Sve će proći. Jednom ćemo o ovome pisati priče, izmišljati šume kojima smo gledali vrhove iznad magle i mora na čije smo obale prvi puta zakoračili.
Sve će proći, i pričat ćemo jednom o ljetu koje smo ponijeli u očima, o tome kako ruka skladno klizne u drugu ruku, o pjesmama koje nas zaskoče s radija u tri ujutro, na samotnim cestama koje ne vode nikuda.
Sve će proći, i obećanja i zakletve i ono vječno, bit će bolje i popisi koje ispisujem rukom, pazeći da koristim olovku, uvijek olovku, najobičniji grafit koji će nestati u vjetru, i zore koje dočekujem budna i noći u kojima ponavljam nikad više kao molitvu.
Sve će proći, i tražit ćemo ponovno znakove u boji ulica koje nam poznaju korake, sve će proći i proći ću ti prstom po rubu usne kao što uvijek činim (pokušavam se uvjeriti da si stvaran) i ljubit ću te krišom, kao da te kradem.
Sve će proći, osim ljeta koje još nosim kao sveti zapis na koži, onog našeg ljeta kad si me našao, kad si me spasio, kad si me volio.

Oznake: hold time