Hidradenitis Suppurativa

Opet i iznova me ova moja dva omiljena znanstvenika zbunjuju. Gledao sam na sinoćnjem Dnevniku prilog o najnovijem Radmanovom proizvodu, "Eliksiru mladosti", koji je bio komentiran od strane Đikića i određenog gospodina sa splitskog medicinskog fakulteta čije ime uvijek zaboravim. Isti taj gospodin je taj Radmanov uradak rezolutno proglasio prijevarom i s tim se u načelu slažem, tim više što je prilog potkrijepljen i načinima financiranja Radmanovog rada u Hrvatskoj, konkretno mislim na njegov Medils projekt u Splitu. Apsolutno znam što znači novac u znanstvenom smislu i žalostan sam ako moram Medils poistovjetiti s pojmom obrtnik, osobito na ovim prostorima. Dakle, kako bi se opstalo i popunilo financijske forme nužne za opstanak, trebate neki očajnički potez, a to je upravo ovaj "Eliksir". Eliksir kao eliksir mi je totalno deplasirana i konfekcijska stvar jer cijeli život gledam reklame za Kefir, pa za mnoštvo kojekakvih preparata za vječnu mladost, i od svega toga mi se Viagra čini najkomercijalnija stvar upravo u tom kontekstu kako bi nerealno uščuvali dio svoje mladosti u sebi, plaćajući za to grdan novac. Radman se ograđuje od svoje financijske koristi, što je i logično.
Đikić je jasno i decidirano objasnio svoj stav prema tom Eliksiru i osjećam da je potpuno u pravu. Grozno je čuti da se taj Radmanov Eliksir uopće nije testirao na ljudima i da ga uzimate na vlastitu odgovornost. Baš kao i spomenuti Megamin.

U cijeloj ovoj priči nema moje hidradenitis suppurative. I teško kako će je uopće i biti na ovim prostorima ako se društveni novac i osobne strategije fokusiraju u tako krivom smjeru. Osobno poštujem oba znanstvenika, svakog na svoj način i žao mi je ako moja bolest bude ignorirana s njihove strane jer upravo u tom dvojcu vidim najveći potencijal. Teško mi je gledati i slušati njihovo neslaganje koje mediji još više potenciraju.
Svatko može imati svoje mišljenje o tom Eliksiru i njegovoj učinkovitosti kao i o opasnim nuspojavama kojim navodno obiluje. Meni je samo žao što ne mogu s Đikićem i Radmanom otići prvo na ćevape pa na partiju stolnog nogometa. Igrao bih sam protiv njih dvojice i još bih im dao prednost, neprekidno ih provocirajući. Njihova genijalnost, Radmanova opuštenost i Đikićeva hladnokrvnost, protiv moje suppurativne tajnovitosti.
Takav meč bi imao više smisla i koristi nego ovaj u čijem su sad klinču njih dvojica!