CSPB - CRUX SANCTI PATRIS BENEDICTI
CSSML (okomica) -
Crux Sancta Sit Mihi Lux
- Neka mi križ bude svjetlo
NDSMD (vodoravno)
- Non Draco Sit Mihi Dux
- Neka mi zmaj ne bude vođa
VRSSMVSMQLIVB (slova u krugu)
- Vade Retro Satana, non Suade Mihi Vana,
Sunt Mals Qua Libas, Ipse Venena Bibas
ODLAZI SOTONO
NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE
ZLO JE ONO ŠTO MI PRUŽAŠ
POPIJ SAM SVOJ OTROV
Prije svakog posla zazovimo Duha Svetoga
da nas nadahne čistim mislima i dobrim nakanama,
a dok pišemo: 'riječima nek bude usko, a mislima široko' DOĐI DUŠE SVETI KARIZMATSKA OBNOVA U DUHU SVETOMU
Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu, ali mnogi govore tako zato što to koristi njihovom džepu,
drugi zato da lakše prikriju razne prljavštine, treći zato što su željni slave.
No, za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine, nego je ona moralna i etička dužnost.
Alojzije Stepinac
Moli ovu molitvu s vjerom
i kad dođeš do toga da iskreno misliš svaku riječ svim svojim srcem,
nešto dobro duhovno će ti se dogoditi.
Iskusit ćeš Isusa i On će na poseban način promijeniti cijeli tvoj život.
GOSPODINE ISUSE,
dolazim pred Tebe ovakav kakav jesam.
Žao mi je što sam griješio. Kajem se za grijehe.
Molim Te, oprosti mi.
U Tvoje ime opraštam svima drugima
za sve što su činili protiv mene.
Odričem se Sotone, zlih duhova
i svih djela njihovih.
Predajem Ti cijeloga sebe moj Gospodine Isuse
sada i zauvijek.
Sada Te pozivam u svoj život Isuse.
Prihvaćam Te kao svoga Gospodara,
svog čuvara
Molim Te ozdravi me, promijeni me, ojačaj me
u tijelu, duši i duhu.
MARIJO, Majko žalosnih, Kraljice mira
.......
svi anđeli i sveci
pritecite mi u pomoć.
Amen! Amen!
Blagosovila nas Gospa Marija
s ljubljenim sinom
O, dođi Gospodine Isuse!
Zaštiti me svojom Predragocjenom Krvi.
Ispuni me svojim Duhom Svetim!
Ljubim Te Gospodine Isuse!
Slavim Te Isuse!
Zahvaljujem Ti Isuse!
SLIJEDIT ĆU TE U
SVE DANE ŽIVOTA SVOGA
"Neka te blagoslovi Gospodin i neka te cuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja. Milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese."
Molitva za obitelj
Bože naš,koji si izvor i temelj obiteljske zajednice,
daj da se u našim obiteljima ugledamo na kreposti i
ljubav Svete Obitelji iz Nazareta,da jednog dana
kad se sretnemo u Tvojoj kući,prispijemo u posjed
vječnog blaženstva.Amen.
Molitva zaštite
U ime Isusovo uzimam vlast
i vežem sve sile i snage
u zraku, na zemlji, u vodi,
u podzemlju, na onom svijetu, u prirodi i u vatri.
Ti si Gospodin nad svim svemirom,
dajem ti slavu u ime tvoga stvorenja.
U tvoje ime vežem sve demonske sile
koje su došle protiv nas i naših obitelji
i stavljam sve nas pod zaštitu tvoje dragocjene krvi
koja je prolivena za nas na križu.
Marijo, naša Majko, tražimo tvoju zaštitu
i zagovor s Presvetim Srcem Isusovim za sve naše obitelji.
Zaogrni nas svojim plaštem ljubavi da se prestraši neprijatelj.
Sveti Mihovile, i naš anđele čuvaru,
dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom.
U ime Isusovo, zapovijedam svim silama i snagama zla
da odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje.
A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse, jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.
Amen
Molitva za domovinu
Presveta Djevice i Majko naša Marijo,
zaštitnice domovine,molimo Tvoju
pomoć i zaštitu u
svim pogibeljima i nevoljama.
Izmoli nam vjernost i ustrajnost u
katoličkoj vjeri,
pomozi nam da živimo u miru i blagostanju.
Pod tvoju zaštitu stavljamo mladiće i djevojke,
očeve i majke, djecu i starce, zdrave i bolesne,
žive i pokojne.
Čuvaj nas, našu domovinu
i našu imovinu. Amen
Molitva Duhu Svetome
Duše Sveti,Dušo moje duše, klanjam Ti se i molim Te:
prosvijetli me, vodi me, jačaj me, tješi me.
Reci mi što moram učiniti, daj mi Svoje naloge.
Obećajem da ću se podložiti
svemu što Ti tražiš od mene
i prihvatitit sve što budeš dopustio da me snađe.
Daj mi tvoj žar da Te, potaknut tvojom Riječi.
tražim uosobama koje susrećem
i događajima današnjeg dana.
Usmjeri uvijek moju volju prema svojoj
da je mogu jasno spoznati,
žarko ljubiti i sprovesti u djelo i slijediti primjer
Tvoga Sina Gospodina našega Isusa Krista.
Ponizno Te molim da uvijek budeš uz mene
da u svim stvarima radim
samo po Tvojim svetim nadahnućima.
Ti možeš probuditi tu ljubav ...
ETIKA I POLITIKA
srijeda, 28.04.2010.
CARPE DIEM
U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja: "Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."
I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe toga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.
"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.
Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih Rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"
Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju Englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."
"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".
Born poor. Studied in Paris, France, and ordained in 1700. While a seminarian he delighted in researching the writings of Church Fathers, Doctors and Saints as they related to the Blessed Virgin Mary, to whom he was singularly devoted.
Under Mary’s inspiration, he founded the Congregation of the Daughters of Divine Wisdom, a religious institute of women devoted to the care of the desititute. During this work, he began his apostolate of preaching the Rosary and authentic Marian devotion. He preached so forcefully and effectively against the errors of Jansenism that he was expelled from several dioceses in France. In Rome Pope Clement XI conferred on him the title and authority of Missionary Apostolic, which enabled him to continue his apostolate after returning to France. He preached Mary everywhere and to everyone. A member of the Third Order of Saint Dominic, Saint Louis was one of the greatest apostles of the Rosary in his day, and by means his miraculously inspiring book, The Secret of the Rosary, he is still so today; the most common manner of reciting the Rosary is the method that originated with Saint Louis’s preaching. In 1715, he founded a missionary band known as the Company of Mary.
His greatest contribution to the Church and world is Total Consecration to the Blessed Virgin. He propagated this in his day by preaching and after his own death by his other famous book True Devotion to Mary. Consecration to Mary is for Saint Louis the perfect manner of renewing one’s baptismal promises. His spirituality has been espoused by millions, especially Pope John Paul II, who has consecrated not only himself but every place he has visited as pope. In True Devotion to Mary, Saint Louis prophesied that the army of souls consecrated to Mary will be Her instrument in defeating the Devil and his Antichrist. As Satan gains power in the world, so much more shall the new Eve triumph over him and crush his head.
The cause for his declaration as a Doctor of the Church is now being pursued.
Svaki dan redovito i ustrajno moli. Ako želiš do cilja, ustrajno moli. Preporučam svaki dan pola sata, a vrijeme i mjesto sam odaberi...neki mirni kutak, stavi križ, krunicu, molitvenik, slike tvojih dragih, svjećicu. Položaj tvog tijela je bitan u Molitvi......nađite položaj koji vam odgovara, ja vam savjetujem da sjedite. Što više uložiš ljubavi u Molitvu - to će vam se više vratiti u život. Dobro pustite korijen u molitvi, dobro se izgrađujte.
Šablonu vam dajem - počneš sa znakom križa, saberi se, učini ispit savjesti, analiziraj dan, izmoli djelo kajanja - pročitaj Sveto Pismo i onda si ponavljaj riječi što si pročitao - lectio divina - sveto čitanje - kad osjetiš da si nahranio srce tada počni moliti po poticajima koji ti dolaze iznutra, nakon toga Molitve zahvale (zahvaljivati je važno), nakon toga zaključi svojom dragom Molitvom "Oče naš" ili sl. - ja molim predanje života.
Završite Molitvu blagoslovom svega oko sebe. Sve to stane u pola sata. Najvažnije je da budete ustrajni i kažite svojima doma da hoćete mira za Molitvu. Primjetit ćete da vam vrag neće dati mira. Baš tad će vas netko trebati. Budite ustrajni, ne prekidajte Molitvu.
