HORROR ZONA

The Skeleton Key, SAD, 2005.
Redatelj: Iain Softley
Glume: Kate Hudson, Gena Rowlands, Peter Sarsgaard, John Hurt, Joy Bryant, Fahnlohnee R. Harris, Maxine Barnett...
Ocjena: 7

Caroline Ellis (Kate Hudson) mlada je medicinska sestra kojoj je dojadilo raditi u bolnici. Nakon što joj pacijent umre, Caroline napusti posao te se odluči preseliti u New Orleans u kuću gospođe Violet Devereaux (Gena Rowlands) kako bi se pobrinula za njezinog muža Bena (John Hurt), starijeg čovjeka koji je nedavno doživio moždani udar te je zbog toga nijem i nepokretljiv. No dolaskom u kuću Caroline shvati da je atmosfera u njoj sve samo ne normalna, a isto vrijedi i za njene ukućane. Uskoro Caroline od hladne Violet dobiva tzv. "skeleton key", tj. ključ koji može otvoriti bilo koja vrata u kući, a Caroline to iskoristi za otvaranje jezovitog tavana na kojem ona uskoro pronalazi kosu, kosti, čarolije i različite vudu spravice za prakticiranje tzv. hudua. Zbunjena tim otkrićem, Caroline saznaje od Violet da je nekoć u toj kući živjela imućna obitelj čije su se sluge bavile crnom magijom te su kasnije zbog toga bili obješeni. No da li je to cijela istina ili joj Violet nešto skriva? Odlučna u svojoj namjeri da otkrije taj misterij, Caroline uskoro saznaje da je Ben dobio moždani udar nigdje drugdje nego- na tavanu, no da li je Ben stvarno dobio moždani udar, ili se tu krije veća tajna, tajna za koju je Caroline spremna- i umrijeti?

Prije nego sam pogledao ovaj film mislim negdje sredinom rujna prošle godine, prva stvar koja mi je pala na pamet upravo je bila- Kate Hudson? Wtf? Mislim nemojte me krivo shvatiti, Hudson je dosta dobra glumica, no jednostavno mi ju je nekako bilo čudno zamisliti u horrorcu čisto zato što je žena poznata po mnogobrojnim komedijama. Hvala bogu, žena je jako dobro odradila svoj posao, a čak bih mogao reći i izvrsno. Isto vrijedi i za ostatak dosta impresivne glumačke postave, počevši od legendarnog Johna Hurta (Alien) do izvrsne Gene Rowlands (inače supruge Johna Cassavetesa, "muža" Mie Farrow u Rosemary's Baby). Po meni definitivno najveća pozitiva filma je scenarij Ehrena Kruegera (The Ring, Scream 3) koji je napravio izvrstan posao jer nije baš sad lako iskopati povijest vudu prakticiranja te zajedno s hudu magijom to spojiti u jedan film, što je Krueger izvrsno napravio. Sam film baš nisam našao previše strašnim, bilo je tu par dobrih scena, ali u biti film nije bio toliko strašan koliko je i mogao, nego se više fokusirao na samu priču koja je bila dosta spora te na karakterizaciju likova, no mislim da redatelj i nije ciljao baš previše na scareove. Također je u filmu bilo previše stereotipa, no to me baš i nije začudilo za film takve tematike. I zadnje- definitivno ono po čemu sam ja jako dobro zapamtio ovaj film je totalno netipični kraj. Svidjelo mi se što kraj definitivno nije bio nikakav happy ending (što je jako rijetko u Hollywoodu), iako moram priznati da mi je kraj bio pomalo predvidljiv jer sam i očekivao takav "twist". Neću previše spoilati, no ako ste gledali 6th Sense, znati ćete o čemu pričam.

Sve u svemu, Skeleton Key nije baš previše strašan horrorac sa premalo scareova i previše stereotipa, no zato i s izvrsnom glumom, još boljim scenarijem te totalno atipičnim krajem za koji vjerujem da će se mnogima svidjeti. Ukratko, film koji se treba pogledati.

