam prije više od dvadeset godina na seminarima dr. Tomislava Ivančića i fra Zvjezdana Linića. Pratim što radi fra Ivo Pavić, ali nikad još nisam nazočio njegovom seminaru ili svetoj misi koju je predvodio. Bio sam i na seminaru Jamesa Manjackala (i nisam bio baš oduševljen). Godinama sam vodio Australce po Medjugorju i tu susretao razne karizmatike i karizmatike.
Sudac je karizmatik koji prije svega sluša svog biskupa Valtera i mjesnu i opću Crkvu.
Sam se trudi proučiti i još više znanstveno istražiti što mu se događa i kako s tim vladati, kako duhove razlikovati. Nije bitno za ocjenu, ali vjerujem da je priveo kraju magisterij duhovnosti.
Emotivan je strašno. Ali kad ga čujete kako pjeva ili kad vidite što je naslikao i na koji način, onda se ne čudite.
Domoljub kakvog nisam sreo. Posebno suosjeća s braniteljima. On je PONOS PONOSNE HRVATSKE!!
U Podmilačju je naglasio da nije došao samo katolicima, nego ČOVJEKU. Izmučenom, izraNJENOM, izgubljenom,... Došao je donijeti Radosnu vijest: Isus Krist je živ. I želi nas dotaknuti. Želi nam po svom Duhu dati novo srce.
Hrabro je to govorio, svjedočki, uvjerljivo. I po tom se razlikuje od braće svećenika od kojih će mu neki možda i zamjeriti koju izgovorenu riječ. Prozvao je i političare: one od jučer, i današnje, hrvatske...ali i druge koji kriju istinu o domovinskom ratu. Nema veze o čijim se masovnim grobnicama radi, rekao je da ih se mora žurno otkriti. Jer nas samo ISTINA može osloboditi.
Budući sam bio jedan od onih koji je vlč. Suca pozvao u BiH, presretan sam što će posjetiti bolesnike, i posebno liječnike u Novoj Biloj. Neka ga Duh nadahne što i kako će im reći. Neka se Ime Isusovo po njemu proslavi. Ozdravi Kriste napaćeni, isprevarani narod Središnje Bosne. Pošalji im po ovom svom svećeniku mir u nemirna srca. Ispuni im duše svojim Duhom, osnaži ih , ojačaj ih. Vrati im i učvrsti vjeru. Ojačaj nadu. Probudi nas zaspale. Razgori vjeru svećenika, redovnika i časnih sestara. Proslavi se Bože danas, sutra i navijeke, u Bosni i po cijeloj zemlji.
Za svake se izbore kaže da su važniji od onih prošlih, da su najvažniji, da su sudbonosni...
Ovi možda nisu ništa od toga, ali valja znati da će nas najvjerojatnije novi premijer i (n)ova Vlada odvesti u EU, potpisati sporazum s NATOom, dovršiti autocestu, učiniti od nas robove u vlastitoj zemlji ili nam vratiti ponos pobjedničke generacije, pri tom nas ne vodeći u izolaciju.
Zato će politička kampanja, iako ne dugačka, biti prljava (a koja nije). Zato se događaju iznenadni odlasci, prelasci, dolasci novih-starih zastupnika i viđenijih ljudi. Tadić/Rožić su odlučili prestati biti Đapićovi poslušnici, jer osjećaju da mogu i znaju više. Izabrali su tješnji put ulaska u Sabor, jer su već imali praktički osigurana mjesta na listama u 1. i 9. izbornoj jedinici. Nekomu je zbog toga i svanulo: možda dr. Sesaru u Splitu, a svakako i onima koji su se pobojali HSP-a kao nekakve nove snage. Osobno milsim da je HSP dostigao svoj zenit i da sa Đapićom na čelu ne može osvojiti ni jednog postotka više.
Možda manje eksponirani su ulasci: dr. Primorca i još desetak sveučilišnih profesora i liječnika u HDZ. Ako ga Sanader postavi na čelo liste za XI izb jed, a mogao bi zbog podrijetla (Ljubuški) i rođenja (B. Luka), i još više zbog svega što je radio za Hrvate BiH u proteklom mandatu, spreman sam mu pmoći - izdaleka, izbliza, medijski, organizacijski i kako hoće.
Zašto? Zato što u RH nije situacija kao među Hrvatima BiH. Ovdje su dvije jake političke opcije ideološki podijeljene. Ovdje se zna što i tko je LIJEVO, a što i tko u centru ili nagnut desno. S obzirom da se naša slavna desnica ne uspijeva nikako ujediniti (HČSP istupio iz JEdino hRVATSKE, I jednima i drugima konkuriraju s istim programom ljudi iz Saveza za Hrvatsku: Beljo, dr. s. Barišić, ,,,itd.) ostaje opcija HDZ. I to im treba pomoći toliko da im ne trebaju za koaliciju manjine. Zato mislim da bi dr. Primorac mogao ujediniti Hrvate u BiH i privući ih na birališta masovno, što bi moglo HDZ-u donijeti šest pa i sedam zastupnika. Zvuči nemoguće, ali kad se radi, i kad se zna da biraš ljude koji vrijede - sve se može.
Današnjom svetom misom u svetištu svetog Ive u Podmilačju kod Jajca, završen je trodnevni seminar duhovne obnove kojije vodio vlč. Zlatko Sudac, katolički svećenik, karizmatik iz Malog Lošinja.
Više desetaka tisuća vjernika (većina se slaže da je u subotu bilo nazočno skoro pedeset tisuća vjernika i znatiželjnika) je bilo pomalo iznenađeno uvodnim nastupom vlč. Suca u petak popodne. U emotivnom nastupu koji je potresao nazočne vjernike i svećenike, vlč. Sudac je progovorio o potrebi iskrenog opraštanja i pomirbe. One koji su došli po čudo, koji su došli samo iz znatiželje je upozorio da će, ako shvati da njegove riječi doživljavaju kao Big Brother, kao senzaciju, spakirati se i otići. To je bilo dostatno za neviđenu pozornost, mir i sabranost sva tri dana seminara.
Možda će neke crkvene i društvene strukture i zamjeriti vlč. Sucu što je otvorio dušu i iskreno progovorio o slabostima, pa i unutar crkve. Pozvao je odgovorne na konačno otkrivanje istine o desetak masovnih grobnica na tim prostorima. Rekao je da nije došao samoHrvatima nego svakom čovjeku kojiima otvoreno srce i želju živjeti na ovom području. "NE ĆETE MOĆI GRADITI BUDUĆNOST NI SVOJOJ DJECI REĆI NIŠTA DOBRA, AKO NE KAŽETE ISTINU VLASTITOG SRCA I ŽIVOTA", bolno je zavapio ovaj simpatični svećenik, koji se od kolega razlikuje baš po uvjerenosti u ono što propovjeda. On je svjedok Krista patnika i Krista Uskrslog. Pušta da ga Duh Sveti vodi u njegovim razmatranjima i propovjedima i zato mu ljudi vjeruju. I zato su u Podmilačje stigli deseci tisuća vjernika, iako se dugo krilo gdje i kada stiže. Uz Ivana Puljića koji gutarom i pjesmom redovito prati vlč. Suca, u Podmilačju je pjevala i Maja Blagdan.
Oni koji nisu stigli u Jajce, imat će prigodu poslušati vlč. Suca u Novoj Biloj ovih dana, gdje će imati misu za bolesnike. Ostali će svetu misu moći pratiti preko vanjskih video ekrana postavljenih oko bolnice u Novoj Biloj.
Govori se i o mogućem odlasku u Međugorje, ali ne vjerujem da će to vlč. Sudac učiniti bez odobrenja mjesnog biskupa Perića.
Ovaj je naraštaj - naraštaj zaborava. Ne pamte ni što se jučer dogodilo, zaboravu prepuštaju dargocjena sjećanja, pa se čude što im budućnost ne izgleda ružičasto.
Pogledajte samo partizanska sijela: i oni koji su 45, jedva prohodali, još i danas pjevaju "po šumama i gorama", veličaju svoje pobjede, poraze oplakuju, vođin kult čuvaju...
Hej umorna zemljo....u tamnici tvoji su vojnici...
Za sve one kojih više nema, za sve koji čame po eu)ropskim i hrvatskim zatvorima, nepravedno osuđeni...
Sjećanje na veliki dan, na početak veliki pobjeda protiv zločinačke JNA...
ZNAM DA OVO NE ČITAJU ONI KOJI SE PITAJU, ALI IPAK...
Još se nitkop nije javno očitovao o listama za XI izbornu jedinicu, a vrijeme je.
