HORROR ZONA

Kao što vjerovatno i znate, prije par tjedana hrt je odlučio na radost mnogih horror fanatica započeti s ciklusom horrora subotom kasno navečer. No ono što mi je danas zaokupilo pažnju je to da će gledatelji imati prilike uživati u horrorcima već od 20 sati, i tako sve do 3 ujutro, a riječ je o sljedećim filmovima:

20.05- Gothika (HBO)- nešto noviji horror-triler iz 2004. sa Halle Berry u glavnoj ulozi.
20.05- Vampire Effect (NOVA TV)- zanimljivi azijski horrorac, relativno novi.
21.45- The Puppet Masters (NOVA TV)- solidan sf horror s Donaldom Sutherlandom iz 1994. Nanizao je bezbroj nastavaka (8 ako se ne varam).
23.35- Underworld (HRT 1)- meni osobno jako drag horror s Kate Beckinsale i Scootom Speedmanom. Nedavno je snimljen i jednako uspješan, no meni malo slabiji nastavak.
01.30- One Missed Call (HRT 1)- definitivno jedan od najstrašnijih japanskih horrora svih vremena iz 2003. O njemu btw uskoro dolazi osvrt.

I mala obavijest- pošto sam trenutno dosta zauzet, novi osvrt ću napisati tek u sljedeću subotu, a pošto sam jučer u kinu pogledao The Dark (2005), ne moram ni naglasiti o kojem filmu je riječ.
A do tada, mala ajmo reći igra- od navedenih 5 filmova odaberite jedan koji je po vama najkvalitetniji i najzanimljivi te obrazložite zašto.

The Texas Chainsaw Massacre, SAD, 2003.
Redatelj: Marcus Nispel
Glume: Jessica Biel, Mike Vogel, Jonathan Tucker, Erica Leerhsen, Eric Balfour, R. Lee Ermey, David Dorfman, Andrew Bryniarski...
Ocjena: 8

18. kolovoz, 1973. Grupica prijatelja predvođena Erin (Jessica Biel), njezinim dečkom Kempom (Eric Balfour), prijateljima Andyem (Mike Vogel) i Morganom (Jonathan Tucker) te naposljetku autostopericom Pepper (Erica Leerhsen) vraća se preko ruralnog Texasa iz Meksika na koncert Lynnard Skynnarda s namjerom da se neizmjerno zabave. Njihovu zabavu prekida uplakana autostoperica koja si, nakon što ju pokupe, raznese glavu pištoljem. Šokirano društvo odluči pozvati lokalnog šerifa, no čekajući ga igrom slučaja uđu u na prvi pogled sasvim običnu kuću vođenu tzv. "šerifom" (R. Lee Ermey). I isprva se kuća čini potpuno bezazlenom, no nakon što jedan od prijatelja misteriozno nestane, Erin i ekipica će greškom odlučiti istražiti taj misterij ne znajući da će se uskoro jedan po jedan sukobiti sa kobnim Thomasom Hewittom (Andrew Bryniarski) alias Leatherfaceom, monstruoznim kanibalom i njegovom prijateljicom- motornom pilom...

