ETIKA I POLITIKA
petak, 30.10.2009.
SAMO NAS REFERENDUM MOŽE SPASITI
|
HRVATI, VRIJEME JE ZA REFERENDUM Narode, vrijeme je za REFERENDUM. Jer, dok s jedne strane, Janša pravi odstupnicu Pahoru za 'svaki slučaj' ako mu ne bi uspjelo oteti hrvatski STICK, kod nas se gradi tzv. koncenzus zbog tzv. viših interesa, koji se uglavnom svode na strah od blokade pregovora s EU. Opća politička shizofrenija u kojoj Milanović ispada ekstremni nacionalist a njegovi stranački drugovi pristaju biti (za)vođeni od drugog (ili prvog?) im voljenog vođe Stipe dok vladajući hadezeovci, kao i u nizu slučajeva dosad kad su bili pritisnuti, prijete prihvaćanjem Sporazuma i bez koncenzusa, s minimalnim brojem ruku. Predsjednica Vlade se skriva i štiti takvom 'demokratskom voljom' stranačkih kolega. Najhrabriji među njima možda bi se usudili biti 'suzdržani' ili eventualno ne doći na sudbonosnu sjednicu Sabora, kako bi sutra djeci pilatovski mogli reći: Vaš otac/majka nije u tom sudjelovao/la. Ne čuju se (još!) ni glasovi protivljenja iz struktura crkvene hijerarhije. Netko će se upitati, smije li kardinal Bozanić, kao dopredsjednik europske biskupske konferencije, poticati euroskeptike? Nije više riječ o euroskepticizmu ni o diplomaciji. Riječ je o prodaji (pa da je makar i to?!) , preciznije o izdaji nacionalnih interesa. Vide to i djeca, znaju to svi političari i svi novinari. Upravo zato, (ne)pristajanje na ovakav Sporazum sa Slovenijom, označava razdjelnicu sluga i robova od neovisnih intelektualaca, svjesnih i savjesnih političara i javnih djelatnika, razliku između apatrida i domoljuba. Nadam se, moleći Boga za prosvjetljenje pameti onima koji odlučuju, da ćemo shvatiti kako mi živi nemamo pravo izdati ni prodati ono za što su tisuće hrvatskih kćeri i sinova jučer život dali. Posted by (I. B.) |
- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
PRIČA O FRA VJEKI ĆURIĆU
|
Ubojice našeg sina, oprošteno vam je U večeri 31 siječnja 1998 franjevac i svećenik Vjekoslav Čurić večerao je sa dva gosta u njegovoj župi u Kivumu, Ruanda, te ih je iza večere odvezao svojim autom u Kigali. Kada je auto usporio ispred crkve Svete obitelji njih dvoje su ga ubili sa sedam metaka sa boka i leđa. Do danas nitko ne zna tko su oni bili niti zašto su ga ubili: budući da ih je pozvao na večeru pretpostavlja se da su bili «prijatelji». Slijedećeg ožujka franjevci iz cijele istočne Afrike i dalje susreli su se u Kivumu na proslavi svete mise. Htjeli su da, kako se jedan od njih izrazio, «osvježe sjećanje na njihovog preminulog brata, da se očiste od svake želje za osvetom na način da oproste ubojicama, i da preuzmu nasljedstvo koje im je njihov brat ostavio.» Porijeklo Brat Vjeko je treći franjevac koji je izgubio život u Ruandi. Prva dva bila su Ruanđani: Juvenal koji je bio ubijen 4. travnja 1994. dok se spremao ući na Secular Institute of the Kingship of Christ; brat George Gashugi ubijen je deset dana kasnije. Vjeko je rođen u Lupoglavu – Žepče, 26 travnja 1957. Pridružio se franjevcima 1977., a zaređen je za svećenika 21. lipnja 1982. 1983. zamolio je da se pridruži prvim franjevcima poslanima u Ruandu. Nakon što je vidio uvjete u novoj misiji htio je studirati za doktora na Ruandskom sveučilištu ali nije bio primljen. Smjestio se u Kivumu, prvom fratarskom ustoličenju u Ruandi gdje je osnovan i novicijat, zatim je bio sa aspirantima u Nvina w'Imana, te opet u župi Kivumu do njegove smrti. 