Milanović kao ne ide s listom SDP-a: a i što ćemu kad ima svog kandidata dr. Marka Tadića na HSS, Lijanovića listi. Ako Jerko L. bude nositelj tada se ne zna kamo bi okrenuo nakon eventualnog prelaska praga; srce bi ga vuklo Mesiću, a onda valjda i Čačiću.
Sanader će pokušati dobiti bar tihu suglasnost Čovićeva HDZ-a i javnu potporu i pomoć na terenu Ljubićovoh HDZ-a. To mu zasigurno ne će biti dosta za ponavljanje rezultata od proških izbora. Čoviću proces u Sarajevu ide kraju, a Ljubić je percipiran kao klasični interesdžija koji je dolaskom na vlast (djelomično) zadovoljio sebe i užu rodbinu (brat Mariofil potvrđen za omdusmana BiH, rođak Damir ministra u Vladi FBiH,...) i iznevjerio čak i vlastito članstvo.
Više od toga, na rezultat HDZ-ove, pretpostavimo jedinstvene liste, utjecat će imena s liste. Nema tu više mjesta za Florijana Borasa i Z. Babić Petričević. Bagarić bi još i mogao proći, kao i K. Ćosić, ali im trebaju dva jaka imena iz BiH kao nositelji liste. Ne moraju biti iz HDZ-a. Siguran sam da bi recimo prof. Mladen Ančić iz Zadra (Sarajeva) ili Mile Pešorda iz ZG (Sarajeva) bili jaka pojačanja. Ako bi eventualno išli u koaliciji s Đapićovim HSP-om, Vesna Čović Pinjuh iz Mostara bi bila idealna za broj dva na listi. Ali tko će ovo čuti?
Jedino Hrvatska je izgubila Glasnovića, već odavno Marka Tokića, pa će teško izmisliti ime - ne će valjda ići s Rojsom. Kladim se javno da ne će dobiti ni pola glasova kao prije 4 godine, kad je listu nosila Venera Kordić.
HKV ili kako će se zvati lista s Antom Beljom bi jedina mogla iznenaditi pod uvjetom da je nosi recimo Josip Jović ili Josip Jurčević. Sve drugo je samo trošenje novaca i otupljivanje HDZ-a.
Šteta je što je Pašalić upropastio izvrsnu ideološku podlogu za sve moguće birače koje ne zanima toliko ulazak u EU koliko PONOSNA HRVATSKA. Neoprostivo. Čovjek se može samo pitati je li to uradio namjerno ili u neznanju. Ili samo zbog vlastite sebičnosti i bahatosti.
U svakom slučaju, bilo bi dobro da konačno imamo zastupnike koji će znati argumentirano, smireno, kompetentno, jasno i glasno, a ne cirkusantski progovorati o problemima Hrvata u BiH i iseljeništvu.
Osim toga, tih 4-5 zatsupnika bi mogli biti doslovce jezičac na vagi buduće eurohrvatske vlade.
20.9.2007, 14:18, Mostar, Hina
Kardinal Puljić kritizira hrvatske političare
Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić izjavio je da nejasni stavovi hrvatskih političara u BiH o ustavnom uređenju te zemlje ponižavaju cijeli hrvatski narod.
"Vidimo da jasne stavove koji imaju argumentirano uporište svi uvažavaju, makar se i ne slagali s tim stavovima. Sada nas (Hrvate u BiH) sa svih strana prozivaju zbog nejasnih stavova. Poniženje je to za cijeli narod", rekao je kardinal Puljić u intervjuu mostarskom Dnevnom listu u četvrtak.Kardinal Puljić posebno je zamjerio hrvatskim političarima u BiH što ignoriraju prijedlog Biskupske konferencije BiH o regionalnom uređenju te zemlje."
Znajući za kardinalovo razmišljanje tijekom rata i njegovu pomoć pri organizaciji papinog prijama rahmetli A. Izetbegovića za vrijeme najžešćih sukoba Hrvata i Bošnjaka u Središnjoj Bosni, mnogi su bili pozitivno iznenađeni njegovim pristupom društvenim i političkim događanjima u BiH.
Mnogi su ga napali zbog dolaska na sjednicu Hrvatskog narodnog sabora (u Travniku prije šest i po godina).
Isti ti mu zamjere svako miješanje u politiku.
Osobno ne mislim da je se do sad kardinal miješao u politiku. Više je ukazivao na slabosti MZ pa i domaćih političara. Radio je na popravljanju odnosa sa Zg-bom. Puno je učinio s tribinama po RH pod nazivom: Što je Hrvatima BiH?
Čini mi se ipak da je njegov zadnji nastup ulazak u političko zaleđe, odakle bi se teško iščupao da Hrvati imaju ijednog političara s kičmom. Naime, kardinal je ušao u područje čiste pragmatične politike, iskazujući nezadovoljstvo što nitko ne primjećuje prijedlog BKBiH o preustroju BiH. Da vrijedi, vjerojatno bi ga netko primjetio, moj kardinale. Vaš prijedlog je da 'prostite najsličniji drvenom šporetu. odlična stvar ali ne može funkcionirati. Jednu ionako složenu BiH vi još više usložnjujete i klonirate, pravite 4-5 novih mini Bosna i tako, komplicirajući, mislite doći do rješenja. Ne će ići.
Vlja biti pošten pa priznati: HRVATI SU IZIŠLI S JASNIM PRIMJEDBAMA JOŠ 1998., (NON PAPER I i II)
a onda i S JASNIM PRIJEDLOZIMA RAZRJEŠENJA KRIZE 2000. KROZ Deklaraciju HNS-a (na kojem ste bili i osobno nazočni).
Ono što se onda činilo dalekom crnom budućnošću, danas se ostvaruje: Hrvata nestaje iz Središnje Bosne pa i iz RS-a više nego za vrijeme rata. ZAŠTO?
Je li bolje Hrvatima u Sarajevu ili Kaknju od kako je lošije Hrvatima Širokog, Mostara ili Livna?
Brane li Hrvati iz Žepča, Ljubuškog ili Kupresa povratak Hrvata u Posavinu?
Bili ste protiv zadržavanja Hrvata iz Vareša, Travnika itd., u Stocu i Drvaru. Je li bolje što su sada mnogi zauvijek otišli preko Oceana, u Australiju ili SAD?
Bili ste protiv jakog HDZ-a. Je li bolje od kad imamo dva i još desetak lift stranaka??
Kako sam i obećao, u "vrućoj političkoj jeseni" bit će malo više postova o politici, predizbornoj kampanji i tsl.
Predviđanja: SDP - Jurčić će ispasti iz igre - SDP-ov premijer, ako pobjede, bit će predsjednik partije Z. Milanović.
HSP - HDZ: Pucat će, pljuckat će jedni na druge, ali na kraju im ne gine koalicija. Zbog toga je Đapić bio spreman na odustajanje od Osijeka i rasturanje HDSSB-a.
JEDINO HRVATSKA: Ni nakon Sabora ne će biti ništa bolje. Doktor je u Predsjedništvo delegirao posljednjeg sebi vjer4nog čovjeka, M. Babića. Još bi moga Budića instalirati za rizničara i eto formule za novi neuspjeh. Otišla Balenovićka, otiša Margetić, Glasnović... Nije pristupio HČSP... O desnico, jadna li si, tužna li si...
HSS- HSLS: Petir, Friščić, Jambo, Adlešićka će opet u Sabor. Imat će klub i to je to. I to je sve.
Umirovljenici i manjine će ponovno odlučivati o mandataru. I ucjenjivati, naravski.
Mesić je na nekoj proslavi nečeg antifašističkog, a zaoravo partizansko-komunističkog, u Istri, svojim govorom potvrdio ovaj moj prošli post. Potvrdio je kontinuitet odanog Titinog pionira malenog. A partizani? (valjda sve kuriri iz onog rata?) Oni su frenetično pozdravili Jožina nasljednika Stipu a izviždali blijedu Franjinu kopiju, V. Šeksa.
I onda opet pričaju o govoru mržnje!??
Nije govor mržnje Latinovo siktanje protiv Hloverke Novak Srzić, ni koordinirani napadi na ovu inteligentnu i šarmantnu novinarku...Ah, kojeg li razočarenja na ljevici s JOVOM Kugom, alias Vanjom Sutlićom?!?
Morat će ga Stipe pozvati na party ili bar kao Jurčića na drugarski razgovor.