Riječima ne mogu izraziti oduševljenje koje sam doživio nakon pogledanog filma. Pošto sam u pravilu skeptičan prema remakeovima, čim sam čuo da rade remake istoimenog klasika iz 1974. moram priznati da sam imao grozno niska očekivanja. Dobro, ne baš sad grozno niska, ali stvarno niska. I srećom, očekivanja mi se nisu ispunila, a ne samo da mi je ovo dobar remake, nego bi mogao i bez pretjerivanja reći da je ovo zasigurno jedan od najboljih remakeova koje sam pogledao u posljednje vrijeme. Definitivno ono što mi se najviše svidjelo kod ovog filma je to da je u dosta scena bio vjeran originalu, ali je i zato u isto vrijeme krenuo u nekakav novi pravac, pravac koji nismo imali prilike vidjeti u originalu. Iako su se mnogi žalili na taj potpuno nepoznat i novi pravac, meni se to jako svidjelo. Također je i scenarij bio briljantan, po mome mišljenju puno bolji od originalnog, a vjerovatno razlog tome je objašnjenje ubijanja. Da pojasnim, u remakeu je do detalja objašnjeno zašto su Leatherface i njegova krvožedna familija uopće započeli s ubijanjem, dok je u originalu bilo jednostavnije- oni su jednostavno bili sjebani i živili u sjebanoj zajednici. Što se tiče glume, bila je na zadovoljavajućem nivou, posebice kod relativno nove glumice Jessice Biel (Blade: Trinity) koja se izvrsno snašla i kao zamjena legendarne Marilyn Burns (inače glavnog lika u originalnom filmu) i kao glavna protagonistica. Još jedan veliki plus je i sam izgled Leatherfacea- dok se u originalu vidjelo da je nosio neku jeftinu masku, u remakeu se njegovo lice zastrašujuće promijenilo (uostalom, imate i cover gore pa usporedite).
Ajmo reći najveća mana remakea je ta što makar je film bio u nekim scenama dosta vjeran originalu, bio sam dosta razočaran što nije imao tu kultnu "dinner table" scenu (oni koji su pogledali original zasigurno će znati o kojoj je sceni riječ) koja je meni ujedno i bila najupečatljivija scena u originalnom filmu, no pošto je film išao u već spomenutom dosta različitom pravcu, mjesta za tu scenu nije bilo.

A moj ukupni dojam? Makar ovaj film možda nije toliko kvalitetan koliko i original, ako su vam već dojadili oni loši remakeovi koji nisu niti približno efektni niti dobri kao njihovi originali, pogledajte The Texas Chainsaw Massacre jer će vam se mišljenje sigurno iz temelja promijeniti. Ukratko, ovo je film koji se definitivno ne smije propustiti.

When a Stranger Calls, SAD, 2006.
Redatelj: Simon West
Glume: Camilla Belle, Katie Cassidy, Tessa Thompson, Brian Geraghty, Clark Gregg, Kate Jennings Grant, Derek de Lint, David Denman, Tommy Flanagan...
Ocjena: 6

Jill Johnson (Camilla Belle) mlada je i lijepa srednjoškolka koja nakon povećeg telefonskog računa za kaznu mora "bejbisitati" dvoje djece bogatog gospodina Tima (Derek de Lint) i gospođe Kate (Kate Jennings Grant) Mandrakis kako bi zaradila novce i otplatila štetu. I isprva se sve čini potpuno normalnim, no ubrzo Jill počne dobivati uznemiravajuće i prijeteće telefonske pozive. Pošto je nedavno prekinula s dečkom Bobbyem (Brian Geraghty), Jill isprva pomisli da je to njezin bivši koji ju samo pokušava uplašiti, no nakon što se dogodi par ubojstava u njezinoj blizini, uključujući i ubojstvo njezine frendice, Jill će shvatiti da ne samo da se ne radi o njezinom dečku, nego i da ju maltretira osoba koja je dosada počinila 15 hladnokrvnih ubojstava mladih žena, a ako Jill ubrzo ništa ne poduzme, i ona će tako završiti...