Ako molite dulje od jednog sata, ja vam savjetujem da imate svog duhovnika - dobit ćete razne darove, događat će se razne stvari. Imate dobrih svećenika koji će znati pomoći. Mnogi me pitaju da im budem duhovnik. Ne mogu, ne stignem. Preporučam vam fratre - tako mi je došlo da vam kažem. Preporučam vam Časoslov za laike. Kad to vidim kako laik moli - svaka mu čast!
Vlč. Zlatko Sudac
Duhovna obnova za branitelje 22 - 27. veljače 2005. Veli Lošinj
ŠTO PIŠU MLADI (I ONI NE BAŠ TAKO MLADI) NA FACE BOOK-u O DARIJU KORDIĆU
Mirko Šimić: Covjek je nevjerojatno jak i stabilan. Plodovi katolicke vjere vidljivi su u svakoj njegovoj rijeci. Jos jednom prenosim pozdrave, uz njegovo dopustenje, koje je uputio cijelom hrvatskom narodu, a posebice njemu dragom i progonjenom u Bosni i Hercegovini. U proslu subotu ga je posjetio i kardinal Vinko Puljic. Dario je zracio tolikim zadovoljstvom, srecom i unutarnjim mirom da je nas, koji smo na slobodi, stavio, mogu to slobodno reci, pred ispit savjesti. Stoga Dariu zelim i dalje Bozju pomoc i ustrajnost u vremenu koje mu jos preostalo
Ivica Primorac (Kašće, Ljubuski): Upoznali smo se za vrijeme rata u Bosni... Dario Kordić je zbilja jedan od najkarakternijih ljudi koje sam upoznao. Prije samog odlaska u Hagg rekao mi je: "Ja sam vojnik Hrvatske države, i što god vrhovništvo naše države odluči da je u interesu našeg naroda, ja ću to prihvatiti, bez obzira koliko to bilo teško. Sve za Hrvatsku, i Hrvatsku za ništo". Dario se toga i drži. Nažalost to su neki (kukavice) zloupotrijebili i "spakirali" su mu sve i svašta, jer ga poznaju i znaju da će on prihvatiti i tuđi križ. Za vrijeme rata (iako su imali obiteljsku kuću u Makarskoj) nije izvukao svoju obitelj, nego su ostali dijeliti sudbinu svih ostalih. "Mogu ih izvući na sigurno, ali ne bih mogao ljudima pogledati u oči kad bih to napravio". Takvi ljudi kao što je on, nisu postupali nečasno u nijednom ratu, nego su često nevini ispaštali za tuđe grijehe. Da su ljudi poput Daria na čelu države, USKOK ne bi nibih sada imao posla. Pozdrav HEROJ-u i siguran sam da će mu dragi BOG dati snage da pobjedi ovu veliku nepravdu koja mu je napravljena.
Jakov Bandić: Dario je istinski domoljub a ovi što ga prodaše za judine škude nek se dobro preispitaju do kad će mirno spavat.
Josip Kapular (Čapljina): bio, bit ce i ostat ce Da nije njega bilo nestalo bi i Hrvata u srednjoj Bosni. Evo sad se pokazuje tko je on. Svaka mu cast, a ima sam tu cast bit snjim od njegovog pocetka na sastancima u tr pa do skoro samog odlaska u haag.
U ZAJEDNICI MOLITVA I RIJEČ 2010. GODINA POSVEĆENA BOGU OCU
Cijenjeni članovi Zajednice Molitva i Riječ,
Sve vas srdačno pozdravljam. Htio bih svakome od vas s puno blagoslova stisnuti ruku i zaželjeti otvorenost Bogu koji se rodio među nama. Neka vas Bog ispuni mudrošću, odvažnošću i povjerenjem u Njegovo vodstvo.
Da bi zadaća koju nam je Bog povjerio, a to je evangelizacija svijeta i terapija slomljenih srdaca, mogla zaživjeti u čitavom svijetu i intenzivirati se u srcu svakoga od nas, predlažem da ovu godinu, od 6. siječnja 2010. do 6. siječnja 2011., posvetimo Bogu Ocu. Puno je razloga, zašto me je, kao utemeljitelja Zajednice Molitva i Riječ, privukla čežnja da se približimo Ocu Gospodina našega Isusa Krista, konačnoj svrsi i cilju svega postojanja.
1. Suvremenom svijetu i osobito Europi manjka otac. Mladići se ili drogiraju ili žive neformalan brak, u strahu su vezati se za nekoga. Oni se alkoholiziraju, boje se žene, ili postaju robovi svojih majki. Suvremeni mladići odgađaju ženidbu ili se uopće ne žene, ostaju sami, u braku se boje imati djece, pokušavaju se dokazivati uspješnim financijskim poslom, karijerom u životu. Suvremene žene su postale agresivne, optužuju muževe, ne razumiju ih, ne znaju ih vrednovati, ljubiti, tako da je suvremeni mladić, muž i otac obitelji svestrano ugrožen. Zato se umnažaju gostionice i barovi, zato se umnažaju i ratovi, sve je manje djece, obitelji, povjerenja i nade. Suvremene države pokušavaju sve učvrstiti pravom i zakonima, a to znači da zapravo onemogućuju ljubav, povjerenje, vrednovanje čovjeka. Nema očeva, a s time nema ženi tko dati sigurnost i povjerenje. Tako se žena osjeća osamljenom, napuštenom, bezvrijednom. U takvom stanju, suvremena društva nam se pokazuju kao društva bez oca, bez autoriteta, bez vođe, bez vizije, bez projekta i razvojnosti. Temeljna stanica ljudskog opstanka života time je ugrožena i na raspadu.
Godina Boga Oca bi nam trebala pomoći kako otkriti najefikasniji lijek suvremenim obiteljima, brakovima, društvima i pojedincima. Trebala bi nam pomoći kako naučiti dobro, uspješno i suvremeno evangelizirati i liječiti slomljenost srdaca suvremenih ljudi. Evangelizacija i hagioterapija se čini kao temeljni posao za budućnost svijeta. Htjeli bismo ove godine izmoliti i razmišljajući otkriti na koji način pomoći suvremenim ljudima doći do očinstva svemogućeg Boga i tako izliječiti očinstvo na zemlji, a onda posredno i majčinstvo. Mislim da je povratak Bogu Ocu jedini i najsigurniji način pomoći suvremenim društvima.
2. Godina Boga Oca trebala bi nam pokazati put do ozdravljenja suvremenog svijeta. Bog je uveo u svijet strategiju i operacionalizaciju spasavanja čovjeka, a ona se zove Kraljevstvo Božje. Isus nas uči da Kraljevstvo Božje dolazi od Oca i pripada Ocu. On nam kaže da molimo "Očenaš", a onda nastavlja "dođi kraljevstvo tvoje".
Koji je sadržaj Kraljevstva Božjega? Isus nam kaže: Kraljevstvo je Božje među vama. Zatim nas uči: Tamo gdje su dvojica u moje ime, ja sam među njima. Osim toga, Kraljevstvo Božje je sadržaj sakramenata, Svetog pisma, to je milost, sadržaj hijerarhijske i laičke službe u Crkvi.
Nadalje, sadržaj Kraljevstva Božjega jest Duh Sveti. Isus, naime, kaže: Ima nekih među vama koji neće umrijeti prije nego vide kako Kraljevstvo Božje dolazi u Sili. Sila je Duh Sveti. Isus, naime, kaže u Lukinom evanđelju: Ne idite iz grada dok se ne obučete u Silu odozgor. Nakon Pedesetnice i silaska Duha Svetoga apostoli su potpuno promijenjeni i počinju mijenjati svijet.
Kraljevstvo Božje je također u slavi. Isus kaže: Sin Božji će doći u svom kraljevstvu u slavi anđela i svetaca. Tada će konačno biti zauvijek osuđeno i uklonjeno zlo, a ostvaren život u punini.
3. Kako se to Kraljevstvo događa?
Isus kaže da je Kraljevstvo Božje kao njiva zasijana pšenicom u kojoj izraste zdrava pšenica, ali i kukolj. No zdrava pšenica se sprema u žitnice, a kukolj spali. Kraljevstvo je Božje kao sjeme koje čovjek uzme i zasadi te ono raste i izrasta u veliku snagu i silu. Ili Kraljevstvo je Božje kao mreža koja uhvati različite ribe, a onda se skupljaju dobre i zdrave, a loše bacaju. Kraljevstvo je Božje napokon kao kad gospodar podijeli talente svojim slugama, a onda otputuje, da bi se nakon određenog vremena vratio i vidio što su oni napravili sa talentima koje im je dao. Oni sluge koji su umnožili talent, dobivaju nagradu, a koji su zakopali svoje talente bivaju kažnjeni i odbačeni.