Nepodnošljivom lakoćom etiketiranja LATIN nas vraća u ona strašna vremena BIJELIH KNJIGA, CRNIH DOSSIERa, CRVENIH ZORA...Lahko ti je laprdati Latine kad si već kupio kartu za Madrid. Tamo se najprije zauzmi za izručenje mrtvog Poglavnika njegovoj i našoj Hrvatskoj, koja tebi više nije po mjeri.
VJERNICI BIRAČI Obiteljski centar izdao 80.000 priručnika za izbore
Crkva daje katolicima uputstva kako glasovati na izborima
Autor Dražen Ćurić
Katolička crkva izdala je priručnik za katolike u politici koji bi
mogao presudno utjecati na rezultate sljedećih parlamentarnih izbora.
Udruga Obiteljski centar, koja ima vrlo bliske odnose s Hrvatskom
biskupskom konferencijom, ove je godine tiskala "Doktrinarnu notu o
nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu",
u kojoj se zapravo nalaze upute o tome kako prepoznati politički
program koji zagovara katoličke vrijednosti te posredno sugerira tko
zapravo zaslužuje glas vjernika katolika.
"Doktrinarna nota" nije novi dokument, ali je znakovito da se drugo
izdanje pojavljuje neposredno prije parlamentarnih izbora, i to u
nakladi od 80 000 primjeraka. Prvi put je objavljena 2002. godine,
kada je papa bio Ivan Pavao II., a kardinal Ratzinger pak predstojnik
Kongregacije za nauk vjere, koja je izradila Notu.
Male stranke
Iako se zalaže za politički pluralizam, Nota ističe da je etički
pluralizam neprihvatljiv. Nadalje, Nota se nedvosmisleno zalaže
protiv abortusa. Ako bi vjernici dosljedno prihvatili natuknice, onda
bi HDZ i SDP, najjače hrvatske političke stranke, ostale bez potpore
"pravih katolika".
Zakoni trebaju braniti pravo na život od začeća do prirodnog svršetka.
To je slučaj sa zakonima o pobačaju i eutanaziji. Takvi zakoni moraju
braniti temeljno pravo na život stoji, među inim, u Noti. Budući da
su stavovi HDZ-a i SDP-a prema abortusu znatno liberalniji, razvidno
je da bi tek možda neke manje stranke zadovoljile crkvene kriterije.
Obraćenje
Nota ističe da je protiv istospolnih brakova jer "nije u redu
izjednačavati obitelj i ostale oblike suživota". Hrvatsko izdanje ima
dodatak u kojem se objašnjavaju neki temeljni politički pojmovi koje
je sastavio izdavač Obiteljski centar. Demokracija je prihvatljiva,
upozorava, kad se bira među više rješenja koja su sva poštena i
pravedna prema svima na koje se odnose.
No demokracija je neprihvatljiva kad većina nameće nepravedna i štetna
rješenja. Natuknice objašnjavaju i druge pojmove, a posebno je
zanimljiva definicija obraćenja, što u politici nije rijetko, kao
odlučivanje za dobro umjesto dotadašnjeg zla.
Sve u svemu konac ljeta i početak jeseni u očekivano pokrenuli političare, analitičare, teroriste, kolumniste, i ine iste.
Zašto "šaram"? Malo glazbe i glazbice, malo zabavne malo duhovne, poneka molitva, pokoji komentarić, osvrtić? Eto, tako se osjećam: imam samo vremena za razliku od mnogih od vas koji naletite na ove postove, pa mi se ponekad moli, meditira, ponekad pjeva, plače, sikće, mumlja.
Svakodnevnih stotinjak ulazaka na ove stranice (bez vlastitih upada) govori o postojanju interesa u RH za uglavnom BH teme. Ali govori i o nepovjerenju u medije koji su slični kao jaje jajetu. Nekad je bar Slobodna Dalmacija pristupala ozbiljno, analitično i ustrajno živonim i političkim temama o Hrvatima u BIH. Danas to pokušavaju kopirati u VL za BiH, ali previše se dodvoravajući vrhuški jedne političke opcije, pa ljui traže još ponešto, još pokoji izvor. Znam da ovdje preko linkova nalete i iz BiH pa i iz USA i Australije i Njemačke. Njih posebno pozdravljam, za njih molim, s njima se nadam. Za njih ponekad ubacim i pokoju pjesmu, iako to usporava otvaranje stranica onima koji su na manjim internetskim brzinama.
Čeka nas vruća politička jesen. Zato će biti malo više komentara pojedinaca i političkih stranaka, navlastito onih koji pretendiraju doći po glasove BH Hrvata, a manje svega drugoga. Do čitanja.
Neka mi netko pokuša odgovoriti: zašto su Amerikanci cijelo vrijeme štitili Muslimane u BiH?
I kad su vršili zločine, i kad su napadali generale NATO-a po Bočinji i drugim mudžahedinskim bazama, i kad su ubili pokojnog doministra policije FBiH J. Leutara, i kad su ubijale Hrvate povratnike u Središnju Bosnu?
Bi li general Klein dopustio onako sramni proces u slučaju Leutar protiv šest nevino optuženih Hrvata da se to zbilo prije 11. rujna? Ne bi li taj slučaj bio rješen u roku hitno da su odgovorni prije čuli ovaj SCARRY govor Bin Ladena?
Zlatku Sucu i Ivici Puljiću, za dobrodošlicu u Jajce...
Pita me netko neki dan: zašto biskupi puštaju vlč. Suca samo u Vukovar u RH i u Jajce u BiH.
Nisam se mogao sjetiti boljeg objašnjenja od ovog: Sigurno ih je Zlatko uvjerio da su sile Zla koje su stvorile i dugo upravljale ex Yugom, još uvijek moćne. I da, ako se igdje probude, onda to mogu učiniti u AVNOJ-evskom Jajcu i izvornokomunističkom Vukovaru, kojeg je tek krv hrvatskih branitelja oprala i učinila Gradom Herojem.
Šalim se.
Bosni, grudi Hrvatskoj, koja nekoć bijaše i danas na neki način PREDZIĐE KRŠĆANSTVA jest, treba riječ ohrabrenja.
Zato, hvala velika, neizmjerna, kardinalu Puljiću što je dopustio Zlatku doći u BiH, jer još uvijek ima biskupa koji se boje karizmatika i zaobilaze ih u širokom luku. Itina, neke šarlatane koji samo glume duboku vjeru i treba zaobići.
Ali nisu li biskupi izmolili dar razlikovanja darova, te znaju pravilno razlučiti koji dar od kojeg Duha dolazi.
I koji svećenik se s kolikim teretom može nositi.
Dođi Duše presveti!
Oživi u nama vjeru naših otaca.
Učvrsti nam ufanje! Usavrši ljubav!
Neka Te slave svi narodi Bože, svi narodi neka Te slave...
Nek se Tvoje ime proslavi po svima koji prime darove Duha Svetoga, koji obnove svoje krsne zavjete.
Blagoslovi Bože ovaj grumen zemlje hrvatske. Blagoslovi naše obitelji. Daj nam svoj mir.
FRANJO TUDJMAN'S SON
Late President's Family Wants to Remove Premier
Miroslav Tudjman, son of late Croatian President Franjo Tudjman, started his campaign in Australia, just as his father did.
Ivona Barić
M.Č. / Photo: archive
With the support of his family, people who share his political views and former intelligence agents, Miroslav Tudjman, son of late President Franjo Tudjman, will try to set in motion a blow to Croatian Democratic Union (HDZ) President, Prime Minister Ivo Sanader. The ultimate goal of Tudjman’s attempt is to bring Sanader down from his position as HDZ leader, as sources well informed on political circles revealed to newspaper Nacional.
A team led by Tudjman’s eldest son has revealed that it was really a group of HDZ members whose influence in society was left on the sidelines as the Croatian political scene matured, who were planning to bring the Prime Minister down.
Tudjman’s group is embittered by Sanader’s relationship with the Hague Tribunal and they are utterly convinced that the Prime Minister is leading HDZ to its demise. Miroslav Tudjman believes that a respectable number of HDZ members agree with them and that they may join them in the fight against Sanader if the right conditions are created.
Start of the campaign among Croatian right wingers in Australia
Miroslav Tudjman started his campaign in Australia, just as his father did before the breakup of Yugoslavia, and promoted his new book, “Vrijeme krivokletnika” (Time of Perjurers) there in August.
People close to the emigrant circles in Australia say that Tudjman appeared exclusively in the circles of hardline right wing emigrants. At a Croatian centre called “Ante Gotovina” (after the Croatian general indicted for war crimes), a special dinner was organized in his honour and several hundred reputable emigrants from all over Australia were invited to attend.