Čim je izašao, When a Stranger Calls je nekoliko tjedana zaredom bio broj 1 na box officeu. Nažalost, cijeli taj uspjeh se pokvario zbog kritičara koju su film spljuvali do bola (imdb ocjena- 4.3/10, rotten tomatoes- 10%). Pošto sam tip osobe koja se često slaže s kritičarima, ne moram ni naglasiti da sam očekivao totalno smeće. I srećom, očekivanja se nisu ispunila. Da, da, vjerovali vi ili ne, When a Stranger Calls je film koji mi se doista svidio.
Kao i kod Poseidona, i ovo je tip filma koji ima i puno mana i puno pozitiva. Definitivno najveća pozitiva filma je konstantno napeta atmosfera. Mislim sami pojam u kojoj nepoznati čovjek vreba mladu tinejđerku zvuči zastrašujuće, a još kad je to izvedeno na filmu... Osim toga, smatram da je Simon West napravio dosta dobar posao jer nije ciljao samo na scareove (kojih je naravno i bilo), nego i na dotičnu atmosferu koja je briljirala u cijelome filmu. Također mislim da se Camilla Belle dosta dobro snašla u glavnoj ulozi, iako je na trenutke bila dosta neuvjerljiva (poput recimo scene u kojoj joj ubojica doslovce čupa kosu, a žena uopće ne reagira).
Glede mana, vjerovatno najveća mana filma je upravo činjenica da je ovaj film remake istoimenog filma iz 1979. Da pojasnim, radnja u originalu je ista kao i u remakeu samo uz jednu bitnu razliku- prvih 20-tak minuta se radilo o Jillinom bejbisitanju, dok se ostatak filma događa nekoliko godina kasnije. Ovaj remake je uzeo tih početnih 20-tak minuta te ih proširio u jedan cijeli film. To je uzrokovalo da je ovaj remake u nekim scenama bio dosta spor i dosadan. Također se i scenarij mogao malo popraviti jer je bilo nekih potpuno nebitnih stvari u filmu, poput podstarke i Jilline frendice koje izgleda nisu imale ama baš nikakvu svrhu u filmu osim možda povećavanja body counta. I zadnja stvar koja mi pada na pamet je ubojičin motiv. Motiv koji zapravo i nije motiv jer uopće ne postoji. Na kraju filma uopće se ne sazna zašto je stranac htio ubiti Jill što me dovodi do sljedećeg pitanja- tko je uopće napisao ovaj scenarij?

I što još reći? Vjerovatno razlog zašto mi se ovaj film svidio je upravo taj da When a Stranger Calls teoretski nije uopće horror, nego više triler s elementima horrora, što čini ovaj film još zastrašujućim jer nije često da trileri imaju briljantne atmosfere i česte scareove. Moram pohvaliti i mladu prinovu Camillu Belle koja je napravila dosta dobar posao, a i Simona Westa koji će izgleda režirati i već najavljeni nastavak.
Sve u svemu, stvarno ne znam zašto su kritičari toliko spljuvali ovaj film (vjerovatno je razlog scenarij), no kad bolje razmislim- koliko je često da kritičari uopće pohvale neki horrorac? Uglavnom, pogledajte When a Stranger Calls jer nećete zažaliti, a i ako tražite film koji će vam sigurno par puta zaista dobro "izmasirati" srce, ovaj remake je prava stvar.

Poseidon, SAD, 2006.
Redatelj: Wolfgang Petersen
Glume: Josh Lucas, Kurt Russell, Emmy Rossum, Jacinda Barrett, Richard Dreyfuss, Mike Vogel, Mia Maestro, Jimmy Bennett, Stacy Ferguson...
Ocjena: 7

Poseidon je luksuzni putnički brod na kojeg za vrijeme proslave Nove godine naleće tzv. "iznenadni" plimni val koji ga naopačke preokreće. Većina posade i putnika odmah umre od udarca, no nekoliko stotina njih preživi nalazeći se u glavnom predvorju za vrijeme udarca. Shvativši da brod neće još dugo izdržati na površini, mala grupica ljudi među kojom su mlada Jennifer (Emmy Rossum), njezin tajni zaručnik Christian (Mike Vogel), Jenniferin otac Robert (Kurt Russell), gay arhitekt Richard (Richard Dreyfuss), majka Maggie (Jacinda Barrett) i sin Conor (Jimmy Bennett), slijepa putnica Elena (Mia Maestro), "Lucky" Larry (Kevin Dillon) te naposljetku Dylan (Josh Lucas) odluče zajedno pronaći izlaz iz Poseidona prije nego ne bude prekasno... No ono što nitko od njih ne zna je to da Poseidon i nije toliko stabilan koliko i svi misle te da im je preostalo jako malo vremena prije nego brod popusti i potone...

