U zadnje vrijeme moj imunitet i ja kao da se razilazimo. On, valjda, treba više nego što mu ja mogu dati, a ja ne prepoznajem što mi on želi reći.,Krivac za takvo stanje je HS, naravno. Taj trokut je savršeno funkcionirao gotovo cijelo ljeto, a onda je zadnjih dvadesetak dana nastao stampedo.
Jutro kao jutro, ali ono jutro kad se probudiš i shvatiš da imaš najnoviju ranu i to na jednom od neprirodnijih mjesta za nju... E, tad znaš da si naredno razdoblj izvan igre. Jednostavno je sve procvjetalo u meni i, uz te nove rane, iscjedak na svim drugima je postao kudikamo obilatiji. Takvo karambolirano stanje propraćeno je artritisom, a otprije desetak dana i progresivnom paradontozom. To bi jedna meni draga osoba nazvala univerzumom trenutka!!!
Ali, čovjek i u takvom stanju mora funkcionirati, odlupati glavom o zid od bolova i nastaviti dalje!!
Zaista ne mogu prihvatiti pesimizam i uvijek mislim: ako ima volje ima i načina kako prevladati sve te loše trenutke koji vas zadese. A nekad vas i čiste okolnosti vrate u život na najljepši mogući način. Ono što nema veze s HS-om i imunitetom je volja za šalom. Kad sve zbrojim, to je moj najbolji lijek.
Svatko onaj tko ima HS zna šta to znači kad imaš novonastalu "sarmu" koja samo što nije eksplodirala. Često sam znao eruptirati u totalno smiješnim situacijama, a s vremenom kao da imam i osjećaj kada će se to dogoditi. Ovaj put se to dogodilo u lokalnom kafiću, taman kad sam slušao svađu o tome koja je bolja i kvalitetnija daska: ona brodvejska ili od slavonskog hrasta ili, pak, od gabonskog mahagonija. Doslovce tako i naravno kako me je ta brodvejska daska nagnala u mahniti smijeh od kojeg je moja "sarma" eksplodirala. Sav sretan sam pozdravio svoje konstruktore i otišao na pranje.
A poslije pranja dobih mail koji me je oduševio. Poslala ga je osoba koja nudi pomoć u svezi s HS-om na jedan krajnje sugestivan i ljudski, prirodan način. To me je posebno dirnulo jer ta osoba nema nikave veze s mojom bolešću, ali se nakon čitanja bloga istinski potrudila informirati se o njoj i iznijeti mi je svoje viđenje problema s kojim se apriori slažem. A odmah nakon toga sam pričao s Miroslavom koji je prošao sedam operacija vezanih za HS i kojemu novi antibiotik kojeg ja nikad nisam koristio, puno pomaže. Tj. ne pomaže, nego se preporodio!!! Super!!!
To je to Novo vrijeme. Komunikacije i blagodati Interneta su stvarno od neopisive koristi. Sjetim se svojih početaka s HS-om. Naravno da sam se poslije dijagnoze odmah bacio na intrenetsko istraživanje, ali bilo je jako oskudno. U tih svojih sedam godina sve se promijenilo. Bilo gdje ukucali HS, sve vrvi od njega, čak i na društvenim mrežama koje obiluju skupinama oboljelih.
Unatoč tome, opet mislim da tapkamo u mraku. Svi ti podaci o HS-u su uglavnom isti, samo s izvrnutim poretkom riječi. I na društvenim mrežama se ponavljaju u nedogled iste stvari, samo što raste broj oboljelih. Ma, i to je super!!! Bez obzira koliko slinav bio taj naš pužev korak, ipak je korak.
Znanost neće moći dugo ignorirati ovu tešku bolest, pogotovo ako se ona iz dana u dan sve više popularizira!!
Moj blog je moj dio borbe za tu stvar. Kulturne i originalne grafite obožavam, ali ne bhi htio da moj grafit netko protumači kao Hajduk, Split. Kada bih okupio band, dao bih sve od sebe da napravim makar pet megahitova s HS tematikom (bol, besposlenost, propala ljubav, besane noći..).
Život je lijep, a novo vrijeme će donijeti i nešto lijepo za nas.
Neće biti kao u pjesmi mojih omiljenih Buldožera, Novo vrijeme, staro stanje, Novo vrijeme, isto ...