4. Koja je vrijednost Kraljevstva Božjega? Ono je kao dragocjeni biser koji trgovac pronađe, proda sve da bi ga kupio. Ono je kao blago zakopano u njivi koje čovjek pronađe, kupi tu njivu da bi imao to blago. Ono je kao drahma koju žena izgubi, a onda sve svoje sile, snage i znanje upotrijebi kako bi je našla, a kad je nađe onda se raduje. Napokon Isus jasno kaže kolika je vrijednost toga kraljevstva: Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu i sve ostalo će vam se nadodati. Imamo li kraljevstvo Očevo, sve imamo, nemamo li ga, unatoč svega što imamo, nemamo ništa. U tom Kraljevstvu je snaga za život, snaga pobjede nad zlim, snaga pobjede nad grijehom i krivicama, nad ropstvom i grijehom, to je snaga koja pobjeđuje smrt, to je snaga za bolji svijet. U tom Kraljevstvu je snaga vječnog života i proslave čovjeka u Bogu.
5. Kako se dolazi do tog Kraljevstva ili kako se u to Kraljevstvo ulazi? Na početku Markovog evanđelja Isus nas o tome obavještava: Kraljevstvo Božje je blizu. Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti. Isus nas, dakle, upozorava da je to Kraljevstvo tu, na dohvat duše, da je ono pred vratima, samo treba otvoriti vrata, uzeti ga i onda s njime surađivati.
Prvi korak ka suradnji jest obratiti se. To znači uvidjeti da je to Kraljevstvo vrhunska vrednota i da se za njega i zbog njega isplati sve drugo napustiti. Stoga, koji se odreče svega pa i vlastitog života ima to Kraljevstvo, onaj pak koji je vezan uz zemaljsko, ograničeno, pogotovo još i grešno, sebe isključuje iz toga Kraljevstva i ostaje rob. Obraćenje je zaokret od ograničenog prema vječnom, od samo ljudskog prema božanskom, od ropstva prema slobodi, od sramote prema vrhunskom dostojanstvu, od grijeha na praštanje, od zla na dobro.
No, da bismo mogli načiniti taj obrat od zla prema dobru potrebno je vjerovati u to Kraljevstvo. Vjerovati znači spoznati da je to Kraljevstvo naš vrhunski život i ostvarenje svih naših čežnji, a zatim povjerenje u Oca čije je to Kraljevstvo i koji nam ga daje. To je predanje Ocu u svijesti da je Otac vrhunski autoritet, vrhunska nježnost i toplina, da je On naša zaštita, da se On brine za nas, da nas On voli, da smo mu djeca i da On sve čini kako bismo ostvarili vrhunski život. Želja je Očeva da budemo potpuno sretni, jer to je onda Božja slava. Sveti Petar kaže: Svu svoju brigu povjerite njemu, jer On se brine za vas. A sveti Jakov će reći: Svaki dobar dar dolazi od Oca, svjetlosti. Vjera je zapravo skok u naručaj Oca nebeskog, koji je dobar, koji je ljubav, koji je samo istina i u kome je sve. On je izvor svih stvari i svega što postoji. Vjera je povjerenje u Boga Oca da će sve biti dobro. Napokon vjera je projekt, a to znači da sebe vidimo onako kako Isus govori o Kraljevstvu Božjem. Gledati sebe kao viziju svoje budućnosti, kao projekt koji treba ostvariti, kao talent koji treba umnožiti, kao sjeme koje treba zasijati da bi izraslo s vrhunskim plodovima, kao vrhunsko nadilaženje svega ograničenog i malog, kao ideal koji stoji pred nama i stalno nas zove naprijed.
Napokon, silnici ostvaruju Kraljevstvo Božje, jer ono trpi nasilje. Silnik je čovjek koji se zna odreći svega što ga sprečava u ostvarenju Kraljevstva Božjeg. Silnici su i ljudi, koji su "obučeni u Silu odozgor", u snagu Duha Svetoga.
Obratiti se i vjerovati – to je put da se Kraljevstvo Očevo u svakome od nas nastani, te da evangelizacija i hagioterapija krenu efikasnim putem do potpunog ostvarenja u cijelome svijetu. To je način kako da konačno Zajednica Molitva i Riječ zaživi u svakoj zemlji i u svakom od nas, kako da poziv Božji, da evangeliziramo i mijenjamo svijet, da unesemo Kraljevstvo Božje u taj svijet i liječimo slomljena srca, konačno nađe potpuno ostvarenje. To je ujedno način kako da se temeljito i dobro organiziramo, kako bi to Kraljevstvo moglo doći do punine, tako da dobijemo prostore, priznanje od Crkve i od država, kako da svaki od nas završi svoje školovanje i kako da se naš posao doista počne raditi profesionalno, odgovorno, savjesno i zbog toga plodonosno.
6. Neka nam nova godina, 2010., bude prilika za stalno razmišljanje o Kraljevstvu Božjem, za molitvu, kako bi naša vjera u to Kraljevstvo Božje porasla, za odricanje od svega što to Kraljevstvo nije, kako bi to Kraljevstvo postalo biser koji jedino treba imati da bismo sve drugo posjedovali. Važno je da mi počnemo raditi, jer Bog je suradnik čovjeka. On ne čini sam, nego, kad mi započnemo raditi na ostvarenju tog Kraljevstva, tada On svestrano s nama surađuje i pomaže nam. Zato sam ostavio i navode Svetoga pisma u ovom proglasu Očeve godine bez oznaka svetopisamskih mjesta, kako bi svaki od nas prolistao Novi zavjet i unutra potražio ta mjesta te ujedno otkrio kontekst u kojem je pojedini citat izrečen. Tako ćemo bogatije shvatiti ovu poruku i molbu da ove godine ostvarimo Očevo Kraljevstvo u nama i među nama.
Radujem se zajedno s vama čudesnom daru evangelizacije i hagioterapije koje nam je Bog povjerio od Crkve i u Crkvi za svijet. Čestitam svakome od vas, što ste prihvatili Očev poziv. Svaki dan molim za vas, da bi se Kraljevstvo Božje u vama nastanilo i izraslo u veliko stablo na kojem će se gnijezditi ljudi i bolji svijet. Očekujem vaše molitve i suradnju, kako bih zajedno s vama, kao utemeljitelj Zajednice, mogao svima pomoći da se Kraljevstvo Očevo, kao evangelizacija i hagioterapija, rascvjeta i donosi plodove preobrazbe Europe, morala u njoj, povjerenja čovjeka u čovjeka i povjerenja svih u Oca. Neka vas ove godine prati Očev blagoslov, neka je Očeva ruka na svakome od vas i neka u snazi Isusove riječi i Sile Duha Svetoga svaki vaš pothvat na polju evangelizacije i hagioterapije urodi stostrukim plodom.
S poštovanjem,
dr. Tomislav Ivančić
utemeljitelj Zajednice Molitva i Riječ
Nad Srednjom Bosnom magla
U Haagu kavez za ptice
i vidim
Sunce umire
Dario pušta pticu
I ona leti
Tri dana, ponad voda
I vrati se
I teče Lašva tugom
I nebo plače dugom
Nudi Savez otajstveni
No tko da pusti pticu
U Haagu kavez napravljen
Za sokola
Za sokola
Dario pušta pticu
I leti golub
Do groba
Ustani sine Ivane
Da bili sanak osvane
Dolinom opet magla je
I sitne duše trguju
I što se time dobilo
On KRIV JE
Raspni ga
Ne bilo, kako li ono, zove se
U Haagu Krist ko Veronika
Rubac je Dariu donio
Nasloni vjeđe umorne
Ti što si budan sanjao
I pusti pticu ponovno
Neka nad Lašvom poleti
Slobodu ne mogu
ubiti
VATICAN CITY, APRIL 13, 2010 (Zenit.org).- Here is the statement on the International Investigative Commission on Medjugorje that the Vatican press office released today.
* * *
The International Investigative Commission on Medjugorje met for its first session on 26 March 2010.
The Commission, presided over by Cardinal Camillo Ruini, His Holiness' vicar general emeritus for the diocese of Rome, is composed of the following members: Cardinal Jozef Tomko, prefect emeritus of the Congregation for the Evangelisation of Peoples; Cardinal Vinko Puljic, Archbishop of Vrhbosna, president of the Bishops' Conference of Bosnia-Herzegovina; Cardinal Josip Bozanic, Archbishop of Zagreb and vice-president of the Council of European Bishops' Conference; Cardinal Julian Herranz, president emeritus of the Pontifical Council for Legislative Texts; Archbishop Angelo Amato, S.D.B., prefect of the Congregation for the Causes of Saints; Msgr. Tony Anatrella, psychoanalyst and specialist in Social Psychiatry; Msgr. Pierangelo Sequeri, professor of Fundamental Theology at the Theological Faculty of Northern Italy; Fr. David Maria Jaeger, O.F.M., consultant to the Pontifical Council for Legislative Texts; Fr. Zdzislaw Jozef Kijas, O.F.M. Conv., relator of the Congregation for the Causes of Saints; Fr. Salvatore M. Perrella, O.S.M., teacher of Mariology at the Pontifical Marianum Faculty of Theology; and Fr. Achim Schutz, professor of Theological Anthropology at the Pontifical Lateran University as secretary. Msgr. Krzysztof Nykiel, an officer of the Congregation for the Doctrine of the Faith serves as additional secretary.