1994. tijekom cijelog genocida ostao je u Ruandi. Išao je dva ili tri puta tjedno za Burundi uz pomoć međunarodnog Crvenog križa i drugih nevladinih udruga te potajno prevozio ljude u sigurnost i natrag dovozio hranu za gladne. U to vrijeme otprilike trećina klera bila je pobijena, trećina je pobjegla a trećina je ostala u Ruandi. Vjeko je postao i ekonom biskupije. Time Magazine objavio je u to vrijeme na svojoj naslovnici naslov «Nema vragova u paklu, svi su u Ruandi», ali fra Vjeko je uključivao obje etničke skupine u zajednički solidarni rad. U zemlji koja je bila rastrgana etničkim konfliktima i u potrazi za osvetom on je išao protiv struje, i znao je da je na popisu za ubojstvo. Ali je nastavio voljeti i služiti. Njegovi prijatelji bili su vojnici, visoki državni dužnosnici, narod. A posebno siromašni, stalno ih je posjećivao u njihovim nastambama i jeo s njima. Projekti razvoja Omogućio je čistu pitku vodu za župni centar, od izvora na brdu usmjerio ju je u dispanzer/centar za prehranu gdje su držana djeca 15 dana ili mjesec dana da bi ih se uhranilo. Započeo je tesarstvo, zidarstvo, pekarstvo, projekt zečeva. Od brda je pravio terase za grah i banane, različito povrće. Bio je uključen u gradnju i obnovu 1400 kuća za povratnike. Poticao je udovice da same sebi pomognu i da preuzmu poslove koje nikad prije nisu radile: sada rade u stolariji izrađujući vrata, prozore i građevinski materijal. U kući Nazaret udomio je 360 djece, 12-toro u svakom dijelu, sa jednom gospođom/udovicom koja se o njima brine kao majka. Škola može primiti 600 djece od kojih su svi siročad te su neka od njih pokupljena za vrijeme genocida kada su njihovi roditelji ubijeni u bijegu. Vjeko je pomagao i u lokalnom zatvoru, jednom od najvećih u biskupiji: gradio je skloništa u ustanovi da zaštiti zatvorenike od sunca i kiše te im omogući medicinsku skrb. Propao pokušaj Jedne noći 1996. dvoje ljudi ušlo je u samostan i pištoljem naredili mu da klekne i stavi ruke iza glave. On je zatražio da ga ubiju unutra. Kada su spustili pištolje on je u trenu nestao unutra, došao do prozora blizu stabla i pobjegao u sigurnost. Vojnici su nastavili pucati ali u mraku nisu mogli pronaći svoju metu. Seljani su dotrčali a vojnici nestali. Kasnije su seljani rekli Vjeki da su na tom istom stablu mnogi bili obješeni tijekom genocida i da ga je njihova krv spasila. Vjeko je zahvaljivao «bratu stablu» što ga je spasilo. Pravda da, osveta ne! Brat Vjeko Čurić pokopan je u župnoj crkvi Kivumu, koju je i izgradio. Kršćani toga mjesta sami su tražili biskupa Kabgaya da brat Vjeko bude pokopan u njihovoj crkvi kao uspomena na njegovu žrtvu. Misa je slavljena na otvorenom jer crkva nije mogla primiti tisuće ljudi koji su htjeli odati zadnju počast njihovom bratu i župniku koji im je neprestano služio posljednjih petnaest godina. Vjekina obitelj: otac Petar, majka Ana, braća Anton, Ivo, Niko, Drago i sestra Ljubica poručili su: «Iz svoga srca opraštamo ubojicama iako je to užasno teško izreći.» Po povratku u Rim nakon sprovoda generalni ministar reda fra Giacomo Bini napisao je pismo Msgr. Anastase Mutabaziju, biskupu Kabgaya: «Mi franjevci reda male braće, u ime Isusa na križu, i zajedno sa svojim bratom Vjekom, koji smo se oduvijek borili protiv svake vrste nasilja i osvete, opraštamo ubojicama našega brata, onima koji su organizirali ovaj zločin i koji su ga izvršili, te još uvijek tražimo da se pravda izvrši i da se dođe do istine. Na tome inzistiramo, jer se jedino u svjetlu istine može izgraditi budućnost mira.» Ministar je naglasio da je «Mir plod ljubavi, opraštanja i međusobnog razumijevanja koji je sposoban okrenuti etničke razlike u bogat izvor izgradnje Novog Svijeta i nove zemlje.» Ruanda je opisana kao «zemlja tisuću brežuljaka i tisuću problema». Papa Ivan Pavao drugi u Ruandi 1990. nazvao ju je «zemljom tisuću rješenja». Sveti Franjo Asiški vjerojatno bi ju nazvao «zemljom tisuću blagoslova». Na misi generalni ministar franjevaca zamolio je narod za pomirenje a narod je tražio da ih franjevci ne napuste. On je poštivao njihovu molbu i 20. veljače poslao 11 fratara da zamijene jednog Vjeku. Deset dana nakon dolaska vlasti su zamolile petero od njih da odu, ali s Božjom pomoću posao koji je Vjeko započeo će se nastaviti. Fra Fabian D'souza OFM, Mbarara |
- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.10.2009.