Thir13en Ghosts, SAD, 2001.
Redatelj: Steve Beck
Glume: Tony Shalhoub, Matthew Lillard, Shannon Elizabeth, Embeth Davidtz, F. Murray Abraham, Rah Digga, Alec Roberts, JR Bourne...
Ocjena: 6

Nakon kobnog pokušaja da zatoči 12. duha, ekscentrični bogataš koji je ujedno i lovac na duhove, Cyrus Kriticos (Oscarom nagrađeni F. Murray Abraham), iznenada umire. Nekoliko mjeseci kasnije obitelj Kriticos na čelu s ocem Arthurom (Tony Shalhoub) i djecom Kathy (Shannon Elizabeth) i Bobbyem (Alec Roberts) dobiva vrlo veliku i impresivnu staklenu kuću koju im je u oporuci ostavio već spomenuti ujak Cyrus. Ubrzo se obitelj zajedno s dadiljom Maggie (Rah Digga) useli u kuću ne znajući kakvu su pogrešku učinili. I to kobnu pogrešku. Jer unutar kuće zarobljeno je 12 duhova, svaki od njih uhvaćen od strane njihovog vlastitog ujaka. Da stvar bude još gora, osim što im se ubrzo vrata od kuće zapečaće, svakih 15 minuta otvaraju se vrata koja puštaju jednog od 12 stravičnih duhova van, a ti duhovi su sve samo ne dobronamjerni. Shvativši da ako žele preživjeti smjesta moraju pronaći pomoć, obitelj se pridružuje također još jednom lovcu na duhove, Dennisu (Matthew Lillard) s kojim zajedno moraju pronaći izlaz iz kuće. No njihove planove prekida dolazak još jednog duha, a riječ je o ni više ni manje nego- 13. duhu...

Čim sam čuo radnju ovoga filma rekao sam si nema šanse, ovaj film definitivno preskačem. No očigledno ga nisam preskočio. A i bogme nisam požalio. Nisam osobno neki veliki fan priča o duhovima, no već na početku filma sam shvatio da ovo definitivno nije tipični ghost movie, nego je riječ o zanimljivom uradku kontroverznog Neila Marshalla Stevensa, inače i scenarista 8. Hellraisera: Deader (o kojem ću btw uskoro pisat). Osim meni jako zabavnog scenarija, primijetio sam da je film vizualno gotovo savršen, od zanimljivih CGI efekata do vrlo originalnog izgleda svakog od 12 duhova. Također ono po čemu sam ovaj film najbolje zapamtio je scena na početku u kojoj 12. duh Juggernaut jednim potezom ruku siječe 10-tak znanstvenika na pola. Nice :) Ono što me razočaralo u cijeloj toj priči su neke predvidljive scene te pomalo blesav završetak, ali gledajući općenito definitivno nakon gledanja nisam bio razočaran. Jedini razlog zašto sam filmu dao tako nisku ocjenu je zato što je film bio jako spor, a prava akcija se počela odvijati tek nakon 50 minute, što je po meni dosta velika mana ovoga filma.

Uglavnom, Thir13en Ghosts definitivno je atipični ghost movie sa zanimljivim scenarijem, solidnom glumom i izvrsnim CGI efektima. Iako je većina filma dosta spora, a kraj pomalo blesav, ako tražite sat i pol zabave, ovaj film će utažiti vaš apetit. I mala trivia- uloga proročice Kaline Oretzie je originalno bila ponuđena Sharon Stone, no ona ju je začudo odbila (no shit) te je uloga pripala višestruko nagrađivanoj britanskoj glumici Embeth Davidtz (The Hole).

Cursed, SAD, 2005.
Redatelj: Wes Craven
Glume: Christina Ricci, Joshua Jackson, Jesse Eisenberg, Judy Greer, Milo Ventimiglia, Shannon Elizabeth, Mya, Portia de Rossi...
Ocjena: 6

Film Cursed bio je najavljivan kao veliki spektakl, film koji bi kvalitetom trebao nadmašiti i Cravenov originalni The Hills Have Eyes i Scream. Naravno, to se nije dogodilo. Film je imao toliko produkcijskih problema da su gotove sve scene bilo ponovno snimane s novom glumačkom postavom te potpuno izmijenjenim scenarijem. Evo baš sam sad naletio na imdb stranicu o ovom filmu i piše: "Plagued by production problems and script issues, this film's release was delayed for over a year. Over half of the movie had to be re-shot with many cast members being replaced due to scheduling conflicts." Ma grozno.
Glavni protagonisti filma su sestra Ellie (Christina Ricci) i brat Jimmy (Jesse Eisenberg) koji nakon sudara na holivudskim brdima bivaju ugrizeni od strane ni više ni manje nego- vukodlaka. Isprva oboje bivaju skeptični prema toj činjenici, no nakon što počinju primjećivati na sebi iznenadne promjene (puno napredniji njuh, veća snaga itd.) oboje odluče istražiti taj misterij prije nego bude prekasno, tj. točnije- prije punog mjeseca...