Once Tudjman had finished his presentation, the emigrants asked him if he would run for Croatian president and offered him financial support, to which he responded that it was still too early for such a move, but said that he would consider the idea.
Tudjman collecting election points by targeting Mesic and HDZ
In his book, Tudjman primarily targets President Stjepan Mesic and his testimony in the Hague, saying that Mesic used his testimony to return to the political scene, after which he let the public see the transcripts of Franjo Tudjman’s conversations with his closest associates, which the latter had taped on a regular basis.
However, in the introduction, Tudjman also targets HDZ, saying that he wrote the book because he was not satisfied with the party’s treatment of his father and his political legacy. Nevertheless, Tudjman is not as directly critical of HDZ as he is of Mesic.
Tudjman is hiding transcripts of conversations about covering up war crimes in Bosnia
Tudjman, however, fails to mention that, in the year 2000, he personally took some interesting transcripts of his father’s conversations at the Office of the President. The transcripts in question, which reveal the background of the crimes in Bosnia and Herzegovina, were at one point requested by Hague investigators, but Tudjman has not handed them over to Croatian authorities to this day, writes Nacional.
One may also conclude that Miroslav Tudjman and his family would certainly not start a presidential campaign if they did not count on the support of some members of HDZ, but which HDZ members may be inclined to lend support to Miroslav Tudjman is a question without an answer today.
Published: September 11, 2007 20:43h
U Jajcu 21. - 23. 09. seminar duhovne obnove imat će vlč. Zlatko Sudac. Htio bih ga samo još jednnom čuti kako s Puljićom pjeva; Nije moja duša prazna. Tražim tu pjesmu, ali sam našao samo stihove. Za sad dosta.
Nije moja duša prazna
Rušili su bagrem stari,
ispod kojeg sam te cek'o
i ljubav su srušit htjeli
ništa nisam, nisam rek'o
ništa nisam, nisam rek'o.
Rušili su sve što mogu
sa mjesta se nisam mak'o
ni kada su konje tukli
znaj da nisam, nisam plak'o
znaj da nisam, nisam plak'o.
Nije moja duša prazna
da bi i protiv sebe mor'o
nek' im pjesma bude kazna,
pjevaj sa mnom, pjevaj zoro
pjevaj sa mnom, pjevaj zoro.
Danas kad' se sjetim oca
kako tužan konje gleda
jasne su mi one rijeci
i njegova kosa sijeda
i njegova kosa sijeda
Nemoj sine protiv Boga,
nisu tvoji takvi bili
ma najteže kad je bilo,
i suzu su svoju krili
i suzu su svoju krili
Šok. Nevjerica. Strah. Žalost.
Govorili su: nakon 11. rujna ništa više na ovom svijetu ne će biti isto.
A što je se zapravo promijenilo: aktiviran je nehumani zatvor na Guantanamu, doživljavamo svi nehumane preglede po zračnim lukama, Veliki Brat čita sve naše mailove, sluša naše razgovore, želi prodrijeti u naše misli...
Nihil nuova sub sole!
Iskovane su stotine teorija zavjere. Napisani znanstveni radovi o terorizmu. Osnovana nova mastodontska ministarstva. Sve uzalud, ako se svijet ne bude mijenjao u sebi.
Ako ne budemo djecu vratili korjenima, ako ih ne uvjerimo i djelima da je Ljubav osnovni zakon čovječanstva. Da opraštanje ima smisla uvijek. Da osu osveta i mržnja dvije moćne sotonine ruke i ništa više.
O MUDROSTI, LJUBAVI I KRŠĆANSTVU
Važnost međusobne ljubavi
23. nedjelja kroz godinu - godina C
Obično se nastoje objediniti nedjeljna čitanja pod jednu temu, no današnja su čitanja svako za sebe zasebna cjelina s posebnom porukom.
Prvo čitanje iz Knjige Mudrosti (Mudr 9, 13-18b), da bi se moglo razumjeti i da bi se obuhvatila sva ljepota izričaja, traži pozornog slušatelja jer je bogatstvo poruke zaodjenuto profinjenim stilom mudrosne književnosti.
Misao, ''plašljive su misli smrtnika'' doista može izreći samo mudrac, je si neuki i k tome bahati umišljaju da su njihove misli vječne i neprolazne. A tek suprotstavljanje duha tijelu i obratno izneseno je s toliko tankoćutnosti i tako slikovito: ''Jer propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima''. Usporedba tijela sa zemaljskim šatorom potpuno pogađa stvarnost. Šator je nastamba nomada, a mi jesmo nomadi i putnici prema vječnoj domovini. Tijelo svojim prohtjevima pritišće duh i zamagljuje misao koja gubi svoju kristalnu čistoću zbog tjelesnih strasti.
Nalazimo se na početku nove školske godine. Premda samo znanje još nije mudrost, ali pravilno shvaćeno vodi nas prema mudrosti. U školskim torbama nalaze se knjige i bilježnice koje još uvijek mirišu po ''novom''. Za učenika one kriju nove tajne koje treba otkriti i usvojiti. Tijelo bi igru, ljenčarenje i svakojake ugodnosti; dok bi duh želio proniknuti u tajne znanja, sadržaje knjiga. Što kaže mudrost, na koju stranu se prikloniti: prohtjevima tijela ili duha? Prava mudrost nastoji dovesti u sklad tijelo i duh. I znanje i odmor i igra - sve u svoje vrijeme. Mudrim se može zvati onaj koji je gospodar svojih osjećaja i želja.
Često puta smo u neizvjesnosti. Ne znamo kako pravilno postupiti. Tada na scenu stupa vjera. Povjerenje u Božju pomoć. Pomoć odozgo'. ''Tko bi doznao tvoju volju, da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga?''(Mudr 9,17). Mudrost, kako ju shvaća Biblija, nije prvenstveno plod prirodne nadarenosti ili znanja, ona je dar Duha Svetoga koji je dan onome koji moli i traži taj dar.
Kršćanska ljubav
Poslanica sv. Pavla Filemonu najkraći je njegov spis, ali nipošto neznačajan ( B. Duda), jer sav natopljen iskrenom kršćanskom ljubavlju jasno svjedoči o tome kako su se prvi kršćani odnosili prema ropstvu. Kršćanstvo nije društvene odnose mijenjalo izvana, nego je poput kvasca iznutra donosilo duh jednakosti među ljudima.
Poslanica je zapravo pismo upućeno Pavlovom prijatelju Filemonu, uglednom građaninu iz Kolosa. Pavao se predstavlja kao starac i sužanj Isusa Krista. Nalazi se, dakle, u Rimu u pritvoru, gdje je čekao presudu. Onezim je Filemonov rob, koji je upoznao Pavla dok je bio u kući njegova gospodara. Mlad i željan slobode, pobjegao je u Rim, za ono vrijeme najveći grad svijeta, u nadi da će tamo naći sreću i slobodu. Međutim, doživio je razočaranje. Rim je bio pun odbjeglih robova, ali i policije koja ga je mogla svaki trenutak uhititi i poslati na neku galiju gdje bi o korici kruha cijeli život robijao. U strahu sjetio se Pavla, gospodareva prijatelja. Potražio ga i zamolio da mu pomogne. Pavao je Onezima poučio o vjeri i krstio te ga šalje Filemonu ''ne kao roba… nego kao brata ljubljenoga'', jer je postao kršćanin.
Pavao, kao starac koristi toliko nježnih izraza u poslanici da bi pokazao i da bi izrazio to kršćansko bratstvo i sestrinstvo, pa moramo sa žalošću ustvrditi da te svijesti, tog sakramentalnog rodbinstva uopće nema među nama. Ono po čemu su prvi kršćani bili prepoznati od pogana bila je izreka: ''gledaj kako se ljube''. A nama je prečesto sve važnije od međusobne ljubavi. Kao da druge ispitujemo jesu li dostojni naše ljubavi, umjesto da se zajedno pitamo; jesmo li takvi kakvi jesmo dostojni ljubavi Božje?
Pravilno shvaćeno kršćanstvo
Oštrina Isusove zahtjevanosti u Evanđelju, doduše, osupnjuje; posebno nakon ''Pavlovske blagosti'' u poslanici. No, Isus je na putu u Jeruzalem gdje ga čeka kalež muke i smrti. Uz to mu njegovi pratioci ponavljaju da ga neće ostaviti ''na cjedilu''. A on zna kako će biti i koliko će ih ostati uz njega. Jednako tako zna da će pripadnost njemu i njegovom poslanju dovesti do lomova s okolinom - židovskom zajednicom, vlastitom obitelju, ali i u svakome u sebi, jer kršćanstvo, pravilno shvaćeno, kako god je uvijek govor o ljubavi, ta ljubav je uvijek okrunjena žrtvom, odricanjem, da bi se dohvatilo ono vječno i nepropadljivo, Božje, čak božansko.