POZIV VJERNICIMA DA NA ČELO DRŽAVE NE DOVEDU ONOGA KOJI IMA IŠTA S NEGATIVNOSTIMA KOMUNISTIČKE BAŠTINE
|
Komunizam je mrtav, ali ne i posljedice »Nemojte se iznenaditi ako vam budu govorili da se Crkva još uvijek bori s komunizmom, a da je ovo neko drugo vrijeme. Nije toliko važan komunizam kao takav, jer Crkva nema političkih težnja, nego laž iz koje niču otrovni plodovi odbacivanja istine. A da u pojedinim segmentima ne možemo čak ni govoriti o nekome drugom vremenu, vidi se po pokušajima oduzimanja spomena hrvatskim ljudima, stavljajući pred mlade kao primjer nekadašnje promicatelje nepravednoga režima, koji duboko vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Vi, mladi, imajte dovoljno hrabrosti iznijeti na vidjelo istinu koja još uvijek čami pod budnim okom onih koji ne žele da se istina o komunizmu prokaže kao dubok razlog mnoštva naših sadašnjih poteškoća u društvu, ne samo kao kriza društvenog i pravnog sustava, nego kao odnos prema vrijednostima: života, rada, povjerenja, sebedarja, žrtve, odgovornosti« rekao je studentima i svima nazočnima u homiliji na misi sa zazivom Duha Svetoga na početku nove akademske godine zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te je time načeo veoma važno i veoma slojevito pitanje suvremene crkvene i ukupne hrvatske aktualnosti. Ponajprije kardinal Bozanić odbacio je čestu tvrdnju u našoj javnosti »da se Crkva još uvijek bori s komunizmom«. Odbacio je tu tvrdnju s punim pravom jer je svakomu imalo dobronamjernome, pa valjda onda i Crkvi, jasno da je komunizam i u Hrvatskoj na višestranačkim izborima 1990. godine doživio poraz, da je konstituiranjem prvoga višestranačkog sabora s hrvatske povijesne scene skinut komunistički režim, i da u suvremenome hrvatskom društvu više ne postoji relevantna politička snaga koja bi stvarno mogla oživjeti komunizam i ponovno u Hrvatskoj uspostaviti totalitaristički komunistički režim. Očito je da je govor »da se Crkva još uvijek bori s komunizmom« smišljena podvala, smišljeno odvraćanje pozornosti od bitnih poticaja i upozorenja koji u službi boljitka cjelokupnoga hrvatskog društva dolaze iz Crkve. Naime optužujući Crkvu da se još uvijek »bori s komunizmom« želi se, zapravo, Crkvu prikazati kao instituciju koja je zaostala, koja živi u prošlosti, koja ne razaznaje suvremena kretanja - a sve sa ciljem da se što je više moguće ukloni ili umanji utjecaj Crkve na suvremeno hrvatsko društvo. Činjenica da u današnjoj Hrvatskoj nije na vlasti komunistički režim i da gotovo nitko javno ne zagovara povratak komunizma nipošto ne isključuje da su baš u ideološko-političkom konceptu komunizma - koji je na ovim prostorima drastično vladao ne samo polugama državne vlasti nego i cjelokupnoga javnog života 45 godina - korijeni mnogih problema i poteškoća suvremenoga hrvatskog društva, a upravo to se u današnjoj Hrvatskoj ne želi javno priznati. Premda bi zapravo bilo čudno kad 45-godišnja vladavina komunističkoga ideološko-političkog koncepta ne bi ostavila dubljeg traga u ljudima i u društvu, ukazivanje na pojedine pojave koje imaju izravnu povezanost s komunizmom ipak, nije dobrodošlo u tzv. političkim elitama, u javnoj, čak i državnoj politici i u većini medija. Razumljiva je inercija kadrova i mentaliteta iz komunističkog razdoblja koji su proželi sve političke stranke i gotovo sve medije - tim više što, hvala Bogu, do silaska komunizma s vlasti nije došlo prolijevanjem krvi i nasiljem - ali nije razumljivo zašto u suvremenome hrvatskom društvu nema više svijesti da se - ako se ne dogodi svjesni raskid s komunističkom baštinom - ne može izgrađivati demokratsko društvo, da se ne mogu poštivati ljudska prava, da ne može zaživjeti pravna ni socijalna država, da se ne može izgraditi zdravo gospodarstvo, da se ne može unapređivati suvremena hrvatska kultura