Other experts have also participated in the commission's work: Fr. Franjo Topic, professor of Fundamental Theology in Sarajevo; Fr. Mijo Nikic, S.J., professor of Psychology and Psychology of Religion at the Philosophical and Theological Institute of the Society of Jesus in Zagreb, Fr. Mihaly Szentmartoni, S.J., professor of Spirituality at the Pontifical Gregorian University, and Sr. Veronica Nela Gaspar, professor of Theology at Rijeka.
As announced previously, the work of the Commission will be carried out with the utmost reserve. Its conclusions will be submitted to the Congregation of the Doctrine of the Faith for study.
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom. Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: " Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. " Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. "Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?" mislio je. "Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno."
I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. "Gospodine", reče, "dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?" Gospodin mu sažalivši se, odgovori: "Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?" "Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. " " Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen." Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini. Ova me priča podsjeća na riječi Oswalda Chambersa: "Bog nas ne poziva da budemo uspješni, nego poslušni."
Naučio sam...
Ne možeš natjerati ljude da te vole.
Sve što možeš uraditi je da budeš neko ko može biti voljen.
Ostalo je na njima.
Naučio sam...
Bez obzira koliko je meni stalo,
Nije stalo drugima.
Naučio sam...
Da su potrebne godine da se izgradi povjerenje,
A samo sekunda da se uništi.
Naučio sam...
Da nije važno šta imaš u životu
Već koga imaš u životu.
Naučio sam...
Da ono što postižeš svojim šarmom traje otprilike 15 minuta.
Nakon toga, bolje da znaš nešto.
Naučio sam...
Da se ne bi trebao porediti sa drugima koji rade najbolje
Već raditi najbolje to što ti radiš.
Naučio sam...
Da nije važno ono što se dešava ljudima.
Važno je ono što oni rade u vezi toga.
Naučio sam...
Da u trenutku možeš učiniti nešto
Što će ti donijeti bol za cijeli život.
Naučio sam...
Da bez obzira koliko ti je tanka kriška,
Uvijek postoje dvije strane.
Naučio sam...
Da mi treba puno vremena
Da postanem osoba koja želim da budem.
Naučio sam...
Da kada se rastajete sa voljenima
Uradite to sa ljubaznim riječima.
Možda ih vidite posljednji put.
Naučio sam...
Da možeš nastaviti dalje,
Mnogo dalje nakon što si mislio da ne možeš.
Naučio sam...
Da smo odgovorni za ono što radimo,
Bez obzira šta osjećamo.
Naučio sam...
Kontroliši svoj stav,
Ili će on kontrolisati tebe.
Naučio sam...
Da bez obzira koliko je u početku veza vatrena i snažna,
Strast prolazi i bolje je da postoji nešto što će je zamijeniti.
Naučio sam...
Da su heroji ljudi koji rade ono što treba da se uradi,
I kada treba da se uradi,
Bez obzira na posljedice.
Naučio sam...
Potrebno je vježbati ako želimo naučiti opraštati.
Naučio sam...
Da postoje ljudi koji vas vole iskreno,
Ali ne znaju kako to da pokažu.
Naučio sam...
Da ja i moj najbolji prijatelj,
Možemo raditi sve ili ne raditi ništa,
A opet se provesti dobro.
Naučio sam...
Da su nekada ljudi za koje misliš da će te dotući kada padneš,
Upravo oni koji ti pomažu da se uspraviš.
Naučio sam...
Da nekada kada sam ljut, imam pravo da to budem,
Ali to mi ne daje pravo da budem okrutan.
Naučio sam...
Da iskreno prijateljstvo nastavlja da se razvija i raste,
Čak i kada su prijatelji daleko.
Isti ljudi traže iskrenu ljubav.
Naučio sam...
Da zato što te neko ne voli onako kako ti želiš,
Ne znači da te ne voli svim svojim srcem.
Naučio sam...
Da nikada ne bi trebao reći djetetu da su mu snovi neostvarivi i čudni.
Neke stvari su više ponižavajuće,
I kakva bi to tragedija bila ako bi oni povjerovali u to.
Naučio sam...
Da tvoja porodica uvijek želi biti tu kada je trebaš.
Može zvučati smješno, ali i ljudi sa kojima nisu u srodstvu, mogu te voliti i Brinuti se za tebe i naučiti te da ponovo vjeruješ ljudima.
Porodica nije stvar biologije.
Naučio sam...
Da bez obzira koliko su tvoji prijatelji dobri,
S vremena na vrijeme će te povrijediti,
Moraš im to oprostiti.
Naučio sam...
Da nije uvijek dovoljno da ti drugi oproste
Nekada moraš naučiti da sam sebi oprostiš.
Naučio sam...
Da bez obzira koliko ti je srce slomljeno
Svijet se zbog tvoje boli ne zaustavlja.
Naučio sam...
Da naše porijeklo i okolnosti mogu uticati na ono što mi jesmo,
Ali smo mi odgovorni za ono što postajemo.
Naučio sam...
Da nekada kada se moji prijatelji svađaju,
Prisiljen sam odabrati stranu
Mada to ne želim.
Naučio sam...
Da ako se dvoje ljudi prepiru,
Ne mora značiti da se ne vole.
I ako se dvoje ljudi ne prepiru,
To također ne mora značiti da se vole.
Naučio sam...
Da ponekad moraš staviti pojedinca ispred njegovih djela.
Naučio sam...
Ako se naši prijatelji mijenjaju,
Ne moramo zato mijenjati prijatelje.
Naučio sam...
Da ne bi trebao biti tako nestrpljiv da otkriješ tajnu.
To može zauvijek promijeniti tvoj život.
Naučio sam...
Da dvoje ljudi mogu potpuno istu stvar
Vidjeti na potuno različite načine.
Naučio sam...
Da bez obzira koliko pokušavao zaštiti svoju djecu,
Oni će se povrijediti i ti ćeš osjećati bol.
Naučio sam...
Da postoji mnogo načina kako se zaljubiti
I ostati zaljubljen.
Naučio sam...
Bez obzira na okolnosti,
Oni koji su iskreni prema sebi
Postižu više u životu.
Naučio sam...
Da bez obzira koliko prijatelja imaš,
Ako si ti njihova potpora bićeš usamljen i izgubljen
Kada oni tebi budu najpotrebniji.
Naučio sam...
Tvoj život, u jednom času,
Mogu promijeniti ljudi koji te i ne poznaju.
Naučio sam...
Da čak i kada misliš da više nemaš šta za dati,
Kada ti se prijatelj isplače,
Naći ćeš snage da mu pomogneš.
Naučio sam...
Da pisanje, baš kao i pričanje,
Može olakšati emocionalne boli.
Naučio sam...
Da paradigma u kojoj živimo,
Nije jedino što nam je ponuđeno.
Naučio sam...
Da te diplome na zidu
Ne čine plemenitim ljudskim bićem.
Naučio sam...
Da će ti ljudi do kojih ti je najviše stalo u životu
Uskoro biti oduzeti.
Naučio sam...
Da, mada riječ «ljubav» može imati mnoga značenja,
Ona gubi vrijednost ako se previše koristi.
Naučio sam...
Teško je odlučiti kada treba povući crtu
Između toga kako biti dobar i ne povređivati osjećaje drugih sa jedne strane
I, sa druge, borbe za ono u što vjeruješ.
Zbor časnih sestara franjevki milozvučnošću uvježbanom prate doživljaj. Tri slike na jednom oduljem platnu od jute izložene su na zidu. Pratim ih kao jednu. A svaka je, opet, zasebna i svaka naslovljena na papiriću otisnutom ispod trnove grančice na platnu. Pokušavam sama sa sobom ignorirati informacije o onome što znam ili sam netom čula od uvoditelja izložbe fra Tomislava Božičeka o Torinskom platnu. Ove 2010. godine bit će po drugi put izloženo u Torinu od 10. travnja do 23. svibnja. I tom prilikom očekuje se milijunski posjet hodočasnika. Znam sigurno da ja neću biti među njima. Ne žalim zbog toga. Nije mi potrebna ta vrsta 'opipljivosti' Misterija. Ne zanimaju me znanstvene forme dokazivosti i otkrića o autentičnosti niti krpa niti zakrpa Platna. Božje Lice ogledom pratim na svakom svojem koraku. I sada. Na izložbi Triptiha, sugrađanina, inače slikara i slobodnog umjetnika, prof. Vjekoslava Skrbina. Uživljavam se u Skrbinove ruke što su ostavile trag potezima i bojama u obrise Tajanstvenog lica Božjeg načinom kako Ga je on vidio. Prva slika. Zove se Patnja. Neobičnost boja njenih uvodi me u događanje Velikog petka. A Cvjetnica je danas. U rukama mi svežanj maslinovih grančica. Još malo je vremena do Procesije i Mise Poldanje.