Pošto sam stvarno jako veliki fan Cravenovih ranijih uradaka, ne moram ni naglasit da sam očekivao kvalitetan film. Na moju žalost, to se nije dogodilo. Osim već spomenutih produkcijskih problema, film je imao toliko loše razrađenu i plitku priču da nisam mogao vjerovati. Iako se scenarija primio meni osobno jako drag Kevin Williamson, niti on nije mogao spasiti stvar. Čak je i Christina Ricci, poznata po mnogobrojnim uspješnim horror ulogama (čitaj: Bless the Child, Sleepy Hollow) izgledala potpuno neuvjerljivo i loše u glavnoj ulozi. Što se tiče CGI efekata, tu sam bio stvarno razočaran. Mislim glavni vukodlak je izgledao tako nerealno i nezastrašujuće da je to uvredljivo. Evo baš sam sad bacio oko na ovaj osvrt i moram priznat da mogu izdvojit stvarno jako malo pozitiva ovoga filma, a to su na trenutke neke strašne scene i dosta krvi, ali nažalost to je to. Jednostavno nemogu opisat razočaranje nakon pogledanog filma.

Uglavnom, Cursed je film za koji vjerujem da je iznevjerio veliku većinu Craven fanova sa plitkom pričom, bezveznim scenarijem i lošim CGI efektima. Iako su se u filmu par puta javile neke dosta krvave i zanimljive scene, to nije bilo dovoljno da spasi ovaj film. Sve u svemu, jedno veliko razočanje koje se treba zaboraviti...

The Omen, SAD, 2006.
Redatelj: John Moore
Glume: Julia Stiles, Liev Schreiber, Mia Farrow, David Thewlis, Pete Postlethwaite, Michael Gambon, Seamus Davey-Fitzpatrick...
Ocjena: 7

Malo tko nije čuo za originalni Omen (u nas preveden kao Predkazanje). Sjećam se da kad sam bio klinac nisam mogao spavati koliko me taj film prestrašio, a tu posebice mislim na scenu u originalu u kojoj mali Damien vozi tricikl po stanu da bi se zatim "slučajno" zaletio u svoju mamu ili scenu u kojoj gospođa Baylock "posjeti" gospođu Thorn u bolnici.
Pošto sam veliki fan originala, čim sam čuo da rade remake sam postao skeptičan jer mi u biti ne pada na pamet niti jedan dobar remake koji sam u zadnje vrijeme pogledao osim The Hills Have Eyes, no srećom prekjučer mi se potrefilo da ponovno dobim priliku pogledati kvalitetan remake, a riječ je o novoj verziji "Predkazanja".
Radna filma je više manje ista, a glavni protagonisti su mladi bračni par Katherine (Julia Stiles) i Robert Thorn (Liev Schreiber) koji nakon gubitka djeteta odluče posvojiti mladog Damiena (Seamus Davey-Fitzpatrick). I sve se isprva čini bajnim, no nekoliko godina kasnije na proslavi njegovog 6. rođendana Damienova dadilja počini samoubojstvo prisiljujući Roberta i Kate da nađu novu dadilju. Naravno, da se sve dodatno zakomplicira u plan ulazi jezovita gospođa Baylock (Mia Farrow u najboljim godinama), čiji dolazak potpuno izmjenuje Damienov karakter. Od potpuno mirnog i povučenog dječaka Damien postaje mrzovoljan i jezovit klinac koji se boji crkve, križeva i svete vode. Shvativši da im nešto ne valja sa sinom, Katherine i Robert odluče istražiti taj misterij ne znajući da njihov sin Damien ne samo da nije običan dječak, nego je on doslovno sin Sotone...

Kao što sam već spomenuo, imao sam dosta niska očekivanja glede ovoga filma čisto zato što se uvijek razočaram nekom dugo-najavljenom remakeu. Da se stvar još pogorša, čim sam čuo da su glavne uloge pripale Juliji Stiles (žena ima friških 25 godina!) i Lievu Schreiberu (who the fuck is this?) nisam si mogao pomoći, a da ne pomislim da će ovaj film bit čisto sranje, ali mogu reć da su njih dvoje čisto solidno obavili svoj posao. Naravno ne na nivou Gregory Pecka-Lee Remick, ali ajde.
Iako mnogi govore da je novi Omen čista kopija originala, bogme se ne mogu složit. Mislim film je zadržao isti koncept i radnju originala, ali s potpuno drugačijom karakterizacijom i inovativnijim scenama smrti. Još jedna bitna razlika između originala i remakea je ta što u ovome filmu Katherine Thorn ima puno veću i zanimljiviju ulogu, dok je u originalu služila sam za još jedan kill-off.
Po meni najveće iznenađenje cijeloga filma je novi Damien koji je meni u ovom filmu bio puno jezovitiji nego "stari" Damien, a općenito gledajući mogu reć da mi je ovaj remake puno strašniji od originala.