i identitet, da se ne može poštivati prava istina o prošlosti... Oni koji u suvremenom hrvatskom društvu smišljeno ne dopuštaju stvarni raskid s komunističkom baštinom, pretvaraju hrvatsko društvo i Republiku Hrvatsku u taoce prošlosti i priječe im stvaran boljitak i napredak. Crkva, jer stvarno želi služiti društvu u kojemu živi i jer stvarno želi svekolik boljitak i napredak za sve hrvatske građane, ne može prestati upozoravati i poticati na otkrivanje i uklanjanje korijena svih negativnosti u suvremenome hrvatskom društvu. Dragocjen je u tome smislu i poziv kardinala Bozanića svim mladima, a ne samo onima koji su bili u zagrebačkoj katedrali 15. listopada: »Imajte dovoljno hrabrosti iznijeti na vidjelo istinu koja još uvijek čami pod budnim okom onih koji ne žele da se istina o komunizmu prokaže kao dubok razlog mnoštva naših sadašnjih poteškoća u društvu, ne samo kao kriza društvenog i pravnog sustava, nego kao odnos prema vrijednostima: života, rada, povjerenja, sebedarja, žrtve, odgovornosti« Predstojeći predsjednički izbori u tome stvarnom kontekstu suvremenoga hrvatskoga društva imaju osobitu važnost te su sasvim poseban izazov za građane vjernike da svojim glasovima na čelo države dovedu čovjeka koji nema ništa, ni osobno ni po grupaciji iz koje dolazi, s negativnostima komunističke baštine i koji je sposoban stvarno pomoći hrvatskomu društvu da se u njemu razvije zdrav, demokratski, u punome smislu riječi pravni, gospodarski prosperitetan, socijalno osjetljiv i hrvatskim kulturnim i identitetskim obilježjima primjeren sustav. Ivan Miklenić |
- 19:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 23.10.2009.
HTVA FAVORIZIRA JOSIPOVIĆA
|
Zagreb, 23. listopad 2009. OTVORENO PISMO HRAVATSKOJ JAVNOSTI Obraćam se hrvatskoj i inozemnoj javnosti zbog diskriminacije koju meni, a i ostalim predsjedničkim kandidatima nanosi Hrvatska radiotelevizija. Naime, 22. listopada 2009. u emisiji „Otvoreno“ Hloverka Novak Srzić, glavna urednica informativnog programa HRT-a je kao goste dovela prof.dr. Antu Babića, neovisnog ekonomskog stručnjaka, Branku Stipić, novinarku Jutarnjeg lista koja piše o gospodarstvu i financijama, gospodina Željka Ivankovića, urednika časopisa „Banka“, Franu Matušića, političara i zastupnika HDZ-a u Saboru, Milorada Pupovca, saborskog zastupnika, dr. Dragana Kovačevića, ekonomista Hrvatske narodne stranke i Ivu Josipovića, predsjedničkog kandidata SDP-a. Tema emisije je najnovije otkriće skandala u Podravci, gdje je prema procjeni medija menadžment Podravke novcem Podravke htio kupiti udjele u Podravci. Profesor Ivo Josipović predstavljen i potpisan kao predsjednički kandidat SDP-a, bio je jedini sudionik od svih predsjedničkih kandidata. Ovime je HRT izravno potvrdio da je u službi samo jednog kandidata, iako je riječ o javnoj televiziji. Polazimo li od činjenice da birači biraju na temelju javne percepcije o kandidatu, a da javnu percepciju ponajviše promiče HRT kao javni medij, najoštrije prosvjedujem protiv ovakvog pristupa HRT-a predstojećim predsjedničkim izborima, a koji je postao svakodnevna praksa. Ako se HRT ovako ponaša u predkampanji, što onda možemo očekivati u pravoj kampanji? Stoga molim i tražim od svih zainteresiranih i oštećenih, kojima dostavljam ovaj pisani prosvjed, da svatko u domeni svojih mogućnosti, utječe na promjenu ovakve sramotne prakse kako bi svi predsjednički kandidati imali ravnopravan tretman na javnoj televiziji. Favoriziranje samo jedne politike, pod više nazivnika, je i dovelo do dramatično teškog društvenog stanja u RH. HRT kao najjači medij snosi u tom smislu i najveću odgovornost. Za svoj apel očekujem podršku ukupne javnosti i ostalih predsjedničkih kandidata. S poštovanjem, Prof.dr.sc. Josip Jurčević |
- 23:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.10.2009.