Osjećam se zbog toga tako svečano a, evo, pred slikom sam Patnje Velikog petka. Naizgled nedokučivo i izobličeno je Lice. I oči. Nedostaju jasnoćom od nabreknuća podočnjaka. Jedno je skoro sasvim zatvoreno. Drugo tek nazirem kroz zavjesu boje. Čudna tirkizna u okružju još čudnije ljubičaste uokolo svih kontura i svakog obrisa naziranog s teškom mukom. Prikaz je to neizrecivosti bola. Nema krika jačeg od ovog Lica izmasakrirane nemoći nevino optuženog čovjeka. Figure ispod Lica jedva zamjetljive prepoznajem. Tu je svjetina koja urla iščekujući nešto što ni sama ne zna što je i što bi, zapravo, htjela. Svjetina zaluđena pravdanjem svoje izgubljenosti i neprepoznatosti u predrasudama i mržnji. A tu su i prijatelji dragi, nemoćni da išta osim grča preneraženog srca učine. Tu je i Majka Njegova. Ćutim prisutnost Njenu nijemu i drhtaji vlastiti utrobu mi razvaljuju s milijunima oštrica noževa koje ih prate dok Nju pratim tako zanijemjelu. Šutim. Iako pjesmu sestara franjevki ne zatomljujem sluhom, događajnost slike Patnje trese me i – želim se maknuti, što dalje otići, nekud pobjeći. I od sebe pobjegla bih jer gledanje mi postaje nepodnošljivo. Teško. Poput suspregnutog krika tišine kojeg bih htjela izbjeći i provući se samo s granjem masline bez Velikog Petka i Njegove muke. Htjela bih Veliki petak moći mimoići. Ne susresti. Razapinje me ukočenost i strah da neću izdržati. I da je uzalud i svaka bol i svaka nada. Ovdje je slika izobličenog u mukama Lica a u duši nastanjena je priča patnje i muke Velikog petka što prekraja život i uništava ga.
triptihTorinsko_platno
Druga slika. Ona kaže da je Mir. Mir. Želim mir nadasve mir. Mir svakom srcu i svakoj strepnji o nepodnošljivosti puta do Brda Lubanje. Mir narodu. Mir čovjeku. Želim mir. A Mir je u slikarevim tonovima zemlje. Mir je u "Svršeno je". U Grobu na koji se navraćaju mnogi i mnogi koji Ga čuvaju. Mir. Mir na zemlji koja je mir i pjesma Groba. Simfonija izmirenja susreta života obgrljena smrću. Smrt. Zaštitnica i utočište umornih. Prijelazi boja rubom svih obrisa dokučuju prijelaz i obrat živog u umrlog. Umro je čovjek i njegovo lice iscrpljeno bitkama mnogim predalo se očiju sklopljenih blaženstvu smrti. I kao da spava i kao da će svaki čas probuditi se, nasmiješiti se. Tako izgledaju pravednici, do kraja pripravni određenju svojeg križa, kad nastupi ura predaje. Poslušni do kraja. Još samo da se nađe grobno mjesto i živi da smognu snage pripremiti i pokopati tijelo umrlog. I srca da priprave času tom. Ali teško je oprostiti se. Odvojiti se. Jer nema riječi i nema utjehe. I srce bi htjelo moći još malo zadržati i to tijelo i prisutnost onog čije je to tijelo. To lice smireno, lice ljubljeno. Strpi se još malo zemljo, još malo samo malo. Imat ćeš ga cijelu vječnost. Ostavi majci samo jedan čas razgovora oproštaja sa sinom svojim da se pozdravi. Ostavi nama svima nama što ljubimo i ljubismo ga samo trenutak maleni jedan trenutak da ga oplakujemo. Teško se odvojiti. Kao kad čekaš iščekuješ na postaji nekoj najdraže biće koje se ne pojavljuje a misliš, evo, sad će samo što nije i čekaš dalje. Tako čekaš dok promatraš lice umrlog da će svaki tren otvoriti oči, progovoriti. Još ti se srce ne miri s rastankom. Pa odugovlačiš s vremenom 'još malo' sve dok te netko od onih uz tebe ne pokrene, ne obgrli i primora da se razdvojiš. Tako čekaš i smrt zoveš; i zbog toga; čekanjem samo. I preteško je vratiti se prostoru živog sebe jer tamo nedostaje sve što ga živim činilo je. Teško se upregnuti u vlastitu samoću kad netom prije svijet je bio upotpunjen prisutnošću svojom kroz ljubav bića koje te ispunjavalo više sobom nego sa samim tobom. Ali nada te ispunja i zbog nje dopuštaš da te razdvoje. I zato smrt zoveš nadom.
Treća slika. Naslovljena je Radost. Na podlozi tek nazirane plavičaste boje smrti u prvom planu lice je. To je lice pobjede. To je preobraženje i radost Uskrsa je. Neopisiva neizreciva radost. Tek sada slika poprima pravu dimenziju zasebnosti svake pojedinačno i cjelovitosti sve tri u jednoj. Dodirom nježnosti zvuka uobličena posve i obučena blagim potezima slikareve ruke radost je u sigurnosti te zaštite o spoznaje pobjede. To je to lice pobjednika u trojstvenom nerazdijeljenom nepomućenom savršenstvu da samo je On Put Istina i Život. Jasnoća naglašena i poruka u vječnost iz vječnosti odaslana. Trube bi se trebale čuti. Tako srce pjeva i suze briše. To je Pismo i Zakon neuništivosti savršenstva ljubavi. Smrti nema. Život sve je. Preobražen. Jedinstven. Život.
Isuse, Ti Srce Božje, zahvaljujem Ti,
što mogu vjerovati u Tvoju ljubav.
Ti me blago promatraš,
Ti promatraš moje srce.
Tvoja mi ljubav daje snagu,
da iznova započnem.
Sada znam, da Te mogu ljubiti.
Sada znam da Ti meni govoriš.
Isuse ja predajem svoje srce Tvojoj ljubavi.
Drži me čvrsto na Tvojemu Srcu!
Ja se pouzdajem u Tebe.
Tebi želim pripadati zauvijek.
Ti ćeš me izbaviti od propasti.
Isuse, Ti poznaješ moje slabosti.
Tako sam često bio nevjeran.
Ti si me pozivao, ali se nisam odazivao.
Ti si me želio upotrijebiti, ali ja nisam bio spreman za Tvoje planove.
Ti si me želio sačuvati od Zloga, a ja sam bio gluh za Tvoj glas.
Isuse, molim Te, povedi me pravim putem!
I ne odbaci me od Tvoga Srca.
Upiši me u Tvoj dlan, sakrij me u Tvoje Srce,
istrgni me iz svake propasti.
Presveto Srce Isusovo,
budi moje utočište,
u životu i ljubavi,
u patnjama i borbama
u smrtnom času i u vječnosti. Amen
( 'hvala Ti Gospodine Isuse' se može ponavljati prije svakog pozdrava )
Hvala Ti Isuse, Ti si moj život, moja ljubav.
Hvala Ti Isuse, Ti si ime iznad svakog imena.
Hvala Ti Isuse, Ti si Emanuel, Bog s nama...
Hvala Ti Isuse, Ti si kralj kraljeva.
Hvala Ti Isuse, Ti si kralj stvaranja.
Hvala Ti Isuse, Ti si kralj svemira.
Hvala Ti Isuse, Ti si Gospodar gospodara.
Hvala Ti Isuse, Ti si Svemogući.
Hvala Ti Isuse, Ti si Krist.
Hvala Ti Isuse, Ti si Krist, kralj.
Hvala Ti Isuse, Ti si Jaganjac Božji.
Hvala Ti Isuse, Ti si lav iz plemena Judina.
Hvala Ti Isuse, Ti si zvijezda jutarnja.
Hvala Ti Isuse, Ti si naš pobjednik i naš štit.
Hvala Ti Isuse, Ti si naša snaga i naša pjesma.
Hvala Ti Isuse, Ti si Put života našega.
Hvala Ti Isuse, Ti si jedina istina.
Hvala Ti Isuse, Ti si pravi Život.
Hvala Ti Isuse, Ti si čudesni Utješitelj.