Nažalost previše je krštenih koji to otajstvo nikada nisu shvatili, pa i onu mogućnost koja nam je dana, da jednostavno padnemo pred Gospodina i kažemo: Gospodine grešan sam čovjek, primi me takvoga kakav jesam i vodi me svojim putem. Amen.
9.9.2007
piše: Milan Juranić, svećenik
e-mail: milan.juranic1@kr.t-com.hr
Nakon pomalo preozbiljnih političkih, duhovnih i nih postova, ovaj postavljam da me podsjeti na duvanjsku Legendu Iku koji kaže: Ne čitaj novine. To te samo zaglupljuje.
Za vrime rata, na pitanje, zašto ga nema u gradu, odgovara lakonski: Ma šta ću kad svaka budala nosi pušku.
Biser do bisera.
Trenutno je bez konkurencije u TGu
DEKLARACIJA O PRAVIMA I POLOŽAJU HRVATSKOG NARODA U BiH (kao podsjetnik uoči Kreševa)
HRVATSKI NARODNI SABOR
Bosne i Hercegovine
Polazeći od činjenice četrnaeststoljetnoga življenja i ostvarivanja kulturnoga i državotvornoga identiteta hrvatskoga naroda na prostorima Bosne i Hercegovine,
Ustvrdjujući da je suverenitet hrvatskoga naroda neupitan, neotudjiv i potvrdjen slobodno izraženom voljom hrvatskog naroda na referendumu 29.veljače i 1. ožujka 1992. godine
Opredjeljeni za demokraciju i zapadnoeuropske integracije,
mir, jednakost i toleranciju medju narodima Bosne i Hercegovine,
Uvažavajući konstitutivnost sva tri naroda i jednakopravnost gradjana na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine
Potaknuti neravnopravnim ustavno-pravnim i stvarnim položajem hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini,
Pozivajući se na Povelju Ujedinjenih naroda, medjunarodne konvencije i deklaracije koje definiraju prava naroda i temeljna ljudska prava,
Mi legalno izabrani predstavnici hrvatskoga naroda u BiH, na prvom zasjedanju Hrvatskoga narodnoga sabora Bosne i Hercegovine, održanom 28. listopada 2000. godine u Novom Travniku,
d o n o s i m o:
D E K L A R A C I J U
o pravima i položaju hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini
1. Suverenitet hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini neupitan je i neotuđiv.
2. U cilju ostvarenja svojih suverenih prava, hrvatski narod mora imati svoje političke, znanstvene, kulturne, informativne i druge ustanove i institucije na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine.
3. Opredjeljeni smo za uspostavu pune ustavne i stvarne jednakosti sva tri suverena i konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, koja se jedino može ostvariti istovjetnim ustavnim i administrativno-teritorijalnim unutarnjim ustrojem cijele Bosne i Hercegovine, koji će na jednak način regulirati načela suvereniteta i konstitutivnosti naroda i jednakopravnosti građana.
4. U zajedničkim institucijama i tijelima vlasti u Bosni i Hercegovini, na koje hrvatski narod slobodno izraženom političkom voljom prenese dio vlastitog suvereniteta, obvezatno se primjenjuju načela koncenzusa u odlučivanju , pariteta u sudjelovanju i rotacije na čelnim mjestima tijela i institucija, uz neprijeporno pravo hrvatskog naroda na samostalni izbor svojih predstavnika u tijela i institucije nacionalnog zastupanja, osobito zastupnika u Domove naroda i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
5. Hrvatski narodni sabor obvezuje sve legalne i legitimne predstavnike hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini na potpuno provodjenje Deklaracije i smatrat će nelegitimnom svaku odluku i riješenje koje bi odstupilo od iskazane političke volje sadržane u ovoj Deklaraciji.
Broj:_________/00
Predsjednik
Novi Travnik , 28.listopada 2000. godine Hrvatskog narodnog sabora
"Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade, no kraće živce, šire putove, no uža gledišta. Trošimo više, imamo manje, kupujemo više, uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, televiziju gledamo previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imetke, a smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do Mjeseca i natrag, ali imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i unutarnji.
Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, no učimo manje. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više računala da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dviju plaća ali više razvoda, luksuznijih kuća ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati."
Ni brda nisu,
Ni doline, ni rijeke, ni more,
Ni oblaci nisu,
Ni kiša, ni snijeg nije
Moja Hrvatska
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
I ono u riječi mnogo dublje od riječi;
I ono dublje s Hrvatskom me veže,
S Hrvatskom Hrvata,
S patnjama njinim,
Sa smijehom i nadom,
S ljudima me veže,
Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.
I kud god idem sa mnom je Hrvatska
Bošnjaci zaslužuju vlastiti entitet
Trojedina Bosna i Hercegovina, stvorimo li je i budemo gradili u „dobroj vjeri“, može postati prostor natjecanja, a ne konfrontacije.
Piše: Ivek Šimić, Grude
GRUDE - Kada sam prvi put sasvim slučajno naletio na primjerak sarajevskog tjednika BH Dani, negdje tijekom 1996. ili 1997., silno su me začudili rezultati jedne ankete među Bošnjacima. Prema toj anketi čak jedanaest-dvanaest posto Bošnjaka smatralo je kako bi trojedina Bosna i Hercegovina, s nacionalnim bošnjačkim entitetom, bila najbolje rješenje za Bošnjake.
Taj me postotak iznenadio (i) zbog činjenice da je rat praktično tek završio, da su se gotovo svi sarajevski mediji godinama upinjali demonizirati upravo ovaj model i njegove zagovornike na hrvatskoj i srpskoj strani, i da ne postoji nijedna bošnjačka politička stranka koja se zalaže za takvo rješenje.
Prazan prostor na bošnjačkoj političkoj sceni
Budući da politička zbivanja pratim „kampanjski“, ne znam postoje li novija istraživanja o istoj temi te mogu samo nagađati o stvarnom stanju „na terenu“. Ono što pouzdano znam jest da ćete i danas na bošnjačkoj političkoj sceni teško pronaći značajnijeg političara (a kamoli stranku) koja će se usuditi zagovarati uspostavu (većinski) bošnjačke republike unutar Bosne i Hercegovine.
Zašto je to tako? Gdje je stranka koja bi predstavljala interese onih dvanaest posto Bošnjaka koji su još 1996. godine mislili da bi to bilo idealno rješenje nacionalnog pitanja za same Bošnjake?
Spomenut ću ovdje nekoliko mogućih odgovora koji se u hrvatskoj (vjerojatno i srpskoj) političkoj javnosti „razvlače“ već godinama.
Prema jednoj, dominantnoj, teoriji Bošnjaci se nisu odrekli iluzije da mogu na duži rok biološki, pa onda i politički, postati „glavni“ narod u Bosni i Hercegovini. Na taj bi način cijelu Bosnu i Hercegovinu učinili „svojom“, dok bi Hrvati i Srbi postali nacionalne manjine.
Snažan argument koji ide ovoj teoriji u prilog jest uporno zalaganje bošnjačkih stranaka za unitarna ustavna rješenja, temeljena na načelu „jedan čovjek – jedan glas“.
Bošnjaci htjeli svoj entitet
Druga raširena teorija kaže kako su Bošnjaci htjeli imati svoj entitet, pa taman samo na dijelu teritorija Bosne i Hercegovine, ali im je međunarodna zajednica jasno dala do znanja da ne želi „islamsku“ Republiku u srcu Europe.
Istina je, međutim, da, osim interesnih svjetskih protivnika, na putu konačne i stvarne federalizacije Bosne i Hercegovine u najvećoj mjeri stoje različite iluzije, zablude i strahovi njenih triju konstitutivnih naroda.
O srpskim povijesnim zabludama i tlapnjama ne bih želio nadugo raspredati, neka oni to učine sami. Milorad Dodik je pokazao, ispravnom povijesnom analogijom između bivše Jugoslavije i današnje Bosne i Hercegovine, da oni napokon imaju snage za to.
Hrvati bi se trebali odreći "glavinjanja"
Ali zato, kao što držim da bismo se mi Hrvati trebali odreći svojih „glavinjanja“ (negiranje bošnjačke nacije kroz teoriju o „hrvatskom cvijeću“, Hrvatska do Drine, primitivni ekstremizam bilo koje vrste), tako držim da bi Bošnjaci trebali smoći snage i uvidjeti da je Bosna i Hercegovina jedino moguća kao trojedina, simetrična, federalna država triju nacionalnih entiteta.