TKO HOĆE DA MEĐU VAMA BUDE NAJVEĆI...
|
I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." (Marko 10, 35-45) |
- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 17.10.2009.
KLAUSOVIH 10 TOČAKA PROTIV EU-a IZ 2007.
|
Predsjednik Republike Češke Vaclav Klaus izdao je publikaciju s deset argumenata protiv Ustava Europske unije."Deset točaka" objavljeno je u češkoj publikaciji Livode Noviny 1. ožujka 2005. godine. Do danas nisu objavljene ni u jednom hrvatskom mediju jer se ne uklapaju u službenu političku orijentaciju. Ove točke preporuča nam poznati britanski publicist John Laughland u predgovoru svoje knjige. Vaclav Klaus upozorava da ulaskom u EU nacionalne države prestaju postojati, postaju regije ili provincije te gube suverenitet. Češki predsjednik je nedavno izjavio da je ulazak Češke u EU bio jedna od njezinih najvećih povijesnih pogrešaka. Točka 1 Europska unija postat će država i imat će sve osnovne odlike jedne države. Imat će svoj ustav, svoje građane, svoj teritorij, svoje vanjske granice, svoju valutu, svoga predsjednika, svoga ministra vanjskih poslova itd. Imat će svoju zastavu, himnu i državni praznik. Točka 2 U toj novonastaloj državi federalnoga tipa, trenutne zemlje članice bit će obične regije ili provincije. Točka 3 Ustav države Europske unije bit će nadređen ustavima zemalja članica. Čak će i cjelokupni pravni poredak EU-a biti nadređen pravnom poretku zemalja članica. Točka 4 Izraz ustavni ugovor kao takav je neprecizan i samo privremen. Ovaj će dokument biti ugovor među suverenim državama samo dok - kao ugovor - ne bude potvrđen u zemljama članicama. Tada će taj dokument postati pravi ustav. Točka 5 Pojam zajedničkoga suvereniteta koji je dosad bio prevladavajući, u današnjoj je staroj Europskoj uniji napušten i umjesto njega je stvoren nov paneuropski suverenitet. Države u novoj Europskoj uniji gube svoje, dosad, eksluzivno pravo za stvaranje svojih vlastitih zakona. Točka 6 Građani zasebnih zemalja članica postat će građani države Europske unije s izravnim pravima i obvezama ove europske države. Točka 7 Zemlje članice moći će primjenjivati one ovlasti koji će im EU prepustiti, a ne obratno, što je bila izvorna ideja europskih integracija. Izvedene ( sekundarne ) zakonske odluke Europske unije bit će nadređene izvornim ( primarnim ) zakonskim odlukama zemalja članica. Točka 8 Europska unija, a ne zemlje članice, sklapat će međunarodne ugovore s ostalim državama. Točka 9 Važnost manjih zemalja članica, što znači i same Republike Češke, umanjuju se glasačkim postupcima ( u usporedbi s trenutnom situacijom koja je rezultat Ugovora u Nici ) ustavnim ugovorom. Točka 10 Čak i u područjima donošenja odluka, u kojima će zemlje članice u budućnosti zadržati pravo veta, te odluke mogu u bilo koje vrijeme biti podređene glasu većine ( dovoljno je da se predstavnici ili premijeri zemalja Europske unije s njime slože, što znači da se može provesti bez mogućnosti da sabori pojedinih zemalja imaju mogućnosti sami o tome odlučivati, da ne spominjemo građane koji bi s time trebali izraziti svoje slaganje. |
- 22:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.10.2009.