Hvala Ti Isuse, Ti si knez mira.
Hvala Ti Isuse, Ti si svjetlost svijeta.
Hvala Ti Isuse, Ti si živa Riječ.
Hvala Ti Isuse, Ti si naš Otkupitelj.
Hvala Ti Isuse, Ti si Mesija.
Hvala Ti Isuse, Ti si Pomazanik.
Hvala Ti Isuse, Ti si Svetac Izraelov.
Hvala Ti Isuse, Ti si dobri Pastir.
Hvala Ti Isuse, Ti si vrata ovcama.
Hvala Ti Isuse, Ti si Gospodin vojska.
Hvala Ti Isuse, Ti si Stijena svih vremena.
Hvala Ti Isuse, Ti si moj Zaklon.
Hvala Ti Isuse, Ti si Spasitelj svijeta.
Hvala Ti Isuse, Ti si čvrsti Toranj.
Hvala Ti Isuse, Ti si Gora utočišta.
Hvala Ti Isuse, Ti si kruh života.
Hvala Ti Isuse, Ti si Izvor svake svetosti.
Hvala Ti Isuse, Ti si Voda živa.
Hvala Ti Isuse, Ti si pravi Trs.
Hvala Ti Isuse, Ti si moj Zaručnik, moj Stvoritelj
Hvala Ti Isuse, Ti si naša Jakost.
Hvala Ti Isuse, Ti si Osloboditelj.
Hvala Ti Isuse, Ti si naša Pobjeda.
Hvala Ti Isuse, Ti si naše Spasenje.
Hvala Ti Isuse, Ti si naša Pravda.
Hvala Ti Isuse, Ti si naša Mudrost.
Hvala Ti Isuse, Ti si naše Posvećenje.
Hvala Ti Isuse, Ti si naše Opravdanje.
Hvala Ti Isuse, Ti si Vrata.
Hvala Ti Isuse, Ti si veliki JA JESAM.
Hvala Ti Isuse, Ti si Veliki Svećenik.
Hvala Ti Isuse, Ti si Kamen ugaoni.
Hvala Ti Isuse, Ti si Temelj sigurni.
Hvala Ti Isuse, Ti si naša Radost.
Hvala Ti Isuse, Ti si Dio baštine naše.
Hvala Ti Isuse, Ti si moje ozdravljenje i Punina života.
Hvala Ti Isuse, Ti si naš Savez.
Hvala Ti Isuse, Ti si Obećanje Očevo.
Hvala Ti Isuse, Ti si Vječni.
Hvala Ti Isuse, Ti si Bog Preuzvišeni.
Hvala Ti Isuse, Ti si Janje žrtvovano.
Hvala Ti Isuse, Ti si Sudac pravedni.
Hvala Ti Isuse, Ti si miomirisni Balsam iz Gileada.
Hvala Ti Isuse, Ti si snažni Vojnik.
Hvala Ti Isuse, Ti si moja Obrana.
Hvala Ti Isuse, Ti si obećani Zaručnik.
Hvala Ti Isuse, Ti si moja Strpljivost.
Hvala Ti Isuse, Ti si Stvarnost sigurna.
Hvala Ti Isuse, Ti si Onaj koji proviđa.
Hvala Ti Isuse, Ti si Uskrsnuće i Život.
Hvala Ti Isuse, Ti si Alfa i Omega.
Hvala Ti Isuse, Ti si Početak i Svršetak.
Hvala Ti Isuse, Ti si Izvor, Vodič i Cilj svega što postoji.
Hvala Ti Isuse, Ti si sve ono što trebam.
Hvala Ti Isuse, Ti si sve ono što želim.
Hvala Ti Isuse, Ti si dostojan svake hvale.
Veliki petak:Na Veliki petak i Veliku subotu ne slavimo misu, jer u ta dva dana "Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve".U žalosti za Kristom na križ raspetim Crkva se raduje što je smrt Kristova početak ljudskog otkupljenja.
Službeno se ovaj dan zove Veliki petak muke Gospodnje. Naziv nas uvodi u otajstvo križa kojemu se klanjamo zato što je na njemu visio Spas svijeta.
Današnji obred Velikog petka razvio se od onoga koji su već u IV stoljeću uveli kršćani Jeruzalema nakon što je carica Helena god. 320. pronašla zagubljenu relikviju križa Kristova. Kršćani Jeruzalema počeli su se od tada skupljati tog dana popodne na Golgoti na bogoslužje riječi kod kojeg se čitala muka Isusova. Inače, već od drugog stoljeća imamo sigurne podatke da su kršćani na Veliki petak strogo postili u znak žalosti za Kristom raspetim te se ubrzo ovo molitveno i pokorničko obilježje proširilo na sve petke u godini.
Bogoslužje ovog dana sastoji se od službe riječi sa središtem u muci Isusovoj po Ivanu, zatim od klanjanja križu i od pričesti hostijama koje su posvećene dan ranije. Na Veliki petak i Veliku subotu ne slavimo misu, jer u ta dva dana "Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve" (Misal, 200).
Ni na Veliki petak Crkva ne razdvaja otajstvo križa od uskrsnuća. To vidimo osobito iz starinske antifone koja je preporučena za pjevanje pri klanjanju sabranih vjernika križu: "Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu". U žalosti za Kristom na križ raspetim Crkva se raduje što je smrt Kristova početak ljudskog otkupljenja.
Muka Isusova po Ivanu (Iv 18, 1-19, 42)
Obredi počinju prostracijom celebranta i služitelja pred oltarom ili klečanjem u šutnji. Ovo je najsadržajnija šutnja u toku liturgijske godine (koja se inače preporučuje svaki puta između svećenikova poziva "Pomolimo se" i početka molitve te na kraju pojedinih čitanja, prije pripjevnog psalma). U žalosti su sadržajnije geste od svake riječi. Šutnjom predvoditelja i sabrane zajednice počinjemo liturgiju žalovanja za Kristom raspetim.
Za prvo čitanje imamo Četvrtu pjesmu o Sluzi patniku iz Izaijine knjige. U njoj je prikazana nasilna smrt osporenog proroka čiju poruku i životno svjedočanstvo zajednica vjernika prihvaća tek nakon njegove smrti: "Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt". Ovaj prorok slika je Isusa iz čije nasilne smrti Bog izvodi spasenjsku korist za sve ljude.
Drugo čitanje je odlomak iz poslanice Hebrejima u Kristu kao velikom svećeniku koji je "supatnik u našim slabostima" te je u muci "naviknuo slušati". Zato je veliki svećenik i "začetnik spasenja svima koji ga slušaju." Muka po Ivanu čitala se na Veliki petak već od VII stoljeća među kršćanima Rima. Ni najnovija liturgijska reforma nije u tome donijela nikakvu promjenu. Dok se na Cvjetnicu kroz tri liturgijske godine susljedno čitaju Matejev, Markov i Lukin izvještaj o muci, na Veliki petak i dalje ostaje muka po Ivanu. Razlog je Ivanovo "dublje čitanje" ispod kore površinskih utisaka.
Već u prizoru hapšenja na Isusovo "Ja sam" Juda i njegova četa "ustuknuše i popadaše na zemlju" (18, 6). Za Ivana je to ustuk pred Isusovom neodoljivom veličinom, pred njegovim pravim identitetom, jer se u toku ministerija u četvrtom evanđelju Isus predstavlja s "Ja jesam" i time nagoviješta svoju transcendentalnost. U suđenju pred Židovima Ivanu je vlastiti Isusov odgovor da je javno govorio svijetu i protest protiv šamara koji mu daje netko iz židovskog mnoštva (18,19-24). Tu opet vidimo Isusovo dostojanstvo te Ivanovo dublje čitanje: osuđenik sudi.
Prizor pred Pilatom Ivan je podijelio u sedam manjih cjelina od kojih je literarno središte u četvrtoj gdje vojnici pozdravljaju Isusa "Zdravo, kralju židovski" (19, 1-3). Misaoni vrhunac ovog dijela je u sedmoj cjelini gdje Pilat Isusa trnjem okrunjena postavlja na sudačku stolicu i predstavlja ga Židovima: "Evo kralja vašega!" (19, 12-15). U Ivanovoj povijesti muke Isusove kraljevsko dostojanstvo spominje se 12 puta a vrhunac tog aspekta muke je u 19, 19-22 gdje Židovi traže od Pilata da izmijeni natpis na križu u kojem se spominje da je Isus kralj židovski. Pilat odbija promijeniti naslov: "Sto napisah, napisah!" Tako za Ivana ostaje činjenica da Isus jest kralj, bez obzira na one koji ga ne priznaju.