Vjerovatno se mnogi od vas pitaju što uopće Poseidon, film katastrofe, radi na ovome blogu? E pa odgovor leži u činjenici da sam danas, nakon što sam dotični film pogledao u cinestaru, nakon završetka filma ostao potpuno zabezeknut. Zašto? Čim sam čuo radnju znao sam da se Wolfgang Petersen krije iza ovoga filma. Pošto mi se jako svidio njegov Perfect Storm, u kinodvoranu sam ušao potpuno entuzijastičan s namjerom da pogledam zabavan film katastrofe. I što sam dobio? Ni više manje nego horrorac. Da, da, dobro ste čuli. Horrorac. Naravno da mi ova činjenica nije smetala, no ipak sam ostao nekako razočaran jer sam od Petersena očekivao puno, puno više. Uzmimo naprimjer još u obzir da je Poseidon i remake "Posejdenove avanture", filma koji nije imao ama baš nikakve veze s horrorom žanrom. Never mind.

Poseidon je onaj tip filma koji ima i puno pozitiva i mana. Po mojem mišljenju, našlo se tu više pozitiva, poput izvrsnih CGI efekata koji su se majstorski uklopili u film. Recimo scena u kojoj enormosni plimni val preokreće brod bila je presavršena, perfektno izvedena do najsitnijih detalja, no ono na što se moram požaliti je duljina te scene. Mislim ta po meni najbolja scena u filmu je trajalo svega 2 minute, što naravno nije pohvalno jer je u traileru trajala minutu i pol. Znači ako ste vidjeli trailer, nema potrebe da uopće vidite ovu scenu jer nećete pronaći ama baš ništa novo osim 30-tak bonus sekundi. Osim efekata, i gluma je bila na zadovoljavajućem nivou, posebice od strane Josha Lucasa (American Psycho) što me dovodi do i najveće mane filma- karakterizacije likova, tj. scenarija. Scenarij je bio toliko plitak, labav i nerealan da bi ga i 14-godišnjak bez problema kvalitetnije napisao. O karakterizaciji likova da ne govorim. Ama baš niti jedan lik nije bio nešto previše niti poseban niti zanimljiv, tako da ni ne sumnjam da je glumcima bilo teško doći do izražaja, no s obzirom na scenarij kakav su imali napravili su i više nego dobar posao. Također ma koliko scenarij bio labav, scene smrti nekih likova bile su dosta inovativne i na neki način ironične (cura se strahovito boji vode da bi se kasnije utopila :P), tako da ajde, smrti glavnih protagonista su isto bile ako ništa više zanimljive.
Osim scenarija, moram se požaliti i na dužinu filma. Dok je original trajao 124 minute i pritom je zapravo dosta scena bilo izrezano da bi se film mogao skratiti, novi Poseidon jedva traje 85 minuta, što je ne samo za film slične tematike nego i za film općenito iznimno kratko. Još k tome da je od tih 85 minuta 20 bačeno na specijalne efekte...

Uglavnom, Posejdonova avantura iliti Poseidon dugoočekivani je film katastrofe koji se na kraju pretvorio u horrorac sa izvrsnim vizualnim efektima, zadovoljavajućom glumom i dosta inovativnim scenama smrti. Još da se scenarij dosta popravio, film produljio i da su likove bolje okarakterizirali vjerujem da bi Poseidon bio izvrstan, ako ne i perfektan film. Nažalost, pošto se to nije dogodilo, morati ćete jednostavno uživati u "blagodatima" koje film trenutno pruža. A i da budem iskren, iako Poseidon nije neko remek-djelo, ne bi se mogao složiti s onima koji kažu da film ne pruža mnogo jer ako ništa drugo- Poseidon je film koji će vas neizmjerno zabaviti.