NAKON OVOG INTERVJUA, NE MOŽEMO REĆI KAKO NEMAMO KANDIDATA S JASNIM KATOLIČKIM I NACIONALNIM OPREDJELJENJEM
|
1.Kakvu presudu očekujete za Antu Gotovinu i drugu dvojicu generala u Haagu? Je li suđenje njima na tragu povijesne presude za događaje u Hrvatskoj od 1991. do 1995.? Haški tribunal je prvenstveno političko sudište, na kojem se ostvaruju različiti geopolitički i drugi interesi koji su, protivno povijesnoj istini, odredili da se na prostoru bivše Jugoslavije događao građanski rat s ravnotežom krivnje svih država-aktera. Stoga, iz pozornog praćenja samih suđenja te svih igara koje se događaju na Haškom tribunalu i oko njega, nažalost, može se s velikom pouzdanošću očekivati teža osuđujuća presuda i za Antu Gotovinu i drugu dvojicu generala, kao i za šestoricu Hrvata iz BiH. 2. Kratki komentar o slučaju generala Gotovine. Ante Gotovina je jedan od heroja i glavnih višestrukih simbola Hrvatskog domovinskog rata. On je bio mladi dragovoljac, domoljub koji je došao iz hrvatskog iseljeništva i zbog izuzetnih ratnih zasluga je trebao imati dugogodišnju vrhunsku vojnu karijeru u Hrvatskoj. Namjesto toga, Ante Gotovina je pretvoren u pravosudni i javni zločinački slučaj. Sada je potpuno razvidno da su u takvom „pakiranju“ hrvatskoj državi, Gotovini, kao i drugim hrvatskim herojima sudjelovale tri osnovne skupine: upravljačke strukture u Hrvatskoj koje su nasljeđene iz komunističke Jugoslavije, neki međunarodni interesni krugovi i – vrijeme je i to javno reći – ključni dijelovi tzv. obrane Ante Gotovine. 3.Kratki komentar presude Norcu (sve zajedno 19 godina). Sve što je načelno rečeno za Antu Gotovinu vrijedi i za Mirka Norca, kao i za većinu drugih manje poznatih „slučajeva“ kojima se po sličnim kriterijima sudi u Hrvatskoj. 4. Kako tretirate Jasenovac, a kako Bleiburg? Jasenovac i Bleiburg su simboli teškog ratnog i poratnog stradalništva vezanog za Drugi svjetski rat. Međutim, oni koji i danas upravljaju Hrvatskom, još uvijek onemogućavaju objektivna znanja i suočavanje hrvatskog društva s tim tragičnim iskustvima. Simboliku Jasenovca i Bleiburga nadalje zlorabe kako bi održavali razdor i među sadašnjim hrvatskim naraštajima, pripremajući tako ponavljanje negativnih iskustava iz hrvatske povijesti, kako fizičkih stradavanja tako i svih štetnih posljedica nesuverenosti institucija hrvatske države i društva. 5. Trebaju li ili ne ostati vjerska obilježja u prostorijama državnih tijela? Raspelo je općeprihvaćeni civilizacijski simbol spremnosti čovjeka na podnošenje muke i žrtve za ostvarivanje općeg dobra. Prema tome, svi ljudi dobre volje, vjernici i ateisti, raspelo poistovjećuju s najvišim stupnjem zajedništva i socijalne solidarnoisti. Stoga se trebamo zapitati, zar su vrijednosno-duhovna kriza i destruktivni nagon onih koji upravljaju Hrvatskom došli do tako kritične razine da više nemogu u javnom prostoru vidjeti ni temeljne simbole dobra. Pritom je posebno znakovito podsjetiti na činjenicu da su hrvatski branitelji, vjernici i ateisti, spontano stavljali raspelo oko vrata krećući u obranu hrvatske države od srbijanske agresije. Tko to sjedi u institucijama državnih tijela Republike Hrvatske? 6. Ocijenite stanje u hrvatskim medijima? Suglasan sam s ocjenama međunarodnih stručnjaka o katastrofalnom stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj. Odnosno, mediji su dio korpucijskog sustava u Hrvatskoj, a nesloboda najizravnije pogađa većinu novinara, koji su prinuđeni pokoravati se direktivama vlasnika medija. 7. Treba li privatizirati preostalu nacionalnu imovinu i je li je uopće trebalo privatizirat? Pirvatizacijski model u Hrvatskoj uspostavljen je u završnim godinama postojanja komunističke Jugoslavije i nadalje se razvijao. Cilj je bio - što god se događalo s Jugoslavijom i komunizmom – da tadašnji gospodari očuvaju moć i u novim okolnostima. To se nažalost i dogodilo. Dakle, proces privatizacije nama ni socijalni niti nacionalni legitimitet, nego se radi o legaliziranoj pljački zajedničke, nacinalne imovine. Kad postanem Predsjednik Republike Hrvatske, zauzimat ću se za što je moguće veće ispravljanje svih negativnosti koje su nastale privatizacijskom pljačkom. 