Kod Ivana nema Šimuna Cirenca na putu križa: "A on, noseći križ svoj, izađe na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše..." (19, 17-18). Isus sam nosi svoj križ jer je u toku ministerija govorio kako će sve privući k sebi kad jednom bude uzdignut (usp. Iv 8, 32 i 12, 32-34). Put na Golgotu Ivan je rastumačio kao put u proslavu po križu. U času hapšenja, na sudu pred Židovima i Rimljanima, na križnom putu - Isus ima inicijativu.
Ivan donosi tri vlastite Isusove riječi s križa: "Evo ti sina...; Žedan sam...; Dovršeno je" (19, 26.28.30). Iz njih vidimo Isusovu brigu za učenike koji trebaju nastavljati njegovo poslanje u svijetu jer su i Marija i Ivan pod križem slika Crkve ukoliko je zajednica onih koje Isus ljubi i ukoliko ljude privlači Isusu.
Ivanu je vlastiti podatak o probadanju Isusova boka nakon izdahnuća, s dva citata iz Starog zavjeta koji se tada ispunjaju na Isusu. On je pashalno janje kojemu se ne lome kosti (Iv 19, 36 - Izl 12, 46). On je i odbačeni voda u kojeg ljudi upiru pogled vjere i nade (Iv 19, 37 Zah 12,10).
Tako za četvrtog evanđelistu muka Isusova znači hod Isusov u uzdignuće koje mu je Otac pripravio, a sudionici Židovi i Rimljani su lica u drami kojoj ne vide dublje značenje. Muka je za Ivana i sabiranje zajednice Isusovih učenika koji se osjećaju privučeni ljubavlju Raspetoga te stalno upiru u njega pogled vjere i nade.
Rubrika u Misalu kaže da celebrant sada može održati kratku propovijed, ako smatra prikladnim. Ta propovijed pojašnjava ono što danas slavimo.
Sveopća molitva Crkve na dan Kristove smrti
Nakon muke i homilije slijedi sveopća molitva kao zaključak službe riječi. To su deset molitava koje imaju pozivni i molbeni dio. Celebrant poziva da molimo za svetu Crkvu Božju, za papu, za različite redove vjernika, za katekumene, za kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za Židove, za vjernike nekršćanskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za sve ljude u potrebi kao što su bolesnici, gladni, zatvorenici, putnici, iseljenici, umirući.
Ovo su molitve vrlo stare. Pokazuju ostvarenje onoga što u 1 Tim 2, 1-7 stoji kao Pavlova odredba za svaku kršćansku liturgiju: na njoj kršćani trebaju moliti "za sve ljude, za kraljeve i za sve ljude na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti". Kršćani jesu na životnom proputovanju prema domovini nebeskoj, ali s ljudima drugih vjera dijele na ovoj zemlji zajedničke radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Zato u svakoj svojoj liturgiji mole za sve ljude, a posebno na Veliki petak.
Posljednja liturgijska reforma unijela je ispravke u neke od ovih deset vrlo starih molitava. Tako je bivša molitva "za heretike i šizmatike" koji su se trebali vratiti "svetoj majci Crkvi katoličkoj" preoblikovana u molitvu "za braću koja u Krista vjeruju, da ih Bog i Gospodin naš privede k istini i konačno ih okupi u jednu Crkvu". Bivša molitva za "perfidne Židove" u kojoj je isticano da Bog od svog milosrđa ne odbacuje ni židovsku perfidnost, preoblikovana je u molitvu "za Zidove kojima je prvima Gospodin Bog naš govorio". Bivša molitva "za pogane koji štuju idole" preoblikovana je u molitvu "za sve koji ne vjeruju u Krista: da i njih Duh Sveti rasvijetli i privede na put spasenja". Ovdje je uvažena nauka Sabora o nekim dobrim elementima u nekršćanskim religijama. Bivša molitva "za našeg najkršćanskijeg cara..." preoblikovana je u molitvu "za sve državne poglavare: da im Bog i Gospodin naš upravi um i srce po svojoj volji da traže mir i slobodu svih ljudi". Nova je molitva za ljude u potrebi u kojoj se celebrant obraća Bogu što tješi žalosne i jača izmučene te prosi da patnici svih vrsta iskuse u svojim potrebama pomoć njegove dobrote.
Ove promjene i dodaci u sveopćoj molitvi Crkve na dan Isusove smrti pokazuju da liturgija usvaja razvoj u teologiji i otvara se novim potrebama vjernika i drugih ljudi.
Klanjanje križu
Uneseno je u liturgiju Velikog petka nakon otkrića relikvije Isusova križa. Počinje celebrantovim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: "Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!" Poklon se obavlja poklecanjem ili ljubljenjem. Poželjno je da svi vjernici pojedinačno iskažu danas svoj poklon križu kao znaku našeg otkupljenja. To, istina, u krcatim crkvama znatno produžuje liturgiju, ali i pridonosi zbiljskom aktivnom sudjelovanju svih. Pogotovu "godišnjaka" koji se ne snalaze najbolje a žele da ih ne otpišemo zato što ih nema na našoj misi svake nedjelje.
Za vrijeme klanjanja križu zbor pjeva starinsku Tužaljku i himan "Usta moja opjevajte". Tužaljka stavlja u usta raspetom Mesiji dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem. U prijevodu Tužaljke na hrvatski zadržani su grčki usklici "Hagios o Theos, Hagios Ishyros - Sveti Bože, Sveti Jaki!" Te je usklike rimska liturgija preuzela od braće s Istoka. Ostali su kroz stoljeća u znak jedne vjere i zajedničkog korijena.
Pričest plodovima ranije Mise
Posljednji dio obreda je pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru, a svećenik je trebao predvidjeti pričesnike današnje liturgije i posvetiti dovoljan broj hostija. Ovo slavlje pričesti nazvano je u srednjem vijeku Missa praesanctificatorum - Misa s darovima koji su ranije posvećeni. Nema kanona. Obred počinje "Oče našom" koji je u svakoj našoj misi priprava na pričest. Nema uobičajenog "znaka mira" kojim molimo oproštenje jedni od drugih prije nego pristupimo pričesti. U završnoj molitvi celebrant prosi da Bog u nama čuva plodove Kristove smrti i uskrsnuća. U otpusnoj molitvi celebrant moli da Bog blagoslovi svoj narod, koji je proslavio smrt njegova Sina u nadi uskrsnuća, da mu dadne oproštenje i utjehu te učvrsti vjeru u vječno otkupljenje.
KTA/KNI
Kad stisnu te zidi
u tebi sve muči,
drito držiš glavu
dovo'jno ti mista,
ne triba ti ništa
Boga svoga ćutiš,
razumiš ga,
slušaš.
Kad adoćaš livo
ka presvučen da je
drugon svitu služi
i još trećen daje…
Ma Isti
ma Jedincat
ma Jedini
jubav svoju
svin razdili.
Žrtvon stiska
drugovačije,
ka prste šake
jedne s drugin štiva,
pomiša kolure,
jazike i race.
U dotu jubav prida,
oružje
po kojen, na kraju,
vazest će nan mire.
Ako se Jubav ne oćuti
grčka, armenska, katolička,
ako ne najde put,
ako mutava bude,
prez dobre vo'je i prez duše -
štivani prsti šaka
ostat će usa'le ruke.
Njega, nedužnoga, osudili su na smrt. Njega, bez grijeha, razapeli su na križ. Njega, nevinoga, svukli su do kože. Njega, bez krivnje, pokopali su u grob. Preko Njega pokušali su ogoliti Boga; u Njemu su željeli osuditi Boga; s Njime su htjeli ubiti Boga. Kada su Ga uhvatili, mislili su da su zarobili Boga. Za njih je On bio tek jedan od zarobljenika, koji je, prema njihovim zakonima, zaslužio kaznu. Zaslijepljeni osobnom moći, nisu otvorili oči vjere, da na Njegovu tijelu prepoznaju Boga.
Kada su skinuli s Njega haljine Njegove i svukli Ga do kože, nadali su se da su ogolili Boga. Za njih je On bio tek jedan od osuđenika koji je, prema njihovim odredbama, zaslužio poniženje. Zaslijepljeni osobnom osvetom, ugasili su oči vjere, da u Njegovu tijelu pronađu Boga. Kada su Ga bičevali i okrunili trnovom krunom, smatrali su da su mučili Boga. Za njih je On bio tek jedan od krivaca koji je, prema njihovu naumu, zaslužio osudu. Zaslijepljeni mržnjom, zatvorili su oči vjere, da u Njegovim krvavim ranama otkriju Boga. Kada u Njemu nisu prolašli Boga, osudili su ga, prema svojim prohtjevima, na križ i smrt. Bili su uvjereni da će s Njime na križu i Njegov Bog umrijeti. Ako ne na križu, bili su sigurni, da će Njegov Bog umrijeti u Njegovu grobu.