Bosna i Hercegovina kao federacija s tri nacionalna entiteta jest prirodan, pravedan, uravnotežen i jedini dugoročno održiv ustavni model ove komplicirane države.
Nakaradne teorije o čistim teritorijama
Kada kažem „nacionalna“, ne mislim na ekskluzivno nacionalna, pa ako slučajno na hrvatskoj ili srpskoj strani još postoji neka usijana glava koja sanja o „čistim“ teritorijima, neka se odrekne te nakaradnosti.
Ako Hrvati i Srbi prihvate Bosnu i Hercegovinu kao geopolitičku nužnost, a Bošnjaci njenu „federativnost“, držim da možemo stvoriti pozitivno ozračje u kojem ćemo se natjecati u poštivanju ljudskih i kolektivnih prava manjinskih naroda u vlastitom entitetu, izgradnji demokratskih standarda, političkom i medijskom pluralizmu, gospodarstvu, kulturi, športu...
Trojedina Bosna i Hercegovina, stvorimo li je i budemo gradili u „dobroj vjeri“, može postati prostor natjecanja, a ne konfrontacije.
Idealan scenarij konstituiranja federalne Bosne i Hercegovine jest da, bez pritisaka i nametanja, takvu državu većinski prihvate sva tri njena naroda. Bjelodano je da to želi većina Srba i Hrvata. Scenarij u kojem bi takvo rješenje bilo nametnuto Bošnjacima, nije nešto što priželjkujem. Stoga, ohrabrimo bošnjački politički korpus da prihvati trojedinost, ukazujmo na prednosti tog modela i za same Bošnjake, tolerancijom i uvažavanjem (već danas) pokažimo da se ne moraju pribojavati za pripadnike vlastitog naroda koji ostanu izvan granica bošnjačkog entiteta.
Nacionalni entiteti nisu prijetnja
Postojanje nacionalnih entiteta nije prijetna posebnim nacionalnim interesima BH naroda, nego jamstvo, kroz sustav recioprociteta, ostvarenja kolektivnih prava svakog naroda i u svom, i u „tuđim“ entitetima.
Spadam u krug ljudi koji najiskrenije misle kako je Bošnjačka Republika unutar Bosne i Hercegovine doista u najboljem bošnjačkom nacionalnom interesu.
Bošnjaci zaslužuju vlastiti entitet. Bošnjaci zaslužuju, jednako kao i Hrvati i Srbi, nesmetan nacionalni razvoj i prosperitet, naravno u suglasju s razvojem druga dva naroda u Bosni i Hercegovini.
U političkom smislu, nadajmo se da će se što prije pojaviti bošnjačke stranke koje će artikulirati upravo ovakvu nacionalnu platformu.
Prije tjedan dana se dogodio još jedan u nizu ovogodišnjih susreta hrvatskog premijera Ive Sanadera s kardinalom Puljićom.
Od uspostave demokracije u RH i BiH, kardinal Puljić nije uspijevao uspostaviti pravu komunikaciju sa službenim Zagrebom. Uvijek je u toj komunikaciji bilo nekakvih čudnih šumova. Ponekad se razgovaralo na dvije sasvim različite frekvencije. Puljić je za jedan dio Banskih dvora bio Suljić, a s druge strane hrvatski premijeri, ministri i navlastito pokojni predsjednik Tuđman su na Bistriku i u Nedžarićima, ponekad i na sarajevskom Kaptolu bili proglašavani izdajnicima Bosne. Govorilo se da su izdali Posavinu, ostavili Hrvate Sarajeva, zaboravili Banja Luku, poigravali se sa Središnjom Bosnom. I svi kritičari su u isto vrijeme hrlili u Zagreb, čapali se za domovnicu i putovnicu, svi se pokušavali primaknuti političkom oltaru na Pantovčaku.
Nije tajna da su fratri stare, da ne kažem jugo-garde: Andjelović, Markešić, Marković...oduvijek bili bliži Manoliću a i danas su bliži Mesiću na što im on uzvraća, ko nekad Tito, ordenjem;
da je dr. Franjo Topić jednako surađivao s Račanom, kao i sa Sanaderom; da su hercegovački fratri, lijevi i desni, domovinski i izvandomovinski bili skoro zaslijepljeni pokojnim Šuškom.
Ovih dana se mogla čuti izjava biskupa Komarice kako se s razlogom stidio prije četiri-pet godina što je ministar u Vladi njegova naroda netko kao Picula.
Odavno se ne čuje biskupa Perića, ali se njegove izjave pamte.
Zna se da je upravo on moralna okomica pred kojom strepe i Zagreb i Sarajevo. Dok msgr. Perić ne prihvati neku novu političku opciju, uzalud se kandidiraju svi izvan HDZ-a BiH. A poznato je da Perić ni s njima više nije na ti.
Zato je ova kombinacija osobnosti, Puljić-Sanader, skoro idealna za ovo vrijeme i odnose među hrvatskim političkim subjektima u BiH. Ne preferira se Hercegovina, ne zapostavlja se Bosna, cilj razgovora je postići jedinstvo Hrvata u BiH. Sve kako i treba.
Kada kardinal kaže: "Zašto Hrvati ne bi izabrali one koji će ih predstavlajti u javnosti u Hrvatskoj kako bi bila bolja transparentnost", onda će i najžešći protivnici liste za XI izbornu jedinicu zašutjeti ili prihvatiti to kao normalnu stvar. Ne govori Puljić uzalud da je činjenica "da ne vradnujemoniti svoje korjene, ni baštinu niti posjed, niti ustrajnost za prava". Rijetki su političari Hrvati u BiH koji će, poučeni smjenama svojih prethodnika, jasno i glasno ukazati na iskonski grijeh Daytona, i sprovedbe tog sporazuma. "Kad je u pitanju novi Ustav, treba svaku stvar nazvati pravim imenom i ne trgovati s najmanjima kako ne bi bili 'kusur' za račune velikih sila", ukratko je kardinal sažeo sve probleme aktualne borbe za što bolje pozicije svakog naroda uoči pregovora o preuređenju BiH. Reklo bi se "u sridu!".
Ipak, ipak kao da nešto ne štima. Kao da nešto krupno u tim razgovorima ostaje nedorečeno, skoro netaknuto.
Kako premostiti objektivne razlike u gledanju i traženju konačnog političkog rješenja između Hrvata Mostara i Hercegovine i Hrvata Sarajeva, Središnje Bosne, pa i Posavine?
Kako postići unutarnacionalni konsenzus i JASNO KAZATI ŠTO HRVATI MISLE kad nema onih koji bi mogli sagledati sve posljedive opredjeljenja za regionalizaciju ili eventualnu federalizaciju BiH?
Kako uopće doći do jedinstvenog stava kad nitko više nikoga ne uvažava, kad više nema jedne jake političke opcije koja bi imala mandat zastupanja Hrvata u BiH? Dugo su u Sarajevu podržavali NHI, pa potom i HKDU I HSS kao moguće alternative po njima tada bahatom HDZu. Sada bi svi da se ujedini ono što smo svi godinama raskopavali. Kako?
Kako ujediniti bogati jug i siromašni istok? Kako ujediniti strukture koje pod utjecajem bivših jugo-obavještajnih centara i danas rade jedni drugima o glavi? Samo danas KOS dokazuje UDBI da su oni nacionalniji, ispravniji, da su uvijek u projektu i da samo oni znaju što je projekt. Nije puno drugačije ni kod druga dva naroda, ali se kod obojih ipak zna tko kosi a tko vodu nosi. Samo se Hrvati javno dive svom sarajevskom kardinalu i zagrebačkom premijeru, a negdje u potaji ostaju čvrsto pri svojim jaslama, glođući davno izglođane ideološke kosti i ne popuštajući jedni drugima ni za jotu. Jer je ovdje svaka ideologija samo prozirni ogrtač beskrajne VOLJE ZA MOĆ. IMATI A NE BITI!! - je problem hrvatske politike u BiH. Možda to znaju i kardinal i premijer. Možda to premijer može nekako i riješiti, zatvarajući špinu jednima, otvarajući drugima, poslušnima, spremnima na suradnju. Onda ostaje pitanje jesu li oportunistička leđa dostatno jaka za ponijeti teret budućih pregovora o sudbini naroda??