8. Treba li mijenjati zakon o umjetnoj oplodnji i imaju li djeca rođena potpomognutom oplodnjom pravo znati tko ima je otac? Kao i mnogi drugi zakoni i odluke u Hrvatskoj, tako je i ovaj zakon - pri donošenju i nakon toga - nosio niz nepotrebnih opterećenja. Uopće se nije bavilo uzrocima, npr. Zašto je tako visok postotak muške i ženske neplodnosti u Hrvatskoj, te kako to smanjivati u budućnosti. Biološko podrijetlo je dio osobnog i socijalnog identiteta svake osobe, te pravo na znanje o tome predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava koja su neotuđiva. 9. Postoji li aktualna opasnost integracije Hrvatske u Zapadni Balkan, a ne u EU? Proces ponovnog utapanja Hrvatske u tzv. Zapadni Balkan, ili Euroslaviju, je ušao u završno razdoblje. Iako se o tome javno šuti, nedvojbeno smo već sada ponovno postali veliki zarobljenici tog kruga u kulturološkim, mentalitetnim, estradnim, informativnim, gospodarskim, sigurnosnim, športskim i brojnim drugim sastavnicama. Preostalo je još samo donošenje ključnih političkih akata, za koje se čeka, tj. stvara prigoda. Krajnje je vrijeme da javno progledamo i tome se suprotstavimo, kako ne bismo opet bili guske u magli. 10.Je li Hrvatska uistinu toliko korumpirana država koliko joj se predbacuje i je li korupcija više raširena u Hrvatskoj, nego li u drugim europskim zemljama? Korupcija i sveopća neodgovornost su glavno ishodište i proizvođač svih negativnosti koji se događaju u Hrvatskoj. Oni su sredstvo i metodologija dekonstrukcije cjelokupnog hrvatskog državnog i društvenog života. Proces smanjivanja korupcije i povratak odgovornosti je preduvjet bilo kojeg pozitivnog pomaka u Hrvatskoj, a to se neće dogoditi bez temeljitih kadrovskih promjena u cijeloj upravljačkoj institucijskoj piramidi, od vrha do dna. 11. Podržavate li krizni porez? Povećavanje poreznih opterećenja je još jedan katastrofalan potez „naših“ neuspješnih upravljača. Općepoznata je činjenica i svjetsko iskustvo da rješavanju gospodarske krize, pored ostalih mjera, pridonose samo porezna rasterećenja, a u nekim gospodarskim dijelovima i potpuno oslobađanje od poreza i državne stimulacije. 12.Kako ocjenjujete rad hrvatske diplomacije? Čast pojedincima izuzecima, ali sustav hrvatske diplomacije je neprekidno jedan od najneuspješnijih, najkriminalnijih, nejnemoralnijih i najskupljih dijelova hrvatske države. 13.Kako ocjenjujete Mesićevo predsjednikovanje u njegova dva mandata? Ponovit ću što sam već javno rekao: Mesić je hrvatska prošlost koja teško može pronaći posao na suvremenom tržištu rada. 14. Kako ocjenjujete rezultate u radu na povratku Srba u Hrvatsku, a kako Hrvata na druge prostore bivše države? To je još jedna od katastrofa političkih struktura u Hrvatskoj. Cjelokupni odnos prema povratku Srba je načelno naopak. Dio Srba koji je činio zločine ima javnu, pravosudnu, političku i novčanu potporu. S druge strane, svekoliku marginalizaciju doživljavaju Srbi koji su bili lojalni državi i društvu u kojem žive, a to se naročito odnosi na dio Srba koji su dragovoljno sudjelovali u obrani hrvatske države. Po tome su oni u istom položaju kao i većina Hrvata i drugih građana. 15. Treba li dijaspora imati pravo glasa u Hrvatskoj ili ne? Pravo glasa hrvatske dijaspore ne temelji se samo na formalnom pravu koje im pripada po svjetskoj civilizacijskoj tradiciji hrvatskom državljanstvu, nego i po brojnim prinosima koje su nesebično davali svojoj domovini Hrvatskoj; od desetljeća njegovanja hrvatskog nacionalnog identiteta koji je bio zabranjen u Hrvatskoj, do izravne goleme materijalne, lobističke i ljudske pomoći u procesu uspostave samostalne hrvatske države i obrani njene samostalnosti od srbijanske oružane agresije. |
- 13:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
subota, 03.10.2009.