I tada je On, za njih, bio i ostao samo čovjek. Otkriti Boga u Njemu, nije bilo dano njihovim zaslijepljenim očima; nisu imali oči vjere. I kao čovjeka, bojali su se Njega. Za svoju sigurnost, Njegov su grob zapečatili i od straha postavili stražu. Da ne bi, kojim slučajem, Njegov Bog mogao izići iz Njegova groba.
Osudili su Ga kao čovjeka, a mislili su da su osudili Boga. Ubili su Njega, sigurni, da i Njegova Boga ubijaju u Njemu. Teški križ, trnova kruna, trska u ruci, tri čavla, krvave haljine, zapečaćeni grob, bilo je moćno oružje svjetskih moćnika koji su, u Njemu, htjeli ubiti Boga. Gdje su danas njihova prijestolja i simboli njihove svemoćne vlasti? Okovana u bijelokost i srebro, nestala su u ropotarnici povijesti, i sada skupljaju prašinu u mračnim muzejskim prostorima.
Gdje je danas Njegov križ od običnoga drveta? Njegovo prijestolje nije propalo, njegov križ nije uvenuo; kršćani su Njegovi križonoše; slavimo Ga u kršćanskim crkvama, častimo Ga u vjerničkim obiteljima; nalazi se upisan na kršćanskim čelima, izgovaramo Ga našim usnama, čuvamo Ga u našim srcima. Naš osobni, ljudski i vjernički križ, živi od Njegova uskrsloga križa. S križem se kršćani rađaju, s križem kršćani žive, Križu kršćani vjeruju, u križu kršćani dovršavaju zemaljski vijek.
Gdje su danas kraljevske krune, izrađene od srebra i zlata? Izložene u ormarima galerijskih prostora, prepuštene da ih zub vremena nagriza.
Gdje je danas Njegova trnova kruna? Darovana od samoga Spasitelja, na glavama Njegovih krštenika, sjaji neugasivim svjetlom i svjedoči o dragocjenoj ljubavi između Boga i čovjeka. Iako trnova, njezine bodljike više ne krvare, jer su naši grijesi oprani u Krvi našega Spasitelja. Gdje su danas kraljevska žezla moćnih vladara? Ukrašena dijamantima, u mračnom zakutku muzejskoga prostora bezlično popunjavaju zbrike umjetnina.
Gdje je danas Njegova trska? Iako poslužila za ruglo i kao podsmjeh, nije skršena; jer vlada kao kraljevsko žezlo pravde i mira u kršćanskim rukama. Gdje su danas kraljevski mačevi? Natopljeni krvlju, izgrizaju hrđu i ruzinu u nekom muzeju starina.
Gdje su danas Njegovi čavli? Kao za sigurnosne okove, na njih su kršćani učvrstili svoj vjernički križ. Gdje su danas kraljevske haljine satkane od dragocjenih tkanina? Obješene u staklenim vitrinama i prepuštene zaboravu, izgrizaju ih moljci u muzejskim prostorima. Gdje su danas Njegove krvave haljine? Oprane u krvi Janjetovoj, čiste se na krštenicima, bijele se na prvopričesnicima, oblače ih krizmanici, odjevaju ih mladenci, slave ih svećenici, s njima se peru grješnici, u njima umiru bolesnici, s njima se pokrivaju pokojnici.
Gdje su danas grobovi moćnih vladara ovoga svijeta? Zarasli u kamenjaru i pokriveni uvelim lišćem, bezimeni i puni truleži, slični svojim gospodarima, čame na nepoznatom mjestu. Gdje je danas Njegov grob? Njegov grob, kršćansko je počivalište s uklesanim Njegovim križem.
Kao što je Križ otpečatio Njegov grob, tako će kršćanski grob biti otpečaćen Njegovim križem. Kao što je Križ nakon tri dana otvorio Njegovu grob, tako će kršćanska grobna ploča biti otvorena Njegovim križem. Gdje su danas zakonici moćnika ovoga svijeta? U muzejskim knjižarama, poslagani u stalaže, skupljaju paučinu, i služe za proučavanje pravne povijesti ponekim studentima.
Gdje je danas proglas Njegova zakonika? Njegova otkupiteljska žrtva upisana je na Njegovu križu, upletena je u Njegovu trnovu krunu, urezana je na Njegovoj trsci, ugravirana je u Njegova tri čavla, izvezena je na Njegovim krvavim haljinama, isklesana je na Njegovoj ploči otvorenga groba - s malo slova, a s puno ljubavi - nagrađena je u Njegovu Uskrsu, slavljena je na Njegovu oltaru, blagovana u kršćanskoj pričesti, vjerovana u kršćanskom vjerovanju.
Fra Ante Branko Periša
Želiš li nekog čovjeka promijeniti, popraviti, pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije oprosti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag iscijeljenoga. Želiš li da te Bog učini boljim, znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se to čini neprihvatljivim. Oprosti Bogu što te ne pita hoćeš li samo dobro ili ćeš primiti i ono naoko bolno. Opraštanje, drugim riječima, donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje. Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, popravljamo sebe i društvo. Zato se čitav pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo. Zato nas na sve načine uvjerava da se treba osvećivati, a ne opraštati. Zato navodi na masakriranje, ubijanje i čini sve da bi ljudi mrzili, a ne opraštali.
Oprostiti znači sačuvati sebe od zla, mržnje, Zloga, od samorazaranja i vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi, kao osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno kažnjen i da opet možeš mirno živjeti. Opraštanje je vjerovanje u dobro, a nevjerovanje da se mržnjom može uništiti mržnja, nevjerovanje da se uvredom može ukloniti uvreda, da se bolešću može spasiti zdravlje. Pravda nije u tome da se za zapaljenu kuću neprijatelju osvetnički zapali njegova kuća, nego u tome da ga se prisili da ti on napravi ili plati novu kuću. Nepraštanje je paljenje neprijateljeve kuće, tako da obojica postajete beskućnici. Opraštanjem dajemo slobodu Bogu u sebi da on za nas sve čini. Oproštenjem ujedno neprijatelju vežemo ruke da nam više ne može činiti zlo. Opraštanje je najveća osveta neprijatelju. Oprostiti nekome jest uzeti najjače oružje protiv njega, a to je sam Bog.
Zlo, mržnju i grijeh se može ubiti samo opraštanjem. Jedino oružje da ubijemo svoga najgoreg neprijatelja, a to je mržnja, nečovještvo, zloća, grijeh, jest da si međusobno opraštamo.
Samo se opraštanjem prima oproštenje, samo se dajući dobiva, samo odijelo koje si darovao i tebe će ugrijati. Komadić kruha kojega si dao drugima i tebe će nahraniti, zrak kojega prepuštaš drugima i tebi će napuniti pluća, radost koju si pružio i tebe će obradovati.To je temeljni zakon života. Najgori su neprijatelji čovječanstva osveta i nepraštanje. Najveći zločinac je onaj koji neće oprostiti i koji ne želi primiti ruku koja mu oprašta. Neprijatelji čovječanstva su samo oni koji se osvećuju, koji mrze čovjeka, koji žele voditi rat protiv njega, koji mu ne vjeruju i koji mu ne praštaju. Zlo je jače od nas. Napasnik nas je pobijedio na početku, u rano jutro ljudske povijesti. On će pobjeđivati do kraja, ako se ne okrenemo jedni k drugima, ako se ne prepoznamo kao braća i ne počnemo se voljeti. Zli može biti pobijeđen jedino ako mi počnemo opraštati jedni drugima. Krivicu sa svoje savjesti možemo sprati ako se pomirimo.
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje.
"Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!"
(Alojzije kardinal Stepinac)
"Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr)
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kanjčević)
DARIO KORDIĆ
Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza.
Dario Kordić, G-416
Justizanstalt Karlau
Herrgottwisgasse 50
A – 8020 Graz
Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU
Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.)
A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'."
Zar pravednik mora dokazivati zlome
I u toj igri izigravat metu
Dok traže pute, sredstva da ga slome
Zar trpjet mora i pravdat se svijetu
O zemljo moja, moj preslatki Dome,
Na tvome pragu ptica sam u letu
Što slobodu diše. Dokazivat kome
Načela, snagu i istinu svetu.
Samo u srcu svog naroda živi
I budi sokol što nad njime bdije
Proći će tmurni ovi dani svi
I ništa teško ništa mučno nije
Kada ćutiš nadu što je narod nosi
Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme)
RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006.
(HAAŠKA ŠKOLA)
Najtužnija mi tugo,
Domovino.
Pred žrtvenikom za tebe bdijem
i pradjedovom se čašću mijem.
U krletci, u kavezu pjevaju slavuji
Dok vani šišmiši lete.
Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova!
Zvonko, dobro nam došao!