GLASNOGOVORNICA UREDA VISOKOG PREDSTAVNIKA ALEXANDRA STIGLMAYER O PODJELI BIH
MUSLIMANSKA DRŽAVICA BILA BI IZVOR NOVIH NESTABILNOSTI
Mostar, 31. siječnja, 01. godine – Glasnogovornica Ureda Visokog predstavnika u BiH Alexandra Stiglmayer ocijenila je kako se podjelom BiH ne mogu urediti odnosi na Balkanu te da bi to izazvalo nove političke nestabilnosti i sukobe. Komentirajući najave pojedinih hrvatskih dužnosnika okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora o trećem entitetu, Stiglmayerova je rekla kako bi to izazvalo izolaciju Hrvata u zemlji. Upozorila je da bi raspad, podjela BiH automatski izazvala nove podjele u Jugoslaviji, krzu na Kosovu i u Sandžaku. Dogodile bi se podjele i u Makedoniji te velika nestabilnost pa i – rat.
- Imali bismo muslimansku državicu u srcu Europe, a to bi rješenje bilo izvor novi nestabilnosti – izjavila je A. Stiglmayer, izrazivši vjeru kako će “svijet uvidjeti” da bi podjela BiH izazvala lančanu reakciju u regiji. Pozvala je na jačanje bosanskohercegovačke državnosti. Govoreći o sve glasnijim najavama iz krugova Hrvatskog narodnog sabora BiH o trećem entitetu i HDZ-ovu bojkotu rada federalnih institucija Petritscheva glasnogovornica je ustvrdila da bi to bio “katastrofalan potez jer bi to dovelo Hrvate u izolaciju i geto”. Pozvala je HDZ-ove dužnosnike da razmisle o posljedicama “neustavnog ponašanja”.
Nažalost ni današnji Visoki predstavnik u BiH, Lajčak ne govori drugačije. Njih ne zanima postojanje "srpske državice" u BiH, niti činjenica da je Fedearcija BiH u međuvremenu postala "muslimanska državica" na štetu Hrvata u "srcu Europe", kao ni činjenica da su Hrvati i nakon upada tenkova u banku i političkih pocesa svim vodećim političarima iz tog vremena, dovedeni konačno "u izolaciju i geto". Zato hrvatski političari moraju ponovno uzeti u ruke ovaj govor biskupa Perića, zazvati BOga na pomoć i poći putem samoodređenja bez otcjepljenja od BiH. Na koncu će i Europa shvatiti da je to jedini način zaustavljanja širenja "muslimanske državice u srcu Europe".
Biskupov govor kao podsjetnik hrvatskim političarima uoči pregovora o preuređenju BiH
GOVOR MOSTARSKOG BISKUPA Dr. RATKA PERIĆA, NA DRUGOM ZASJEDANJU HRVATSKOG NARODNOG SABORA
HRVATI NE ŽELE BITI U LANCIMA VEĆ SAMO NAROD NA SVOJOJ ZEMLJI
Mostar, 6.ožujka, 01. godine - U svojstvu mjesnoga biskupa u Mostaru, gdje se danas održava drugo zasjedanje ovoga značajnoga skupa, pozdravljam sve sudionike, napose zastupnike Sabora. Razlozi su za to mnogobrojni, ne mogu se svi nabrojiti:
1) DEMOKRACIJA. Ako u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim civiliziranim zemljama svijeta, treba u društvenom smislu funkcionirati demokracija, tj. vladavina narodne većine — a svi se slažu da treba! — onda pozdravljam ovaj Sabor kao građanski iskaz glasačkoga tijela hrvatskoga naroda i kao politički izboren i moralno dopustiv oblik samozaštite ovoga naroda. I za one koji se smatraju učiteljima demokracije vrijedi zakon da ne mogu zaobilaziti zakon demokracije!
2) REFERENDUM. Ako hrvatski narod u BiH ima pravo na samoobranu svoga bića i svojih prava, obveza i sloboda — a bjelodano je da ima! — onda ovaj Sabor pozdravljam kao plebiscitarno izborenu i očitovanu odluku toga naroda na prošlogodišnjem referendumu. Stoga ovaj Sabor kao društvena i politička institucija treba ostati stabilna i trajna, makar se sve stranke promijenile i silom ukinule i svi današnji sudionici ovoga zasjedanja sišli s povijesne tribine; kažem: "institucinalno" ostati, jer je to zahtjev političke volje hrvatskoga naroda, koji će se konstituirati u najprikladniji samoodrživi državni oblik u zemlji.
3) JEDNAKOPRAVNOST. Ako u BiH postoje tri naroda — a svima je očito da postoje! — oni su nužno upućeni na uzajamno poštovanje, suradnju i ravnopravnost. Stoga pozdravljam ovaj Sabor kao predstavništavo očitovano demokratskim izborom hrvatskoga naroda koji želi živjeti s drugim narodima na osnovi jednakopravnosti, tj. prava na život, na povratak svih na svoje, na osiguran im ostanak dostojan čovjeka, na kulturnu i prosvjetnu samosvojnost, na uporabu jezika, za zdravstvenu zaštitu, na vlastitu obranu i mass-media, na rad i ekonomsku raspodjelu dobara, na vlastito znakovlje, na osnovne slobode uključujući slobodu misli, savjesti, religije i uvjerenja, na narodno samoodređenje i suverenost, poštujući nepredvidivost vanjskih granica ove zemlje. Pomažući svome narodu, Sabor će tako pomoći i drugim narodima.
4) NAROD I MEĐUNARODNA ZAJEDNICA. Ako je hrvatski narod želio — a jest želio jer se našao u velikoj nevolji! — da u nedavnom besmislenu krvoproliću intervenira moćna međunarodna zajednica, onda pozdravljam Sabor koji će pokazati da ovaj narod, zahvalan za političku intervenciju u zaustavljanju rata, koji je isto tako od te iste međunarodne zajednice mogao biti spriječen u samome početku, nije tom svojom željom htio prijeći iz jednoga bespravlja u drugo. Niti je mogao potpisati i izučiti svoj identitet, suverenitet i subjektivitet toj zajednici da ga ona prekraja, pretapa i radi od njega kako joj se svidi.
Ovaj se narod spreman suočiti s povijesnom istinom, s ljudskom pravdom, željan trajnoga mira i raspoložen na recipročno praštanje sa svima, ali ne na robovanje nikomu. Niti će se Hrvat pomiriti s time da mu se grijeh na svjetskoj razini medijski i sudski udesetorostručuje, a grijesi i zločin drugih deseterostruko umanjuju. Istina rađa pravdu, pravda donosi mir, a iz pravoga mira nastaje opće izmirenje!
5) REVIZIJA. Ako je svaka politička ustanova podložna promjeni i usavršavanju — a svima je očito da jest! — onda pozdravljam predstavnike ovoga Sabora kao mjerodavne pregovaratelje s predstavnicima međunarodne političke zajednice, da u ovom traženju izlaza iz krize u BiH, nađu mirno, pravedno i trajno državno uređenje, revidirajući ne samo pojedine nepravedne zakone već donesene, nego pogotovo revidirajući nesavršeni Washingtonski sporazum iz 1994. godine i još nesavršeniji Daytonski iz 1995 godine. Ne prestajemo ponavljati da su ti međunarodni politički akti ozakonili i omogućili da, nepravednom podjelom zemlje, hrvatski narod ostane ne samo prepolovljen, nego, evo, i egzistencijalno ugrožen, iz parlamenata odstranjen i na stup srama na sudištu u Haagu pribijen. Odgovorni predstavnici međunarodne zajednice svega su toga svjesni, pa opet ostaju na ovakve javne vapaje više gluhi nego stvarno zabrinuti.
Sabor svojim miroljubivim radom može biti jasan odgovor svjetskoj političkoj strategiji i njezinoj taktici s Haaškim sudom kojemu je, kako narod ovdje općenito shvaća, bitna namjera da se zemlja, daytonski pacificirana, ovako kontradiktorno konstituira, pa i pod cijenu presuda od 15, 25 i 45 godina robije braniteljima hrvatskoga naroda, koji su se većinom svojevoljno pojavili na suđenje i, nakon više godina čekanja sudskoga procesa, nije im dokazan ni jedan individualan zločin.
Međunarodna je, kažu, previše utrošila na ovaj be-ha projekt da se sada vraća s krivoga puta. Pametan čovjek, kad zaluta, zna da ga manje košta ako se natrag vrati, nego da i dalje luta!
Ovaj Sabor svojim odlučnim, odgovornim i ozbiljnim djelovanjem, prema međunarodno prihvaćenim načelima, može pomoći i svomu narodu i spasiti čast te nagluhe i lutajuće međunarodne politike u BiH!