POMOZITE DOBRI LJUDI
|
POZIV DOBRIM LJUDIMA Crkva Svetog Filipa Nerija Karitativna grupa Poljana Grgura Ninskog 5, Split tel. i fax: 346 731 kontakt osobe: Magda Kaliterna 098 962 08 24 Marija Akrap 098 935 69 45 Split,17. kolovoza 2009. Molba za donaciju za naše drugo bolesničko hodočašće Poštovana, poštovani, Karitativna grupa pri crkvi Svetog Filipa Nerija iz Splita, uz brojne druge aktivnosti, posljednjih sedam godina svakog ljeta organizira dvotjedna volontiranja u Lurdu. Do sada je sedamdesetak naših dobrovoljaca u ovom poznatom marijanskom Svetištu služilo bolesnička hodočašća. No, prošle godine sudjelovali smo i u organiziranju prvog bolesničkog hodočašća ove vrste iz Hrvatske, od 17. do 20 listopada. 20 naših volontera brinulo se za 28 hendikepiranih hodočasnika (uglavnom djece iz Splita, Imotskog i Makarske) i 24 člana njihovih obitelji. Nakon vrlo dirljivih iskustava i jakih dojmova koje su iz Lurda ponijeli i hodočasnici i volonteri, želja nam je da ovo hodočašće postane tradicionalno, te smo počeli s pripremama za novo bolesničko hodočašće u Lurd. Ove godine međutim, sami preuzimamo organizaciju cijelog hodočašća (prošle godine to je vodila specijalizirana agencija). Zakupili smo zrakoplov, te će sveukupni broj hodočasnika i volontera biti 166. Bolesničko hodočašće Bolesnička hodočašća u Lurd popularna su u mnogim europskim zemljama. U svima njima djeluju specijalizirane udruge volontera – pratitelja. One godišnje u Lurd dovedu otprilike 400 hodočašća, odnosno na tisuće ljudi, koji ne mogu sami putovati ili se kretati bez tuđe pomoći. Od trećeg do desetog mjeseca, koliko traje 'sezona' u Lurdu, hendikepirani hodočasnici i njihovi pratitelji zaštitni su znak Svetišta. Cilj ovog hodočašća je omogućiti baš svakome da, bez obzira na zdravstveno stanje ili hendikep, te usprkos teškoj materijalnoj situaciji u kojoj se ovakvi ljudi najčešće nalaze, hodočasti Gospi lurdskoj. Kako bi to zaista bilo moguće, oko svakog bolesničkog hodočašća angažirane su na stotine volontera – pratioca. Hodočasnici su smješteni u jednom od tri specijalizirana prihvatilišta u kojima radi svega par profesionalaca. Sve poslove – od njege bolesnika, koji su najčešće nepokretni ili se iz nekog drugog razloga ne mogu sami brinuti za sebe, do čišćenja prostorija, pranja posuđa i sl., obavljaju dobrovoljci. Hodočašće iz Splita, od 22. do 25. listopada Zbog teškog fizičkog stanja naših hodočasnika, za putovanje do Lurda i natrag organizirani su charter letovi. Avion ima 166 mjesta. Otprilike trećinu putnika čine hendikepirane i bolesne osobe, uglavnom djeca s područja naše županije. Prate ih članovi obitelji. Svaka hendikepirana osoba ima i svog volontera. Njihov zadatak je pomoći roditeljima u njezi nepokretne djece, posluživanje u blagavaonici, te čišćenje soba i ostalih prostorija. Cilj hodočašća Naši hodočasnici su hendikepirane osobe, uglavnom djeca i njihovi roditelji. Zbog hendikepiranog člana često cijela obitelj mora živjeti 'drugačije'. Putovanja, čak i najobičniji izlasci iz kuće, mnogima od njih gotovo su nemogući, te cijelo vrijeme, odnosno cijeli život, ostaju kući, prilično izolirani. Osim toga, obitelj se zbog posebnih potreba i izdataka često nalazi u teškoj materijalnoj situaciji. Bolesničko hodočašće u Lurd s volonterskom pratnjom, potpuno je prilagođeno potrebama hendikepiranih. To je jedinstvena prilika za njih, a još više za njihove roditelje, da izađu iz svoje izoliranosti i dožive velike milosti i puno duhovne utjehe. Cijena hodočašća po osobi iznosi oko tri tisuće kuna, no svaki hodočasnik plaća 1 950 kn. Kako se većina njih zbog hendikepa ili bolesti nalazi u težoj materijalnoj situaciji, želimo im pokriti dio troškova u iznosu od tisuću kuna po osobi. S tisućom kuna pokrivamo i dio troškova volontera, koji, zbog jefinijeg i skromnijeg smještaja, svoje putovanje plaćaju po 1 550 kn. Ne želimo da nitko, zbog bilo kojeg razloga, hendikepa ili obiteljske situacije, bude spriječen u namjeri da posjeti Svetište Gospe lurdske. Upravo to je i razlog da vam se obraćamo za pomoć: Ukoliko ste raspoloženi pomoći nam, molimo vas da vaš doprinos uplatite na Žiro račun Karitativne grupe crkve Sveti Filip Neri: 2340009-1100167079 Privredna Banka Zagreb Zahvaljujemo vam na svakoj pomoći. S poštovanjem, u ime lurdskih volontera: Upravitelj crkve Svetog Filipa Nerija: Magda Kaliterna dr. don Josip Mužić |
- 21:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