Uglavnom, iako je originalna verzija i dalje superiorna, nova verzija ima svoje adute, počevši od puno boljih scena smrti i karakterizacije likova do meni jezovitijeg Damiena. Makar se mnogima čini da je ovo totalna kopija originala, po meni ovo je dosta inovativan remake koji nije nadmašio original, ali je zato i više nego dobar film. U svakom slučaju, nice work :)

The Hills Have Eyes, SAD, 2006.
Redatelj: Alexandre Aja
Glume: Aaron Stanford, Emilie de Ravin, Dan Byrd, Vinessa Shaw, Kathleen Quinlan, Ted Levine, Tom Bower, Robert Joy...
Ocjena: 8

U periodu od 1944-60 američka vlada je testirala nuklearne bombe u uskom dijelu pustinje New Mexico što je uzrokovalo da lokalno stanovništvo ili umre ili rodi potpuno izobličenu i deformiranu djecu. Pedesetak godine kasnije, familija na čelu s Velikim Bobom (Ted Levine) putuje obližnjim krajem da bi igrom slučaja (uzrokovane lažima vlasnika benzinske pumpe) skrenula na krivu cestu koja vodi nigdje drugdje- nego točno na područje na kojem su se odvijali ti zastrašujući pokusi. I ne prođe dugo vremena, a familija naiđe na bodljikavu žicu koja uzrokuje zabijanje auta i kamp prikolice u stijenu. Svjesni da ubrzo moraju naći pomoć, obitelj Carter se odluči razdvojiti- dok na jednu stranu odlazi Bob, na drugu odlazi zet Doug (Aaron Stanford) ostavljajući brata Bobbya (Dan Byrd) zajedno s "boljom" polovicom obitelji, majkom Ethel (Kathleen Quinlan), sestrama Brendom (Emilie de Ravin) i Lynn (Vinessa Shaw) te najmlađom Catherine. No nitka ni ne sumnja da su oni s razlogom "naišli" na tu bodljikavu žicu te da ta pustinja nije tako nevina kako se na prvi pogled čini...

Makar ne volim nikada međusobno uspoređivati dva filma, The Hills Have Eyes remake je u isto vrijeme toliko različit koliko i sličan originalu tako da smatram da moram izraziti pomake, ali i mane ovoga filma.
Glede samih pozitiva filma, općenito gledajući mogu reći da su me Hillsi duboko iznenadili jer nije često da remake nadmašuje sam original, što se u ovom slučaju dogodilo. Što se tiče radnje filma, u remake-u imamo puno bolje objašnjenje tih deformiranih mutacija i izgleda lokalaca dok u originalu Craven nije niti pokušao objasniti razlog njihove mutacije, nego se više okrenuo samom preživljavanju obitelji. Što se tiče same obitelji Carter, dok smo u originalu u isto vrijeme pratili sudbine obiju obitelji, Aja se više fokusirao upravo na samu tu obitelj i njihovo preživljavanje, što je po meni definitivno plus ovoga filma. Također Aja puno više pridaje pažnje karakteru svakog pojedinog lika, dok se Craven fokusirao više na obitelj Carter kao cjelinu tako da je karakterizacija likova bila puno bolja u ovom filmu. Glede samih mutanata, ne trebam posebno naglasit da većina izgleda prejebeno, od ultra strašnih do manje strašnih faca, a i film je obilovao puno gnusnijim i krvavijim scenama nego u originalu (iako doduše moram priznati da je s obzirom na starost filma original Hillsa bio jako krvav).
Također sam primijetio da je gluma bila dosta dobra, a isto vrijedi i za meni predobru glazbu koja je u nekim scenama prejebeno zvučala.
No kao i svaki film Hillsi su imali par mana, poput na trenutke dosta labave kamere, loših CGI efekata, nekih dosta predvidljivih scena i po meni iako puno boljeg, prebrzog završetka.

Da zaključim, The Hills Have Eyes je jedan od boljih i gnusnijih horrora u zadnje vrijeme koje je meni pružalo poprilično dobru zabavu, a to je ujedno i jedan od rijetkih remake-ova koji je nadmašio i sam original. Ako ste gladni 90 min čiste i krvave zabave, definitivno Hillse nećete propustiti...