6) NAROD, NE "OSTALI". Ako su Hrvati samostojan, samonikao, izvoran narod u BiH — a jesu, i to ne od jučer — onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao mjerodavan faktor međunarodnoj zajednici reći da ne smišlja zakone koji će dva druga naroda promicati u prave narode s pravnim političkim i dražavnim institucijama, a Hrvate postupno micati u rubriku "ostali", ugrožavajući im političku volju, i stoga također ime, jezik, vjeru, kulturu i sve ono po čemu se narod smatra narodom. To ne bi smjela dopustiti ni druga dva naroda. S njihovim će se narodnim predstavnicima ovaj Sabor na ravnopravnoj nozi nositi i konsenzusom donositi najbolja rješenja, pa ako treba i u prisuću međunarodne zajednice.
7) DIVIDE ET IMPERA. Ako je međunarodna zajednica — jesu li to predstavnici Europske Unije, Sjedinjenih Američkih Država ili Ujedinjenih Naroda, ne znam — uvjerena da silom SFOR-a može implementirati ili odjelotvoriti političku kontradikciju, tj. na papiru priznavati hrvatski narod, a u praksi mu ignorirati političke glasove i volju — onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao legitiman subesjednik tražiti od te međunarodne političke zajednice da prema hrvatskomu narodu i njegovim zakonitim zastupnicima prestane s metodom "kandžije i mrkve".
Sanckije koje se poduzimaju samovoljnim svrgnućem političkih predstavnika, nasilnim provaljivanjem SFOR-ovaca u hrvatske institucije, manevriranjem predizbornoga zakona, pristranom podjelom ekonomske pomoći i tomu slično niti su za jedan narod pedagoška, demokratska i moralna mjera, niti su na čast onima koji ih tako primjenjuju.
Isto tako ako međunarodni arbitar federalne, državne i daytonske ustave arbitrarno mijenja — a očito mijenja pa potom ponekad arbitrarno pere ruke da nije u njegovoj moći opozvati što je sam nametnuo — onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao legitiman i respektabilan sugovornik od međunarodne zajednice tražiti da se domaćim političkim pojedincima, koje narod kao takav nije delegirao, ne služi, uzaludno dokazujući narodu da mu tako služi, i to na njezinu političku kompromitaciju a na opću hrvatsku narodnu štetu.
Nije ljudsko pravo i sloboda u međunarodnom ni vojnom potencijalu, ni novčanom kapitalu, ni Haaškom tribunalu, nego u Božjemu zakonu, u dostojanstvu čovjeka i naroda, koje mu je Stvorac njegov dao. A kao razuman narod, Hrvati će sa zahvalnošću primiti međunarodne "dobre usluge" za opće dobro.
8) ZAKONITA BORBA. Židovsko je plemensko pučanstvo živjelo 400 godina u Egiptu ne kao narod, nego kao raja, kao bijelo i crno roblje crnčeći na faraonskim plantažama i piramidama. A uvijek su nazivani takozvanim "građanima" koji su bili bez ljudskih prava i građanskih sloboda s drugima, a u neka doba čak bez prava na život rođene muške djece, pa prema tomu nisu bili građani ni drugoga, nego dvadeset i drugoga i nikakva reda.(...)
Hrvati, pa tako i hrvatski katolici, na ovim su be-ha prostorima bili preko četiri stoljeća više na otomanskom čitluku i u zatvoru nego na svojoj njivi i slobodi. A sedamdeset godina pošloga stoljeća više u emigraciji i u jugoslavenskom zatvoru i strahu nego na svome slobodnome okrajku. Hrvatski narod ne želi biti ni u čijim, ni domaćim ni u međunarodnim lancima, nego narod na svojoj zemlji, svoj na svome, s ljudskim dostojanstvom, samopoštovanjem i poštovanjem drugih. On želi poštovati sve Božje zapovijedi i sve pravedne ljudske zakone.
ZAKLJUČAK. Sudski činovnik u Austro-ugarskoj monarhiji Martin Đurđević u svojim "Memoarima sa Balkana", pretiskanim prošle godine u Stocu, donosi ovu zgodu. U vrijeme tursko-austrougarskoga rata (1875-78) na sugestiju otomanskoga sultanata, koji je stao kršćanskoj raji obećavati brda i doline, "blagostanje i reforme" (str. 83) samo da ne ide u borbu za svoja prava i slobode, zapadni su se konzuli kao sultanovi glasnogovornici javili te pošli na pregovore s vođama jugoistočne Hercegovine. Dođu tako konzuli međunarodne zajednice određenoga dana na hercegovačko-dalmatinsku granicu između Dubravice i Bijeloga Vira (str. 10). Taj se dijalog odvijao ovako:
"Vaš ustanak i postupak nije opravdan", rekoše konzuli.
"Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak..", odgovoriše vođe.
"Ali je u sultana silna snaga i vojska, pa će vas sviju smrviti" dočekaše konzuli.
"Mrvi nas i tare već od 500 godina, pa evo nas još ima živih, da krv do zadnje kapi prolijemo za slobodu" — repliciraše vođe.
"Kad to malo hljeba, što imadete u torbi, pojedete, čim ćete se hraniti? Ta pomrijet ćete od gladi", zaprijetiše sankcijama konzuli.
Mijo Ljuban iz Sjekosa pograbi šaku zemlje ispred sebe, turi zemlju u usta, prožvaka i proždrije na očigled sviju, te reče:
"Evo ove Božje hrane neće nam nikada nestati".
Kažu, da je engleski konzul Holomes zaplakao, kad je vidio taj prizor (str. 84).
Kad je ovaj odlomak, pročitan suvremenom engleskom "konzulu na Balkanu" lordu David Owenu, on se samo osmjehnuo (str. 8). To je ujedno razlika u ondašnjem i sadašnjem međunarodnom političaru, koji je i onda i sada branio samo jednu stranu, a naša je situacija i onda i sada gotovo identična. Ali nećemo mi ovu zemlju jesti, kao legendarni Mijo iz Bajovaca. A hoćemo je, po Božjem određenju, obrađivati, po njoj saditi, natapati je, Božji blagoslov na nju zazivati, jer taj narod može živjeti u svojoj zemlji od roda svoje zemlje i od rada svojih ruku.
Kad prestane rat, nastupa red i rad! Mi u ovoj zemlji, uređenoj po Božjim zapovijedima i ljudskim zakonima ljubavi prema začetu i rođenu životu, zakonu obiteljske snage i sloge, vanjskoga uređenja i mira, zdravih međunacionalnih odnosa, u zemlji u kojoj neće sedam puta ljudi više ginuti na cestama nego na bojišnicama, želimo čestite i pravedne zakone poštovati, pa će nas onda i drugi poštovati i — bez velika odgađanja priznati, uvažavati i u europske integracije uključiti.
Gospodine Predsjedniče! Poštovani zastupnici Hrvatskoga Narodnoga Sabora:
Narod vam je dao političko povjerenje, jer ste mu dali konkretno obećanje.
Ako vi svoje obećanje zaboravite, narod vam to nikada zaboravit neće!
A ako vi to obećanje ispunite, učeći na prošlosti, pa i na negativnoj prošlosti, narod će vas znati počastiti i na tome zahvaliti!
Neka Vanja na ovimbalkanskim stranicama ironizira, satire, cinizira razapinje već RAZAPETU BOSNU, a s njom i Hercegovinu. Ne da mi se prevoditi, ali oni koji znaju engleski mogu vježbati smijeh kroz suze.
Da nije komično, bilo bi ustinu tragično, moja Vanja.
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje.
"Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!"
(Alojzije kardinal Stepinac)
"Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr)
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kanjčević)
DARIO KORDIĆ
Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza.
Dario Kordić, G-416
Justizanstalt Karlau
Herrgottwisgasse 50
A – 8020 Graz
Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU
Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.)
A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'."
Zar pravednik mora dokazivati zlome
I u toj igri izigravat metu
Dok traže pute, sredstva da ga slome
Zar trpjet mora i pravdat se svijetu
O zemljo moja, moj preslatki Dome,
Na tvome pragu ptica sam u letu
Što slobodu diše. Dokazivat kome
Načela, snagu i istinu svetu.
Samo u srcu svog naroda živi
I budi sokol što nad njime bdije
Proći će tmurni ovi dani svi
I ništa teško ništa mučno nije
Kada ćutiš nadu što je narod nosi
Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme)
RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006.
(HAAŠKA ŠKOLA)
Najtužnija mi tugo,
Domovino.
Pred žrtvenikom za tebe bdijem
i pradjedovom se čašću mijem.
U krletci, u kavezu pjevaju slavuji
Dok vani šišmiši lete.
Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova!
Zvonko, dobro nam došao!