Dead Birds, SAD, 2004.
Redatelj: Alex Turner
Glume: Henry Thomas, Nicki Aycox, Isaiah Washington, Patrick Fugit, Michael Shannon, Mark Boone Junior, Muse Watson...
Ocjena: 7

Alabama, 1863. Na ulicama vlada kaos zbog građanskog rata između sjevera i juga. U centru priče je banda predvođena Williamom (Henry Thomas) i Annabelle (Nicki Aycox) kojima je u planu pljačka lokalne banke u kojoj su "zalihe" konfederacijskog zlata. No nakon što se pljačka nenamjerno pretvori u ubojstvo par nedužnih civila, William i ostali odluče naći skrovište u kojemu će se neko vrijeme pritajiti dok se situacija ne smiri. Nakon par dana potrage nailaze na napuštenu kuću okruženu ogromnim kukuruznim poljem te misleći da su našli savršeno sklonite odluče ući u nju. I isprva se sve čini normalnim, no uskoro svatko od njih počinje dobivati zastrašujuće vizije o kući i njezinim prijašnjim vlasnicima, a da stvar bude još gora, polako jedan po jedan počinju nestajati. Ne znajući na kakvo su zlo naišli, Annabelle i drugi odluče to istražiti ne znajući kakvu će groznu i smrtonosnu tajnu uskoro otkriti...

Čim sam čuo radnju znao sam da moram pogledati ovaj film. Vjerovatno ono što me najviše privuklo u filmu je upravo radnja, tj. vrijeme radnje jer stvarno nije često da se radnja nekog horrora odvija u prošlosti (oni dobro informirani znati će da se i radnja An American Hauntinga također odvijala u sličnom periodu). Dakako još jedan veliki plus filma je Nicki Aycox (Jeepers Creepers II) za koju sam bez problema pretpostavljao da će dobro odraditi svoj posao, a i bogme se nisam prevario. Isto vrijedi i za ostatak glumačke postave među kojom se nalazi i Muse Watson, monstruozni ribar u originalnom i u I Still Know What You Did Last Summer filmu. Osim glume, primijetio sam da je i glazba bila jako dobra, a čak i u nekim scenama savršena jer jako pasala za taj neki specifičan scary trenutak (poput nabrijane glazbe u Underworldu ili Bladeu). Makar mi se radnja jako svidjela, uočio sam da je priča bila zapravo dosta spora, mislim shvaćam da su scenaristi u prvoj polovici filma više pucali na karakterizaciju likova, no nekako mi je to sve bilo užasno sporo jer su se baš one prave napete scene počele događati tek negdje u 50. minuti. Što se tiče strašnih scena, moram pohvaliti redatelja jer je na dosta poseban način prikazao te scene koje makar na trenutke bile predvidljive garantiraju par jako dobrih "masaža" vašega srca.
Zanimljiva stvar u ovome filmu je ta da makar je priča bila dosta spora, taj očekivani "twist", tj. zaplet se jako brzo dogodio, mislim već negdje u 60. minuti, tako da se nisam baš uspio uživiti u njega onoliko koliko sam htio makar je bio originalan i jako interesantan, a definitivno po meni najbolji dio filma je bio izvrsni kraj po kojem se može pretpostaviti da će sav teror isponova krenuti.
No kako to biva u SAD-u Ameri nisu bili zadovoljni završetkom filma jer su smatrali da nije sretno završio te je zato snimljen još jedan alternativni završetak koji nažalost ja nisam imao prilike pogledati, no ne vjerujem da bi mi se svidio pošto mi je originalni kraj izvrstan. Također u filmu se vidi puno sličnosti The Ringom (bunar s čudnim glasovima, jezive face) pošto je redatelj izjavio da je i sam veliki poklonik tog filma.

I što reći na kraju? Dead Birds pravo je osvježenje s makar sporom, vrlo zanimljivom radnjom, dosta dobrom glumom, interesantnim zapletom te naposljetku izvrsnim krajem. Iako su se u filmu našle neke predvidljive scene i pomalo dosadan početak, ako tražite dosta "osvježavajuć" i inovativan horrorac, Dead Birds je prava stvar. I za kraj jedno jako zanimljivo pitanje koje nažalost nikada neću otkriti- ako se u ovom filmu niti jednom ni ne vide ni ne spomenu nikakve mrtve ptice, zašto film uopće nosi takav naslov?

Venom, SAD, 2005.
Redatelj: Jim Gillespie
Glume: Agnes Bruckner, Jonathan Jackson, Laura Ramsey, Rick Cramer, Meagan Good, D.J. Cotrona, Bijou Phillips, Method Man...
Ocjena: 6

Ray (Rick Cramer) tipični je omraženi lokalac srednjih godina kojemu ama baš ništa ne ide u životu. Nakon što mu se jedne kasne večeri dogodi prometna nesreća u kojoj izgubi život tako da ga izgrizu zmije postarije vudu čarobnice koja također pogiba u nesreći, Ray biva vraćen iz smrti te odluči krenuti u nemilosrdan osvetnički pohod na lokalne tinejđere predvođene lijepom Eden (Agnes Bruckner) i Rachel (Laura Ramsey) kako bi pridobio njihove duše i tako si omogućio stalnu tjelesnu egzistenciju. Uskoro se tijela počnu nagomilavati te sada preživjeli uz pomoć Cece (Meagan Good) moraju pronaći način da zaustave Raya jednom zauvijek... No da li je to tako jednostavno kao što to oni misle...?

Prije nego počnem uopće pisati ovaj osvrt moram nešto spomenuti- naši vrli hrvatski distributeri su ovaj film preveli "Kletva zmija". Gluplji prijevod još nisam čuo od kad su The Life and Death of Peter Sellers preveli kao "Život i smrt Pinka Panthera". Never mind, vratimo se mi na film. Uglavnom, pošto sam već bio pod dojmom lošeg dotičnog prijevoda filma, moram priznat da sam očekivao neko totalno vudu sranje da bi naposljetku došao do zaključka da se radi o zapravo dosta originalnom i zabavnom slasheru Jima Gillespia, čovjeka koji nam je prije gotovo jednog desetljeća servirao na pladnju jedan od najpoznatijih slashera ikada- megapopularni I Know What You Did Last Summer. Venom ima sve što bi tipični slasher trebao imati - imamo glavnu zgodnu trebicu, njezinog macho dečka, par iritantnih frendova i naposljetku ubojicu koja je po meni u ovome filmu zapravo bila i najveći plus- dok smo navikli gledati slashere sa zamaskiranim likovima (M. Myers, Jason), ovdje ubojica nije imao tipični look, nego me više podsjećao na Romerove zombije, što je zapravo dosta inovativno pošto nije često u slasherima. Druga velika pozitiva filma su režija te scenarij koji nije bio ništa previše pametan, ali je zato opet imao tu neku originalnost jer nije koristio nikakve tipične klišeje na koje smo sigurno dosad navikli. Ne želim sada baš previše spoilati, no jako bi se često u slasherima dogodilo da glavna ženska i njezin dečko prežive, dok u ovom filmu to nije bio slučaj. Također definitivno ono po čemu sam najbolje zapamtio ovaj film su vrlo kreativna ubojstva. Na jedno sam se čak par puta stresao koliko je bilo odvratno, dok su me neka čak i nasmijala.
No da ne ispadne da samo hvalim film, naišao sam mu na par mana, poput malo blesavog početka te dosta nerealnog kraja. Da opet ne spoilam, pogledajte zadnje 3 minute filma i obratite pozornost na smrt ubojice- od samo jednog udarca se raspao na nekoliko dijelova. To mi je bilo nekako lame, ali ajde. Inače pogledao sam prvu polovicu making of-a te saznah da je ovaj film rađen prema popularnoj video-igrici "Backwater" u kojoj se negativac zvao Jangles.

Uglavnom, Venom se pokazao kao kako-takvo iznenađenje s vrlo zanimljivim ubojstvima, dobrim scenarijem te naposljetku vrlo zanimljivim lookom ubojice. Iako su neke scene bile pretjerane, poput malo lame završetka i čudnog zapleta, ako jednostavno tražite sat i pol zabave, Venom je nešto noviji slasher koji će ispuniti vaše kriterije.